Zašto su mnoge države počele kupovati zlato puno prije korona virusa
Zlatna groznica se nastavila posljednjih tjedana, što je vodeći pokazatelj zabrinjavajućeg vremena koje je pred nama. ...
Pauk i kako ga se riješiti
Ako ih se želite riješiti nemojte im nauditi, ali ni sebe i svoje izložiti opasnim kemikalijama. ...
Vinari Zagrebačke županije očekuju turiste
Snimljen video kao poticaj turističkom obilasku vinara Zagrebačke županije ...
Anketa


NALAZITE SE U
Pod lužničkim krovovima
Objavljeno: 06.12.2012. 12:01  
Lužnica - oaza nadomak Zagreba
Lužnica - oaza nadomak Zagreba
  • Lužnica - oaza nadomak Zagreba
  • Lužnica - oaza nadomak Zagreba

U Zaprešiću, dvadesetak kilometara zapadno od Zagreba, skriven u zelenilu stoljetnih platana, hrastova i bukvi, s dva i pol kilometra šetnica i malim jezercem, nalazi se barokni dvorac Lužnica. Nekad ladanjski posjed plemićkih obitelji Čikulini i Rauch, a danas vlasništvo sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, jedan je od slikovitijih dvoraca Hrvatskog zagorja i kulturni spomenik prve kategorije. Pretpostavlja se da je građen početkom 18. stoljeća, a 1925. godine od udovice Ane Rauch, zajedno s pripadajućim zemljištem od osam hektara, kupuju ga sestre milosrdnice. Tri godine kasnije, 1928. godine, dvorac dobiva naziv Marijin dvor. A priča tek ovdje počinje…


Napisala: Željka Sruk, snimio: Renato Jagustović

 

Vapaj za obnovom

Osim za smještaj starih i bolesnih razlog za kupnju dvorca sestrama je bilo veliko zemljište koje mu pipada. Zahvaljujući njihovim marljivim rukama, ovo poljoprivredno dobro godinama je hranilo siromašne bolesnike zagrebačke bolnice Sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici i matični samostan u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. S vremenom je život u dvorcu postajao sve teži i neugodniji i dvorac je vapio za obnovom. Istovremeno su njegovu ljepotu sve više otkrivali prolaznici i putnici namjernici, koji su željeli istražiti njegove kule i brojne salone koji pričaju o ugodnom i raskošnom životu prijašnjih vlasnika. Uz novčanu pomoć njemačke katoličke organizacije, ali i brojnih građana i tvrtki 2002. godine se pristupilo obnovi dvorca, ali i izgradnji jednog savim novog sadržaja koji od listopada 2007. privlači sve više ljudi, neovisno o vjeri. Riječ je o Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor, izgrađenom po uzoru na brojne centre takvog tipa u Njemačkoj.

 

Programi za sve

Dvije su osnovne vrste programa koje se održavaju u dvorcu, centru i njegovom perivoju. Programe uglavnom duhovnog karaktera, otvorene za javnost, sestre redovito održavaju u suradnji sa svećenicima i stručnjacima, a dijele ih u četiri područja: religiozno, društveno, kulturno i ekološko. U drugu skupinu ubrajaju se programi mješovitog karaktera koje određene grupe organiziraju u suradnji s vlastitim voditeljima uz mogućnost dodatnih sadržaja u slobodno vrijeme. U tom slučaju grupe samo zakupljuju prostor za izvođenje svojih programa, odnosno koriste usluge smještaja, prehrane, prostorija i tehničke podrške, a ukoliko žele još i dodatni sadržaj puput meditacije ili molitvenog programa, u tome im pomažu časne sestre.
Centar raspolaže s 56 jednokrevetnih soba s kupaonicom te s osam seminarskih prostorija odgovarajuće opremljenih za različite oblike rada te prostorijom za meditaciju i osobni razgovor. Odnedavno su u prizemlju dvorca uređene i tri sobe za mlade s drvenim krevetima na kat, a koje mogu primiti 38 ljudi.  
Cijena seminara u organizaciji sestara, koji su uglavnom dvodnevni i održavaju se vikendom, iznosi 400 kuna, a uključuje smještaj i noćenje te puni pansion (180 kuna po danu) i kotizaciju u iznosu od 40 kuna. Školske i crkvene grupe te redovničke zajednice imaju pravo na popust od 30 posto.

