Helsinški bijenale 2021., „Isto more“ od 12. lipnja do 26. rujna 2021. godine
Helsinški bijenale 2021., „Isto more“, održat će se na helsinškom otoku Vallisaari, od 12. lipnja do 26. rujna 2021. ...
Veseli balkoni
Dolaskom toplijih dana, kada prođu svi strahovi od ranojutarnjih mrazeva, počinjemo razmišljati o cvjetnim ukrasima na našim balkonima ili prozorskim daskama. ...
Tajanstveno došao i – otišao
Zbog sumnjivih okolnosti zadržali su ga u hotelskoj sobi sa čuvarom. Iz nje je tajanstveno nestao zajedno s dokumentima. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
U svrsi zdravlja i ljepote
Objavljeno: 08.02.2021. 15:18  
Opatijski parkovi i šetnice
Opatijski parkovi i šetnice
  • Opatijski parkovi i šetnice
  • Opatijski parkovi i šetnice
  • Opatijski parkovi i šetnice
  • Opatijski parkovi i šetnice
  • Opatijski parkovi i šetnice

Slike: Opatija; camelia japonica; Madonna - spomen na grofa Arthura Kesselstatta 1981. godine; Obalno šetalište uz crkvu sv. Jakova; Vila Angiolina.

Započeti priču o jednoj "staroj dami”, Opatiji, znači započeti priču o njenim parkovima i šetnicama, o skladu njezine arhitekture i umjetnosti koje je samo ljudska mašta poput Carla Seidla, Carla Schüberta i drugih maštovitih umova znala uskladiti u prostoru i vremenu k. und k. Riviere (Königin und Kaiserin Riviera).

 

Napisale: dr. Suzy Ivančić-Vagaja i mr. sc. dr. Marija Puharić-Harašlić, slike: Foto Luigi

Započeti priču o jednoj "staroj dami”, Opatiji, znači započeti priču o njenim parkovima i šetnicama, o skladu njezine arhitekture i umjetnosti koje je samo ljudska mašta poput Carla Seidla, Carla Schüberta i drugih maštovitih umova znala uskladiti u prostoru i vremenu k. und k. Riviere (Königin und Kaiserin Riviera). (slika 1)

 

Ali osim zahvalnosti koju dugujemo ljudskom umu i mašti, treba reći: da nije bilo jedinstvenog vapnenačkog masiva Učke što se proteže u smjeru sjever-jug, ne bi bilo niti opatijske klime koja je uvjetovala nastanak carskog i kraljevskog kurorta, Opatije.

 

Možda će jedan isječak iz pisma Henrika Sienkiewicza najbolje dočarati kako je on doživio ljepotu prirode za vrijeme svog boravka u Opatiji: "Proljeće se snažno osjeća. Breskve i mandule cvjetaju ružičasto. Planine su još tamno smeđe, jer drveće gore još nema lišća, ali dolje u parku čitave porodice lovora, mirte i tuje zelene se raznoliko. Park, vrlo lijep i vrlo prostran, podsjeća na vrtove u Monte Carlu, ali je ljepši od njih, jer je trnovit i zarašteniji. Tu i tamo zgrade, altane, vrlo otmjene kavane, ali puno je tihih mjesta. Šetnje u brda, gdje je drveće sve razvijenije, zacijelo su vrlo lijepe, ali tamo još nisam išao... Mislim da će Opatija nadmašiti Merano, jer ima sve: brda, zrak, vrlo je zaklonjena, a uz to ima more i njegove zdrave vjetrove.”

 

Iste godine kada je Opatija proglašena lječilištem, 1889., dovršen je i sjeverni dio Obalnog puta i Lječilišni put za Veprinac. U takvom usmerenju razvoja grada, šetališta i parkovi imali su važnu ulogu u ukupnoj kvaliteti lječilišne ponude, te u Austro-Ugarskoj monarhiji Opatija ubrzo postaje jedno od najpoznatijih lječilišta, usmjerena bogatim turističkim gostima onoga vremena.

