Lobelia – bezbrižna biljka koju je lako uzgajati
Lobelija izvrsno označavaju granice, duž potoka ili ribnjaka, lijepe su kao pokrivači tla ili u spremnicima - posebno visećim košarama. ...
Koje je vaše drvo
Ako vrt nemate, zaputite se u šumu, naslonite se na “svoje drvo” i zatvorite oči! Osjetit ćete veličanstvenost i snagu koja će vas posve obuzeti - kao da u sebe ...
Helsinški bijenale 2021., „Isto more“ od 12. lipnja do 26. rujna 2021. godine
Helsinški bijenale 2021., „Isto more“, održat će se na helsinškom otoku Vallisaari, od 12. lipnja do 26. rujna 2021. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Namaste! - uz blagi naklon i spajanje dlanova kao znak poštivanja
Objavljeno: 23.12.2020. 08:52  
Nepal - jedina Hindu država na svijetu
Nepal - jedina Hindu država na svijetu
  • Nepal - jedina Hindu država na svijetu
  • Nepal - jedina Hindu država na svijetu
  • Nepal - jedina Hindu država na svijetu
  • Nepal - jedina Hindu država na svijetu
  • Nepal - jedina Hindu država na svijetu
  • Nepal - jedina Hindu država na svijetu
  • Nepal - jedina Hindu država na svijetu
  • Nepal - jedina Hindu država na svijetu

Moj prvi dodir s Nepalom bio je veličanstven pogled na Himalaje koji kroz prozor zrakoplova izgleda kao kreacija nekog kipara ili nacrtani krajobraz iz neke fantastične bajke. Po izlasku iz skromne zračne luke dočekali su me brojni taksisti i predstavnici hotela kojih se nije bilo lako otarasiti. Broj je turista, osobito izvan sezone, premalen s obzirom na mogućnost prijama, pa je borba za svakog turista borba za preživljavanje. Došao sam početkom godine, kada su dani umjereno vrući i noći poprilično hladne i izbjegao monsunsko ljetno doba kada se zbog silnih kiša ne preporuča boravak u Nepalu.

 

Napisao i slikao: Miro Tecilazić

 

Prvi dojam s prašnjavih ulica sveprisutno je siromaštvo, ali i sretna djeca koja svojom razigranošću oplemenjuju ugođaj života na otvorenom. Prljavština i poderana odjeća kao da ne mogu utjecati na veselje tih bosonogih mališana koji i ne znaju ni za što drugo. Polako sam počeo otkrivati bogatu nepalsku kulturu.

 

Kaos prijestolnice

Tri su glavna turistička mjesta u zemlji: Kathmandu, Pokhara i Bhaktapur. Kao glavni grad, Kathmandu je daleko najveći, otprilike kao Zagreb, i ima najviše kulturno-vjerskih znamenitosti. Ni u tjedan ga dana, koliko sam tamo proveo, nisam uspio do kraja istražiti. Lunjajući uskim prometnim ulicama i trgo- vima nailazio sam na drevne hinduističke i budističke hramove. 

Glavni (Durbar) trgovi su povijesna i vjerska središta gradova odakle je vladao kralj i gdje se nalaze najljepši hra- movi. Ovaj u Kathmanduu i danas predstavlja središnju točku svih razina života. Durbar trg možemo naći i u susjednom Patanu (danas dio Kathmandua) s mnoštvom hramova različitih vrsta. Na tim mjestima česti su prizor tzv. sadhui – sveti ljudi asketskog izgleda namazani različitim bojama. Nekada isključivo predani duhovnom životu, danas su često svojevrsna turistička zanimljivost i za desetak rupija, u najboljem slučaju ćete ih moći fotografirati. Neki ne dozvole ni za 50, ali se valja cijenkati, kao i za sve ostalo. Jedan me je čak molio da mu mijenjam kovanice eura. Mnoštvo tih pozerskih, ali i istinskih sadhua koji krate vrijeme pušeći svakakve tvari, možete sresti u nedalekom Pashupatinathu, najsvetijem mjestu u gradu. Ako vam ne smetaju mirisi spaljenih ljudskih tijela koji se kao na traci kremira kraj svete rijeke Bagmati, na ovom mjestu ćete susresti brojne vjernike i osjetiti što je to hinduizam. Jedina opasnost su bahati majmuni koji se pojedinačno ili čoporativno znaju zaletiti za narančom u vašoj ruci ili pokušati oteti torbicu u koju ste pred njima stavili nekakvu hranu.

