Život je kao brod. Ponekad je usidren u mirnoj luci, ponekad plovi mirnim more, a ponekad naiđe na velike valove koji ga bacaju na sve strane. 

Plovili ste brodom, barem trajektom? Sjetite se kako ste se na njemu osjećali i vremenskih prilika prilikom plovidbe, razmšljanja o dubini mora (ako se što odgodi), ali i ulaska i silaska s njega. Piznajte, bilo je neugodnih i zabrinjavajućih osjećaja, ali i osjećaja ugode prilikom plovidbe pod sunčanim nebom s mirisom mora i šuma valova. Da, takav je i život.

I u odnosi s ljudima su trenuci sreće, straha, nezadovoljstva ushićenja, tuge i radosti. Zamislite ih kao brod koji vas nekamo nosi. Kako na brodu ne iznosimo drugima svoje strahove i zadovoljstva, tako se često i u životu bojimo izraziti zabrinutost zbog odnosa s drugima. Bojimo se da bi ozbiljan razgovor mogao završiti svađom ili bismo mogli ostati sami.

Samoća je jeziv osjećaj i rijetko tko je može podnijeti. Stoga samotnjake smatramo čudacima, a Crkva ih proglašava svecima. Društvena smo bića i samoća nije ugrađena u naš način razmišljanja. Stoga, umjesto da tražimo (zahtijevamo) od veze s drugom osobom, radije joj dajemo kontrolu nad nama misleći da ćemo tada biti sretniji i sigurniji. Ipak je to pogrešno! 

Zašto? 

Zamislite sebe kao vozača. I to dobrog vozača! No, stalo vam je do nekoga tko je loš vozač, a tako voli voziti automobil. I što radite? Sjedate na suvozačko mjesto i svo vrijeme vožnje strahujete da ćete poginuti ili, nadajući se najboljem, završiti u bolnici s prijelomima! Želite li takav život? Ja ne!

Prvi sam koji mrzi sukobe

Priznajem, prvi sam koji mrzim sukobe i nerijetko sam u životu bio na suvozačevom mjestu. Sada više ne. Držim „upravljač automobila" opušteno u svojim rukama i ne bojim se „nesreće". Nestali su „nervozni" osjećaji da možda previše tražim. Nešto što me mučilo i zagorčavalo život. Danas ne tražim ništa, već ostvarujem što hoću. Takav sam kakav sam, a druga strana me treba takvog prihvatiti kao što i ja nju prihvaćam sa svim njenim dobrim i lošim osobinama. Idealno ne postoji. Čak ni u mašti!

Ne postoji previše traženja

Odnosi su dvosmjerna ulica s isprekidanim i ponekad punim crtama u sredini. Isprekidane crte dozvoljavaju puno toga, a puna crta u sredini upozorava na držanje određenih (dogovorenih) pravila. Dakle, ako sam na zahodu ili kupaonici, ne želim da me smetaš. Nije važno što ću raditi – prati se, obavljati nuždu, samozadovoljavati se… Tu želim svoj mir, svoju slobodu.

Na cesti, u prometu, je više sudionika. U ljubavnoj vezu su dva, u prijateljstvu više. Ona služi svima, ne samo jednoj osobi. Stoga svi oni trebaju poštivati prometna pravila, a ako do toga ne dođe negdje će se pojaviti „prometni policajac". Ponekad s upozorenjem, ponekad s kaznom. Tako je i u vezi i u odnosima s prijateljima. „Prometni policajac" će biti razgovor kod kojeg se ne treba bojati ishoda.

Ne bojte se upitati što želite od veze s voljenom osobom ili prijateljima. Pokušajte u glavi odrediti, postaviti granice do kojih ćete ići i pristati na kompromise, kao i kada ćete razgovarati jer ne želite prijeći preko nećega što vas povređuje. Ako ste u vezi s pravim osobama one će ozbiljno shvatiti vaše misli, osjećaje i zabrinutost. Ne odnosi li se tako prema vama, onda to nisu osobe za vas. 

Samoća je veliki teret, ali se uvijek nađe netko tko će je ukloniti. Zato nikada ne posustajte!