Kruh
Za Abrahama Židovi još nisu znali peći u kiselo umiješani kruh, ali ga već Mosije spominje u svom zakonodavstvu. ...
Dio kuhinja snižen za 40% i još nude 20% u Lesnini XXXL
Dio ponude kuhinja trenutačno je sniženo čak 40%, a moguće je ostvariti i dodatnih 20% popusta. ...
Janjetina za prste polizati!
Otkrivamo tajne kakve ni bake ne znaju ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Pilo se destilirano more
Objavljeno: 15.01.2019. 12:32  
Opatija - kamo nobelovci i kraljevi dolaze po zdravlje
Opatija - kamo nobelovci i kraljevi dolaze po zdravlje

Tražiti mjesto Opatije u nekakvim svjetskim povijesnim tijekovima lišeno je smisla, jer Opatija je samo još uvijek mlado ribarsko-turističko selo, stasalo u sjeni susjednih rimskih rezidencija Tarsatike, Osora i Pule ili srednjovjekovnih citadela Brseča, Mošćenica i Veprinca. Da su u Opatiji na ministarskim sastancima planirane akcije sila Osovine u Prvom svjetskom ratu, ili operacija rasturanja lažnih funti u Drugom, to su tek povijesni kurioziteti.

 

Napisali: mr.sc. Amir Muzur, dr.med. i Viktor Peršić, dr.med., spec. internist 

 

Ali ovo nije kraj kao svaki drugi. Ovdje se ne osvaja, ovamo se dolazi kao u kuću starijega; mrko, ali s dužnim strahopoštovanjem. Znala je Opatija platiti danak i u svojim žiteljima i u njihovom blagostanju, ali svijet njene materije odolijevao je svim vlastima i državama, kao da je pleća Učke štite od te vrste vjetrova.

 

Priča o Opatiji je prije svega bajka kao stvorena za posluživanje gostima željnim oporavka, okrepe i zabave, bajka o liburnijskoj seljančici koja se probudila kao kraljevna. I kada bi se čovjek intimno iskreno zapitao što je, zapravo, bilo presudno za taj obrat, prst bi trebalo uperiti u zrak krcat morskim aerosolom, za koji je još osnivač bečke laringologije, Leopold Schrötter von Kristelli, utvrdio da ima ljekovita svojstva. Ili u suptropsko bilje, kojim se oduševljavao Rudolf Virchow, u palme od čijeg je treperenja na vjetru pokrete učila Isadora Duncan. Ili more, koje su destilirano (Marina-Trinkkur, izum peštanskog docenta Géze Fodora) pili deseci i tvrdili da od njega ozdravljaju. Bit će da je nešto od svega toga navelo i Paola Scarpu da pokuša još 1869. godine s osnivanjem prvog sanatorija za bolesne na prsima. 

 

Svi napisi raznih Jačića, Hirschfelda, Petrovića i nastojanja Scarpe i Šporera budili su, međutim, zanimanje tek uskih krugova i lječilišna budućnost Opatije nikad ne bi bila puštena iz Aladinove lampe da se u jednom trenutku na stolu nisu poklopile tri karte: popularne romantične reklame Noëa i Salvatora, ulagačka spremnost jednog bogatog ambicioznog financijera kakav je bio Friedrich Schüler sa svojim Južnim željeznicama i hlađenje austro-talijanskih veza i lječilišno-turističkih kombinacija nakon serije ratova i prekrajanja granica 1848.-1859.-1866. godine. U takvoj konstelaciji nije više bilo te inercije ili retardiranosti ministarstva koja bi mogla zaustaviti opatijski meteor.

 

