Iznenađujuće činjenice o fakultetima u SAD-u
Fakulteti se često međusobno natječu u tome koji je kampus najdomljiviji i koji će pridobiti najviše studenata. ...
Posjetili su 10 restorana brze hrane, nezadovoljni označavanjem alergena
Stručnjaci Međunarodnog instituta za potrošačka istraživanje (MIPOR) posjetili su 10 restorana brze hrane u pet slovenskih gradova i provjerili je li označavanj ...
Sa završenim studijem psihologije može se ostvariti krasan posao i napredovanje u njemu
Kako je područje psihologije toliko raznoliko, mogućnosti zaposlenja su beskrajne! ...
Anketa


NALAZITE SE U
U početku je Maraskino bio kao lijek
Objavljeno: 09.05.2017. 22:51  
Maraschino - piće svih kontinenata
Maraschino - piće svih kontinenata
  • Maraschino - piće svih kontinenata
  • Maraschino - piće svih kontinenata

Kad iz naše gospodarske prošlosti skinemo taložine zaborava otkrivamo stvari koje teško možemo razumjeti s današnje točke gledišta. Jedna od njih je i podatak da se Dalmaciju nekad prepoznavala po likeru Maraschino, kojeg se prodavalo na svim kontinentima i bio je najtraženija roba našeg sunčanog podneblja. Od toga su danas ostale samo krhotine, nasadi višnje maraske su znatno smanjeni, a ovo piće proizvodi još jedino Maraska u Zadru i to u znatno manjim količinama. Zbog toga je zanimljivo okrenuti se unatrag, u vrijeme prve proizvodnje ovog pića.


Napisao: Želimir Bašić

Početak proizvodnje likera od višnje maraske potječe još iz 16. stoljeća kada, u miru, tišini i mističnosti dominikanskog samostana u Zadru, redovnici prave aromatični napitak "Rosolj" (ros solis, lat. "sunčana rosa") od destilata ploda višnje maraske i lišća mladih grančica kojih je u okolici bilo u izobilju. Smatra se da je biljka maraska donesena iz Srednje Azije u Dalmaciju, a velika osunčanost i poseban sastav tla pridonosi da višnja maraska daje iznimnu kvalitetu ploda. Prema mišljenju nekih, njeni plodovi, izuzetno aromatični i posebni, svojom kvalitetom nadmašuju i one iz pradomovine. Svećenici su destilat višnje maraske ispočetka proizvodili kao lijek i okrepljujući napitak, međutim tajna o načinu pripreme ovog napitka postupno je "procurila" izvan samostanskih zidina te se kao likersko piće često pripremalo u domaćinstvima. U Zadru je bilo stvar prestiža kod kuće proizvesti dobar rosoljo. Prvi je liker od višnje maraske za prodaju 1730. godine proizveo u svojoj kavani na trgu u Zadru Josip Calceniga i pod imenom "Calcenigin liker" i posluživao ga u svom ugostiteljskom objektu. Ubrzo je u Zadru osvanulo još nekoliko komercijalnih manufakturnih destilerija, a 1759. godine doseljenik iz Istre, Francesco Drioli, počinje s destilacijom same pulpe na novom stroju i uspijeva proizvesti čisti maraskino iznimno visoke kakvoće i izdašnog okusa, nadmašivši sve dotadašnje.

Zbog svoje kvalitete liker, kasnije nazvan maraskino po biljci iz kojeg se dobiva, sve se više pio, a saznanje o njegovom odličnom okusu kojemu su prepisivana i ljekovita svojstva se munjevito širilo. Već tada u njegovoj ugodnoj slatkoj, punoj, harmoničnoj i osebujnoj aromi uživa se po pariškim kavanama, ali i u londonskim lokalima. Toči ga se na kraljevskim i carskim dvorima, prati vojskovođe u ratnim pohodima, ljubavnike u ljubavnim pustolovinama, admirale u pomorskim bitkama, a poslužuje ga se u plemićkim i buržoaskim palačama. Postaje privilegirano piće namijenjeno samo najbogatijima kao simbol statusa.

 

Od kraljeva do pomoraca

Prvi podaci o proizvodnji marakina u Splitu sačuvani su iz 1731. godine. Tada se spominju destilerije na Dobrome - doseljenika iz Venecije, a Filipo Frezza proizvodi ga i u svojoj kavani-slastičarnici na obali. 

U 19. stoljeću industrija likera bilježi velik napredak, javljaju se novi proizvođači (Luxardo, Magazzini i drugi u Zadru, Vlahov u Šibeniku, Dalbello i kasnije Morpurgo i Stock u Splitu), koji su svojom predanošću i trudom dali novi sjaj i slavu likeru po kojemu je Dalmacija, posebno Zadar, postala poznata, osvajajući najveća priznanja i bogatstvo. Maraskino, koji doživljava planetarnu slavu, izvozilo se u gotovo sve zemlje Europe te u SAD, Kanadu, Južnoafričku Uniju i Australiju, a za svoju kvalitetu dobio je mnoga priznanja diljem svijeta.

U zadarskom maraskinu su uživale mnoge poznate, posebno okrunjene glave, kao engleska kraljica Viktorija, ruski car Nikola I. i francuski kralj Luj XVIII. Spominju se isporuke na Napoleonov dvor u Parizu i za maršala Marmonta u Ljubljani.

Engleski kralj George IV. poslao je u Zadar ratne brodove Aigle i Contessa Landerdale, tada smještene kod otoka Krfa i Malte, po stotinu sanduka maraskina. Prilikom posjeta Zadru 1887. godine kasniji kralj Engleske, George V, posjetio je jednu tvornicu maraskina i nabavio veću količinu ovog pića. Navodi ga i Honore de Balsac u svom romanu Put u život, o njemu je pisao i francuski pisac Charles Yriarte. O maraskinu pjeva glasoviti i kontroverzni talijanski poeta Gabriele d´ Annunzio, a u njemu je navodno uživao i književni klasik, Charles Baudelaire.

 

Kao afrodizijak

Giacomo Casanova, mletački vojnik, pustolov, svirač, kockar, varalica, bjegunac iz zatvora, a najpoznatiji kao neodoljivi ljubavnik, također je bio obožavatelj maraskina. U svojim memoarima piše o ovom piću aludirajući na njegove afrodizijačke sposobnosti, pa se to vezuje izravno za Casanovine velike uspjehe u "ljubavnom krevetu". Budući da se maraskino izvozilo u Englesku i SAD, nije čudo da se često spominje kako je zadarski maraskino posluživan na brodu Titanik na njegovom kobnom putovanju.

Tijekom vremena oprema zadarskih maraskina se unificirala, pa je izgled boce postao njegov prepoznatljiv imidž. To je karakteristična, više ili manje, izdužena pravokutna boca s kratkim grlićem od svijetlozelenog stakla. Na poseban zahtjev nekih kraljevskih i carskih dvorova boce su se izrađivale i od crnog stakla. Boce su najčešće dolazile iz Murana, ali je velika potražnja za bocama potaknula Jakova Bogdanovića da u Zadru podigne tvornicu stakla, u prvom redu za punjenje maraskina.

Iz Dalmacije, uz maraskino, izvozilo se u razne zemlje i likere poput cherry brandyja, pelinkovca, Dalmatia vieuxa, biter biacoa, curacaoa, vlahova i drugih. Mnoga ova pića davno su zaboravljena, a rijetke narudžbe maraskina bude uspomene na slavne dane ovog likera. Posljednjih godina povećana zainteresiranost za sadnju višnje maraske daje nadu za ponovno vraćanje slave ovog napitka.

  isprintaj članak