Jeste li zavidni?
Usmjerite se na ono što stvarno želite, a ne na ono što drugi posjeduju. ...
Čak 86 posto ljudi je praznovjerno
Kain je ubio brata Abela baš u petak trinaestog. ...
Kanadski liječnici šalju pacijente u muzej
Promatranje umjetničkog djela odlično djeluje na kongnitivne* sposobnosti. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Nigeriju je zapravo gotovo nemoguće posjetiti kao turist
Objavljeno: 03.11.2018. 21:21  
Nigerija -
Nigerija -
  • Nigerija -
  • Nigerija -
  • Nigerija -
  • Nigerija -
  • Nigerija -
  • Nigerija -
  • Nigerija -
  • Nigerija -
  • Nigerija -
  • Nigerija -

Zgrada parlamenta u Abuji, vulkanska stijena u okolici Abuje, središnja džamija s četiri minareta u Abuji, prolaznici uz automobil, blatni putovi, tradicionalna priprema hrane na otvorenom, stalna policijska zaštita, spomenik kod parlamenta u Abuji, Ina Stašević u tradicionalnopj odjeći visokog staleža


Kada mi je prijateljica ljetos predložila da joj se pridružim na putovanju u njenu rodnu Nigeriju nisam dvoumila niti trenutak. Jako me je obradovala mogućnost da posjetim zemlju u koju niti jedna turistička agencija ne organizira putovanja. Nigeriju je zapravo gotovo nemoguće posjetiti kao turist. Agencije, pa i ministarstva vanjskih poslova, procjenjuju da je posjet ovoj srednjoafričkoj državi preopasan. Na to nas upozoravaju i česte vijesti kako je upravo uz njene obale kidnapirana posada nekog velikog broda s visokim otkupnim zahtjevom ili je opasna teroristička organizacija Boko Haram otela stotinjak djevojčica, pa ih prinudno oženila za svoje pripadnike. 

 

Napisala i snimila: Ina Stašević

 

Od otmica do razbojstava 

Prijateljica već osam godina nije bila u svojoj domovini. I sama mi je ranije govorila da postoji opasnost za bijelce ali i za domaće imućnije osobe. No, ovaj puta prigoda je obvezujuća. Njena majka, supruga pokojnog princa, slavi svoj rođendan. Okupiti će se čitava obitelj, a ona ima puno braće i sestara, te brojne nećake. Dolaze iz svih krajeva svijeta. Stoga očekuju i njen dolazak. Uvjerava me da ćemo svo vrijeme boravka imati policijsko naoružano osiguranje i pratnju tako da se ne očekuju nikakve neugodnosti. To me je umirilo, jer u tekstovima koje su na internetu objavili rijetki posjetitelji te zemlje, a tamo su bili isključivo iz poslovnih razloga, ima puno toga uznemirujućeg. Od otmica do razbojstava uz tradicionalnu nezainteresiranost policije. 

I tako smo nas dvije krenule na put zrakoplovom na relaciji Zagreb – Istanbul – Abuja (glavni grad Nigerije). Put je prilično dug jer se u Istanbulu čeka na nastavak leta. U glavni grad Nigerije stigli smo po njihovom vremenu u ponoć. To je dva sata „iza" našeg vremena. Prilikom slijetanja očekivala sam beskonačna svjetla višemilijunskog grada. Svjetala gotovo nigdje, kao da slijećemo na neku livadu. Navikla sam da su veliki gradovi osvijetljeni i da ih se vidi iz zrakoplova već iz daljine. Ovdje toga nema, pa je pomalo neugodno. Prolazak kroz policijsku i carinsku kontrolu poseban je doživljaj. Lako su uočili da sam strankinja, dakako, po boji kože. Počelo je slanje od šaltera do šaltera. Jedni tvrde da mi nešto nije u redu s putovnicom, a drugi s vizom, premda je sve to bilo ispravno. Prijateljica je neometano prošla ovu kalvariju. Trebalo mi je vremena da shvatim da svatko od njih očekuje neku „nagradu" za svoj trud oko mogu ulaska u njihovu zemlju. Prijateljica se počela sa svima njima rukovati i diskretno im davati poneki euro. Više nije bilo nikakvih problema. Zaželjeli su mi dobrodošlicu. 

