Život bez muke i nereda
Jeste li se sjetili kupiti jeftinu plastičnu foliju i njome zaštititi radnu površinu prilikom rada za koji smatrate da će je dosta zaprljati? Kad završite jedno ...
Pet načina kako pronaći pravog životnog partnera
Postoje razne stvari koje nekome mogu otežati pronalazak srodne duše, počevši od previše zauzetosti poslom, nespojivosti itd. Postoje čak i oni koji su odlučili ...
Kostarika je proglašena najsretnijom zemljom u Latinskoj Americi
Ovo istraživanje mjeri očekivano trajanje života, BDP po stanovniku, doživljaj korupcije, slobodu donošenja odluka, podršku drugih ljudi u teškim vremenima i ve ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Za razgledavanje Berlina trebate vrijeme jer ne možete tek tako protrčati njime
Objavljeno: 19.01.2021. 04:14  
Novo lice Berlina
Novo lice Berlina
  • Novo lice Berlina
  • Novo lice Berlina

Osvijetljena Brandenburška vrata, (Copyright: visitBerlin, Foto: Artfully Media, Sven Christian Schramm); Kurfürstendamm Höhe U-Bahn Uhlandstraße s modnim trgovinama, COS i hotelom Kempinski (Copyright: visitberlin, Foto: Philip Koschel)

Nitko zapravo ne može sa sigurnošću reći da zaista poznaje Berlin; niti oni koji ga redovito posjećuju - niti oni koji su ovdje rođeni i u njemu žive. "Vječite” promjene koje je doživio otkako je ujedinjenjem došao kraj dugoj i zidom sumornoj podjeli medvjeđeg grada na dva dijela - preobrazile su ga u jedan od najvećih svjetskih graditeljskih projekata današnjice. U svojoj burnoj prošlosti Berlin dobiva još jedno sjajno novo lice. Ovaj put kao suvremena i srdačna europska metropola za 21. stolješe.

 

Napisao: mr.sc. Davor Perkov

Oni koje put dovede na Potsdamer Platz u prvom trenutku mogu pomisliti da su se izgubili i da su završili negdje u Novom svijetu, možda kao da lutaju središtem Chicaga. Ali ne, ovo je srce staro-novog Berlina, koje otkucava jednako mladoliko kao i netom presađeni svježi ljudski organ. Ovdje, na mjestu gdje je još 1995. godine bila pusta livada, posjetitelj sa strahopoštovanjem zastaje promatrajući visoka i dojmljiva arhitektonska čuda od stakla, betona i čelika, falusne simbole bogatstva i moći. Trg koji je prije rata bio središte berlinskog kulturnog života, ishodište građanski burnih četrdesetosmaških događanja, a potom desetljećima obasjavan samo snažnim snopovima reflektora s mitraljeskih tornjeva, napokon je devedesetih dočekao veliko ujedinjenje koje mu je vratilo raskošan osmjeh i životnu nadu. Čarobne arkade i dugački prolazi načičkani pitoresknim lijehama sa svježim cvijećem i malim dućanima mame na ugodnu i opuštajuću šetnju. 

Obnovljeni Sony centar ponovno privlači mnoštvo posjetitelja u svoj Filmmuseum (Muzej filmske umjetnosti). K tome se u zdanjima poput onog Mercedesovog, u ovom ultramodernom cityiju, praktično jedan na drugom nalaze stotine malih kafića i pubova koji su, svaki za sebe jedinstveni; i oni koji patinom i klaviristom u kutu podsjećaju na prohujale dekade i oni novi s vrištećim unutrašnjim uređenjem. Ova mjesta nisu poticaji tugaljivoj nostalgiji ili čežnji za povratkom mirnih dana dvadesetih godina prošlog stoljeća, već su prije odraz snažne želje da se, uprkos razdoblju svečano proglašene obnove Berlina, ne prekinu veze s poviješću. Tu su još glazbeno kazalište, igračnica, cinemaxx kino sa 3.500 sjedišta i Imax-teatar sa ogromnim platnom 21 x 25 m u kojemu za sedam eura možete uživati u jednosatni, čarobnim 3-D filmskim projekcijama. Vrlo su popularni sushi barovi, ali zato jer su u gastronomskom svjetskom trendu, a ne zbog činjenice da su Potsdamer Platz projektirali japanski arhitekti.