U ogromnom broju ih se može vidjeti i okolo slobodno nazvanog „Hrama majmuna", koji je dio budističkog kompleksa smještenog na obližnjem brdu s kojeg se pruža lijep pogled na grad. Još jedno nezaobilazno budističko središte je Bodhnath sa masivnom stupom (okrugli vjerski objekt ukrašem raznobojnim zastavicama – mantrama), najvećom u Nepalu i jednom od najvećih uopće. Kružeći okolo stupe (uvijek u smjeru kazaljke na satu) vidjet ćete brojne tibetanske svećenike koji okreću molitvene bubnjeve.

 

Izvorni nepalski način života

Bilo mi je dosta opće prometne buke i zagađenog zraka grada što pomalo iscrpljuje i odlučio sam se maknuti iz tog kaosa. Za istraživanje izvornog nepalskog života izabrao sam Panauti. Za tridesetak kilometara udaljeno mjesto satima sam se vozio dolinom Kathmandua. Već sam prije putovao u takvim autobusima, skromnog kapaciteta, ali i neograničenog broja putnika. Iako bezobrazno nizak i nevjerojatno neudoban, uvijek pruža zanimljivu vožnju u društvu domaćih ljudi. Vožnja nepalskim cestama predstavlja popriličnu opasnost, pogotovo za motocikle koji su glavno prijevozno sredstvo.

 

Kao razglednica iz nekog drugog vremena

Panauti je mjesto bogato starom drvenom arhitekturom i izvornio naselje etničke (i jezične) grupe Newari koja predstavlja većinsko stanovništvo u dolini. Tamo se nalazi najstariji sačuvani nepalski hram iz 1294. godine, jedan od mnogobrojnih posvećenih milijunima različitih božanstava. Na uskim, nepravilnim, opekom popoločanim ulicama naselja, nisam viđao turiste. Kada djeca shvate da imate fotoaparat, neće vas pustiti dok ne "ispucate” barem desetak fotografija na njih, ali to vam, barem na početku, neće predstavljati problem jer njihova nasmiješena lica savršeno pune kadrove aparata. Izvornost sa slikovitim prizorima na svakom koraku, strancu ostavlja dojam živog muzeja na otvorenom, razglednice iz nekog prošlog vremena. Prevlađujući seoski ugođaj ostavljaju opušteni usporeni život stanovnika i domaće životinje što naokolo trčkaraju i lete. Redukcije struje su učestala pojava, pa se vrijeme krati družeći se uz omiljeno alkoholno piće rakshi, vino od riže, okusa ne toliko različitog od naše rakije, koje proizvodi svako kućanstvo. Zanimljivo je i piće tongba, toplo pivo od prosa. Bio sam počašćen izuzetnom gostoljubljivošću na turiste nenaviklih ljudi, tako da bih ponekad i jeo u njihovim kućama. Začinjena newarska hrana je izuzetno raznovrsna i jede je se rukama. Najčešći obrok je riža (kuhana ili tučena) i bivolje meso. Jesti kravu je strogo zabranjeno budući da je sveta životinja. Najčešće sam jeo tradicionalno kuhano jelo od leće dalbhat, ne tako tradicionalni chowmin – prženi rezanci i popularnu brzu hranu momo – valjušci od mesa ili povrća kuhani na pari.

