Odlična kuharica „Krk 50 delicija zlatnog otoka“
Turistička zajednica otoka Krka je nakladnik je kuharice pod nazivom „Krk 50 delicija zlatnog otoka“. Iako je iz tiska izašla krajem 2019. godine, predstavljanj ...
Izašla knjiga “Tragovima ruske emigracije po gradovima i mjestima Hrvatske” značajna i za hrvatsku povijest
Jeste li znali koliko su ruski emigranti bili značajni za hrvatsku povijest? Recimo da su osnovali virovitičko kazalište, ili izgradili vodotoranj u Vukovaru?! ...
Lički proizvodi u NP Plitvička jezera
I ove godine je otvoreno prodajno mjesto Lika Quality s ličkim proizvodima u NP Plitvička jezera. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Kućni ljubimci
Nekoliko osobina po kojima ćete, prema većini kinologa, prepoznati nas koji se bavimo psima.
Objavljeno: 20.11.2012. 16:51  
Kinologija je vječna razonoda
Kinologija je vječna razonoda

Svi vlasnici čistokrvnih pasa, ali i svi drugi ljubitelji “najboljeg čovjekovog prijatelja” kad tad se, slučajno ili “namjerno”, susretnu s nekim tko je “zaluđen” psima, te s pojmom izložbe pasa. Izložbe su kinološke manifestacije koje se održavaju u svijetu već stotinama godina i veliki broj ljudi ima vrlo oprečna mišljenja o tome što su one zapravo - natjecanja frustriranih vlasnika ili pak prilike za druženje vlasnika i njihovih ljubimaca na kojima se izmjenjuju različita iskustva. Istine ima i u jednom i u drugom. Valjda kao i u svakom sportu tako i u natjecanjima pasa u ljepoti ima namještaljki ali svi oni koji se izdignu iznad cilja kojeg predstavlja samo pobjeda naći će mnogo zanimljivih ljudi i započeti život u jednom novom krugu vrlo specifičnih ljudi - u krugu kinologa i kinofila.


Napisala: Magda Domes Čamagajevac


Pa zato za početak bilo bi dobro pokušati objasniti tko su ljudi čiji je hobi izlaganje pasa, odnosno bilo što vezano za čistokrvne pse i natjecanja istih u ljepoti.

 

Totalna ludorija

Čovjek u životu prolazi kroz brojna razdoblja u kojima mijenja svoje hobije, sportove, simpatije ili poglede na život. Ali svatko tko ima u sebi pustolovnog i natjecateljskog duha, u kinologiji će pronaći vječnu razonodu. Za one koji se vole baviti “politikom” tu je “zanimanje” kinološkog suca koji dijeli pravdu, koji je “nedodirljiv” i kojem je plaćen put od ne znam kuda kako bi došao na izložbu i uredno smjestio vašeg psa na drugo mjesto iza psa svog dobrog prijatelja koji to, dakako, nije zaslužio. Za sve one koji vole trčati, pokazivati se, ljutiti se i svađati, ali i slaviti, tu je “zanimanje” profesionalnog vodiča (tzv. handlera). O čemu se pak tu radi? Ako pitate neke od mojih poznanika “nekinologa” - o totalnoj ludoriji. Drugi vam plaćaju da vi umjesto njih, naravno s njihovim psom, po deset i više sati putujete, barem pet ga uređujete, i zatim izložite. Ako izgubite “sve bacite u vodu”, sve svoje nade i želje, te smišljate dobro objašnjenje za svoj poraz, a ako pobijedite vraćate se kući presretni s pokalom od 100 kuna kojeg ste mogli kupiti i u dućanu pored kuće. A najveći je problem što izložbe imaju po tisuće prijavljenih pasa, a uvijek je samo jedan pobjednik...


Naslov vrijedi samo izboren u konkurenciji

No, iako to izgleda malo čudno, isto ono što tjera plivača da više pliva i manje uživa u čarima života zbog toga da postane sudionikom Olimpijskih igara, isto to tjera i uzgajivača i kinologa da uzgoji ili nabavi još boljeg psa, da s njim radi i da ga jednom okruni titulom svjetskog prvaka. Iako, dogodi se da imate sreće pa prijavite npr. svog hrvatskog ovčara na svjetsku izložbu u Puerto Ricu (preduvjet je da ste bogati), gdje vaš pas bude bez konkurencije i s njim osvojite titulu svjetskog prvaka. A onda na specijalki (tj. specijalnoj izložbi) u npr. Đakovu, u konkurenciji 100 hrvatskih ovčara kod suca specijalista budete odličan dvadeset i treći sa svojim svjetskim prvakom. Zaključak je, rekli biste, sve je to beskorisno!

Ali ne bavimo se mi psima zbog toga. Ljudi koji dolaze na izložbe poglavito se žele družiti s drugim ljudima sličnih pogleda na život, raspravljati s njima i dobro se zabaviti. Kinologija ne donosi materijalno bogatstvo (barem ne u našoj zemlji). Ljudi smo koji volimo pse i to ne samo čistokrvne, a i ne samo pse nego sve životinje, ne mislimo da ih mučimo na izložbama, volimo se družiti i putovati. I zato, ako me pitate, baviti se ovim hobijem ili ne, moj će odgovor biti potvrdan. Ima li što ljepše od spoja prijateljstva, razonode i ljubavi?

 

Nekoliko osobina po kojima ćete, prema većini kinologa, prepoznati nas koji se bavimo psima.

Kinolozi su:

- ljudi koji misle da svi ljudi imaju kaveze za pse u dnevnom boravku

- ljudi koji u svakom trenutku mogu pronaći katalog s bilo koje izložbe

- ljudi čija djeca znaju više o psima s 4 nego većina ljudi s 40 godina

- ljudi koji ne jedu dobro da bi mogli kupiti novog psa

- ljudi koji vikendom ustaju ujutro u 6 sati da bi prošetali pse, u 8 već čekaju uz ring odjeveni kao za večernji izlazak, ali zato tijekom tjedna redovito kasne na posao

- ljudi koji nikada ne zaboravljaju koji je zadnji dan prijave za izložbu, ali redovito kasne s plaćanjem stanarine barem deset dana

- ljudi koji bi radije bili pod istragom financijske policije, nego kinološkog saveza

- ljudi koji satima razgovaraju telefonom s drugim kinolozima

- ljudi čiji roditelji misle da su oni poludjeli

- ljudi čiji susjedi misle da su oni čudni

- ljudi koji imaju prijatelje kinologe koji misle da su oni super

 

Pa sad, tko voli nek izvoli!

  isprintaj članak