Sve više bečkih restorana gostima ograničava vrijeme boravka
Posjetiteljima koji žele duže vremena ostati u restoranu preporučuju se kasnije dolaženje pa to svakako imajte na umu prilikom idućeg posjeta Beču. ...
Zagreb nudi neke od najprivlačnijih ponuda na globalnoj turističkoj digitalnoj platformi priceless.com
Korisnici mogu istraživati Zagreb noću u legendarnom starinskom Yugu ili upoznati divlju stranu grada u ekskluzivnom posjetu ZOO gdje će hraniti životinjd. ...
Opušak vas može puno stajati
Tko baci iz automobila goreću cigaretu ili otpad poput limenke od pića, bocu ili papir, ne samo da stvara smeće uz naše prometnice, već i riskira plaćanje opome ...
Anketa


NALAZITE SE U > Zdravlje
Vegetarijanaca u Zapadnoj Europi i SAD-u ima oko 10%
Objavljeno: 06.07.2013. 15:25  
Meso, mlijeko? Ne, hvala!
Meso, mlijeko? Ne, hvala!

To zvuči radikalno? Mislite da dosljedni vegetarijanci pretjeruju? Njihovi zahtjevi za isključivo biljnim obrokom gnjave? Ili se možda ne želi priznati da se takav obrok ne zna ili ne može spremiti? Većina ugostitelja je uvjerena da takav gost neće osjetiti u okusu jela da su se riža i povrće kuhali u mesnoj juhi, a grah uz dodatak šunke, ili čak vjeruju da će se kuhana blitva s prepečenim komadićima slanine shvatiti kao zgodna i primjerena šala.

 

Piše: Dr. med. Kristina Horvat

 

Vegetarijanaca u Zapadnoj Europi i SAD-u ima oko 10%, a dobar dio njih su i vegani (ne jedu nikakvu hranu životinjskog porijekla). Vegetarijanci su najčešće bolje obrazovani i informirani sloj ljudi dobre kupovne moći, dakle za ugostitelje vrlo izanimljiva i poželjna skupina potencijalnih gostiju koja se jedino može privući i zadržati raznovrsnim, hranjivim i stručno sastavljenim jelovnicima koji se sastoje od obilja svježeg voća i povrća, cjelovitih žitarica, mahunarki i orašastih plodova, a bez dodataka životinjskih produkata (vrhnja, sira, jaja, mlijeka, maslaca, kocki za juhu, i bilo koje vrste mesa). To zaista nije teško prirediti, osobito kad se shvate neki od razloga zbog kojih ljudi postaju vegetarijanci ili vegani.

 

Stvar osobnog stava i ukusa

Kod mladih ljudi je biti vegetarijanac ili vegan često stvar osobnog stava i ukusa, te oni jedenje tvari životinjskog porijekla doživljavaju kao nešto krajnje odbojno i neukusno. Stariji će se možda prije odlučiti na vegetarijanstvo iz zdravstvenih razloga. Postoji niz bolesti i premećaja koji se s lakoćom mogu kontrolirati veganskom dijetom i bez veće uporabe lijekova. To su npr. povišeni tlak i masnoće u krvi, šećerna bolest, arteroskleroza, angina pektoris, opstipacija, divertikuloza, upalne bolesti debelog crijeva, astma, razni oblici artritisa, multipla skleroza i druge autoimune bolesti. Epidemiološka istraživanja posvuda u svijetu pokazuju da su vegani najzdravija skupina ljudi. Kod njih je znatno manja opasnost obolijevanja od kroničnih, dege­nerativnih bolesti, te od raka, pogotovo najčešćih oblika - raka debelog crijeva, dojke, pluća, prostate, maternice.