 

Ujutro nas budi posluga s osmjehom 

S diplomatskim automobilom, kojeg nam je osigurao njen prijatelj koji godinama živi i radi u Abuji, napokon smo stigle u sam grad. Ulice su neosvijetljene, osim nekih u samom središtu grada. Radi naše sigurnosti automobil je jurio koliko je to bilo moguće po lošim cestama i tako nas dovezao u strogo nadzirani diplomatski kampus, u kojem njen prijatelj ima veliki stan. Ujutro nas budi posluga s osmjehom i upitom što želimo za doručak. Za stolom puno voća i povrća. U podne, u pratnji sigurnog vozača, obilazimo grad. Snimam zgrade i život na ulicama kroz zatvorena stakla automobila iz kojeg ne izlazimo niti pri kupovini. Kad se nešto želi kupiti stane se u ulici u kojoj se obavlja trgovina, a u tili čas oko automobila su brojni prodavači nudeći svoju robu. 

Predsjednička palača dostojna predsjednika države s približno 200 milijuna stanovnika 

Odlučile smo posjetiti predsjedničku palaču. U Nigeriji je bio državni praznik i državni službenici nisu radili. Na kontrolnoj točki policajac nas je upitao svrhu posjete i s kim je dogovorena. Kako nismo imali nikakav dogovor nije bio voljan pustiti nas. Prijateljica se dosjetila te mu predočila svoju posjetnicu na kojoj je naveden njen položaj. To nam je otvorilo sva vrata. Dobili smo i pranju i službenog vodiča. Prostrana i lijepa građevina dostojna predsjednika države s približno 200 milijuna stanovnika. 

 

Kraljeva više negoli država

Drugog dana zrakoplovom smo otišle prema jugoistoku zemlje u Owerri, glavni grad države Imo. Nigerija ima 36 takvih država, a u njima nešto veći broj kraljevstava. Svaki grad ili selo imaju svog tradicionalnog poglavara kojem se svi obraćaju za pomoć i bez čijeg odobrenja je nemoguće uči u njegovo selo. U ovom gradu živi oko 1,4 milijuna stanovnika. Tu živi i prijateljičina obitelj. Od trenutka slijetanja u tamošnju zračnu luku bile smo pod zaštitom pripadnika policijske specijalne antiterorističke jedinice. Dva dobro naoružana policajca s automatima preko prsiju i pištoljima o pojasu, te neizostavnim pancirkama, pratila su nas u stopu. A u kući je bila smještena čitava jedinica za osiguranje. Bez njih se izvan kuće ne ide. 

Ovdje sam upoznala prijateljičinu majku, princezu slavljenicu, njenu braću i sestre s obiteljima. Brzo sam se uklopila u njihovu svakodnevnu rutinu. Rano ujutro njena majka budi ukućane posebnim zvonom. Svi se okupljaju oko stola radi razgovora kojim se osnažuje jedinstvo obitelji, te molitve. U ovom području žive kršćani – protestanti. Potom slijedi zajutrak. Svatko jede što želi i u vrijeme kada to želi. Meni se svidio od prženih jaja s tri vrste povrća, prženim bananama i slatkim krumpirima u palminom ulju. 

Ručak je obilan i vrlo kvalitetan.  Sastoji se od raznovrsnog mesom i povrća. Između ostalog bila je tu juha od lisnatog divljeg povrća obogaćena prahom od kokosa i mljevenim sušenim ribama. Umjesto kruha jedu kuhane okruglice od krumpirovog tijesta, nešto poput čeških knedli. Za ručak u njihovu veliku kuću dolazi svaki dan sedamdesetak mještana koji toga dana nemaju što jesti. Hranu dobivaju posluženu u velikoj blagovaonici. Uvjet je da su pristojno odjeveni i da se tako ponašaju. Da bi se toliko hrane priredilo svakog dana zaposlen je veći broj žena koje u kuhinji i u dvorištu, na tradicionalan način, pripremaju namirnice i hranu. 

