Pospremanje u svrhu zdravlja
Ovi kišoviti jesenski dani, kada nam se ne izlazi na dosadnu jesenku kišu, najbolji su za čišćenje od stvari koje obično zanemarujemo. ...
Prigodna poštanska marka “350 godina Sveučilišta u Zagrebu”
Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. ...
Bolje smrad negoli ujutro svježe donje rublje
Međunarodni istraživački tim izvijestio je prošle godine da miris znoja zbog određenih kemikalija može usrećiti druge ljude. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Najviše bombardirana zemlja svijeta
Objavljeno: 03.07.2012. 11:16  
Laos
Laos
  • Laos
  • Laos
  • Laos

Statistički gledano, najveći broj turista stiže u Laos iz pravca Tajlanda, najposjećenije zemlje jugoistočne Azije. Što se tiče zračnih linija one su za sada uspostavljene samo između Laosa i njegovih susjednih država. Najbrojniji su letovi Thai Airwaysa, zatim slijede Lao Aviation, China Yunnan Airlines, Vietnam Airlines te Royal Air Cambodge.

 

Napisao: Jasmin Hutinović, fotografije: Darko Dovedan, Jasmin Hutinović

 

Osim s Tajlandom na jugu, Laos graniči s Kambodžom na jugoistoku, Vijetnamom na istoku te Myanmarom i Kinom na sjeveru zemlje. Rijeka Mekong predstavlja prirodnu granicu između Tajlanda i Laosa. Mekong za kišne sezone naraste pa postaje širok i do 14 kilometara. Dvanaesta je po velični rijeka u svijetu. Iako je dug 4500 km Mekong je premošten na samo dva mjesta. "Most prijateljstva" koji od 1993. godine spaja tajlandsku pokrajinu Nong Khai s laoskom pokrajinom Hat Jommani predstavlja glavni laoski granični prijelaz.

 

Viza za 30 minuta

Za ulazak u Narodnu Demokratsku Republiku Laos morate imati važeću vizu i putovnicu koja vijedi još najmanje tri mjeseca od ulaska u zemlju. Postoje dvije vrste viza, one koje traju petnaest ili mjesec dana. Prema podacima Nacionalne agencije za turizam NDR Laos, koja je osnovana 1989. godine u Vientianeu, viza se može izvaditi u laoskom veleposlanstvu u Bangkoku. Izrada traje 24 sata. Osobno sam je u spomenutoj ambasadi dobio za 30 minuta. Osim u Bangkoku, vizu možete izvaditi u tajlandskom gradu Khon Kaenu kao i u boljim turističkim agencijama u Chiang Maiu, Nong Khaiu i Udon Thaniu s time da se plaća i agencijska provizija.

 

Rupa u zakonu

Zanimljivo je da je u području tzv. Zlatnog trokuta tj. tromeđe Tajlanda, Myanmara i Laosa moguće prijeći ganicu bez vize. Tamošnje turističke agencije su pronašle rupu u zakonu te nude mogućnost posjeta riječnom otoku u sastavu Laosa Huay Xaiu, na kojem se za protuvrijednost od nekoliko hrvatskih kuna može dobiti cjelodnevna boravišna dozvola. Huay Xai je zapravo pretvoren u bescarinsku zonu u kojoj se u desetak velikih natkrivenih "dućana" mogu kupiti francuska vina, cigarete, hladna gazirana pića, suveniri, boce domaćeg viskija u kojma se nalaze mrtve kobre. Ugodno sam se iznenadio kada sam na tom riječnom otoku u gornjem toku Mekonga, usred indokineske džungle, ugledao prodavača obučenog u prepoznatljiv "kockasti" dres hrvatske nogometne reprezentacije.

 

Pola svjetske proizvodnje opijuma

Cijelo je ovo područje do unazad dva desetljeća bilo najpoznatije po proizvodnji opijuma. Tajlandske su vlasti krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća uspjele preusmjeriti seosko stanovništvo, koje se tradicionalno bavilo proizvodnjom opijuma, na uzgoj drugih kultura. Međutim u susjednom Laosu i Myanmaru stanje je nepromijenjeno tako da i dalje gotovo polovica ukupne svjetske proizvodnje opijuma potječe s ovog prostora. Prema podacima vlade SAD-a od prodaje opijuma u Laosu živi 67.000 obitelji u 2200 sela. Polovica te proizvodnje se "izvozi" od koje se manji dio prerađuje u heroin u tajnim laboratorijima na jugu Kine.