 

Priča o parku Angiolina započinje jedinstvenom ljepotom i skladom ljetnikovca kojeg je 1884. godine riječki patricij Iginio Scarpa podignuo i prozvao po svojoj supruzi Angiolina. Ubrzo je uz lijevu stranu vile Angioline nastao i botanički vrt suptropskog bilja, visoke umjetničke vrijednosti, različitih biljaka što su pomorci donosili iz svih krajeva svijeta kako bi iskazali poštovanje patriciju Scarpi i bili viđeni u tadašnjem "mondenom” ljetnikovcu. Kako je vila Angiolina, s pripadajućim parkom od 1875. godine u vlasništvu grofa Chorinskog, a nešto kasnije posjed otkupljuje ravnatelj južnih željeznica Friedrich J. Schüler, posebna čast o uređenju parka pripala je ravanatelju bečkog carskog društva za izgradnju parkova, Carlu Schubertu. Novi zasadi parka izvedeni su ispred vile Angioline. Od tog vremena park je primio današnji izgled i broji preko stotinu biljnih vrsta. Njegov povijesni razvoj uvjetovao je da se njegov drugi dio uz crkvicu sv. Jakova imenuje u park Sv. Jakova. Danas se oba parka ubrajaju u hortikulturne spomenike.

 

Mršavljenje šetnjama

Već 1907. god. Abbazia (Opatija) je preporučivana leksikonima kao uređeni "terrainkurort”. Tako početkom ovoga stoljeća govori glasoviti prof. dr. Max Joseph Oertl, poznat po organizaciji "terrainkurorta” tj. lječilišnih staza lječilišta. U parku iza današnjeg hotela Opatija kombinirao je posebnu vrstu mršavljenja (dijetu) s točno propisanim kraćim ili dužim šetnjama po više ili manje brdovitom terenu. Putevi su bili točno izmjereni tako da je svakih deset minuta postojala oznaka, ali i klupice za kratki predah. Uključujući šetalište uz obalu prema vodiču Glaxa iz 1907. god. Opatija ima 40 kilometara uređenih šetališnih staza. Uz sama šetališta ne nalazi se mnogo egzotičnog bilja kao u parkovima, ali zato ovdje postoji nešto drugo: prekrasni vidici na more, susjedne otoke, okolne planine, mir, tišina... i sve to udišući aerosol eteričnog ulja primorskog bilja.

 

Opatija je bila i jest poznata po tri veća šetališta

Tri najvažnija opatijska šetališta su:

- Lječilišni put za Veprinac,

- Obalno šetalište od Voloskog do Lovrana,

- Šumsko šetalište kralja Carola i kraljice Elizabete.

Osim toga postoji mnoštvo manjih šetališta, staza i puteljaka koja presijecaju i povezuju spomenuta veća šetališta s parkovima, ili se nastavljaju prema planinama Učki, Sisolu, Ćićariji te prema jugu k Brseču i Mošćenicama, a sjeveru prema Voloskom i Kastvu.

 

Obalni put Lungo mare - Obalni put cara Franje Josipa I. (današnji naziv)

Čim je 1885. osnovana podružnica austrijskog turističkog društva, počela je i izgradnja Obalnog puta. Isprva je Obalni put bio podijeljen u dva dijela. Sjeverni obalni put – Nordstrand ili Put Friedricha Schülera protezao se od opatijskog pristaništa do lučice u Voloskom. Sjeverni obalni put i Južni obalni put spaja park oko vile Angioline. izgradnja Južnog obalnog puta Sudstanda započela je nakon izgradnje Sjevernog obalnog puta i to od Slatine do Punta Colove preko Ičića, Ike do Lovrana. Duljina obalnog puta od Slatine do Lovrana iznosila je oko sedam km. Tako se ukupna duljina obalnog puta protegnula na 12 kilometara jedinstvena šetališta.

