Krovovi bečkog metroa postaju postrojenja za proizvodnju solarne energije
Dobivenu će se energiju trošiti odmah na mjestu proizvodnje za pogon dizala, pokretnih stuba i rasvjetu. ...
Pravila ponašanja u restoranu i baru
Ukoliko ste u žurbi ili ne volite čekati, dajte napojnicu konobaru unaprijed i naglasite mu kako znate cijeniti dobru uslugu. ...
Masovno samoubojstvo ptica u Indiji
Želite li se odvojiti od monotonije svakodnevnog života, trebali biste posjetiti neobična mjesta u Indiji i ostati zaprepašteni. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Gdje ima ovaca ima i ljudi
Objavljeno: 03.07.2014. 20:01  
Od Zrmanje do Krčića
Od  Zrmanje do Krčića
  • Od  Zrmanje do Krčića
  • Od  Zrmanje do Krčića
  • Od  Zrmanje do Krčića
  • Od  Zrmanje do Krčića
  • Od  Zrmanje do Krčića
  • Od  Zrmanje do Krčića
  • Od  Zrmanje do Krčića
  • Od  Zrmanje do Krčića

Zrmanja, Veliki buk, put prema Krčiću, na izvoru Krčića, Mitrova vodenica, Milica i Drago, izvor Krke, makadamskim put


Lika je ovih siječanjskih dana hladna i okovana u led. Gusti bijeli oblaci iznad Ozeblina najavljuju nove padavine. Bit će mećave kažu domaći. Kao starog pustolova i putnika nešto me vuče na putovanje. Razmišljam, kopam po nekim starim kartama, pregledavam hrpe starih fotografija. Nisam dugo razmišljao moj izbor pao je na putovanje od izvora Zrmanje pa tamo do izvora Krčića ispod same Dinare.

 

Napisao i snimio: Mijo Jaić

 

Oblačim toplu odjeću uzimam neophodne stvari kao što su kamera nešto hrane i vreću za spavanje bez koje u ovo doba godine ne krećem nikamo. Palim svojeg uvijek pouzdanog terenca i krećem starom Ličkom magistralom od Udbine prema ć Gračacu. Iza Gračaca me uvijek dočekuje ćudljivi Gračački Malovan.

Magla se polako razilazi, zapravo su to bili niski oblaci koji su na svojem putu prema moru zapeli za vrh Malovana čija je visina oko 850 m nad morem. Prolazim raskrižje koje sa magistrale odvaja put prema Srbu i Donjem Lapcu. Nastavljam još jedno vrijeme magistralom potom u zaseoku Budimir skrećem makadamskim putem koji me vodi uz prugu Gračac - Knin iznad doline Zrmanje u kojoj se ona rađa i vijugavo kao zmija odlazi put mora i Obrovca. Zastajem iznad samog ponora iz čije dubine dopire huk divlje planinske rijeke. U dolini se nazire selo Vrelo Zrmanje iznad kojeg prolazi magistrala sa koje sam se pred nekih sat vremena odvojio prema planini.

Uživam kratko vrijeme u viđenom prizoru i polako krečem dalje vijugavim makadamskim putem koji je stidljivo prekrio zadnji tanki snježni pokrivač . Put me vodi sve dublje u planinu sa čijih uzvisina jasno vidim Dinaru koja je moje krajnje odredište. Spuštam se u selo Golubići gdje se opet susrećem s kninskom željezničkom prugom. Nakon nekog vremena iznad samog Knina izbijam ponovo na magistralu kojom se spuštam u "kraljevski grad". Vrijeme mi nije naklonjeno zapravo Knin nadkrivaju tamni oblaci uz pokoju kap kiše.

Na samom izlazu iz Knina magistralni put skreće naglo desno, a ja odlazim ravno u zaselak Kovačići gdje me ponovno dočekuje makadamski put koji vodi prema selu Krčić, koje je dobilo ime po hirovitoj rječici koja pored njega teče.


Veliki buk

Makadamskim putem kroz selo Kovačiće polako se penjem prema mjestu gdje rječica Krčić tvori slap visok 22 metra, a zovu ga Veliki buk i u ovo doba godine izuzetno je silovit i bučan. Zapravo se tu počinju, kako bi pjesnik rekao, Krčić i Krka grliti odlazeći zajedno put mora. Krčić se svojim velebnim slapom od 22m obrušava na sam izvor čarobne rijeke Krke.

No treba poći dalje prema izvoru Krčića koji je u ovo doba godine u svoj svojoj silini i raskoši. Vozim se po staroj makadamskoj cesti izgrađenoj po naredbi Napoleona. Gradnju je započela 1805., a završena je 1813 godine. Austrougarska ju je obnovila u vremenu od 1813. do 1918. godine. Kanjonom rječice Krčić vijuga punih 14 km. Obilježavaju je ručno klesani kameni krajputaši i pažljivo zidani potporni kameni zidovi koji tolike godine odolijevaju silini riječkih bujica. Iznad puta i rječice sa jedne i druge strane u visinu se dižu stijene kao da ih je netko slagao jedne na druge.  Makadamski put što ga je nagrizlo vreijeme i o kojem nitko ne brine dovodi me pred kuću baka Marije koju smo rado posjećivali pokojni Željko Malnar i ja. Sada pokojna, baka Marija uvijek bi nas ponudila kavom i kolačima, a mi bi njoj donosili kekse i druge potrepštine - nostalgično se prisjećam odlazeći pješke preko mostića do baka Marijine vodenice. Tu se Krčić razigrao u svoj svojoj raskoši tvoreći desetke slapova koji stvaraju neku meni dragu glazbu koja govori o davnim vremenima. O vremenima dok se je u ovoj vodenici mljelo žito i vrvjelo od ljudi, a gore vijugavim putem kloparali bi drveni kotači kočija i teretnih kola. Na kojima bi razni trgovci i prekupci prevozili robu prema moru ili obratno.


Gdje ima ovaca ima i ljudi

Dalje, put izvora, gledam napuštene polusrušene vodenice. Do ušiju mi dopire blejanje ovaca i jasna zvonjava zvona kojeg oko vrata nosi ovan - predvodnik stada. Gdje ima ovaca ima i ljudi, razmišljam i krenem prema zvonjavi. Dočekuju me Drago i Milica, porijeklom iz Šibenika. Ovamo su došli da uz ovce i čisti planinski zrak uživaju u miru i tišini čarobne Dinare. Ovdje žele provesti ostatak života u zdravlju i daleko od gradske vreve. Ponudili su me kavom u skromnom, ali urednom domu. Vrijeme mi je krenuti do izvora Krčića. Da bih doživio njegovu punu ljepotu i čar trebao sam se popeti 500 metara dugom djelomično zaraslom kozjom stazom. I, eto, izvora Krčića!


  isprintaj članak