Odjeća za pustolovna putovanja
Prirodna vlakna poput svile i vune, koliko god mislili da su otporna, neće izdržati pustolovna putovanja. ...
Pospremanje u svrhu zdravlja
Ovi kišoviti jesenski dani, kada nam se ne izlazi na dosadnu jesenku kišu, najbolji su za čišćenje od stvari koje obično zanemarujemo. ...
Prigodna poštanska marka “350 godina Sveučilišta u Zagrebu”
Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Poslastice španjolskih aduta
Objavljeno: 15.06.2012. 18:31  
Madrid i Toledo
Madrid i Toledo
  • Madrid i Toledo
  • Madrid i Toledo

Blagdanska euforija i neopisiva potrošačka groznica Madrida pokušat će vas obuzeti već na prvom koraku, no nemojte joj se odmah prepustiti. Španjolska prijestolnica ima još štošta za ponuditi...

Napisala i snimila: Željka Sruk

 

Prije plovidbe po madridskim ulicama, za koju je uistinu potrebno puno energije, svraćamo na tipičnu španjolsku večeru u restoran Las Cuevas de Luis Candelas (u prijevodu, Špilje Luis Candelasa), smještenom tik uz središnji gradski trg, la Plaza Mayor. Osim što će pružiti osjećaj kao da sjedite u špilji, ovaj restoran ponudit će, između ostalog, domaću šunku, ukusne šampinjone, nezaobilazne tortille i vino tinto (crno vino), a sve to uz pratnju veselih tamburaša koji će vas zadiviti svojom pjesmom i svirkom, ali i košaricom za ‘donacije’ koju će izvaditi na kraju svoje ‘predstave’. No, poželite li ‘isfurati’ svoju novu večernju haljinu ili odijelo, prava adresa za to je restoran El Café de la Ópera, s nešto ‘uštogljenijom’ atmosferom. Premda vam neće u potpunosti biti jasno što se sve nalazi na vašim tanjurima, koje konobar mijenja brzinom svjetlosti, još ćete više ostati zbunjeni kada čujete konobara kako pjeva operne arije, i to vrlo školovanim glasom. Naime, restoran je okupljalište onih ‘dubljeg džepa’, nalazi se preko puta zgrade madridske opere i specifičan je po tome što svake večeri s početkom u 21.30 sati organizira tzv. večeru s magičnim glasovima, pri čemu su konobari ujedno i operni pjevači ili, kako domaćini kažu, mlade nade španjolske opere.

 

Madridskim Champs Elyseeom

Kad ste već kod Opere, prošećite do Kraljevske palače iz 19. stoljeća, simbola i ponosa Madrida. Na ulazak zaboravite, ukoliko se na vrijeme za to niste prijavili. Čak i ako jeste, ponosni domaćini pokazat će vam dvadesetak od ukupno dvije tisuće soba, među kojima i Kraljevsku sobu, Salón del trono i Porcelansku salu. Tu je i nekoliko kraljevskih kolekcija od povijesne važnosti poput kolekcije oružja iz 13. stoljeća, kolekcije porculana, namještaja i tapiserija. Uputite li se prema palači iz drugih smjerova grada, najbolje je ići metroom, linijama pet ili dva, te izaći na stanici Ópera. Nećete pogriješiti ni uzmete li taxi, pogotovo ako vas je više, budući da su im cijene osjetno niže nego kod nas.

Za otkrivanjem madridskog Champs Elyseeom, Alcalá ulice, duge 15 kilometara, potrebno bi bilo nekoliko dana. Sigurno najbrži način za njezino razgledavanje je vožnja turističkim autobusom Madrid Vision, koji kreće svakih 10 do 25 minuta. Ovaj crveni double-decker, čija dnevna karta stoji 15, a dvonevna 20 eura, nudi razgled grada u dvije ture – Povijesni i Moderni Madrid. Svaka traje 75 minuta. U blagdansko vrijeme u vožnju je najbolje krenuti u večernjim satima, kada madridskim ulicama zavlada prava čarolija. Osim šarenih lampica na gotovo svakom drvetu, fontani ili zgradi, o posebnom ugođaju brinu i ulični ukrasi kakve samo možete zamisliti. No, u Madridu oni postaju stvarnost.

Zanemarimo li blagdanske ukrase, glavni ukrasi ove najduže madridske ulice su Prado muzej, inače nesuđeni muzej prirodnih znanosti, Muzej kraljice Sofije (muzej moderne umjetnosti), Muzej Thyssen, Botanički vrt, Neptunova i Apolonova fontana, Muzej mornarice, Arheološki muzej i još štošta drugoga, a u njoj su i zgrade svih ministarstava te zgrada španjolske vlade.

