Zatvorenici u Rusiji vole čitati klasiku
"Da, čovjek je smrtan, ali to još ne bi bilo tako loše. Loše je to što je ponekad iznenada smrtonosan, to je odvratna stvar!" ...
Odmor i lopovi
Zaboravite na suosjećajnost na odmoru. Često će vam pristupati ljudi s pričama koje izazivaju suze, a da niste svjesni da je riječ o lopovima. ...
Najljepša mjesta za ronjenje
Ljeto i želja za odmorom nas privlače, a osobni užitak nam treba ipak biti na prvom mjestu! ...
Anketa


NALAZITE SE U
U potrazi za izgubljenom borilačkom vještinom
Objavljeno: 12.03.2020. 10:21  
Kassai Lajos i hunsko streličarstvo u mađarskoj Baranji
Kassai Lajos i hunsko streličarstvo u mađarskoj Baranji

Tisuću godina je vještina konjaničkog streličarstva bila zakopana u arheološkim nalazištima, povijesnim knjigama i crtežima na koži. Osim japanskih yabusame konjanika, u Europi se nigdje nitko sustavno nije bavio konjaničkim streličarstvom. Odmalena je Mađar Lajos Kassai sam izrađivao lukove. Ta je igra kasnije prerasla u način života. Prije trideset godina, u malom mjestu Kaposmero, u blizini Pečuha, rođeno je konjaničko streličarstvo. Kassai Lajos je izuzetnom voljom i tvrdoglavošću uspio stvoriti strukturu i metodiku treninga konjaničkih streličara. Zahvaljujući njemu, konjaničko streličarstvo je prošireno u Bugarskoj, Slovačkoj, Finskoj, Austriji, Americi, Kini, Novom Zelandu, Njemačkoj i Kanadi, gdje se nalaze njegove škole. Ovo je priča o njemu i rođenju novog sporta - vještine, konjaničkog streličarstva. 

 

Napisao: Denis Stošić

 

U Kaposmero me, iz Pečuha, odvezao prijatelj Peter Nagy koji je također jedan od jahača -streličara. Prije odlaska u "Dolinu” u kojoj se održavao program, posjetili smo halu u kojoj se proizvode lukovi, strijele, odjeća, obuća i oprema za konjaničko streličarstvo. Cijena lukova za djecu kreće se od 50 do 90 € a za odrasle od 130 do 200 €.

Oprema za konjaničko streličarstvo tvrtke Kassai izuzetne je kvalitete. U trgovini možete birati između 25 vrsta lukova temeljenih na skistski, hunskim, mađarskim, mongolskim, avarskim i laminiranim lukovima. 

Kvaliteta izrade oružja i opreme je izvanredna. Posebno su atraktivne cipele i čizme od debele kože, te replika hunskog kožnog oklopa. Brojni posjetitelji su već izlazili ruku punih opreme žureći vidjeti prikaz, a koji se održava svake prve subote u mjesecu. Cijena ulaznice za otvoreni dan je tri eura. U ogromnoj dvorani veličine 30 x 50 metara sa zemljanim podom i zemljanim zidovima, vježbali su Kassaijevi učenici. Prijatelj Peter nakratko me upoznao s Kassai Lajosem. Miran, visok čovjek, kratko ošišan, odmjerenih pokreta obećao mi je razgovor nakon završetka programa. Učenici vježbaju u plavim, zelenim, crvenim i crnim kaftanima. Ova je odjeća bila raširena u srednjem vijeku na svim prostorima Europe, od Vikinga do Turaka. Boja kaftana označava stupanj učeničkog zvanja. Tako plavi označava početnika, što ovdje znači bar godinu dana predanog rada, dok zelena i crvena označavaju naprednije učenike. Streličari obučeni u crne kaftane mogu podučavati. Dok lukovi stoje naslonjeni uza zemljani zid, a konji čekaju u staji, učenici uz ritam bubnja vježbaju pokrete gađanja. Krećući se unaprijed čini se kao da drže luk u ruci i u ritmu odapinju strijele dok im tijelo ne zauzme položaj slova "T” nakon ispaljene strijele. Ponavljaju istu vježbu ciljanjem naprijed, pod kutem od 90 stupnjeva i unatrag, ovog puta iz čučnja.

Poslije zagrijavanja, učenici uzimaju lukove i strijele i treniraju odapinjanje u zemljani zid. Slijede specifične vježbe kojima se streličari pripremaju za gađanje sa konja. Sve započinje taktovima tradicionalnog mađarskog plesa na što streličari započinju poskakivanje u ritmu. Poslije nekoliko minuta uzimaju lukove i strijele i započinju isti ples za vrijeme kojega vježbaju gađanje. Strijelu odapinju u trenutku kad su im obje noge u zraku, a punjenje obavljaju dok su obje noge, jedna do druge, na zemlji. Uz ovakav ritam, Lajosevi učenici vježbaju desetak minuta. 

