Čuda spolnosti
Muški fetus ima sposobnost erekcije dok je majka u zadnjem tromjesečju trudnoće. ...
Uvjet maske: izbjegavajte diskriminaciju, spriječite isključenje
Maske su trenutno obavezne na mnogim mjestima. Diskriminacija ljudi koji su vani u javnosti bez zaštite usta nije neuobičajena. Nenošenje maski može imati zdrav ...
Okus seksa
Pojedeno utječe na okus tijela tijekom oralnog seksa. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Prvo što sam naučio iz ove bolesti je da si prepušten sam sebi
Objavljeno: 23.12.2020. 11:08  
Kako sam „prebolio“ i što sam naučio iz korone (covida-19)
Kako sam „prebolio“ i što sam naučio iz korone (covida-19)

Testiranje na covid-19

Imam previše pitanja nakon što sam „prebolio" covid-19. A nemam dovoljno odgovora, bar ne za suzbijanje nekih bojazni koje su se u medijima isticale posljednjih 10 mjeseci. Utječe li ta bolest i kako na mozak, koje su posljedice na druge organe, koja su sad moja „prava i obaveze" kao nekoga tko je prebolio (otpornost, prijenos i te stvari), hoće li sljedeći put kad se zarazim (ako se zarazim) biti gore ili lakše...? Dobro, strpit ću se. Prošlo je nepunih godinu dana od pojave bolesti i drago mi je da mogu doprinijeti znanosti svojim iskustvom, kao zamorac.

 

Počelo je "čudnjikavo"

Počelo je u petak navečer. Osjećao sam se „čudnjikavo" dok sam se automobilom vraćao s jednog poslovnog susreta. Ne mogu to ni opisati. Osjećao sam da se nešto događa, ali nije to bila ni bol niti grebanje u grlu, niti temperatura. Jednostavno ta neka nelagoda i povremena slabost.

Ujutro sam se probudio s bolom u tijelu. To sam, najprije, pripisao putovanju. Dugo nisam putovao. Osjećao sam i kao da sam prehlađen. Korijen ili gornji dio nosa mi je lagano „gorio", iako sam normalno mogao disati. Ne jaki, ali ipak proljev bio je znak da se nešto događa, ali kako nisam imao temperaturu pripisao sam sve nepažljivoj šetnji uz more u laganoj jakni i suhoj hrani na putu. Iako me počela boliti glava na zatiljku, imao sam neke rokove za sustići pa sam radio i subotu i nedjelju. Ma nije korona!

U ponedjeljak sam se obratio liječniku. Naveo sam simptome, sve osim nešto rijeđe stolice jer je prestala do ponedjeljka. „Ima i drugih virusa" - bio je odgovor uz preporuku da se odmaram. Ako liječnik kaže - nije korona.

 

Nije korona - je korona - nije korona - e, je korona!

Navečer me „ćopila" temperatura 37,4. Tad sam već stvarno ozbiljno počeo sumnjati da je ipak korona. Sad je već bilo kasno da se izoliram od supruge. Spavamo, zamislite, u istom krevetu i ako do sada nije pokupila virus od mene - neće nikad.

Temperatura se nastavila i u utorak. Glavobolja na zatiljku isto. Pritisak u nosu i sinusima je baš neugodan. Već ponedjeljak sam proveo u krevetu, a utorak sam se trudio prespavati bol u glavi, bez da uzimam neke analgetike - neka se tijelo bori. Popodne sam se osjećao bolje. Temperatura je pala na 36,8. Yees! Pobijedio sam!

U srijedu ujutro - 37,9. Hm! Očito nisam pobijedio. Isto se dogodilo još dva puta do kraja bolesti.

 

I hrana je postala bezvezna

Svakodnevno sam testirao njuh - kutija s kavom je idealna za to. U srijedu sa otvorio kutiju i - ništa. I hrana je postala bez veze. Kad nema okusa, nekako te ne zove na još. Izvijestio sam liječnika o tome i da sve više spavam, a sve lošije i slabije se osjećam. Krenuli su dani kada sam spavao bar 18 sati dnevno budući da ništa drugo nije imalo smisla s tim bolom u glavi i pritiskom u nosu i sinusima.

Dobra stvar je da je supruga od utorka bila kod kuće i nije bila mogući šriritelj, jer je u srijedu bio praznik tijekom kojeg se nemaš kome obratiti. A kako sam ja sve više mislio da ovo nije za zezanciju, javila se šefu da ne dolazi na posao nakon praznika jer sumnjamo na koronu. Liječnik se ipak odlučio poslati me na testiranje - testiranje je u petak. U petak je i supruga dobila simptome. Javio sam liječniku.

