Mjesec na dan rođenja utječe na naše osobine
Ukoliko ste rpđeni u vrijeme punog Mjeseca potpuno ste drugačiji od osoba rođenih u doba polumjeseca. ...
Bosch započinje sezonu grijanja novim rap videozapisom
IFA 2019.: sezona počinje uz pametni i povezani sustav grijanja EasyControl ...
Mirovinu prima već 68 godina!
Više od 500 građana Srbije prima mirovinu duže od pola stoljeća! ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Zvučno ime Marakeša nepogrešivo upućuje na nešto orijentalno, arapsko, staro i raskošno
Objavljeno: 22.03.2014. 11:54  
Marakeš
Marakeš
  • Marakeš
  • Marakeš
  • Marakeš
  • Marakeš
  • Marakeš
  • Marakeš
  • Marakeš
  • Marakeš
  • Marakeš

Marakeš. S imenom ovoga grada prvi put sam se susreo kao klinac u jednom europskom hotelu u kojem su na recepciji visila tri sata pokazujući vremena u Londonu, Tokiju i Marakešu. Mislio sam da ako se nalazi u takvom društvu sigurno i on spada red svjetski poznatih gradova. Istina, nisam ni znao u kojoj je državi, ali činilo se tako egzotično i privlačno. Puno godina kasnije, nakon što sam čuo puno priča o Marakešu, konačno sam se našao pred njegovim moćnim zidinama...

 

U znaku trgovine

Zvučno ime Marakeša nepogrešivo upućuje na nešto orijentalno, arapsko, staro i raskošno. Divljenje ovom gradu se nastavlja i kada  mu se prilazi cestom ili prugom jer je smješten u surovom okruženju pustinje ispod moćnog gorja Atlas. Ovakvi gradovi mogli su se razviti samo uz izvor vode koji im je i omogućio važan položaj. To je posljednji veliki grad prije nego što se zađe u prostranstva Sahare. I kao takav uvijek je bio polazišna ili krajnja točka dalekih putovanja. Njegov položaj je stvorio od njega i važno trgovačko središte čemu duguje svoj napredak. U Marakešu je od samog nastanka grada sve bilo u znaku trgovine i taj se njegov značaj nije izgubio do danas. I to doslovno u tolikoj mjeri da posjetitelj jednostavno ne može pobijeći od prodavača, štandova i razne robe na prodaju, gdje god da se našao.

 

Središte marokanskoga turizma

Marakeš uživa poseban status u Maroku. Taj grad je središte marokanskog turizma. S time se naravno nikada neće složiti stanovnici Feza, još jednoga kraljevskoga grada koji također baštini staru karavansku kulturu te odlično očuvane zidine i medinu (stari dio grada).

Nakon neovisnosti od Francuza, Maroko se preustrojio i veliki gradovi dobivaju svoju osobnost. Rabat postaje glavni grad, Fez duhovno središte, Casablanca poslovni centar, a Marakeš kreće u osvajanje turističke krune koju danas čvrsto drži na glavi. Počelo je šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća oživljavanjem stare karavanske kulture. Samo tada su karavane deva zamijenili hipiji koji su dolazili otkrivati tajanstvenu snagu drevnoga grada. Uspješnosti Marakeša tih je godina svakako pomogao dolazak velikih zvijezda Beatlesa i Stonesa. Od tada je turizam stalno u porastu, a pravi hit bilo je preoblikovanje tradicionalnih kuća - rijada, u hotele. Čini se da turistički trend u Marakešu neće usporiti ni trenutni nemiri u arapskom svijetu.  

 

Kako se najbolje može doživijeti Marakeš uz neizostavne kulturne objekte kao što je medresa Ben Youssefa?

Zaboravite li na trenutak da ste dio stereotipa klasične turističke ponude mnogih agencija, putovanje iz snova vodi vas ravno u srce Maroka. To srce se nalazi u medini Marakeša. Radi se o legendarnom trgu Djemaa el-Fna koji je osnovan prije gotovo tisuću godina.

Možemo reći da je Marakeš ponosni vlasnik vjerojatno najvećeg svjetskog spektakla na otvorenom. Dovoljno je za početak reći da je trg Djema el-Fna upisan na listu zaštićenih spomenika oralne kulture UNESCO-a kao jedinstveni prostor na kojem kao na pozornici nastupaju vračare, pripovjedači i glazbenici. Ovo audio-vizualno bogatstvo spaja se s još jednom atrakcijom trga, a to je miris i okus raskošne ponude hrane koja se nudi na štandovima diljem trga.

Štandove se postavlja tek kasno popodne i kako sunce pada, zrake svjetlosti bivaju zamijenjene gustim oblacima dima iz roštilja i lonaca. Nevjerojatna je preobrazba trga iz dnevnog prostranog svijetlog prostora u noćni košmar, buku i gužvu.

Motajući se po trgu prepunom turista, ali i domaćih stanovnika, svejedno je nemoguće ostati neprimjećen. Pogotovo dobro pamćenje i oštro oko imaju radnici štandova hrane. "Mister, mister! Croatia group, obećali ste jučer da ćete danas jesti kod nas! Imamo svježu ribu i mješano meso! Ajmo ovdje, ajmo!", vikali su.