I, kao što oblak iz Krilovljeve basne izlije kišu nad oceanom preletjevši pustinju, tako su lokomotivu opatijske kompozicije pogurali još i bečki kirurg Theodor Billroth i bavarski internist Max Joseph Örtel. Prvi je posljednjih deset godina svog života svojim pismima priskrbio Opatiji značajnu reklamu, a drugi je ovdje "ugradio” šetališne staze koje su kasnije donijele Opatiji titulu "Terrain-Kurorta”. A dalje je sve bila tek lavina: na čelo Lječilišnog povjerenstva dolazi balneolog Julius Glax, 1889. godine. Opatija je carskim ukazom službeno proglašena lječilištem itd. Prvi hoteli (Quarnero i Kronprrinzessin Stephanie iz 1884. odnosno 1885. godine) više ni približno ne mogu zadovoljiti tisuće europskih plemenitaša i bogataša koji baš u Opatiji žele liječiti svoja srca, živce, pluća i maternice. Deseci liječnika iz Austrije, Mađarske, Poljske, Njemačke, Rumunjske otvaraju ovdje ordinacije, dvanaestak sanatorija, Zanderov institut, laboratorij, stanicu za prvu pomoć (1894. godine, dakle samo 11 godina iza bečke). Osim pet otvorenih javnih kupališta i jednog zatvorenog, većina od sedamdesetak pansiona i vila imaju vlastite instalacije za kupke i različite hidropatske procedure. U Opatiji se liječi klimom, ali i najsuvremenijim medicinskim metodama i pripravcima, od kojih su neki patentirani upravo ovdje (preparati Ovol, Laurol, "prsni čaj s Učke gore”, Marina, Diana Franzbrann­twein, dijagnostička metoda "hipsselofonije” domaćeg liječnika Ante Grgurine itd.). Dakako, biti viđen u Opatiji postaje pitanjem prestiža, osobito kada se zna da se ovdje mogu sresti i figure poput Gustava Mahlera, Henryka Sienkiewicza, Antuna Čehova, Otta Loewyja, kasnije Giglija, Lehára, Kálmána, Molnára, Andrića, Krleže, Quasimoda, da ne govorimo o austrijskim i njemačkim carevima, švedskim, srpskim i bugarskim kraljevima i kolonama grofova i baruna koje su se vukle za njima. Naravno, ni ovdje se ne radi o tek imenima ispalim iz "Zlatne knjige” gostiju, već o čitavoj rukoveti priča koje se pletu oko Seidlovih fasada s prijelaza stoljeća: o kamenoj opatiji koju su osnovali benediktinci-bjegunci iz Furlanije i koja je putovala iz ruke u ruku crkvenih redova i konačno žrtvovala mir osnutku jednog novog grada; o prvoj vili riječkog trgovca Iginija Scarpe (Angiolina, 1884.) koja je ugošćavala bana Jelačića, spasitelja Beča i pacifikatora Ugarske, prinčeve Rudolfa, Franju Ferdinanda i tolike druge; o prvom hotelu na istočnoj obali  Jadrana koji su Schülerove Južne željeznice sagradile za deset mjeseci; o mladom grofu Kesselstadtu kojega su progutali preduskršnji vali; o u šumi izgubljenom rumunjskom kralju Karlu, koji je potom dao urediti šetalište s vidikovcem koji i danas čuvaju šarm divljine; o luksemburškom velikom vojvodi Vilimu koji je došao u Opatiju na sprovod "svom” prosjaku; sve to mora ostaviti traga u prolazniku, ma odakle on dolazio i ma kamo ga put vodio.

 

Netko bi mogao upitati: koliko je još danas živo od te Opatije nadvojvodskih pompoznih regata i automobilskih trka, povorki cvjetnih kočija i karnevala, glazbenih festivala i opera na otvorenom? Nakon Drugog svjetskog rata Opatija se, zahvaljujući ČedomilU Plavšiću i "Thalassotherapiji” koju je 1959. godine osnovao, još jednom našla u žarištu svjetskog medicinskog zanmanja. Uvodeći napredna načela rehabilitacije bolesnika sa srčanim infarktom, Plavšić je u Opatiju još jednom privukao kongrese i autoritete, osigurao suradnju i ugovore sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i američkim Ministarstvom zdravstva, uspostavio mostove prema austrijskim i švedskim osiguravajućim društvima koja su desetljećima još slala pacijente u Opatiju.

 

Nakon ovog razdoblja koje se poklopilo s ratom za neovisnost Hrvatske, Opatija i "Thalassotherapia” dobile su novu priliku. Krajem 1998. Ministarstvo zdravstva RH imenovalo je ovu ustanovu svojim Referentnim centrom za zdravstveni turizam i medicinski programirani odmor. I opet se ovdje organiziraju znanstveni skupovi, i opet se ovdje domišljaju novi programi inicijative. Većina kapaciteta iz razdoblja opatijskog sjaja je sačuvano: jedan odmjeren udarac dirigentske palice bio je dovoljan da se pokrenu iz drijemeža. 

  isprintaj članak