 

Trening na konjima

Poslije plesanja započinje obuka s konjima. Kako se u "Dolini” kako Lajosev posjed nazivaju učenici, sve radi trčeći, jer kažu da je tako lakše, otrčali su po konje. Dojahali su na konjima bez sedla, samo s uzdama i poslije postrojavanja započeli rad s konjima uz ritam bubnjeva u pozadini. Počeli su jahanjem u krug držeći jednak razmak. Potom bi ispustili uzde iz ruku koje su raširili sa strane ili bi šakama izvodili udarce prema naprijed. Slijedilo je zmijoliko vođenje konja između lopti postavljenih na tlu, ubrzavanje iz kasa u galop i sve to bez držanja za uzde i bez sedla.

 

Vođenje konja između lopti bez držanja za uzde težak je zadatak 

"Glazba je važan element koji pomaže konju i streličaru da vježbe izvode u ritmu, jer se jahač ne drži za uzde nego upravlja konjem pokretima zdjelice. Konjanički streličar treba konja priviknuti na zvukove koje proizvodi odapinjanje strelice. Treba se naviknuti na iznenadne pokrete koje izvodi jahač, jer sve to zbunjuje konja” - objašnjava Peter. U tu svrhu slijedi poseban trening kojim se konje privikava na buku, iznenadne zvukove i pokrete.  

Prikaz gađanja održan je u susjednoj - streličarskoj hali. S lijeve strane dvorane vise vreće ispunjene pijeskom koje jahači nemilice udaraju drvenim štapovima dok jašu između njih. Svrha ove vježbe je povećanje osjećaja stabilnosti na leđima konja i privikavanje pojedinih jahača na sedlo. Kassai Lajos tvrdi kako svatko tko želi postati dobar konjanički streličar treba usavršiti streličarstvo i jahanje odvojeno. Kako bi netko postao dobar jahač, najbolje je naučiti jahati bez sedla. Kad se to jednom savlada do mjere da se konja može voditi bez držanja za uzde, tada se prelazi na vježbanje gađanja iz sedla. 

Jahač ima izuzetno razvijen osjećaj za ravnotežu i trenutak odapinjanja strelice. Odapinjanje izvodi u trenutku dok su sve četiri konjske noge u zraku jer je tada i jahač u jednom trenutku odvojen od sedla. To je najmirniji trenutak za odapinjanje strelice. Zato je vježba plesa i odapinjanja strelica u zraku najsličnija osjećaju kad se sve izvodi s leđa konja. 

Poslije borenja protiv vreća uslijedio je prikaz gađanja iz luka. Dok su konjanici prolazili iza nas, u lijevoj su ruci uz luk namještali i strelice. Konjanički streličar svoje strelice naime, drži u lijevoj ruci. U tobolcu je rezervna "municija”. Kad bi došli na stazu, potjerali bi konje iz kasa u galop odapinjući strelice u mete. Neki su pogodili, neki promašili, ali svi su se odlično zabavljali. Ovaj je trening trajao pola sata, iako uobičajeno traje više od sata. 

 

Kassai Lajos 

Kad sam već pomislio da je sve gotovo, saznao sam da je u tijeku prikaz u izvedbi Kassai Lajosa. Požurio sam natrag u prvi hangar u kojem sam imao što vidjeti. Odjeveni u kožne oklope s tradicionalnim ušiljenim kožnim šljemovima na glavama, dva su pješaka držala mete. Kassai Lajos je u punom galopu, odjeven u tradicionalni kožni oklop, smrtonosnom preciznošću svaki put pogađao srednji krug meta. Njegovi su pomoćnici trčali uz njega, kao vojnici koji bježe ispred konjanika noseći veliki štit-metu s bijelim krugom u sredini. Naravno, nisu mu mogli pobjeći, sve su strelice pogađale centar. Pomoćnici su potom bacali u zrak mete promjera trideset centimetara koje bi Lajos pogodio lakoćom svojstvenom samo majstoru. Njegovi su pokreti, uz glasno bubnjanje u pozadini, bili savršeno usklađeni sa pokretima konja, ciljanjem, odapinjanjem i njegovim kricima. Ono što smo mi iz publike vidjeli bio je poput plesa Kentaura. Gornji dio tijela i ruke su bile ljudske, a ostatak tijela i noge je bio konj. U toj divljoj ratničkoj igri, dobili smo izvanrednu predodžbu o tome kako su se morali osjećati jadni pješaci pri naletu Huna na konjima. 

