Čuda spolnosti
Muški fetus ima sposobnost erekcije dok je majka u zadnjem tromjesečju trudnoće. ...
Uvjet maske: izbjegavajte diskriminaciju, spriječite isključenje
Maske su trenutno obavezne na mnogim mjestima. Diskriminacija ljudi koji su vani u javnosti bez zaštite usta nije neuobičajena. Nenošenje maski može imati zdrav ...
Okus seksa
Pojedeno utječe na okus tijela tijekom oralnog seksa. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Kolumna
Biti sretan što sam se živ probudio
Objavljeno: 11.01.2021. 00:37  
Nemojte zakazati u svom životu
Nemojte zakazati u svom životu

Victoria Falls, Zimbabve (slikao: Željko Marušić)

Svaki, ali doslovno svaki trenutak u našem životu je jedinstven. Ne možemo ga vratiti, ne možemo ga ponovno doživjeti - jednostvano jedinstven. Ako uzmemo u obzir da je čovjek enrgetsko biće, a to jesmo, znači da smo bili neki oblik energije prije nastanka u oblik koji upravo sada gledam dok pišem ovo razmišljanje.

 

Napisao: Željko Marušić

Jednog dana, što je tu je, umrijet ćemo, ali naša energija neće umrijeti. Pretvorit ćemo se opet u neki drugi oblik energije budući da je energija neuništiva. Što ćemo biti, u što ćemo se pretvoriti, to stvarno nitko ne zna. Možemo pričati o dušama, duhovima za koje neka znanstvena istraživanja pokazuju da ipak postoje, što znači da ostajemo neka vrsta energije.

Ali, opet se vraćam na važnu činjenicu da živimo danas, ovaj trenutak, i to dobro zapamtiti. Nemojte zakazati u svom životu. On jako brzo prolazi.

Znate, u trenutku rođenja bili smo mala jedna pahuljica snijega, mala nemoćna pahuljica snijega koja je polako krenula nadolje prema dolini – dolini smrti. Onda je postajala sve veća i veća. Počela je rasti u našoj pubertetskoj dobi i postala velika gruda. I dalje se nastavila kotrljati i postajala je sve veća gruda da bi se na kraju pretvorila u lavinu i smirila u nekoj dubokoj dolini – dolini smrti.

Mislim da sam negdje 33. godina života počeo shvaćati da moj život postaje gruda koja se počela kotrljati. Ta je gruda postala odjednom veća sve veća, odjednom se počela širiti i kretati prema dolje iako nisam bio toga previše svjestan. I jednog dana slijedilo je veliko slavlje 50. rođendana. Čak smo plesali i drmeš u mom stanu i susjedi ispod je otpao komad stropa. Čudim se što me ne mrzi i dan-danas zbog toga. Srećom, na tom mjestu je bio onaj čuveni most od namještaja.

Danas 15 godina nakon 50-tog rođendana i velikog slavlja u glavi još nisam punoljetan. To je najgore od svega. U glavi se uopće ne doživljvam, ali, godine su tu. Činjenice su tu. Kada se brijem gledam lice i bradu. Gledam donji dio glave. Ne podižem pogled. Ne gledam oči, čelo... Vidim obraze. Mogli bi biti i bolji, ali još uvijek ima „komada" kojima sam zanimljiv. A onda se dogodi da pogledam prema gore i pitam se koji je to starac iza mene. Okrenem se, a ono - nema starca iza mene. Pogledam uokolo, ali nema druge osobe u kupaonici! Zar sam to ja? Pa kud prije. Pa pogledaj bore na čelu... 

Onda dolazi ona prava stvarnost. To su godine kada čovjek počne razmišljati o tome što je u životu učimo, što ga još čeka, što je u životu propustio. Najgori je dio ono što je propustio. Nema povratka. Propušteno je propušteno. Oko toga se živcirati? Sačuvao bog! Nemam ni najmanju namjeru. Jednostavno gledam dalje, gledam u budućnost, gledam kako si još više uljepšati budućnost, kako si u tom životu uživati. 

 

A kako uživati?

Razmišljajući dobro, biti sretan što sam se živ probudio, i svako jutro uživati u tom divnom osjećaju što me preplavi kada shvatim da sam budam, živ, i da je preda mnom još jedan dan u kojem mogu sebi činiti dobro. A kada sam sebi učinio dobro iz mene će zračiti dobro i posredno, ili neposredno kod moj rad bioenergijom, čime ću i drugima uljepšati život. Prema tome hajde, pokušajte tako razmišljati. Razmislite o pročitanom.

Ono što je bilo pred jednu sekundu zauvijek je prošlo. Možemo utjecati na život itekako, ali ne možemo promijenti neke činjenice poput starenja i (tjelesnog) umiranja. Zaboravite ogorčene misli, zaboravite tužne misli i gledajte pozitivno. Nikada se nemojte naslađivati nad tuđom nesrećom, nemojte ni plakati nad tuđom nesrećom jer svatko je kovač svoje sreće. Možete suosjećati, možete nekome pomoći ukoliko vas zatraži, ali se nikada nikome ne nudite jer to neće biti cijenjeno. To je gorka, ali prava istina. Ne osuđujte, ali ne osuđujte ni sebe. Nemojte se ponižavati, ali ne ponizujte ni druge. 

A sada nasmiješeno u život. Vjerujte, predivan je.

  isprintaj članak