Još jedan od danas vrlo jakih razloga za isključenjem mesa i drugih proizvoda životinjskog porijekla iz svog jelovnika je katastrofalni učinak koji uzgoj životinja ima na okoliš i gospodarsku stabilnost. Na svijetu u svakom trenutku živi 1,3 milijardi grla stoke. Njihova težina premašuje težinu svih ljudi na svijetu i oni pojedu hrane u kalorijskoj vrijednosti koliko bi pojelo 8,7 milijardi ljudi. Uz stoku su tu i 17,2 milijardi peradi, stotine milijuna svinja, ovaca, purana, pataka, koza i drugih životinja koje se uzgaja samo zbog ljudske prehrane. Sve te životinje svakodnevno proizvode ogroman otpad. Samo milijun peradi dnevno proizvede 125 tona izmeta. Farma od 5000 svinja dnevno proizvede izmeta koliko i naselje od 50.000 stanovnika. SAD pružaju zastrašujući primjer: sve životinje uzgajane za potrebe prehrambene industrije zajedno proizvedu fekalnog otpada u količini od pet tona po svakom Amerikancu godišnje, i time zagađuju okoliš krajnje opasnim i toksičnim materijalom u količini koja je dvostruko veća od cjelokupnog industrijskog otpada u SAD-u. Što se može učiniti s tim silnim otpadom? Samo “lagune” - posebno iskopane jame na otvorenom veličine nekoliko nogometnih igrališta, i duboke desetak metara. Problem s lagunama nije samo u tome što zaudaraju na milje, što oslobađaju amonijak koji se onda kišom vraća i zagađuje podzemne tokove i spremnike vode. Otpadom se zasipavaju i obližnje rijeke i potoci. Rijekom Mississippi npr. putuju tone fekalija, kemijskih gnojiva, herbicida i insekticida koji nisu samo uništili život u rijeci, već i u dijelu Meksičkog zaljeva površine 18.000 četvornih kilometara (taj broj stalno raste!)! Do toga je došlo zbog pretjeranog rasta i raspadanja algi koje su potrošile sav kisik otopljen u vodi. SAD ima i vrlo neugodne incidente s opasnim dinoflafgelatom Pfiesteriom piscicidom. Pfiesteria se u prisutnosti fekalnog otpada preobrazuje iz bezopasnog fitoplanktona u bičaša koji svoju žrtvu s kojom dođe u kontakt (ribe, jer kupača zbog zagađenja nema) omamljuje neurotoksinom, a zatim vrlo efikasno otapa kožu i stvara teške opekline. Pfiesteria je samo u ljeto 1995. poubijala milijardu riba u estuarijima Sjeverne Karoline.

 

Stoka pojede 40% svjetskih uroda pšenice

Uzgoj i ispaša životinja ima uništavajuće posljedice i za tlo. Prema podacima UN-a 30% svjetskih pašnjaka je opustošeno, zagađeno i gotovo pretvoreno u pustinju. Slično se događa i sa 70% zapadnog dijela SAD-a. U srednjoj i južnoj Americi se nedostatak ispaše nadoknađuje krčenjem pet milijuna ari prašume godišnje. Te šume se smatraju plućima planeta Zemlje, i njihov nestanak će se podjednako odraziti na sve ljude. Uništavanje i erozija tla znači i 30% svjetskih površina manje za uzgajanje pšenice i drugih kultura. Jasno je što to znači za prehranu ljudi kada se zna da stoka pojede 40% svjetskih uroda pšenice, a tu su i druge biljke koje ulaze u krmivo. Pšenica je samo 1996. g. poskupila 40%, a kukuruz 60%. Ako se dogode još dvije ili tri loše žetve, sva hrana (i biljna i ona životinjskog porijekla) će toliko poskupiti, da će opstanak obitelji koje troše 70% svojih prihoda samo na hranu biti ozbiljno ugrožen.

 

Neki misle da vegetarijanci jedu ribu

Uzgoj životinja zaista nije jeftin, niti gospodarski isplativ. Da bi se dobio samo kilogram govedine mora se potrošiti 10 l benzina, 3000 l vode (za 1 kg pšenice potrebno je samo 120 l vode), kilogrami pšenice i druge hrane, a cijena koju svi plaćamo je daleko veća od one koju plaća kupac u trgovini. Stočarstvo nijegospodarski isplativo niti najbogatijim zemljama, i vlade na kraju svake godine moraju novcem poreznih obveznika otkupljivati neprodane viškove da cijena životinjskim proizvodima ne bi padala. Ti viškovi se distribuiraju po školama, bolnicama, zatvorima, skloništima za beskućnike, vojsci i drugim vladinim ustanovama gdje ljudi nemaju mogućnost biranja jela. Vlade znaju subvencionirati i reklamne kampanje u kojima se njeguje tradicija jedenja i pijenja mlijeka, mesa i jaja te se preuveličava korist tih namirnica za čovjekovo zdravlje.

