Kečiga

Sjetio sam se jednog kolege koji je na đubretarku namijenjenu babuški, upecao kečigu tešku skoro tri kilograma. Taj, u svijetu sportskog ribolova veoma rijedak ulov, potaknuo me na priču o kečigi - dragulju riječnih voda.

Napisao: Siniša Slavinić

Kečiga spada u obitelj jesetri (acipenser). Za sve jesetre je karakteristično duguljasto tijelo i nepokretna, donekle zašiljena glava u obliku rila. Usta im se nalaze s donje strane. Tijelo je prekriveno velikim koštanim pločama, svrstanih u pet uzdužnih redova. Osnovni dijelovi kostura su hrskavični. Žive u moru ili velikim jezerima, ali zbog mrijesta ih napuštaju i ulaze u rijeke u kojima provode po nekoliko zimskih mjeseci. Jesetre su vrlo proždrljive, puno se razmnožavaju, ali im se broj svake godine smanjuje, jer ih ljudi bezobzirno love.

Ikra kao hendikep

U europskm vodama nalazimo sedam vrsta jesetri. Najrasprostranjenija je prava ili atlanska jesetra (Acipenser sturio). Živi u Atlanskom oceanu, Sredozemnom, Sjevernom i Baltičkom moru. Može narasti do šest metara dužine, mada obično nije duža od dva metra.

Sljedeća bitna vrsta jesetre je moruna (Huso huso). Domovina joj je Crno i Kaspijsko more, odakle ulazi u rijeke i pritoke. To je gorostasna riba koja može biti dugačka do osam metara i teška do 1600 kg. Najteža uhvaćena ženka morune težila je 1400 kg, a imala je u sebi oko 400 kg ikre. Moruna pliva uzvodno i polaže jaja na dno,

Tijekom 16 do 18 godina života, kečiga može narasti do jednog metra i 12 kilograma težine. Ali, na tržnicama najčešće se nalaze primjerci od jedva tridesetak centimetara i stotinjak grama.

Neuspješan borac

Kečiga se prvo javlja blagim povijanjem vrha štapa, ali kontru treba odložiti za drugi udar, kada se mamac sigurno nalazi u ustima ribe. Pri izvlačenju kečiga poslušno prati najlon, tako da nije neki atraktivan borac. Veličina udica za lov kečige su od broja pet do broja jedan. Mašinica većeg kapaciteta, s long-cast špulnom, upotpunit će pribor za pecanje kečige.

Mlade ribe provode u rijeci prve dvije godine života. Nedostatak morune je i taj što se od njezine ikre proizvodi kavijar. Jajnici od kojih se dobija kavijar prvo se udaraju prutovi- ma, a zatim protiskuju kroz sito da bi se jaja oslobodila opne. Potom se pakiraju u lanene vrećice i prosušuju, te, na kraju, pakiraju u bačve. Najbolji kavijar se dobiva od kečige. U Jadranu i Sredozemnom moru živi jadranska kečiga, koja naraste do dva metra.

Kečiga

Kečiga (Acipenser ruthenus) ima relativno malu glavu s ovalnim ustima bez zuba, na donjoj strani gdje se nalaze i dugačke niti brkova. Boja kečige je od tamnosive s bijelim trbuhom do zelenkastomrkožute. Tijekom 16 do 18 godina života, naraste do jednog metra i 12 kg težine. Za razliku od srodnika nikada ne okusi slanu vodu.

Selidbe uz i niz vodu

Kečiga živi u pritokama Kaspijskog i Crnog mora, u Dunavu, Savi, Tisi i Velikoj Moravi. Kečiga bira vodotokove s većom dubinom, ali ujednačenog toka sa šljunkovitim, ilovačastim ili pjeskovitim dnom. Seli se uzvodno u ožujku-svibnju i nizvodno u rujnu-studenom. Mrijest traje od travnja do svibnja, a ponekad u srpnju. Ikru polaže na dubinama od sedam do 15 m, pri temperaturi od 11 do 17 stupnjeva i to kada je voda u opadanju. Mlade kečige polažu ikru svake godine, a starije svake druge. To je vjerojatno u vezi s količinom ikre koju polažu mlade i stare kečige. Mlade prosječno polože oko 15.000 zrna zrele ikre, a stare dva puta više. Maksimalnu plodnost kečiga dostiže tek u devetoj godini života. U drugoj godini života dosegne oko 140 grama težine i tridesetak centimetara dužine. Donja lovna granica kečige je 40 cm, za što njoj treba više od tri godine rasta. Kada se ima u vidu da ženke postaju spolno zrele početkom pete, a mužjaci četvrte godine, tužno je vidjeti ribice od 15 cm koje se na tržnici pojavljuju kao ulov nazovi alasa. Najvećim mrijestilištima u Dunavu smatra se područja između Slankamena i Beograda, Vinče i Ritopeka, zatim Ram, Donji Milanovac i Kladovo.

Prehrana na dnu

Za uspješan sportski ribolov potrebno je poznavati način prehrane ribe. Zbog položaja usta kečiga najčešće uzima hranu s dna. Rijući i pipkajući brčićima pronalazi zalogaj, najčešće larve vodenih moljaca, rakušaca, mokrica i nižih ljuskara. Mekušci, mrežokrilci i ostaci vodenog bilja nemaju veliki značaj u njenoj prehrani.

Mamci za kečigu su larva vodenog cvijeta i crvena glista (đubretarka). Lovi se dubinski. Potrebni su jaki štapovi, ne zbog toga što je kečiga neki borac, već zbog plasiranja olova dovoljno teškog da se odupre vodenoj struji. Poželjno je da predvezi budu duži od pola metra. Postoji i modificiran način dubinskog lova s obale. Komad glavnog najlona od tridesetak centimetara spoji se s njegovim krajem pomoću vrtilice. Za slobodni dio nastavka veže se loptasto olovo, a između, pomoću graničnika, pričvrste dva kratka predveza (desetak cm). Smisao te montaže je sljedeći: vodena struja kotrlja olovo po dnu pri čemu se suče najlon ispod vrtilice, pa se predvezi naizmjenično smjenjuju na dnu. Kada olovo izađe iz vodene struje, treba ponoviti zabacivanje. Naravno, čamac bi skratio te muke oko montaže sustava.

Riba za carski stol

Znajte da je u Grčkoj kečiga važila za najplemenitije jelo, u Kini su je spremali za carski stol, a u Engleskoj, Francuskoj i Rusiji pravo na meso kečige imali su prvenstveno vladari i plemstvo. Pa, vrijedi kušati.