 

Prehlada na plus 28

Ako imate vremena, a opet nemate previše novca, najsigurniji i najjeftiniji način da iz Zlatnog trokuta stignete u glavni grad Laosa je autobusom. Otprilike svaka četiri sata iz Chiang Maia polazi autobus za Udon Thani, četvrti po velični tajlandski grad. Vožnja traje 11 sati tijekom koje će vam ljubazno osoblje vrlo udobnih autobusa poslužiti gazirana pića, slatko pecivo, a dobit ćete i deku. Iako je temperatura viša od 28 stupnjeva Celzijusa zbog klimatizacijskih uređaja koji u svim tajlandskim vozilima uvijek rade najvišom snagom topla će vas deka spasiti od sigurne prehlade. U Udon Thaniu najbolje je sjesti u neki od lokalnih autobusa kojima ćete za protuvrijednost od otprilke četiri hrvatske kune stići do 70 kilometera udaljenog Nong Khaia!

 

Dva dolara za 20 kilometara

Nong Khai smješten je na samoj granici Tajlanda i Laosa. Granična kontrola je nešto temeljitija od one na granicama zemalja EU, ali ne traje duže od desetak minuta. Ako putujete sami najbolje je da potražite neki od minibuseva koji će vas za nekih dva američka dolara odvesti do 20 kilometara udaljenog Vientianea.

 

Vrijeme je za Laos

Najbolje vrijeme za posjet Laosu je od studenog do veljače. Svakako ponesite kreme za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom. Poželjno se cijepiti protiv hepatitisa A i piti tablete protiv malarije prije i tijekom boravka. Izuzevši glavni gradu Vientiane, cijeli Laos se nalazi na udaru te opake bolesti. Od postojećih tableta preporučam doxycycline, prophylaxis, ali ne i lariam koji izaziva nagle promjene raspoloženja i blage halucinacije.

Vientiane je uz Luang Prabang najposjećenije odredište u Laosu. U njemu živi 400.000 ljudi, a glavnim je gradom Laosa proglašen krajem 19. stoljeća.

 

Malo povijesti

Laos se u pisanim izvorima prvi puta spominje sredinom 14. st. kad se Fa Ngum proglasio kraljem Kraljevine Lao. Godine 1694. Kraljevina Lao se raspala na niz manjih država koje su potpale pod upravu Vietnamaca, Burmanaca i Tajlanđana. Tek je 1893. uspostavljen francuski protektorat, a Francuzi su, nastojeći jednim nazivom objediniti sve ondašnje Lao države, izmislili naziv Lao(s) koji je ostao sve do danas. Laos je postao neovisan 1953. godine kada su Francuzi odlučili usredotočiti svoje snage u susjednom Vijetnamu nastojeći sačuvati tu svoju puno bogatiju koloniju. Pokret Pathet Lao (zemlja Laošana) koji je kontrolirao sjever zemlje nije priznavao ondašnju ustavnu monarhiju. To je dovelo do unutrašnjih sukoba koji su se nastavili  sve do 1975. godine kada su revolucionarne provijetnamske snage predvođene Kaysone Phomvihaneom izvojevale pobjedu nad rojalističkim trupama potpomaganim od SAD-a. Kaysone Phomvihane sin Vijetnamca i Laošanke, čovjek koji je tečno govorio laoški, tajlandski, vijetnamski, shan, francuski i engleski jezik, bio je predsjednik vlade NDR Laos sve do smrti 1992. godine. Danas se u Vientianeu nalazi ogroman muzej posvećen tom velikom narodnom vođi, s vrlo malim brojem izložaka i podataka o njegovom predrevolucionarnom životu.

 

Najviše bombardirana zemlja

Tijekom vijetnamskog rata piloti američkih bombardera B-52 izbacivali su tone svojeg ubojitog tereta namijenjenog borcima vijetnemskog Vietkonga nad istočnim i sjeveroistočnim Laosom. Zahvaljujući toj ludosti, Laos je u odnosu na broj stanovnika najteže i najviše bombardirana zemlja u svijetu u dosadašnjoj povijest ratovanja.

 

Grad sandalovine

Državno uređenje u Laosu je komunističko, iako je u zadnjih desetak godina vidljivo otvaranje prije svega prema tajlandskom, američkom, kineskom i francuskom kapitalu. Laos ima 4,8 milijuna stanovnika, a površinom je četiri puta veći od Hrvatske. Nacionalna valuta je kip. U uporabi nema kovanica već isključivo papirnati novac. Vientiane ili "Grad sandalovine" mješavina je starog tajlandskog, zatim francuskog, američkog i u najmanjoj mjeri ruskog utjecaja. Po uzoru na Francusku, gradom prolazi nekoliko širokih avenija. Za razliku od susjednog Tajlanada, u Laosu se vozi desnom stranom ceste, najčešća prometala su motori, a automobila ima relativno malo.

