Odjeća za pustolovna putovanja
Prirodna vlakna poput svile i vune, koliko god mislili da su otporna, neće izdržati pustolovna putovanja. ...
Pospremanje u svrhu zdravlja
Ovi kišoviti jesenski dani, kada nam se ne izlazi na dosadnu jesenku kišu, najbolji su za čišćenje od stvari koje obično zanemarujemo. ...
Prigodna poštanska marka “350 godina Sveučilišta u Zagrebu”
Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Pod lužničkim krovovima
Objavljeno: 06.12.2012. 12:01  
Lužnica - oaza nadomak Zagreba
Lužnica - oaza nadomak Zagreba
  • Lužnica - oaza nadomak Zagreba
  • Lužnica - oaza nadomak Zagreba

U Zaprešiću, dvadesetak kilometara zapadno od Zagreba, skriven u zelenilu stoljetnih platana, hrastova i bukvi, s dva i pol kilometra šetnica i malim jezercem, nalazi se barokni dvorac Lužnica. Nekad ladanjski posjed plemićkih obitelji Čikulini i Rauch, a danas vlasništvo sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, jedan je od slikovitijih dvoraca Hrvatskog zagorja i kulturni spomenik prve kategorije. Pretpostavlja se da je građen početkom 18. stoljeća, a 1925. godine od udovice Ane Rauch, zajedno s pripadajućim zemljištem od osam hektara, kupuju ga sestre milosrdnice. Tri godine kasnije, 1928. godine, dvorac dobiva naziv Marijin dvor. A priča tek ovdje počinje…


Napisala: Željka Sruk, snimio: Renato Jagustović

 

Vapaj za obnovom

Osim za smještaj starih i bolesnih razlog za kupnju dvorca sestrama je bilo veliko zemljište koje mu pipada. Zahvaljujući njihovim marljivim rukama, ovo poljoprivredno dobro godinama je hranilo siromašne bolesnike zagrebačke bolnice Sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici i matični samostan u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. S vremenom je život u dvorcu postajao sve teži i neugodniji i dvorac je vapio za obnovom. Istovremeno su njegovu ljepotu sve više otkrivali prolaznici i putnici namjernici, koji su željeli istražiti njegove kule i brojne salone koji pričaju o ugodnom i raskošnom životu prijašnjih vlasnika. Uz novčanu pomoć njemačke katoličke organizacije, ali i brojnih građana i tvrtki 2002. godine se pristupilo obnovi dvorca, ali i izgradnji jednog savim novog sadržaja koji od listopada 2007. privlači sve više ljudi, neovisno o vjeri. Riječ je o Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor, izgrađenom po uzoru na brojne centre takvog tipa u Njemačkoj.

 

Programi za sve

Dvije su osnovne vrste programa koje se održavaju u dvorcu, centru i njegovom perivoju. Programe uglavnom duhovnog karaktera, otvorene za javnost, sestre redovito održavaju u suradnji sa svećenicima i stručnjacima, a dijele ih u četiri područja: religiozno, društveno, kulturno i ekološko. U drugu skupinu ubrajaju se programi mješovitog karaktera koje određene grupe organiziraju u suradnji s vlastitim voditeljima uz mogućnost dodatnih sadržaja u slobodno vrijeme. U tom slučaju grupe samo zakupljuju prostor za izvođenje svojih programa, odnosno koriste usluge smještaja, prehrane, prostorija i tehničke podrške, a ukoliko žele još i dodatni sadržaj puput meditacije ili molitvenog programa, u tome im pomažu časne sestre.
Centar raspolaže s 56 jednokrevetnih soba s kupaonicom te s osam seminarskih prostorija odgovarajuće opremljenih za različite oblike rada te prostorijom za meditaciju i osobni razgovor. Odnedavno su u prizemlju dvorca uređene i tri sobe za mlade s drvenim krevetima na kat, a koje mogu primiti 38 ljudi.  
Cijena seminara u organizaciji sestara, koji su uglavnom dvodnevni i održavaju se vikendom, iznosi 400 kuna, a uključuje smještaj i noćenje te puni pansion (180 kuna po danu) i kotizaciju u iznosu od 40 kuna. Školske i crkvene grupe te redovničke zajednice imaju pravo na popust od 30 posto.