Huni su rođeni u šatorima, a umirali su na konjima. Život im se odvijao na leđima konja u putovanju i s lukom u rukama. Na vrhuncu moći, Hunsko se kraljevstvo protezalo od Velikog Kineskog zida sve do rijeke Rajne. Kako su u tome uspjeli? Najviše zahvaljujući svojim jahačima streličarima, koji su pri brzini od 50 km na sat, mogli točno pogoditi metu udaljenu 50 metara. Treniranje gađanja na većim daljinama, od 250 do 300 metara izvodili su nastojeći pogoditi uže razapeto između dva stupa. Ovu su vježbu izvodili kada bi iz velike daljine gađali protivnike ukopane u liniji. 

Kassai je stao i kad se oblak prašine slegao postavio se na sredinu hale dok su posjetitelji još uvijek bili pod dojmom njegove demonstracije stajali u tišini.

A samo šest sekundi Lajosu Kassaiju je potrebno da odape tri strelice koje će sigurno pogoditi metu promjera 30 cm, sa galopirajućeg konja.

Pješak je uzaludno trčao. Sve su strelice pogodile tamo gdje je Lajos ciljao. 

Spontano je započeo pljesak i zvižduci odobravanja. Lajos se naklonio i još uvijek u dubokoj usredotočenosti otišao iz dvorane. Vratio se nakon petnaestak minuta i objavio da će održati predavanje o konjaničkom streličarstvu u jurti smještenoj na brežuljku. 

 

Provjera

Okupili smo se ispred 150 godina stare jurte, tradicionalnog hunskog šatora okruglog oblika. Maknut je pokrov s vrha pa je unutra ulazilo dovoljno svjetla, dok su posjetitelji ulazili i sjedali u krug. Lajos je objasnio kako je ono što smo vidjeli uobičajen trening, dok se na trening kampovima vježba cijeli dan. S obzirom da su ljudi koji mu dolaze kao učenici različite tjelwsne građe i tjelesne spremnosti, trening je organiziran kako bi učenici mogli izdržati napore cjelodnevnog treninga. Poboljšavanje izdržljivosti, ravnoteže, preciznosti temelj su ovog sporta kojega je utemeljio Lajos Kassai. Svatko tko želi postati jahač streličar i sudjelovati u natjecanjima mora proći test. 

Prvi dio testa se sastoji od desetkilometarskog trčanja. Slijedi jahanje tijekom kojega jahač mora prikazati sve jahačke vještine i potpunu suradnju s konjem. Zadnji dio ispita se sastoji od ispucavanja 500 strelica u metu, u hodu, trčeći i preskačući razne objekte. Sve ove zadatke kandidat treba obaviti za tri sata. Tek tada kandidat zasluži mogućnost jahanja sa sedlom i gađanja iz luka. Zašto je ispit tako zahtjevan? Lajos tvrdi kako jahač mora razviti čvrsto i izdržljivo tijelo koje na konju mora biti opušteno. U trenutku odapinjanja strijele jahač mora biti opušten kako bi kompenzirao pomake konja. Jedan od posjetitelja upitao je Lajosa koji je smisao svega toga u današnje vrijeme. Odgovor je Lajos potražio u činjenici da ako se već bavi očuvanjem tradicije onda se treba i osjećajno povezati s poviješću. 

"Ovakav način treninga, u izravnom dodiru sa životinjom i prirodom izvlači iz čovjeka ono najbolje” - tvrdi on. Lajoseva povezanost s prirodom ogledava se u najsitnijim pojedinostima izraza i pokreta. Najbolje bi ga bilo usporediti sa jastrebom koji vreba plijen. Govori smireno a riječi mu dolaze iz srca. To je jedan od rijetkih preostalih ljudi ratnika na svijetu. Najviše ih se može naći među ljudima koji se bave nekim oblikom borilačkih vještina ne namećući to okolini. Za vrijeme razgovora, njegov me način razmišljanja podsjetio na onaj kojega je Carlos Castaneda opisao u svojim susretima s don Huan de Matusom. Svoj je put Lajos u dolini u Kaposmeru započeo prije dvadesetak godina na leđima konja kojega je spasio od mesara.   

 

Struktura konjaničkog streličarstva

"Konjaničko streličarstvo je rođeno u ovoj dolini,” - započeo je Lajos. "Od mladosti sam bio zainteresiran za lukove i strijele. U mojoj je duši oduvijek bila snažna veza s mađarskom povijesti zahvaljujući knjigama Geze Gardonyia. Prvi korak na putu konjaničkog streličarstva bio je rekonstruirati mađarski luk. Kad sam to napravio odlučio sam ga koristiti. Počeo sam učiti jahanje na konju kojeg sam spasio od klaonice. Prije dvadesetak godina smo moja kobila Bella i ja dojahali u ovu dolinu i pronašli naše "stablo života”. Osjetio sam da je to moj dom. Duh naših predaka osjeti se u ovoj dolini koja sadrži bit svega što sam htio stvoriti. Mjesto i namjere susreli su se ovdje. Tada je započeo rad i sve što vidite izgrađeno je zahvaljujući toj ljubavi i dobroti mojih prijatelja. 