Odlazim s prijateljicom kod krojačice. Već  ranije smo joj poslale svoje mjere. Ona nam šiva prikladne tradicionalne haljine i kape koje ćemo nositi na proslavi rođendana. Haljine su uglavnom kraljevski plave boje. I ovdje nas prati osiguranje, što više nije potrebno posebno spominjati. S nama su i kod krojačice. 

 

Svečanost i za mještane

Nakon nekoliko dana došao je svečani trenutak proslave majčinog rođendana. Posvuda po gradu izvješeni su jumbo plakati kojima se najavljuje ova proslava i kojima se mještani pozivaju da prisustvuju svečanosti. Ulazimo u veliku hotelsku dvoranu ukrašenu brojnim buketima neobičnog tropskog cvijeća. Na stolovima pozlaćeni pladnjevi prepuni hrane. Na uzdignutom podiju posebno ukrašeno prijestolje za slavljenicu kojoj se svi dolaze pokloniti. Svi prisutni, a bilo nas je 600, rodbina, kraljevi iz drugih regija sa svojom svitom, i nepoznati a gladni, sa zanimanjem gledaju višesatni prigodni zabavno kulturni program. Nakon ručka prijateljičina braća i sestre nasred dvorane bacaju novčanice (nacionalna valuta je nair, za 1 euro dobije se 412 naira), a prisutni ih sakupljaju. Kod odlaska svaki gost dobije na sjećanje prigodnu brošuru s lijepim slikama slavljeničine obitelji. Uz to dobiju i zidni sat, te kišobran. Kišobran ovdje ima vrlo važnu ulogu jer veći dio godine padaju snažne monsunske kiše. 

 

Dok se žene tuku i svađaju, muškarci su postrance

Za vrijeme boravka u Owerri obišli smo prijateljičine najbliže rođake. Put do njih nije dalek, što se udaljenosti tiče, ali je dugotrajan jer su ceste uništene neprekidnom kišom. Prepune su blata, a rupe su ponekada tako velike da ispred sebe ne vidite kamion. Cestama prolaze samo snažni džipovi, koji ponekad zaglave u beskonačnom crvenom blatu. Zbog tako loših cesta jedne smo se večeri kasno vraćali kući. Noć u ekvatorijalnom dijelu Afrike pada vrlo naglo. U času je oko nas bio posvemašni mrak. Ulice neosvijetljene. U svjetlu našeg vozila uz cestu nazirali su se brojni mladi ljudi s toljagama u rukama i vrlo agresivnog i opasnog ponašanja. Inače, mnogi su ovdje agresivni, anksiozni, gnjevni i skloni izazivanju incidenata. Nesuglasice se unutar kuće rješavaju batinama među ženama, pri čemu se muškarci ne upliću u to razračunavanje. Bila sam sretna kad smo stigle kući.

Posjetile smo lokalnu školu, koju je pohađala moja prijateljica tijekom djetinjstva. Potom smo bile i u vrlo lijepoj crkvi. Dočekao nas je svećenik. Predala sam mu odjeću koju sam donijela kao poklon za tamošnju djecu. U jednom času pred dvorišnim vratima ugledali smo hrpu djece mlađeg uzrasta. Svaki dječak je držao neku batinu u ruci. Djelovali su vrlo agresivno čak i kad sam im ponudila pregršt bombona. Tek ustrajnošću policajaca, pod prijetnjom da će zapucati, odložili su svoje toljage i zastrašeno prilazili. U skoku bi bili uz mene, ugrabili punu šaku bombona, i brzo odskočili. Vjerojatno rezultat lošeg životnog iskustva.

Prilikom povratka u Hrvatsku ponovno nepotrebne poteškoće s carinicima i policijom. No, ovog puta bila sam pripremljena na to. Odmah sam se rukovala sa svakim koji mi je počeo praviti nepotrebne probleme i sve je tog časa bilo riješeno. Moji u Hrvatskoj su odahnuli tek kad sam im se javila iz zračne luke u Istanbulu. Zahvalna sam svojoj prijateljici koja mi je omogućila da upoznam njenu obitelj i da makar kratko živim s njima na način koji je za njih uobičajen. Bilo je to doista neobično i nezaboravno putovanje.

 

  isprintaj članak