 

Grožđe za sreću

Tek kad ugledate fontanu s dva lava, kod koje se slavi baš svaka pobjeda poznatog nogometnog kluba Real Madrida, znat ćete da ste na početku avenije Cibeles. Tu je i tzv. Palača komunikacija, reprezentativna građevina u kojoj je smještena pošta. Slijedi ulica Recoletos, nastavak Prado bulevara, u kojoj ćete prvo primjetiti neogotičku skulpturu Cristofora Columba, zatim kolumbijsku skulpturu debele žene, koja simbolizira Veneru, te Američku palaču. Put vodi do Vrata sunca (Puerta del Sol), od kuda kreću sve glavne gradske ulice, i gdje se odbrojavaju posljednje minute stare i slavi dolazak Nove godine. To je, dakle, i mjesto gdje Španjolci koji Novu godinu dočekuju na gradskim trgovima i ulicama, tradicionalno, točno u ponoć, jedu 12 bobica grožđa za 12 mjeseci sreće u novoj godini.

Blizu Vrata je i najelitniji dio grada s luksuznim palačama, kućama, trgovinama, hotelima i restoranima, u čijim guštima mogu uživati samo oni ‘dubljeg džepa’. Nedaleko je i tzv. gay zona te Plaza de Espaňa, jedan od glavnih gradskih trgova, specifičan po statui Miguela de Cervantesa, najpoznatijeg po svom ‘besmrtnom’ romanu o vitezu Don Quijote od Manche. U nastavku vožnje stići ćete i do Egipatskog hrama iz 1973. godine, poklona egipatske vlade gradu Madridu, te do jedne od najmodernijih europskih katedrala, katedrale Almudena, ispred koje je statua pape Ivana Pavla II. Proći ćete i kraj Atoche, najstarije željezničke stanice, parka Retiro, te kraj najstarijeg dijela Madrida, tzv. Habsburškog, odnosno austrijskog dijela, kojeg, baš kao i  većinu ostalih glavnih ulica, krase fasade s bogatim ornamentima, ali i zgrade u romaničkom stilu, s francuskim balkonima. Ono što možda najviše iznenađuje na prvi pogled je što su sve fasade obnovljene i savršeno očuvane, što puno govori o odnosu Madrižana prema kulturnoj i povijesnoj baštini svog grada.

 

Taxi vikendom – nemoguće poslanje

Glavna boljka grada, baš kao i većine metropola, je promet. Madrid je možda jedini europski grad u kojem je vikendom, pogotovo noću, uistinu nemoguće dobiti taxi. Imali smo ‘čast’ u to se i sami uvjeriti. Zanimljivo je da ova bijela prometala, koja po madridskim ulicama danonoćno neumorno voze, jednako koriste domaći, kao i turisti. No, za cijenu ipak unaprijed pitajte. Dovoljno je reći samo ‘cuanto?’, a ne snalazite li se s španjolskim, vozač će vam odgovoriti i na lošem engleskom ili će vam pokazati iznos na kalkulatoru. Uglavnom, noćni start je pet eura, a za dvadesetak eura vozit će vas dvadeset, pa čak i trideset minuta, ovisno o tome koliko ste spremni pregovarati, odnosno na koga ste se namjerili. Da ne bi bilo zabune, ima i onih kod kojih ‘suradnja’ ne pali, no takvi će vam to i prije nego sjednete u njihovu ‘makinu’ dati do znanja.

Čini li vam se "taxi pustolovina" ipak preskupom, najbolja preporuka je metro. Karta stoji isto koliko i autobusna karta, jedan euro, a stižete gdje god poželite brzinom munje. Ostajete li u Madridu nekoliko dana, isplati se uzeti tzv. karnet od deset vožnji za svega šest eura. No, zapamtite – radno vrijeme mu je od 6.30 do 1.30 sati, pa ukoliko odlučite ‘zaružiti’, ipak vam ne ginu autobusi, što je bolja varijanta, ili ‘iščekivanje Godota’, taxija.


Za svačiji ukus

Budući da je Madrid grad koji užurbano živi danju, a podjednako dinamično, ali i ležernije noću, nikako ne propustite u njegovim klubovima, pubovima, kafićima, diskotekama ili restoranima dočekati jutro. Isprike za to zaista nemate jer ovaj grad pruža poslastice za sve uzraste, spolove i tipove ljudi, pa bi prava šteta bila propustiti, odnosno ne doživjeti bar djelić temperamentne španjolske noći. Uostalom, opće je poznato da Španjolci žive noću i da ih nazivaju ‘mačkama’, pa ne provedete li bar jednu noć u njihovoj režiji, grad uistinu nećete doživjeti u potpunosti. Najbolji recept za noćni provod je ne zaustavljati se predugo niti na jednom mjestu, osim ako vas atmosfera nekog mjesta u potpunosti ne ponese, što ovdje nije rijedak slučaj. ‘Surfanjem’ po različitim mjestima najbolje ćete doživjeti raskoš cijelokupne ponude s menija madridskog noćnog života. U ranijim večernjim satima uputite se na Corral de la Morería, predstavu najčuvenijeg flamenca na svijetu, koju ćete pamtiti cijeli život. ‘Prebaciti’ se možete, bar na kratko, čak i ako niste ljubitelji jazza, u Populart, jazz klub u kojem će oko ponoći atmosfera biti već prilično zagrijana. Uz jazz odlično ide crno vino (čaša stoji oko tri eura), može i žestica, no ne naručujte sokove ili sangriju, jer ih ovdje ne poslužuju.