Odlučio sam malo pješačiti po okolici Panautija. Nakon višesatnog hoda po brdima prekrivenim terasastim poljima riže, krumpira i gorušice, došao sam do zaselka u kojem sam vidio zgodno mjesto za odmor. Naručio sam tradicionalni čaj s mlijekom bivola. Platio sam ga zajedno s dva peciva 11 rupija što bi preračunato ispalo manje od 1 kune. Nepal je prejeftina zemlja, a cijene su do desetak puta niže nego u Hrvatskoj. Započeo sam razgovor s grupicom mještana koji su se zainteresirali za moju pojavu. Iako sam putovao s nepalsko-engleskim rječnikom, gotovo da ga nisam koristio budući da se uvijek nađe netko tko priča engleski. Nevjerojatna je činjenica da su ti ljudi znali za Hrvatsku. Nisam mogao zamisliti da su u tom malom zaselku, stvarno bogu iza nogu, mogli znati odakle dolazim.

Inače kome god bih spomenuo odakle sam, svi, ama baš svi su čuli za Lijepu našu. Nije razlog tomu izuzetno kvalitetan kadar profesora zemljopisa već veliko zanimanje za nogomet i naš uspjeh. Možete li vjerovati da svi, ama baš svi muškarci u Nepalu znaju za Davora Šukera?

Namaste!

 

Namaste! - uz blagi naklon i spajanje dlanova kao znak poštivanja 

Sljedeći sam dan hodao do Namo Buddhe, važnog odredišta budističkih hodočasnika. Put je vodio kroz zanimljiva slikovita sela. Lijepe nepalske žene u tradicionalnim crvenim nošnjama što rade u polju ili peru odjeću u potocima i živopisni starci što se odmaraju ispred svojih kuća, sa smiješkom su mi objašnjavali kojim putem ići. Namaste! - uz blagi naklon i spajanje dlanova kao znak poštivanja najljepši je pozdrav na kojeg ćete uvijek dobiti odzdrav.

Budući da se hram nalazi na vrhu brda, zadnji dio puta je bio izuzetno strm, ali me je svaki sljedeći korak nagrađivao novim pogledom na snježne Himalaje i otkrivao prizor doline. Područje na vrhu brda bilo je preplavljeno raznobojnim zastavicama koje su se značajno vijorile na povjetarcu i isticale se na plavoj nebeskoj podlozi. Ušao sam u dio samostana i započeo priču s mladim redovnikom. Sada 25-ogodišnji Tibetanac, došao je u samostan kada mu je bilo tri godine i tu je proveo cijeli život učeći i meditirajući. Ispričao mi je legendu o Buddhi koji je baš na tom mjestu žrtvovao svoj život davši gladnoj tigrici s mladima da se nahrani.

 

Pokhara – grad prilagođen turistima

Nakon cjelodnevne vožnje (206 km) autobusom po onim što oni nazivaju autoputem, a u biti je obična vijugava prometna cesta s jednom trakom, iz Kathmandua sam došao u Pokharu. Odmah pri izlazu iz autobusa me napala hrpica agenata od kojih je svaki bio uvjeren da će mi biti najbolje baš u hotelu u kojeg će me on odvesti. Znao sam kamo idem i smjestio sam se u jedan od brojnih hotela uz obalu velikog Phewa jezera, na rubu grada. Da sam došao u drugo najpopularnije nepalsko odredište uvjerio sam se šetajući ulicom prepunom lijepih restorana, knjižara i svakojakih prodavaonica za turiste. Opušteni ugođaj i hedonistički karakter čine Pokharu pravim mjestom za bijeg od hektičnog Kathmandua, a ovo je i polazišna točka za trekking po obližnjim omiljenim planinama lanca Annapurna.

Iznajmivši živo obojen čamac prebacio sam se na donju stranu jezera, odakle sam se lagano penjao šumovitim brdom do velike budističke stupe odakle je pogled na Annapurne predivan. Snježni vrhovi su se zrcalili u jezeru. Angažirao sam lokalnog dečka („vodiča") koji me je uz ugodnu priču odveo i proveo po dubokim špiljama, mjesnoj zanimljivosti.