Hm? Vjerojatno smo mu to i obećali kao i svima ostalima kraj kojih smo prolazili, jer se to u tom trenutku činilo najbolje riješenje da bi nas pustili da prođemo. Kada nanjuše gladne prolaznike odmah ih okružuju i guraju jelovnik pred lice. U bezizlaznoj situaciji vidimo kako se i ostali turisti hvataju u mrežu. Konkurencija je takva da istovremeno zaposlenici različitih štandova navlače jednu grupu u dva smjera. Vidjeli smo ljude koji su se tjelesno morali izvlačiti iz ralja napasnih lovaca na goste. Bez obzira na ovu borbu, uvijek su svi nasmijani i spremni na šalu, a turistima je uvijek simpatično kako Marokanci brzo nauče neke riječi njihova jezika. Slušajući prolaznike brzo shvate kako se netko zove te onda viču njegovo ime preko cijelog trga pozivajući ih da dođu u njihov restoran.

Čim su nas smjestili za stol i uzeli naraudžbu odmah su se sjatili na nove moguće goste. Sjedeći za stolom i uživajući u dobroj hrani te neizostavnom soku od iscijeđenih naranči, pravi je užitak gledati prolaznike kako se bore za svoj nesmetani prolaz pored štandova. Svaki gost biva nagrađen te uvijek na kraju objeda dobiva čaj od mente.

"Mon ami! Jer možemo platiti?", zovemo ga već po treći put. On opet dolazi do nas govoreći da nema problema i da račun samo što nije stigao.

Ponuda hrane je zapravo na svim štandovima ista. Uvijek su u ponudi svježi morski plodovi, kebab (ražnjići) i raznoliko povrće. Osim ustaljene ponude postoje i specijalizrani štandovi koji nude samo jedan tip hrane. Sigurno su najuočljiviji oni gdje se nude puževi koji su pravi domaći specijalitet. Tu baš i nema puno turista, ali zato rijetko koji Marokanac može proći pored štanda, a da barem na brzinu ne pojede mali obrok. Cijene su za naše prilike smiješne pa tako obrok puževa stoji 5 kuna.

Sjedeći još četrdesetak minuta nakon večere čekajući račun, polako nam je postajalo jasno da nas namjerno zavlači i ne donosi ga kako bi bili što dulje za stolom tako da prolaznicima izgleda da imaju gostiju. Jedini način da ga primoramo da naplati je bio da se ustanemo i krenemo. Naravno, kada je vidio da se dižemo shvatio je da nas više ne može zadržavati i račun je žurno donesen. To je uvijek sve izvedeno ležerno i s prijateljskim stavom, tako da se stvarno mora zaključiti da su Marokanci odlični ugostitelji.

  

Za pet dolara slijedi loša budućnost

Siti i napojeni, spremni smo upoznati prave junake pozornice trga Djemaa el-Fna. Razumijete li arapski, uživat ćete u pričama vrsnih pripovjedača oko kojih je uvijek okupljena masa ljudi. Imate li koji dirham viška, poslušat ćete izvedbe lokalnih glazbenika. Želite li saznati svoju budućnost, sjest ćete kod vračare... Vrijedi ona stara – koliko para, toliko muzike. To se pogotovo odnosi na vračaru koja je uvidjevši da je dobila "samo" pet dolara počela predviđati ne nam baš sjajnu budućnost: nesreća u ljubavi, loše zdravlje i gubitak novaca. Hm, možda je onda bolje da odmah njoj damo više love pa da nam se popravi sreća.

Nevjerojatno je kako vrijeme brzo prolazi dok se boravi na trgu. Bez obzira što je već dosta kasno, broj ljudi ovdje i u okolici ne jenjava. Takvo je stanje i u okolnim uličicama koje se isprepliću poput labirinta, a gdje su magarci i mule još uvijek glavno prijevozno sredstvo.

"My friends, uđite vidjeti moj dućan!", odzvanja dok se hoda po medini. Svi su nasmijani i uvjeravaju vas da baš vi imate sreće jer danas imaju posebne niske cijene na sve artikle u dućanu. "Gledanje se ne naplaćuje" - omiljena im je rečenica.

Treba imati na umu da je ovim ljudima trgovanje u genima i da će s velikim uspjehom prodati robu po visokim cijenama naivnim turistima. Upuštanje u cjenkanje prava je igra koja može dugo potrajati. Ako na početku ne otkrijete koji vas komad zaista zanima, naposlijetku ga možete dobiti po prihvatljivoj cijeni, pogotovo ako je kraj radnog vremena. Kako pada noć, padaju i cijene.

 

"Monsieur, koliko za mali ćilim?"

"1000 dirhama!", ispali on odmah, a da se nije ni okrenuo. "Ali, prijatelju, nekoliko ulica dalje je isti komad dvostruko jeftiniji!", kažemo mi. On na to već predvidivo odgovara da nisu iste kakvoće. Ma naravno, jasna stvar.

Pravi poučak kupovine u medini je doživljaj tradicionalnog trgovačkog razgovora i dodira s domaćim ljudima. Pravi znalci, ali i trgovci, priznati će da je to zapravo samo jedna igra. Igra u kojoj uvijek pobjeđuje trgovac.

Razdragani prodavači će vas nazivati raznim imenima. Mi smo počašćeni raznim likovima pa su neki u nama vidjeli Conana, Šeherezadu ili Shakiru. I ta se imena također brzo pročuju, tako kada smo opet izbili na Djemmu kod štandova odmah su nas dočekala već poznata lica dovikujući naša nova imena.

"Ey, Conan, nice food for you!", viče on, kao da je zaboravio da smo tu jeli prije pola sata.

"Ma maloprije smo tu jeli, još smo siti, možda sutra", još uvijek smo bili sigurni da se nećemo sjesti.

"Come on, come on! Besplatni čaj od mente za sve!",  ne da se on, kao da je znao da mu taj čaj ne možemo odbiti.

I tako smo opet završili sjedeći uz štand i gledajući kako se show na Djemmi odvija još duboko u noć.

  isprintaj članak