U zgradi škole podučavam konjaničko streličarstvo putem snimljenog materijala. proučavamo snimke i pogreške pa ih naknadno ispravljamo. Također učimo dio mađarske povijesti koji je vezan za razvoj ovog načina borilaštva. Osim toga, to je i mjesto na kojem se sastajem sa voditeljima svojih škola iz drugih mjesta u Mađarskoj i inozemstvu, ističe Kassai. 

Takozvani Kaganat je najviša organizacija konjaničkog streličarstva. Sve odluke koje se tiču ovog sporta i prijema u neku od škola odlučuje Kaganat. Jedino oni kandidati koji su došli do trećeg učeničkog zvanja, mogu biti Kagani - osobe koje samostalno vode školu i ravnopravno odlučuju s ostalim Kaganima. Kandidat za Kagana mora organizirati tri natjecanja od proljeća do jeseni, na kojima trebaju nastupiti najmanje devet natjecatelja. Kad kandidat preda video i fotografske materijale s natjecanja, Kaganat odlučuje hoće li biti primljen ili ne. Za razliku od olimpijskog načina, natjecanja u konjaničkom streličarstvu usmjerava se na čovjeka. 

"Natjecanja prema olimpijskom sustavu su za mene frustrirajuća. Sve je usredotočeno oko novca, reklama i sličnog iskorištavanja sportaša” - tvrdi Lajos. Iako je svjestan kako bi mu se natjecanja i njegov sport marketinški dobro isplatili, nije želio uništiti bit onoga za što se borio čitav život - ozračja spoja čovjeka i prirode u slobodi. Žarište u konjaničkom streličarstvu je na čovjeka koji luta i traži odgovore na pitanja u svijetu, koji se igra i bori. Ne dozvoljava nikakve aktivnosti u dolini koje bi spomenute ljudske napore obezvrijedile. Njegove napore u očuvanju važnog dijela povijesti nitko od strane državnih organizacija nikada nije pomogao. Devet godina je predavao povijest u školama na vrlo stvaran način uz prikaze ratovanja sa članovima Reda svetog Jurja. Svojim je konkretnim metodama mnoge mlade ljude da prelistaju djela slavnog Geze Gardonyia i ostalih pisaca koji su na zanimljiv način pisali o mađarskoj povijesti.

"Odnos između učenika i učitelja uvijek treba biti jednak u svim dijelovima svijeta i u različitim vještinama. Bilo to konjaničko streličarstvo, kung fu, iaido ili karate, učenik mora znati svoje dužnosti i obaveze prema učitelju” - govori Lajos. Veliko životno iskustvo obogatio je posjetom kineskom borilačkom hramu Shaolin, te vježbanjem japanskog streličarstva, kyudoa u Kamakuri. Ovi naizgled različiti putovi zapravo vode do istog cilja.

"Ne postoje različiti putovi, već samo dobar i loš put. Putom ratnika mogu koračati jedino arhetipovi ratnika. Iako dva ratnika dolaze iz različitih kultura, oni su jednaki u duši i u srcu. Načini kako su se razvili u ratnike mogu biti različiti, ali put je uvijek isti. Škola može biti nova ili stara ali mora imati jednaku strukturu kako bi se stvorio ratnik, ističe Lajos Kassai. Istraživanje na području streličarstva omogućilo mu je da upozna sve vrste streličarskog sporta poznate suvremenom čovjeku. Tvrdi kako je to neophodno jer uvijek može nekom pojedinosšću obogatiti način kojeg je stvorio. 

"Nitko ne zna kako bi vježbao hunsko streličarstvo jer je nestalo s lica zemlje prije tisuću godina. Koristeći svoje znanje i iskustvo te proučavanjem povijesti i suradnjom s povjesničarima i arheolozima, uspio sam obnoviti konjaničko streličarstvo” - govori Kassai. Mišljenja je kako je ovaj sport našao njega i kako mu je na neki način ovaj put bio određen od malena. 

"Konjaničko streličarstvo mi je omogućilo da na čarobnom konju putujem kroz prostor i vrijeme. Trening je za mene postao ritualom koji mi pruža okvir za svakodnevni život. Za mene ovaj sport, predstavlja umjetnost, znanost i vjeru u jednom. Nastojim o tome naučiti najviše koliko mogu kako bih ga predstavio u umjetničkom obliku. Kad sam shvatio koliko sam daleko došao, shvatio sam kako je konjaničko streličarstvo moja sudbina, završava Lajos Kassai. 

  isprintaj članak