 

U duhu mira i suživota

„Svakom posjetitelju želimo pružiti mir, rasterećenje od svakodnevnih briga i užurbanosti života te im kroz različite programe ojačati duhovnu snagu“ – kaže sestra Miroslava Bradica, ravnateljica Centra, te dodaje da su vrata lužničke oaze otvorena svima, neovisno o vjeri. „Oni koji nisu vjernici ovdje mogu uživati u ljepoti prirode i druženju s ostalim posjetiteljima. Iz Lužnice svi odlaze dobro raspoloženi i mirom ispunjeni“ – objašnjava.
A upravo tako će se osjećati i oni koji se u Lužnicu upute isključivo turistički, sa svrhom obilaska dvorca i njegovog perivoja, što je moguće učiniti radnim danom od 13 do 15 sati ili po dogovoru. Kada god došli, sestre će vas s veseljem provesti dvorskim salonima i kulama, a usput će pričati o zanimljivoj i bogatoj povijesti koju čuvaju debeli zidovi. Već na ulazu pokazat će originalna vrata, stara koliko i sam dvorac, a upozorit će vas i na stepenicu na kojoj još uvijek piše godina 1791. Čut ćete i priče o zaboravljenom namještaju prenesenom iz starih kuća, župa i samostana te o pećima s grbom plemićke obitelji Rauch. Obavezno ćete zastati i kod Grofovske kapelice, odnosno kapelice sv. Križa, u kojoj se još uvijek nalazi povelja o njezinoj posveti iz 1761. godine. Pogled će podjednako odvlačiti i svečana dvorana, i danas otvorena za razne svečanosti, dvorana sv. Vinka Paulskoga i tzv. Turska soba s arabeskama. Pravo iznenađenje doživjet ćete po izlasku na balkon s kojeg puca pogled na pravo čudo ili, bolje rečeno, pravi simbol suživota i međusobne pomoći. Vjerovali ili ne, naslonjene jedna na drugu, godinama si već međusobno pomažu i „zagrljeno“ žive tristogodišnja platana i japonika sofora, smještene tik uz ulaz u dvorac.

 

Čaj za sjećanje

Povod za posjet Lužnici mogu biti i jednodnevna događanja koja se ovdje povremeno održavaju i na koja je ulaz slobodan. Tako su već održani Dan otvorenih vrata, Božićni sajam i Uskrsno ribarenje. „Događanja su zamišljena kao piknik i ugodno druženje na koje su svi pozvani. Tako su, primjerice, na ribarenju posjetitelji sami lovili ribe iz jezerca i pekli ih na roštilju“ – objašnjava sestra Berislava Grabovac, voditeljica programa. Seminari u Lužnici polugodišnjeg su karaktera.

Kojim god povodom krenuli put Lužnice sigurno je da će vas časne sestre dočekati otvorenog srca, a bez domaćeg lužničkog čaja, prave poslastice, sigurno nećete otići. Ova mješavina 23 različite biljke koje sestre brižno beru tijekom godine u lužničkim šumama, uz domaće likere od raznih šumskih plodova, razglednice i blokove s otiscima lužničkih krajolika, jedan je od najboljih suvenira koji možete ponijeti po odlasku iz dvorca, a čiji miris i okus će vas još dugo nakon odlaska podsjećati na miris lužničkog drvoreda, ljepotu dvorca i zajedničkog druženja te velikodušnost i gostoljubivost časnih sestara…

 

Kako do Lužnice

Do dvorca se dolazi glavnom cestom koja iz Zaprešića vodi u Brdovec, odnosno prema Sloveniji. Po dolasku u mjesto Šibice, prostrano je polje i šuma koja okružuje dvorac. Lako je uočljiva i smeđa ploča s natpisom Lužnica, kao i asfaltirani put koji kroz polje vodi prema šumi. To je Lužnički odvojak, ujedno i put koji će vas dovesti do novoizgrađenog centra. Kod Lužničkog odvojka staje i autobus koji vozi na relaciji Zaprešić-Lužnica. Dolazite li vlakom Zaprešić – Savski Marof, siđite na postaji Brdovec i od dvorca vas dijeli svega dvadesetak minuta hoda.

  isprintaj članak