 

U duhu mira i suživota

„Svakom posjetitelju želimo pružiti mir, rasterećenje od svakodnevnih briga i užurbanosti života te im kroz različite programe ojačati duhovnu snagu“ – kaže sestra Miroslava Bradica, ravnateljica Centra, te dodaje da su vrata lužničke oaze otvorena svima, neovisno o vjeri. „Oni koji nisu vjernici ovdje mogu uživati u ljepoti prirode i druženju s ostalim posjetiteljima. Iz Lužnice svi odlaze dobro raspoloženi i mirom ispunjeni“ – objašnjava.
A upravo tako će se osjećati i oni koji se u Lužnicu upute isključivo turistički, sa svrhom obilaska dvorca i njegovog perivoja, što je moguće učiniti radnim danom od 13 do 15 sati ili po dogovoru. Kada god došli, sestre će vas s veseljem provesti dvorskim salonima i kulama, a usput će pričati o zanimljivoj i bogatoj povijesti koju čuvaju debeli zidovi. Već na ulazu pokazat će originalna vrata, stara koliko i sam dvorac, a upozorit će vas i na stepenicu na kojoj još uvijek piše godina 1791. Čut ćete i priče o zaboravljenom namještaju prenesenom iz starih kuća, župa i samostana te o pećima s grbom plemićke obitelji Rauch. Obavezno ćete zastati i kod Grofovske kapelice, odnosno kapelice sv. Križa, u kojoj se još uvijek nalazi povelja o njezinoj posveti iz 1761. godine. Pogled će podjednako odvlačiti i svečana dvorana, i danas otvorena za razne svečanosti, dvorana sv. Vinka Paulskoga i tzv. Turska soba s arabeskama. Pravo iznenađenje doživjet ćete po izlasku na balkon s kojeg puca pogled na pravo čudo ili, bolje rečeno, pravi simbol suživota i međusobne pomoći. Vjerovali ili ne, naslonjene jedna na drugu, godinama si već međusobno pomažu i „zagrljeno“ žive tristogodišnja platana i japonika sofora, smještene tik uz ulaz u dvorac.

 

Čaj za sjećanje

Povod za posjet Lužnici mogu biti i jednodnevna događanja koja se ovdje povremeno održavaju i na koja je ulaz slobodan. Tako su već održani Dan otvorenih vrata, Božićni sajam i Uskrsno ribarenje. „Događanja su zamišljena kao piknik i ugodno druženje na koje su svi pozvani. Tako su, primjerice, na ribarenju posjetitelji sami lovili ribe iz jezerca i pekli ih na roštilju“ – objašnjava sestra Berislava Grabovac, voditeljica programa. Seminari u Lužnici polugodišnjeg su karaktera.

Kojim god povodom krenuli put Lužnice sigurno je da će vas časne sestre dočekati otvorenog srca, a bez domaćeg lužničkog čaja, prave poslastice, sigurno nećete otići. Ova mješavina 23 različite biljke koje sestre brižno beru tijekom godine u lužničkim šumama, uz domaće likere od raznih šumskih plodova, razglednice i blokove s otiscima lužničkih krajolika, jedan je od najboljih suvenira koji možete ponijeti po odlasku iz dvorca, a čiji miris i okus će vas još dugo nakon odlaska podsjećati na miris lužničkog drvoreda, ljepotu dvorca i zajedničkog druženja te velikodušnost i gostoljubivost časnih sestara…

 

Kako do Lužnice

Do dvorca se dolazi glavnom cestom koja iz Zaprešića vodi u Brdovec, odnosno prema Sloveniji. Po dolasku u mjesto Šibice, prostrano je polje i šuma koja okružuje dvorac. Lako je uočljiva i smeđa ploča s natpisom Lužnica, kao i asfaltirani put koji kroz polje vodi prema šumi. To je Lužnički odvojak, ujedno i put koji će vas dovesti do novoizgrađenog centra. Kod Lužničkog odvojka staje i autobus koji vozi na relaciji Zaprešić-Lužnica. Dolazite li vlakom Zaprešić – Savski Marof, siđite na postaji Brdovec i od dvorca vas dijeli svega dvadesetak minuta hoda.

  isprintaj članak