 

Desert od deset eura

Svi ljubitelji rocka, i to također u varijanti ‘uživo’, utočište bar na dva sata pronaći će u Irish pubu. Nije potrebno ni spominjati da se ovdje uglavnom toči samo pivo, no ako baš poželite nešto bezalkoholno, konobar se možda i potrudi pronaći to na kakvoj ‘zaboravljenoj’ polici. Sol&Sombra tek je jedan od latino barova u užem centru grada i jedan od popularnijih, a pravo je čudo u njega ući (zbog gužve, naravno). Ovdje se ispijaju uglavnom kokteli, od kojih su neki čak i na ‘akciji’, pa možete dobiti dva inače za cijenu jednog. Birati možete između popularne Margarite, Sex on the beach, B-52 ili Bloody Mary. Svi koštaju pet eura. Na kraju svake večere slijedi desert, a u Madridu se on zove Teatro Kapital, smješten u tzv. umjetničkom trokutu, između tri muzeja - Thyssen, Prado i Muzeja kraljice Sofije. Ni ne pomišljajte u njemu provesti manje od dva sata jer je toliko otprilike potrebno samo za njegov obilazak. Riječ je o kultnom klubu madridskog noćnog života, diskoteci na sedam etaža od kojih se na svakoj pušta drugačija vrsta glazbe. Svoja vrata otvara svakog četvrtka, petka i subote u ponoć, a zatvara u 6 sati ujutro. Upad stoji deset eura, u što je uključeno i jedno piće po izboru. Cijela konstrukcija diskoteke podsjeća na stara kazališta, pa ćete u njemu primjetiti tipične kazališne balkone, amfiteatre i dvorane, ali, naravno, s drugačijom ponudom od kazališta. House, pop, dance, techno, rap, salsa... na vama je da izaberete. Umorite li se, predahnite u kojoj od tzv. chill out soba, gdje u miru možete popiti piće i porazgovarati s nekim, a posluži li vas i sreća, možda ulovite i koju slobodnu fotelju. I posljednja etaža je ‘mirnija’ i više naliči na kakav elitniji kafić, a u ljetnim se mjesecima pretvara u terasu budući da ima pomični krov. Nemojte se čuditi naiđete li na etažama 2, 3, 5 ili 6 na dijelove odvojene trakom ili užetom, u koje nećete moći ući. Tamo je, naime, u tijeku nečija privatna fešta jer je pojedine dijelove diskoteke moguće iznajmiti za privatne zabave. O svjetlosnim, zvučnim, ali i ostalim efektima ove mega-diskoteke da i ne govorim.

 

Muzej šunke

Biti u Madridu, a ne osjetiti njegovu shopping groznicu također je uspomena bez koje se nemojte vraćati kući. Pitate li Španjolce gdje kupovati, najvjerojatnije će vas uputiti u El Corte Inglés, najpoznatije španjolske robne kuće (nešto poput londonskog Harrodsa). No, nećete pogriješiti odete li u bilo koju ulicu u centru grada budući da sve vrve od različitih trgovina, suvenirnica, ali i cijena. Stoga, imate li dovoljno vremena, prvo ih ‘turistički’ obiđite, premda je pravilo uvijek isto – što su bliže gradskim trgovima, to su skuplje. Osim trgovina, kafića i silnog mnoštva ljudi, društvo na ulicama pravit će vam i mnogi ulični zabavljači. Ovdje ih ima na svakom koraku i najrazličitijih su zanimanja – plesači, žongleri, ljudi-kipovi, svirači, klaunovi,... Baš kao i gradske znamenitosti, turistički autobus, kafići, restorani i klubovi, i oni su važan dio turističke ponude grada. Na ulicama ćete često primijetiti i ‘trgovine’ na kojima će pisati Museo de Jamón (u prijevodu, Muzej šunke), u koje svakako svratite. Radi se o svojevrsnim velikim mesnicama, po zidovima ukrašenim šunkama svih vrsta i veličina, u kojima osim kupnje mesa, možete sjesti, pojesti sendvič s šunkom kakvu poželite ili samo popiti kavu. Ipak, neda li vam se bauljati ulicama, uputite se u koji od trgovačkih centara kojih ima u svakom kvartu. No, ne zaboravite si na vrijeme (najbolje još prije kupnje) naručiti taxi!


  isprintaj članak