 

Duboko prisustvo vjere u javnom životu 

Prije negoli sam napustio dolinu Kathmandua, posjetio sam Bhaktapur, još jedan šarmantni gradić koji odiše svakodnevnim vjerskim životom. Mnogobrojne svečanosti, festivali svakog tjedna i cjelodnevni obredi praćeni pjesmom i glazbom od najranijih jutarnjih sati oslikavaju duboko prisustvo vjerte u javnom životu. Svakog jutra ćete vidjeti žene kako na bakrenim tanjurima nose darove (hranu) bogovima u hramove, a taj se hinduistički obred zove puja. 

Od riže koja se baca po božanstvima koristi imaju i domaće životinje što nesmetano šetaju po trgovima i ulicama. Međutim, obavlja se i žrtvovanja životinja, nekad čak i bivola, čijom krvlju se prska po idolima unutar hramova. 

Bhaktapur je mjesto poznato i po izradi glinenih posuda koje suše na otvorenom. Zanimljiva je scena bila kad je grupa od desetak Japanaca s po nekoliko glomaznih fotoaparata zauzela trg na kojem su starice iznosile posude, te ih agresivno snimali. Nije onda ni čudno što su neki Nepalci odlučili zaraditi na turistima, pa možete sresti starice što na trijemovima poziraju za fotografiju koju morate platiti. Ono što mi je ovdje bilo najnapornije jesu mnogobrojni napadni „vodiči" koji vas žele odvesti u prodavaonice thangki (budističkih vjerskih slika). Ako ste stranac, nećete moći mirno šetati gradom, a da vas nitko ne pokuša zapričati kako bi vam na jedan od stotinu načina uzeo novac. Tako mi je npr. mala djevojčica pokušala uvaliti priču da joj kupim knjigu za školu, koju bi za neku siću poslije vratila prodavaču.

 

Zrakoplovom između Annapurni

U Pokhari sam se ukrcao u mali zrakoplov koji je letio za Jomsom u Donjem Mustangu. Tih dvadesetak minuta je uistinu bilo posebno jer smo praktički letjeli između planina. Jomsom je smješten na 2710 metara nadmorske visine u riječnoj dolini jedne od većih nepalskih rijeka, Kali Gandaki. Njezin klanac je najdublji na svijetu, budući da tok rijeke okružuju visoke masivne planine, sa svake strane po jedan osamtisućnjak (Annapurna istočno i Dhaulagiri zapadno). Međutim sve te činjenice blijede su naznake veličanstvenosti tog kraja. Krenuvši jugoistočno, dolinom rijeke, polako me obuzimao taj moćni krajolik. Koliko god sam se osjećao malim, što sam uistinu i bio naspram tih velebnih kamenih prilika koje su s visoka pratile svaki moj korak, osjetio sam posebnu povezanost s tom surovom prirodom. Pomalo tajanstveno jutarnje ozračje kamene pustinje, gdje su zrake sunca postupno osvjetljavale vječno snijegom prekrivene lebdeće vrhove na snažnoj plavoj boji neba, a suhi planinski vjetar i svježi zrak mi bistrili misli, na moje tijelo djelovala je kao pogonsko gorivo. Hodajući dolinskim makadamom, drevnim putem trgovaca soli, otkrivao sam nove zapanjujuće planinske prizore i živopisna lica mještana koji su mi osmijehom iskazivali dobrodošlicu. Mnogi od njih su nosili svakojake teške terete u košarama uprtim o čela, a ponekad bi im u tome pomagali magarci ukrašeni tkaninama živih boja. Najbrojniji dolinski narod Thakali, u suživotu s drugim etničkim grupama, vode težak i, čini se, jednostavan život u ovom sušnom vjetrovitom području. Sela sazdana od niskih kamenih kuća, maštovito obojanih drvenih detalja i pokojim budističkim svetištem, uklapala su se u okolinu i skladno je nadopunjavala tvoreći uravnoteženu sliku cjeline.