Neki misle da vegetarijanci jedu ribu. Vegetarijanci ne jedu meso niti jedne životinje, pa ni meso ribe. Osim toga zna se da je do sada komercijalno iscrpljeno već dvadesetak najvećih svjetskih područja za lov, i to zbog godišnjih ulova ribe koji se mjere u milijunima tona. Prema podacima UN-a za 1994. g. za godišnji ulov ribe u vrijednosti od 70 milijardi dolara, u svijetu se potroši 124 milijarde dolara. Razliku podmiruju vlade novcem svojih poreznih obveznika. Uznemirava činjenica da za svaku ribu koja završi na tanjuru stradaju mnoge druge životinje bez veće komercijalne vrijednosti (mlada riba, ptice, kornjače, morski sisavci) samo zato što su se našle u području lova kao slučajni prolaznici. Za svaki kilogram prodanih morskih račića bude izlovljeno 10-20 kg ribe, a za svakog velikog, odraslog raka strada još 5-6 mladih rakova. Današnji ulov ribe daleko premašuje ljudsku konzumaciju, pa trećina svjetskog ulova završi kao stočna hrana, a ostalo se koristi za proizvodnju umjetnih gnojiva i hrane za kućne ljubimce.

 

Krave će davati 6000 l mlijeka godišnje samo ako su stalno trudne

Naposljetku, nije čudno da sve više ljudi ne želi jesti hranu životinjskog porijekla jer ne žele na taj način sudjelovati u mučnoj zloupotrebi i iskorištavanju životinja. Danas se one većinom uzgajaju na farmama, izvan svog prirodnog staništa. Svoj skraćeni život provode u skučenom, prenapučenom i prljavom prostoru gdje je sve podređeno maksimalnoj produkciji uz najmanje moguće troškove. Životinje su onemogućene i u svom nagonskom ponašanju karakterističnom za vrstu, te su prisiljene na pretjerano razmnožavanje. Što to konkretno znači? Krave će davati 6000 l mlijeka godišnje samo ako su stalno trudne. Mladunčad se gotovo odmah nakon teljenja odvaja od krave. Nakon 4-5 g., kada se smanji davanje mlijeka, krave se šalju u klaonicu. 

Kokoši žive godinu do dvije u kavezima od po četiri na prostoru od 50x50 cm ili manjem. Kljunove im se otpili kako se ne bi međusobno kljucale. Kokoš na slobodi traži privatnost da bi snijela jaje, a u kavezu ne može napraviti ni svoje gnijezdo. Već nakon nekoliko mjeseci kokoši su u žalosnom stanju - slomljenih i ogoljelih krila, ranjenih nogu, krvave krijeste, a vrat im je pokriven mjehurima. Ako opadne prodizvodnjaa jaja, kokoši se “potiču” na novi ciklus nesenja tako da im se uskrati hrana i svjetlost kroz 18 dana. Samo za vrijeme takve stimulacije ugiba 5-10% ptica. 