 

Čekaonica na otvorenom uz rosulju

Otišao sam u 8 ujutro na testiranje. Stotinjak ljudi na rosulji stoji u redu. Ja za to nemam snage. Vratit ću se u 9, kad se prorijedi. U 9 - ista slika. I dalje i red i - rosulja. Nemam snage. U pola 10 sam tamo - ima petnaestak ljudi ispred mene. Zvoni telefon. Doktor kaže da je napisao uputnicu i za suprugu. Sjedam u auto, brzo po nju. Stižemo kada već nema nikoga u redu, ali djevojke koje guraju „testere" u nos su još tamo. Bilo je malo bolno u desnoj nosnici.

Navečer nas je nazvao glavni županijski epidemiolog. Znamo se otprije. „Da, pozitivni ste oboje."

 

Zasjenjenja na plućima upućuju na početak upale pluća, ali  mi liječnik daje mi nikakav lijek

Bolest mi je trajala ukupno 11 dana. Od toga sam devet dana imao i povišenu temperaturu. Iscrpila me jako. U nedjelju sam liječnika zamolio da me pošalje na rentgen jer me više počalo nadraživati na kašalj. U ponedjeljak temperatura se popela na 38,5. Obavio sam snimanje i dao uzorak krvi. U utorak mi liječnik javlja da zasjenjenja na plućima upućuju na početak upale pluća. Ne daje mi nikakav lijek. U srijedu mi temperatura potpuno pada i više se ne vraća. Gotovo je! Nisam završio u bolnici, nisam završio na respiratoru...

Ali nije baš dobro. Iscrpljenost se nastavila naredna tri tjedna. Tek sam u četvrtom tjednu po „fizičkim performansama" podsjećao na sebe BC - prije korone. I dalje osjećam tegobe. Kašljucam. Nekad češće, nekad rjeđe. Povremeno se javi probadanje po rebrima... nije jako, ali pokazuje da se nešto događalo i da se događa. Koncentraciju sad ponovo stičem. Radim sat i pol i moram ustati i prošetati. Možda sad, napokon, primjećujem da sam lijen. Ili je to posljedica korone?!

 

Što sam naučio iz korone?!

Prvo što sam naučio iz ove bolesti je da si prepušten sam sebi. Od milijun objava i informacija, zapravo nema niti jedna kako se ponašati i što svakako treba raditi kada se razboliš. Osim toga, nekako mi je svih ovih mjeseci promaknula praktična informacija da se smatraš zaraznim dva dana prije početka simptoma. Na svu sreću nikoga, osim svojih ukućana nisam zarazio i zbog toga sam stvarno sretan. I ponosan!

Drugo što sam naučio je da je naš epidemiološki sustav je davno izgubio, ako ne bitku, bar korak s ovom pošasti. Od devet kontakata koje sam naveo u e-mailu koji sam poslao epidemiologu, baš nikoga nisu kontaktirali. Ima toliko nezaposlenih u RH, a mene doma zove glavni županijski epidemiolog! Nije da mi nije bilo drago, ali u 21,30 ne bi trebalo biti njegovo radno vrijeme, negoli nekog službenika koji će marljivo prikupljati informacije i po obrascu nazivati osobe koje bi se trebale samoizolirati. Naveo sam i svoje sumnje gdje sam se zarazio. Nitko mi na moje sumnje nije odgovorio.

Treće - imam super susjede. Makar nemamo neki bliski odnos i ne posjećujemo se - oni su bili tu i nudili su pomoć.

Četvrto - policija se boji. Zaraze. Jedan dan su pozvonili i pitali je li u kući supruga, koja je tada bila u izolaciji. Rekao sam da je tu. Ne pada im na pamet da ju bar čuju i požele joj brz oporavak. A ono što sam doznao jučer osupnulo me. Susjeda mojih roditelja ispričala mi je da je policija, u vrijeme dok je ona bila bolesna, došla provjeravati ne krši li samoizolaciju, pa su zamolili mojeg oca (82 godine) da on pozvoni na njena vrata.

Peto što sam naučio je da mi „koronaši" nemamo nikakva drugačia prava u odnosu na one koji su i dalje podložni zarazi. Naš imunitet koji traje (ne znam koliko) možda tri, a možda i šest mjeseci nas ne oslobađa. I dobro, solidarno ću nositi masku, dezinficirati se... nije nikakav problem. Ipak, volio bih da mi se objasni kako ja sada mogu prenijeti virus, a ne mogu se zaraziti, zašto ja s „ex-korona" dijagnozom ne mogu putovati preko županijskih granica? Puno pitanja, a malo odgovora.

 

Sve to, ali i puno drugih stvari nitko nije objasnio. A ja sam razuman čovjek iliti homo sapiens, biće koje volio logiku i da su mu stvari posložene, a ne u kaosu, kako je sada posložen dio mjera Stožera.

  isprintaj članak