 

Arhitekti na djelu

Kada okrenete leđa neumornim dizalicama i U-bahnom (podzemnom željeznicom) krenete svega jednu stanicu istočno, doći ćete u nekad elegantnu Wilhelmstrasse u kojoj je živio Bismarck, a na zao glas je došla za Trećeg Reicha. Göbbels je palaču iz 18. stoljeća pretvorio u Ministarstvo propagande, Speer izgradio zastrašujuće Ministarstvo zrakoplovstva, Himmler utemeljio zgradu SS i Gestapoa od koje nije ostalo ništa, jednako kao ni od kompleksa Hitlerovih bunkera koje je Crvena Armija uništila i zatrpala. Šezdeset godina poslije neki nazivi okolnih ulica su izmijenjeni, ali ne može se pobjeći od mračne nacističke prošlosti. Tako i oni koji su se brinuli o osjećajima koje će izazvati obnova Reichstaga, godinama zaboravljenog na rubu dvaju gradova, sada imaju jednu brigu manje. Povijesna Bismarckova građevina koja je od požara 1933. godine s ironičnom posvetom Den Deutschem Volk (Njemačkom narodu) na pročelju zjapila u prazninu podijeljenosti njemačkog naroda, postala je - skladno joj priljubljenom monumentalnom staklenom kupolom (Kuppel) - jednako toliko zanimljiv dio gradskog scenerija koliko i život na širokim berlinskim bulevarima. Nitko zbog toga ne dovodi u sumnju sposobnost Njemačke da se osvrne u prošlost jer u East Side Galery sačuvanih i umjetnički oslikanih kilometar i pol, od nekad ukupno 160 kilometara dugog i 3,5 metra visokog nakaradnog zida, te dvjestotinjak metara u Niederkirchnerstrasse, te stražarska kućica s vrećama pijeska uz istoimeni muzej na Checkpoint Charlieu, nekadašnjem prijelazu iz grada u grad, države u državu, iz američkog u ruski sektor usred, danas živahne trgovačke ulice Friedrichstrasse ne dozvoljavaju vremenu da se zaborave te godine mraka i tisuće tužnih ljudskih sudbina.

Za razgledavanje Berlina trebate vrijeme jer ne možete tek tako protrčati njime. I to ne samo za muzeje Pergamon i Bode na Museumsinselu (Otoku muzeja) ili višekatni Liebeskindov kontroverzni Jüdisches Museum (Židovski muzej), već na primjer i za najmoderniju galeriju na svijetu Gemälde Galerie na Kulturforumu, trgu koji su zapadnjaci izgradili kao protutežu starom centru Berlina u istočnom gradu gdje su se inače nalazili svi značajniji muzeji i kulturne znamenitosti. I razgled postava Deutsches Historisches Museuma (Njemačkog povijesnog muzeja) na istočnom kraju glavne ulice predratnog Berlina romantičnog naziva Unter den Linden (Pod lipama), zahtijeva nekoliko sati pažnje. A da ne spominjemo običnu šetnju gradskim ulicama koja će zaokružiti sliku o Berlinu. 

 

Razgled grada

Za razgled grada kupite za 2,10 eura kartu koja vrijedi dva sata i popnite se na kat slavnih velikih žutih autobusa br. 100 ili 200 koji voze kroz popularnu berlinsku ulicu Unter den Linden s istoka na zapad i obrnuto. Smjestite se sprijeda na "gornjoj palubi” i opustite se uz panoramske vedute povijesnog srca grada. Autobus br. 100 kreće od memorijalne crkve Kaiser Wilchelm, preko kružnog križanja Grosser Stern, pa uz dvorac Bellevue (rezidencija njemačkog predsjednika) i Kuću svjetske kulture do Reichstaga i Brandenburških vrata, a potom nastavlja romantičnom Unter den Linden sve do Alexander Platza. Vratite se visokim žutim autobusom br. 200 koji ima vrlo sličnu rutu preko Potsdamer Platza. Čekali ih na bilo kojoj od postaja na njihovoj ruti, "stotka” ili "dvjestotka” bit će tu za 10 minuta. Točni su i pedantni kao uostalom i čitava mreža gradskog prijevoza (jednodnevna karta stoji šest eura za koju se neograničeno možete voziti iznad i ispod zemlje).

Ako imate vremena, svakako se pod Zeughausom odazovite na zvuk kapetanovog zvona i opustite se u jednosatnoj vožnji brodom po rijeci Spree. Za sedam eura ćete uz zanimljiv komentar upoznati druga, manje poznata pročelja velebnih berlinskih zdanja koja nisu tako sjajna kao ona s ulične strane.

Berlin je u proljeće i ljeto savršen za šetanje, a trgovačka ulica Kurfürstendamm, ili Kudamm kako bi se reklo na "berlinskom!”, posebno je privlačna. S prostranih pločnika možete gledati u dvostruke prozore trgovina sa zanimljivim prolazima između. Uživajte u pogledima kroz predivna vrata raskošnih kuća i odlučite se za laganu šetnju uzbudljivim sporednim ulicama do početka susjedne Kantove ulice i Muzeja erotike. Za sedam eura u plavičastom svjetlosnom ruhu i diskretnu glazbu možete pogledati prvi nijemi pornić, seksi crteže, ilustracije i karikature, lažno donje rublje, najrazličitije pojaseve nevinosti i najneobičnije intimne plastične "igračke za odrasle”. 