Sperma se dobiva primjenom električnih udara u rektum

Ni svinjama nije lakše. Za životinju koja je inteligentna koliko i čimpanza, vjerojatno je nepodnošljivo provoditi vrijeme u tijesnom kavezu u kojem nema niti dovoljno prostora da legne, a istovremeno je toliko utovljena da se jedva drži na nogama. Svinje se obično drži u mraku, a svjetla se pale samo u vrijeme hranjenja. Da bi mužjaci bili mirni često ih se tuče po glavi jer je životinja slomljene njuške manje raspoložena za borbu. Zbog kronične zapuštenosti svinje su u ranama, apscesima, slomljenih nogu i bolnih zglobova. Pate od respiratornih smetnji i bolesne se ostavljaju da uginu od upale pluća ili meningitisa. Sve životinje u takvim uvjetima redovito razvijaju smetne u ponašanju koje se iskazuju kao uznemireno, repetitivno glasanje i udaranje u rešetke. Radnici na farmi su prisiljeni zbog takvog “neposluha” uz plinske maske nositi i štitnike za uši. Sve zatočene mužjake još čeka i kastracija, obično učinjena bez anestezije, a ako se koriste za rasplod, sperma se dobiva primjenom električnih udara u rektum. 

Zadnjih godina se među stanovnicima bogatih i razvijenih zemalja javlja veliko nezadovoljstvo zbog načina prehrane tih životinja. Zbog sve češće pojave Jakob-Creutzfeldtove bolesti kod čovjeka (koja je ekvivalentna kravljem ludilu), kanibalizam u stočarstvu (tj. prehrana životinja životinjskim ostacima koji nisu za ljudsku prehranu) je proglašen ilegalnim tek 1997. godine. Nažalost Jakob-Creutzfeldtova bolest do sada vjerojatno još nije rekla svoje, jer inkubacija može potrajati i nekoliko desetljeća, a infektivna čestica - prion - je toliko otporna da uspješno odolijeva i zračenju, i formaldehidu, i pečenju na 600° C! Pitanje je kakve će sve posljedice izazvati novija praksa na nekim farmama u SAD-u da se, u nastojanju da se dođe do što jeftinije hrane, a zahvaljujući neodređenim pravnim propisima, kokošji izmet termičkom obradom “prerađuje” u stočnu hranu. Sa životinjama se manipulira i na način da im se daju sedativi, i visoke doze hormona i antibiotika kojima se omogućuje preživljavanje usprkos tako lošim uvjetima u kojima ih se drži, a uz to se i udvostručuje brzina rasta uz samo 2/3 potrebne količine hrane. 

Ovo je uistinu samo mali dio spoznaja koje preplavljuju javnost i svijest Europljana i Amerikanaca. To su teme kojima, kod njih, svi mediji redovito posvećuju pažnju. Na televiziji se prikazuju potresni dokumentarci o stvarnom životu životinja na farmi, a koji su snimljeni tajno unešenim kamerama. Čak i ljudi koji su nekad radili u mesnoj industriji kao stočari, uzgajivači, veterinarski i sanitarni inspektori, i radnici u klaonici svjedoče šokiranoj javnosti iz prve ruke o onome što se sve događa u njihovom poslu. Ljudi s pravom postaju zabrinuti i ljuti. Oni protestiraju, i u širokom luku zaobilaze sve proizvode dobivene na takav način.

 

Je li Hrvatska zanimljivo dodredište za vegetarijance?

Je li Hrvatska sa svojom turističkom, a naročito kulinarskom ponudom zanimljivo dodredište za jednog vegetarijanca? Da, ali samo ako je za svoj, jedva dočekani odmor, došao u Hrvatsku gladovati. To što se turistički radnici u Hrvatskoj dosada nisu u većem broju susretali sa vegetarijancima, veganima, makrobiotičarima i drugim dijetalcima, samo ide u prilog tvrdnji da velik broj ljudi uopće ne razmišlja o Hrvatskoj kao o privlačnoj zemlji za odmor. Da li se to može promijeniti? Da, može, ali samo uz suradnju kuharske struke koja je zasada jedan od bitnih ograničavajućih čimbenika za razvoj turizma, i uz smišljenu marketinšku kampanju koja će znati istaknuti dobru volju, i znanje osoblja da zadovolji posebne prehrambene zahtjeve svih gostiju.

U Hrvatskoj se najčešće raspravlja o rezultatima turističkih sezona, omalovažavaju se turisti koji donose svoju hranu i navike od kuće, a najžalosnije je što se istovremeno zaboravlja da se u turizmu, kao i svakom drugom međuljudskom odnosu dobiva upravo ono što se i daje.  Ni više, ni manje.


  isprintaj članak