Snijeg još nije pao, ali sušno je zimsko doba ovaj ionako ogoljeli krajolik, pretvorilo u predio nalik mjesečevoj površini. Samo je mjestimično zimzeleno drveće i grmlje razbijalo monotoniju naizgled beživotnog krša. Približavajući se proširenom dijelu doline, počeli su se nizati brojni jabučnjaci smješteni uz malo slikovito naselje. Mjestanšce Marpha se šćućurilo iza brežuljka kako bi izbjeglo nalete snažnog južnog vjetra čija je svakodnevna pojava svojevrstan dolinski fenomen. Još sam nekoliko dana istraživao taj predio pentrajući se po planinama prije negoli sam se vratio u Pokharu. Imao sam sreće što je zrakoplov tada letio jer je čest slučaj da zbog vjetra to danima nije moguće. Htio sam posjetiti i Gornji Mustang, nepalsko „zabranjeno" kraljevstvo, ali budući da se za desetodnevni boravak u tom zaštićenom području moralo izdvojiti 700 američkih dolara, plus razne dodatne dozvole, i od toga sam odustao.

Iz Pokhare sam krenuo na jug u Terai, u nizinski predio uz Indiju. Svatko tko voli safarije, može doći na svoje u Nacionalnom parku Chitwan gdje, jašući na slonovima, može vidjeti nosoroge i brojne druge divlje životinje. Osim po tome, ovo područje je poznato po brojnim vojnim kampovima maoista. Ta ljevičarska gerila je bila uspostavila kontrolu na mnogim područjima u Nepalu i vodila paradržavu. Njihov je cilj svrgnuti kralja, proglasiti republiku i uvesti društvenu jednakost u društvo duboko ukorijenjeno u tradicionalni sustav kasta. Iako u tom smislu možda napredni, njihove načini ratovanja tijekom rata bili su ekstremni. Nakon razdoblja bratoubilačkih borbi protiv kraljevske vojske i više od 13.000 mrtvih, uspostavljeno je primirje, a maoisti su danas jedna od stranaka u vladi. Danas nema otvorenog sukoba, međutim diljem Nepala događaju se incidenti i raznorazni prosvjedi i štrajkovi koji pojedine krajeve čine nedostupnim. Ipak bih se usudio reći da je stanje, pogotovo za strance, sigurno i država se sve više okreće turizmu. Ako odlučite posjetiti Nepal, pripremite se na otvorenost i na nezaboravno iskustvo jer je ono uistinu posebno mjesto

 

Nepal info

Broj stanovnika: 28,9 milijuna

Površina: 147,181 km2

Religija: hinduizam 80%, budizam 10%, islam 4%

Jezici: nepalski (službeni) 48%

Etnički sastav: oko 70 etničkih grupa (najbrojniji Chhettri 15.5%)

Vrijeme: GMT +5,45

Novac: NPR – nepalski rupij (1€ = 85 NPR) Viza: potrebna za hrvatske državljane. Izdaje se na granici / u zračnoj luci na dva mjeseca za 30 US$, a treba priložiti 2 fotografije

Zanimljivosti:

• jedina službena Hindu država (kraljevstvo) na svijetu

• Mt. Everest – najviši planinski vrh na svijetu (8850 m)

• 8 od 10 najviših svjetskih vrhova

• Visinska razlika od 70 m do 8850 m

• Lumbini, naselje uz granicu s Indijom je rodno mjesto Buddhe

• 848 vrste ptica (bogata bioraznovrsnost)

Cijene:

noćenje u hotelu: od 2,5 eura na više 

obrok u restoranu: 1 do 2 eura

obrok u zalogajnici: 0,3 do jednog eura boca s 1,5 litre vode: 0,2 eura

boca 1/2 litre piva: 2 eura

kutija cigareta: 0,6 eura

prosječna taksi vožnja: jedan euro

  isprintaj članak