Vidra uživa u ljubavnoj predigri

Razlog uništavanja vidri je bilo meso koje se mnogo tražilo u zemljama kršćanske vjere za vrijeme posta. ...
Programirani kvarovi uređaja odnose potrošačima novac
Predloženo glasanje da potrošači imaju pravo na popravak, što znači da im dijelovi moraju biti dostupni po razumnim cijenama tijekom očekivanog vijeka trajanja. ...
Tijekom karantene djeca zaboravljaju kako koristiti nož i vilicu
Tijekom karantene tijekom pandemije covida-19, većina djece u Engleskoj zaostala je u učenju, a neka su imala znatno pogoršane društvene vještine. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Svaki gost biva nagrađen te uvijek na kraju objeda dobiva čaj od mente
Objavljeno: 19.11.2020. 12:32  
Marakeš - čudo na rubu pustinje
Marakeš - čudo na rubu pustinje
  • Marakeš - čudo na rubu pustinje
  • Marakeš - čudo na rubu pustinje
  • Marakeš - čudo na rubu pustinje
  • Marakeš - čudo na rubu pustinje
  • Marakeš - čudo na rubu pustinje
  • Marakeš - čudo na rubu pustinje
  • Marakeš - čudo na rubu pustinje
  • Marakeš - čudo na rubu pustinje

Marakeš. S imenom ovoga grada prvi put sam se susreo kao klinac u jednom europskom hotelu u kome su na recepciji visjela tri sata pokazujući vremena u Londonu, Tokiju i Marakešu. Mislio sam da ako se nalazi u takvom društvu sigurno i on spada red svjetski poznatih gradova. Istina, nisam ni znao u kojoj je državi, ali činilo se tako egzotično i privlačno. Godinama kasnije, nakon što sam čuo puno priča o Marakešu, konačno sam se našao pred njegovim moćnim zidinama...

 

Napisao i slikao: Darko Dovedan

 

Prije dolaska u neki grad putnik uvijek ima vlastitu predodžbu o mjestu koje posjećuje, a temeljenu na iskustvima s prijašnjih putovanja. Zvučno ime Marakeša nepogrešivo upućuje na nešto arapsko, staro i raskošno. Divljenje ovom gradu se nastavlja i kada mu se prilazi cestom ili prugom jer je smješten u surovom ozračju pustinje ispod moćnog gorja Atlas. Ovakvi gradovi mogli su se razviti samo uz izvor vode koji im je i omogućio strateški položaj. To je posljednji veliki grad prije nego što se zađe u prostranstva Sahare. I kao takav uvijek je bio polazišna ili krajnja točka dalekih putovanja. Njegov položaj stvorio je od njega i važno trgovačko središte čemu duguje svoj napredak. U Marakešu je od samog nastanka grada sve bilo u znaku trgovine i taj se njegov značaj nije izgubio do danas. I to doslovno u tolikoj mjeri da posjetitelj jednostavno ne može pobjeći od prodavača, štandova i razne robe na prodaju, gdje god da se našao.

 

Srce Maroka

Marakeš uživa poseban položaj u Maroku. Središte je marokanskog turizma. S time se naravno nikada neće složiti stanovnici Feza, još jednoga kraljevskoga grada koji također baštini staru karavansku kulturu te odlično očuvane zidine i medinu (stari dio grada u obliku grada-tvrđave).

 

Stara karavanska kultura

Nakon neovisnosti od Francuza, Maroko se preslaže i veliki gradovi stvaraju vlastite identitete. Rabat postaje glavni grad, Fez duhovno središte, Casablanca poslovni centar, a Marakeš kreće u osvajanje turističke krune koju danas čvrsto drži na glavi. Počelo je šezdesetih i sedamdesetih godina XX. stoljeća oživljavanjem stare karavanske kulture. Samo tada su karavane deva zamijenili hipiji koji su dolazili otkrivati tajanstvenu snagu drevnog grada čemu je pomogao dolazak velikih zvijezda Beatlesa i Stonesa. Od tada je turizam stalno u porastu, a pravi hit bilo je preoblikovanje tradicionalnih kuća - rijada u hotele. 

