Prenosiva sušilica za rublje za svakoga
Nerijetko vam u ormaru ili ladici prostor zauzima odjeća koju ste samo jednom obukli budući da se nakon pranja ili sušenja u sušilici stisla. ...
Pranje ruku sapunom nedostupno je za tri milijarde ljudi
Svjetski dan pranja ruku obilježen je pandemijom covida-19 ...
Guska za Martinje
Jedna smiješna stvar je to što već unaprijed možemo znati odakle potječe guska koja se upravo našla na našem tanjuru. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
I ovoga puta u zlu sam pronašao dobro - prijatelje i ljude
Objavljeno: 11.09.2020. 11:59  
Motociklom kroz okruženje korone
Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone

Bajkeri; Jacek i Marzena i Andrija Rudić; moto zlot Bielawa; motocikli; na benzinskoj kod Balatona; obitelj, oldtajmeri; sklonište od kiše; uz jezero.

Ako znate osjećaj uzbuđenja i nadahnuća kada krećete na putovanje, onda poznajete i osjećaj lagane nervoze. Ona pokazuje da planirate i omogućuje vam da "pretresete” stvari još jednom i ne zaboravite nešto ključno, nešto bez čega ne smijete na put. A kada putovanje ima više stanica i kada dođete u onu završnicu, želja za otkrivanjem polako se topi, a "sigurnost doma” postaje privlačnija. Ovisi to o mnogo stvari, ali kada se pojavi i umor jer ste putovanje malo preambiciozno planirali, i ako vas još na tome putu počne pratiti kiša, onda svaki nezgoda izgleda sve lošija.

 

Napisao i snimio: Andrija Rudić

Jedna me nezgoda predzadnjeg dana mojeg osmodnevnog putovanja preko Mađarske, Slovačke, Poljske i Češke, potaknula da skrenem s puta i krenem u istraživanje.

Vozim Hondu NX650 Dominator iz 1995. godine. Taj je motor prošao svašta i o njemu nije uvijek vođena najbolja briga. Ipak, nevelika ulaganja u moj Matorić, kako ga zovem jer je star (mator), pokazuju da "Honda ne ronda”, posebno kad imaš prijatelja-servisera kakav je Vlado, poznatog i kao Heroj ulice.

Ovoga puta pokazala se greška na nožici mjenjača, čiji su se zubi istrošili i olabavila se. Da se ne dogodi da više uopće ne mogu mijenjati brzine, stao sam na na benzinskoj crpki i pokušao sam popraviti kvar. No, pokazalo se da i vijak kojim je stegnuta nožica, više nije u dobrom stanju i "razlohana” mu je glava, pa ga je bilo nemoguće stegnuti. Ozbiljan kvar.

 

A onda je na benzinsku stigla grupica motociklista na Harley-Davidson motociklima. Nisam više znao što bih pa sam im prišao i pitao za neki servis u okolici. Subota, oko podneva - nema nikakve mogućnosti!

I tada kreće priča koja vraća vjeru u ljude i potvrđuje staru tvrdnju o solidarnosti motociklista. Ne poznamo se, vozimo različite klase motocikala, povremeno jedni druge zezamo jer smo zaljubljeni u svoje motocikle, siguran sam da ne vjerujemo u potpuno iste stvari, vjerojatno slušamo i različitu glazbu, o politici se vjerojatno različito izražavamo. Ali ako ti stane motor - tu je "brat” koji će uskočiti u pomoć i pomoći na putu. Jer smo ljudi!

Prvi je inicijativu da "preuzme stvar u svoje ruke” pokazao Jacek. Pokušali smo s mojim setom alata. Nekako smo uspjeli skinuti nožicu i vidjeli sve greške. Treba nam brusilica i novi vijak. Stiže automobil mjesnih pločica, Jacek ih pita za brusilicu, oni me, onako zamašćenog, uzimaju u automobil, a Jacek mi, dok ulazim, dovikuje da će me čekati i čuvati mi motor dok se ne vratim.

 

Brusilica je odradila svoje, par koji me "preuzeo” vraća me na benzinsku. Zahvaljujem im, oni se dobrohotno smiju i žele mi "široke puteve”, kako doslovno glasi prijevod poljske fraze za sretan put. Jacek mi pokazuje da je nabavio novi vijak koji ideodlično pristaje i daje mi ključ desetku iz svog Harleya, koji nisam imao. Sve sjeda na svoje mjesto, nožica savršeno radi, a Jacek mi kaže poklanja ključ ako mi zatreba na putu. Jednostavno volim ljude, a zbog ovakvih doživljaja i energije koju nose, obožavam putovanja. Nigdje na svijetu nisam došao, a da nisam sreo dobre ljude koji će ljudski pomoći.

U razgovoru saznajem da svi ovi motoristi na "osmici” idu na moto-susret u gradiću Bielawa u Donjoj Šleziji, na kojima se okuplja čak tri do četiri tisuće motociklista. Idu na kratko "ovjeriti” događaj, kupiti neki suvenir, prišivak, majicu..., a zbog korone se neće dugo zadržavati. Zbog njih dobivam volju da skrenem s rute i odem na moto-susrete vidjeti kako to u Poljskoj izgleda u doba korone. U Hrvatskoj moto-susrete masovno otkazuju. U Bielawi zatičem more motocikala i njihovih "čudnih” vlasnika.

Organizator Marcin Piotrowski iz tvrtke Easy Rider Shop i vlasnik stranice Motozloty.com, koja se bavi organizacijom moto susreta, nevoljko mi govori da je "zbog korone” morao podići cijenu ulaznice (55 kuna jednodnevna, a trodnevna 180 te još oko stotinu kuna za suvozača/icu) kako bi pokrio sve troškove i mogao platiti ljude koji rade pod posebnim uvjetima jer očekuju do 2.500 motorista, dakle čak 1.500 manje nego prošle godine. Bar nisu otkazani. Na susrete dolaze i vozači iz Ukrajine, Bjelorusije, Njemačke i Češke.

 

U Hrvatskoj motorističke susrete uglavnom na dobrovoljnoj osnovi organiziraju klubovi motociklista, entuzijasti koji to rade iz ljubavi i gotovo redovito imaju problema s novcem. S obzirom da nisam čovjek od moto susreta i u posljednje sam dvije godine bio na ukupno dva u Hrvatskoj, neću se upuštati u usporedbe. Ipak, samo jedna rečenica o tome. Ako se trebam izjasniti, onda nisam neki pobornik industrijalizacije i profesionalizacije svega i svačega bez zadrške, iako i to ima svoje prednosti. Jer entuzijazam je divna i često podcijenjena stvar.

  isprintaj članak