 

Država bez željeznica

U cijelom Laosu ne postoji željeznica. Avioni "Lao Aviation" koji lete unutar Laosa se ne preporučuju naprosto zbog neposjedovanja radarske opreme. Brojni su slučajevi kada se piloti prilikom slijetanja usred velike naoblake pouzdaju isključivo u svoj vid, što je često nedovoljno, pa su zbog pomanjkanja goriva prisiljeni spustiti se na najbliži vidljiviji aerodrom.

 

Umjesto za pistu cement za spomenik

Vientiane ima deset budističkih hramova čija su dvoriša najveći dio dana puna razgovorljivih redovnika u tradicionalnim žutim haljama. Budizam kao vjera u komunističkom Laosu nikada nije bio zabranjivan. Najpoznatiji budistički hram je Pha That Luang iz 3. st. pr. n. e. koji je simbol budizma i laoškog suvereniteta. Preslika toga hrama nalazi se i na državnom grbu. Jedini spomenik koji snažno podsjeća na nekadašnje francuske upravitelje je Patuxai, slavoluk sagrađen po uzoru na slavoluk pobjede u Parizu. Zanimjivo je da je Patuxai zapravo sagrađen tek 1960. godine i to cementom koji su Amerikanci  poklonili za izgradnju gradskog aerodroma.

 

Pojedite laap

Laoska kuhinja je veoma slična tajlandskoj. Za pripremu gotovo svih jela koriste se svježi sastojci, povrće, riba, piletina, svinjetna, govedina, pačje i bivolje meso. Tipično Lao jelo je laap - ukusna salata od nasjeckanog mesa, ribe, soka od limete, češnjaka, zelenog luka, riže i čilija. Dobar  laap se može pojesti u vientienskom restoranu The Phonepaseuth u ulici Pang Kham. Od alkoholnih pića najpoznatije je Lao Beer.

 

Izbjegnite bolnice

U slučaju da imate zdravstvenih problema dobro je znati da u cijelom Laosu, pa čak i u glavnom gradu, nema bolnice koja bi zadovljavala potrebne stadarde čistoće. Većina oboljelih turista pomoć i medicinsku skrb zapravo traži u 550 km udaljenom Bangkoku. Tamošnja čuvena međunarodna bolnica Burmungrad godišnje liječi preko 300.000 uglavnom stranih pacijenata. I osobno sam prilikom svojeg drugog posjeta ovom dijelu svijeta, zbog uboda tzv. pješčane muhe, bio prisiljen pomoć potražiti u ovoj velebnoj ustanovi na kojoj bi Tajlandu zapravo mogle pozavidjeti brojne europske metropole. Sjećanje na dobrotu, ljubaznost, otvorenost i toplinu ljudi koje sam tada imao prilike upoznati u Laosu učinilo je bezbolnim tih mojih nekoliko bolesničkh dana.

 

Ulazak u Laos - ulazak u Indokinu

"Većina turista koja se nađe u Tajlandu odvoji nekoliko dana za posjet Laosu. Najpogodniji granični prijelaz je Chang Khong. To je pogranični gradić na rijeci Mekong poznat po Tai-Lao tradicionalnom festivalu lovljenja ribe pla beuk - najveće slatkovodne ribe na svijetu, duge do tri metra i teške do 300 kilograma. Inače, u gradu nema ničeg zanimljivog, ali je prepun turista i motela. Razlog tome je grad Huaysai s druge strane rijeke koji je početna točka za odlazak u Luang Phabang brodom.

Do Luang Phabanga ima oko 300 km rijekom. Brodom se putuje dva dana, ali postoji i mogućnost plovidbe "speed boatom" kojem treba približno sedam sati. Odlučili smo se za brži način i to je ispala najveća pustolovina cijelog puta. Nismo ni zamišljali da je "speed boat" širok metar i dug pet metara i da ćemo na njemu provesti cijeli dan skvrčeni s još četvoricom ogromnih Kanađana. Čamac ima vanjski automobilski motor na kojem crvenim slovima piše: Toyota 16 valve. Proizvodi takvu buku da za vrijeme putovanja razgovor nije moguć. Najbolji su trenuci kada smo naletjeli na valove ili nemirne dijelove rijeke, a vozač nije usporavao. "Smrznuti", s mušicama na licu, stižemo predvečer u Luang Phabang koji je od 1995. pod zaštitom UNESCO-a" - ispričao nam je svoja iskustva Darko Dovedan.


 

 

 

  isprintaj članak