 

Najveći svjetski spektakl na otvorenom

Zaboravite li na trenutak da ste dio stereotipa klasične turističke ponude mnogih agencija, putovanje iz snova vodi vas ravno u srce Maroka. To srce se nalazi u medini Marakeša. Radi se o legendarnom trgu Djemaa el-Fna koji je osnovan prije skoro tisuću godina.

Možemo reći da je Marakeš ponosni vlasnik vjerojatno najvećeg svjetskog spektakla na otvorenom. Dovoljno je za početak reći da je trg Djema el-Fna upisan na listu zaštićenih spomenika kulture UNESCO-a kao jedinstveni prostor na kojem kao na pozornici nastupaju vračare, pripovjedači i glazbenici. Ovo audio-vizualno bogatstvo spaja se s još jednom atrakcijom trga, a to je miris i okus raskošne ponude hrane koja se nudi na štandovima diljem trga.

 

Croatia group, obećali ste jučer

Štandove se postavlja tek kasno popodne i kako sunce pada, zrake oblacima dima iz roštilja i lonaca. Nevjerojatna je preobrazba trga iz dnevnog prostranog svijetlog prostora u noćni košmar, buku i gužvu.

Motajući se po trgu prepunom turista, ali i domaćih stanovnika, svejedno je nemoguće ostati neprimijećen. Pogotovo dobro pamćenje i oštro oko imaju radnici štandova hrane.

"Mister, mister! Croatia group, obećali ste jučer da ćete danas jesti kod nas! Imamo svježu ribu i mješano meso! 'Ajmo ovdje, 'ajmo!", vikali su.

 

U bezizlaznoj situaciji

Hm. Vjerojatno smo mu to i obećali kao i svima ostalima u prolazu jer se to u tom trenutku činilo najboljim rješenjem kako bi nas pustili da prođemo. Kada "nanjuše" gladne prolaznike odmah ih okružuju i guraju jelovnik u lice. U bezizlaznoj situaciji vidimo kako se i ostali turisti hvataju u mrežu. Konkurencija je takva da istovremeno zaposlenici različitih štandova navlače jednu grupu u dva smjera. Vidjeli smo ljude koji su se snagom morali izvlačiti iz ralja napasnih lovaca na goste. Bez obzira na ovu borbu, uvijek su svi nasmijani i spremni na šalu, a turistima je uvijek simpatično kako Marokanci brzo nauče neke riječi njihovog jezika. Slušajući prolaznike brzo shvate kako se netko zove, te onda viču njegovo ime preko cijelog trga pozivajući ih da dođu u njihov restoran.

 

Čaj od mente kao nagrada

Čim su nas smjestili za stol i preuzeli narudžbu odmah su se sjatili na prolaznike - nove moguće goste. Sjedeći za stolom i uživajući u dobroj hrani, te neizostavnom soku od iscijeđenih naranči, pravi je užitak gledati prolaznike kako se bore za neometani prolaz pored štandova. Treba istaknuti kako svaki gost biva nagrađen te uvijek na kraju objeda dobiva čaj od mente.

 

Nema problema!

"Mon ami! Možemo li platiti?" zovemo ga već po treći put. On opet dolazi do nas govoreći da nema problema i da račun samo što nije stigao.

Čekajući razmišljam o ponudi hrane koja je zapravo na svim štandovima ista: svježi morski plodovi, kebab (ražnjići) i raznoliko povrće. Postoje i štandovi koji nude samo jednu vrstu hrane. Sigurno su najuočljiviji oni na kojima se nudi puževe koji su prava mjesna poslastica. Tu baš i nema puno turista, ali će zato rijetko koji Marokanac proći pored štanda, a da barem na brzinu ne pojede mali obrok. Cijene su za naše prilike smiješne, pa tako obrok puževa stoji pet kuna.

