Programirani kvarovi uređaja odnose potrošačima novac
Predloženo glasanje da potrošači imaju pravo na popravak, što znači da im dijelovi moraju biti dostupni po razumnim cijenama tijekom očekivanog vijeka trajanja. ...
Tijekom karantene djeca zaboravljaju kako koristiti nož i vilicu
Tijekom karantene tijekom pandemije covida-19, većina djece u Engleskoj zaostala je u učenju, a neka su imala znatno pogoršane društvene vještine. ...
Kako dugoročno motivirati svoje dijete za učenje?
Izbjegavajte, ako je ikako moguće, dijete redovito nagrađivatii slatkišima, gledanjem televizije ili računalnim igrama. To ima kratkotrajan učinak. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
I ovoga puta u zlu sam pronašao dobro - prijatelje i ljude
Objavljeno: 11.09.2020. 11:59  
Motociklom kroz okruženje korone
Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone
  • Motociklom kroz okruženje korone

Bajkeri; Jacek i Marzena i Andrija Rudić; moto zlot Bielawa; motocikli; na benzinskoj kod Balatona; obitelj, oldtajmeri; sklonište od kiše; uz jezero.

Ako znate osjećaj uzbuđenja i nadahnuća kada krećete na putovanje, onda poznajete i osjećaj lagane nervoze. Ona pokazuje da planirate i omogućuje vam da "pretresete” stvari još jednom i ne zaboravite nešto ključno, nešto bez čega ne smijete na put. A kada putovanje ima više stanica i kada dođete u onu završnicu, želja za otkrivanjem polako se topi, a "sigurnost doma” postaje privlačnija. Ovisi to o mnogo stvari, ali kada se pojavi i umor jer ste putovanje malo preambiciozno planirali, i ako vas još na tome putu počne pratiti kiša, onda svaki nezgoda izgleda sve lošija.

 

Napisao i snimio: Andrija Rudić

Jedna me nezgoda predzadnjeg dana mojeg osmodnevnog putovanja preko Mađarske, Slovačke, Poljske i Češke, potaknula da skrenem s puta i krenem u istraživanje.

Vozim Hondu NX650 Dominator iz 1995. godine. Taj je motor prošao svašta i o njemu nije uvijek vođena najbolja briga. Ipak, nevelika ulaganja u moj Matorić, kako ga zovem jer je star (mator), pokazuju da "Honda ne ronda”, posebno kad imaš prijatelja-servisera kakav je Vlado, poznatog i kao Heroj ulice.

Ovoga puta pokazala se greška na nožici mjenjača, čiji su se zubi istrošili i olabavila se. Da se ne dogodi da više uopće ne mogu mijenjati brzine, stao sam na na benzinskoj crpki i pokušao sam popraviti kvar. No, pokazalo se da i vijak kojim je stegnuta nožica, više nije u dobrom stanju i "razlohana” mu je glava, pa ga je bilo nemoguće stegnuti. Ozbiljan kvar.

 

A onda je na benzinsku stigla grupica motociklista na Harley-Davidson motociklima. Nisam više znao što bih pa sam im prišao i pitao za neki servis u okolici. Subota, oko podneva - nema nikakve mogućnosti!

I tada kreće priča koja vraća vjeru u ljude i potvrđuje staru tvrdnju o solidarnosti motociklista. Ne poznamo se, vozimo različite klase motocikala, povremeno jedni druge zezamo jer smo zaljubljeni u svoje motocikle, siguran sam da ne vjerujemo u potpuno iste stvari, vjerojatno slušamo i različitu glazbu, o politici se vjerojatno različito izražavamo. Ali ako ti stane motor - tu je "brat” koji će uskočiti u pomoć i pomoći na putu. Jer smo ljudi!

Prvi je inicijativu da "preuzme stvar u svoje ruke” pokazao Jacek. Pokušali smo s mojim setom alata. Nekako smo uspjeli skinuti nožicu i vidjeli sve greške. Treba nam brusilica i novi vijak. Stiže automobil mjesnih pločica, Jacek ih pita za brusilicu, oni me, onako zamašćenog, uzimaju u automobil, a Jacek mi, dok ulazim, dovikuje da će me čekati i čuvati mi motor dok se ne vratim.

 

Brusilica je odradila svoje, par koji me "preuzeo” vraća me na benzinsku. Zahvaljujem im, oni se dobrohotno smiju i žele mi "široke puteve”, kako doslovno glasi prijevod poljske fraze za sretan put. Jacek mi pokazuje da je nabavio novi vijak koji ideodlično pristaje i daje mi ključ desetku iz svog Harleya, koji nisam imao. Sve sjeda na svoje mjesto, nožica savršeno radi, a Jacek mi kaže poklanja ključ ako mi zatreba na putu. Jednostavno volim ljude, a zbog ovakvih doživljaja i energije koju nose, obožavam putovanja. Nigdje na svijetu nisam došao, a da nisam sreo dobre ljude koji će ljudski pomoći.

U razgovoru saznajem da svi ovi motoristi na "osmici” idu na moto-susret u gradiću Bielawa u Donjoj Šleziji, na kojima se okuplja čak tri do četiri tisuće motociklista. Idu na kratko "ovjeriti” događaj, kupiti neki suvenir, prišivak, majicu..., a zbog korone se neće dugo zadržavati. Zbog njih dobivam volju da skrenem s rute i odem na moto-susrete vidjeti kako to u Poljskoj izgleda u doba korone. U Hrvatskoj moto-susrete masovno otkazuju. U Bielawi zatičem more motocikala i njihovih "čudnih” vlasnika.

Organizator Marcin Piotrowski iz tvrtke Easy Rider Shop i vlasnik stranice Motozloty.com, koja se bavi organizacijom moto susreta, nevoljko mi govori da je "zbog korone” morao podići cijenu ulaznice (55 kuna jednodnevna, a trodnevna 180 te još oko stotinu kuna za suvozača/icu) kako bi pokrio sve troškove i mogao platiti ljude koji rade pod posebnim uvjetima jer očekuju do 2.500 motorista, dakle čak 1.500 manje nego prošle godine. Bar nisu otkazani. Na susrete dolaze i vozači iz Ukrajine, Bjelorusije, Njemačke i Češke.

 

U Hrvatskoj motorističke susrete uglavnom na dobrovoljnoj osnovi organiziraju klubovi motociklista, entuzijasti koji to rade iz ljubavi i gotovo redovito imaju problema s novcem. S obzirom da nisam čovjek od moto susreta i u posljednje sam dvije godine bio na ukupno dva u Hrvatskoj, neću se upuštati u usporedbe. Ipak, samo jedna rečenica o tome. Ako se trebam izjasniti, onda nisam neki pobornik industrijalizacije i profesionalizacije svega i svačega bez zadrške, iako i to ima svoje prednosti. Jer entuzijazam je divna i često podcijenjena stvar.

  isprintaj članak