U zapadnom dijelu grada nema toliko neobičnih arhitektonskih novotarija kao u istočnom koji se našao na meti zapadnjačkog prosvjetiteljskog ukusa i novca. I bez obzira na velike promjene koje je grad doživio, bit će gotovo nemoguće Aleju Karla Marxa izbrisati s lica zemlje. Je li to uopće i potrebno? U smislu kontrasta ona ima snažan učinak. Sličan joj je i Alexander Platz s 207 m visokim TV tornjem i antenom ispod koje je velika kugla sa rotirajućom restauracijom; idealan izbor za nezaboravnu večeru u dvoje i panoramskim pogledom.

 

Život punim plućima

Područje blizu rijeke Spree i glasovita četvrt Nikolai takoder žele oslabiti utjecaj socrealizma. Tako ćete čari noćnog života doživjeti u četvrti oko Oranienburger Strasse, nekad nastanjene Židovima, a danas prijateljicama noći. Ovdje se život udiše punim plućima. U spoju s Friedrichstrasse i u sjeni svodova Nove sinagoge, danas je nesporno najzanimljiviji dio Berlina, prepun novootvorenih kafića od kojih zastaje dah i kabarea sa scensko glazbenim programima za vrhunsku zabavu. Uđite u omiljeni Tacheles, kompleks ruševina s kinom, kazalištem, barom i drum’n’ base diskotekom koji okružuju dvorište ispunjeno grafitima.

Za one kojima je zanimljivija povijest samog grada, muzej Kudammon je vrijedan pažnje. U njemu zaista možete otkriti sve o povijesti Berlina od razvoja trgovačkih općina na obalama rijeke Spree u 13. stoljeću, prikazima o vremenu Hohenzollera kada je vladajuća obitelj u 15. st. učinila grad svojom rezidencijom i o naglom razvoju zahvaljujući pruskom kralju Fridriku II. Velikom, koje je uslijedilo nakon uništenja uzrokovanog tridesetogodišnjim ratom, dobu prosvječenja koje je uslijedilo završetkom Napoleonovih osvajačkih pohoda, potaknulo je toliku bujicu domoljublja da je za vladavine cara Vilima I. i kancelara Bismarcka uslijedilao naglo širenje Njemačkog carstva, a od 1871. godine Berlin je postao prijestolnica Njemačke.

Ni njegova bogata povijest ni nedavna prošlost, ne mogu sublimirati današnji kulturni i znanstveni život ovog uzbudljivog grada. Politička lobiranja Bonna da bude glavni grad ujedinjene Njemačke su stvar prošlosti. Parlament i kabinet su preseljeni u okruženje vrijedno tako prestižne zemaljske vlade tako da šarmantni Bonn, kao nekadašnja prijestolnica, ostaje poznat jedino kao rodno mjesto velikog Beethovena.

Stotine muzeja i galerija, palače i crkve, operne kuće, prestižna kazališta i raskošni varijete-programi, svakodnevni su vatromet za kulturna nepca njegovih gotovo četiri milijuna stanovnika koji će predstavljajući se nekom strancu s ponosom reći: Ich bin ein Berliner (Ja sam Berlinac). Grad podignut na obalama prekrasnih jezera, na proplancima koja su nekada naseljavala slavenska plemena, malo je toga zadržao od svoje poganske prošlosti, a stupovi pobjede (poput onog najpoznatijeg na Grosse Sternu u zelenoj oazi Tiergartena) iz kojih se zrakasto šire aleje, u duhu su prošlostoljetne izgradnje europskih metropola. 

Pod berlinskim nebom rođen je otvoreni, srdačan megapolis u ravnovjesju sa svojom mladošću koju obogaćuju stalne promjene i šarolika intenzivnost suvremenog života kojemu ne nedostaju off teatri, techno partyiji i punkerski koncerti, bordeli i Love Parade, ali i etablirana kultura, film i klasična glazba koja se izvodi u tri opere, nekoliko koncertnih dvorana ili na orguljama svih crkava. Posjetite ga danas jer ova Meka multikulturalnosti sutra više neće biti ista; naime, poznati svjetski arhitekti upravo ostvaruju svoje najsmionije graditeljske maštarije osmišljavajući potpuno nova pročelja i vizure Berlina, grandioznog europskog grada za treće tisućljeće.

  isprintaj članak