Sjedeći još četrdesetak minuta nakon večere, a čekajući račun, polako nam je postajalo jasno da nas konobar namjerno zavlači i ne donosi ga kako bismo bili što dulje za stolom tako da prolaznicima izgleda kao da restoran ima gostiju. Jedini način da ga primoramo da naplati je bio da se ustanemo i krenemo. Naravno, kada je vidio da se dižemo shvatio je da nas više ne može zadržavati i račun je u trenu donesen. To je uvijek sve izvedeno ležerno i s prijateljskim stavom, tako da se stvarno mora zaključiti da su Marokanci odlični ugostitelji.

 

Budućnost za pet dolara

Siti i napojeni, spremni smo upoznati prave junake pozornice trga Djemaa el-Fna. Razumijete li arapski, uživat ćete u pričama vrsnih pripovjedača oko kojih je uvijek okupljena masa ljudi. Imate li koji dirham viška, poslušat ćete izvedbe mjesnih glazbenika. Želite li saznati svoju budućnost, sjest ćete kod vračare kod koje vrijedi ona stara: "koliko para, toliko muzike”. Uvidjevši da je dobila "samo" pet dolara počela nam je predviđati ne baš sjajnu budućnost: nesreća u ljubavi, loše zdravlje i gubitak novaca. Hm, možda je ipak bolje odmah joj dati više novaca pa da nam se popravi sreća...

 

Gledanje se ne naplaćuje

Nevjerojatno je kako vrijeme brzo prolazi dok se boravi na trgu. Bez obzira što je već dosta kasno, broj ljudi se ne smanjuje. Takvo je sanje i u okolnim uličicama koje se isprepliću poput labirinta, a gdje su magarci i mule još uvijek glavno prijevozno sredstvo.

"My friends, uđite vidjeti moj dućan!" - odzvanja dok se hoda po medini. Svi su nasmijani i uvjeravaju vas da baš vi imate sreće jer danas imaju posebne niske cijene na sve proizvode u dućanu. "Gledanje se ne naplaćuje" - omiljena im je rečenica.

 

Kako pada noć, padaju i cijene

Treba imati na umu da je ovim ljudima trgovanje u genima i da će s velikim uspjehom skupo prodati robu naivnim turistima. Upuštanje u cjenkanje prava je igra koja može dugo potrajati. Ako na početku ne otkrijete koji vas proizvod zaista zanima, naposlijetku ga možete dobiti po prihvatljivoj cijeni, pogotovo ako je kraj radnog vremena. Kako pada noć, padaju i cijene.

"Monsieur, kolko za mali ćilim?" "Tisuću dirhama!" - ispali trgovac, a da se nije ni okrenuo.

"Ali, prijatelju, nekoliko blokova dalje je isti komad dvostruko jeftiniji!" - kažemo mi. On na to već predvidivo odgovara da nisu iste kakvoće. Ma naravno, jasna stvar.

 

Igra u kojoj uvijek pobjeđuje trgovac

Pravi poučak kupovine u medini je doživljaj tradicionalnog trgovačkog razgovora i ophođenja s domaćinima. Pravi znalci, ali i trgovci, priznati će da je to zapravo samo jedna igra. Igra u kojoj uvijek pobjeđuje trgovac. Hodajući po uličicama, razdragani prodavači će vas nazivati raznim imenima. Mi smo bili počašćeni raznim likovima pa su neki u nama vidjeli Conana, Šeherezadu ili Shakiru. I ta se imena također brzo pročuju, tako kada smo opet izbili na Djemmu kod štandova odmah su nas dočekala već poznata lica dovikujući naša nova imena.

"Ey, Conan, nice food for you!" -viče on, kao da je zaboravio da smo tu jeli prije pola sata.

"Ma maloprije smo tu jeli, još smo siti, možda sutra" - još uvijek smo bili sigurni da se nećemo sjesti.

"Come on, come on! Besplatni čaj od mente za sve!" - ne da se on, kao da je znao da mu taj čaj ne možemo odbiti.

I tako smo opet završili sjedeći uz štand i gledajući kako se zabavni program na Djemmi odvija još duboko u noć. 

  isprintaj članak