 

Šumsko šetalište kralja Carola i Šetalište Carmen Sylve

Rumunjski kralj Carol i kraljica Elizabeta poznata pod umjetničkim imenom Carmen Sylva, boravili su u Opatiji prvi puta 1. travnja 1896. godine. Bračni par je ubrzo zamijetio sve prirodne ljepote ovog kraja, pa je tako, dok je kraljica Elizabeta u šumici iznad same Opatije pronalazila nadahnuće za svoje pjesme, kralj Carol šetao šumom. Izgubivši se jednog dana u lovorovoj šumi jašući na konju, kralj Carol se potužio na neuređenost šumskog šetališta kapetanu barunu kotarskom Arturu von Schmidt Zabierowu. Zabierow je kao uzrok neuređenosti šetališta naveo nedostatak novca, što za kralja Carola nije predstavljalo neki veći problem. Tako se zahvaljujući dosjetljivosti kapetana kotarskog Zabierowa i plemenitošću kralja Carola započelo s uređenjem šumskog šetališta koje se nakon uređenja dugo godina nazivalo König Carol Waldweg ili Šumsko šetalište kralja Carola. I kao što plemenita djela nikada ne zamiru, Šumski put kralja Carola u svom imenu i sa svojim kamenitim znamenjem podsjeća i danas na svoje dobročinitelje.

Isprva se ono protezalo od naselja Vrutki do Male Fortice. Prateći ovaj put nailazi se najprije na Litrowov most izgrađen iznad potoka Vrutki. Kao što i ime govori, izgradnju mosta je platio Heinrich von Litrow (austrijski pomorski časnik, zapovjednik ratnih jedrenjaka i parobroda, književnik) koji je pronalazio nadahnuće za svoja literarna djela šetajući ovim šetalištem. Most je u svom prvobitnom izdanju bio drveni, danas je betonski. Nastavljajući ovim putem, kroz sjenu zelenila, odjednom ga nasilno prekida novoizgrađeno naselje Zora, da bi se nakon toga put nastavio prema Maloj Fortici. Nešto prije Male Fortice nalazi se ploča podignuta 1901. godine u čast barunu kotarskom Arturu von Schmidt Zabierowu. Mala Fortica izgrađena je na Stijeni (počivalištu) kraljice Elizabete. Ovdje je kraljica Elizabeta, umjetničkim imenom Carmen Sylva, pronalazila svoj unutrašnji mir s prekrasnim pogledom na Kvarnerski zaljev i Opatiju, daleko od užurbanog gradskog života.

Da je sve to istina govore nam urezane riječi na ploči uz samu Malu Forticu: Koenigin Elisabeth Fels i ispod same Fortice je kamena klupa iznad koje su na ploči uklesane riječi: Carmen Sylva Ruhe.

Od Carmen Sylva Ruhe nastavljao je puteljak do Goetheove klupe, na žalost danas nama znanoj samo iz literature jer je više na ovom mjestu nema. Uz klupu je bila izpisana i životna poruka velikog Goethea:

"Wenn Dirs im Kopf und Herzen schwirrt,

Was willst Du Besseres haben!

Der nicht liebt und nicht mehr irrt,

Der lasse sich begraben.”

 

Nakon Male Fortice slijedi Vidikovac danas ograničena pogleda s njega već pomalo obrastao zelenilom. Slijedeći put prema Veloj Fortici nailazi se na manju ravan nekada omeđenu drvenom ogradom i sjenom krošnji triju hrastova. U pozadini je stijena s pločom i uklesanim riječima kao vječni spomen na dobročiniteljicu Carmen Sylvu. Iako su slova s vremenom izgubila svoju originalnu zlatnu boju ostali su urezani stihovi:

"Tojours et pour tous bonne et aimable,

Les pauvres la connaissent charitable,

Des souffrants elle allege les peines,

Du genie des arts veritable reine!

Ses oeuvres en sont la vive expression,

Le beau, le noble distinguent ses actions.

So nom, que repetent au loin les echos,

Vos le trouverez dans ces lieux de repos.”

 

Šumski put kralja Carola odavde se nastavlja do uzvisine Aurora-Aurorahoehe (180 mnv), u blizini naselja Varljeni. Ovdje je izgrađena Vela Fortica 1901. god. kada je dovršena i izgradnja Šumskog šetališta. Vela Fortica ne znači da je ovdje kraj šetnji već je to mjesto za mali odmor i okrepu šetača što nam kazuje nekadašnji Cafe-restaurant Vela Fortica izgrađen uz Forticu 1904. godine. Odavde se prema vodiču Glaxa preporuča produljiti šetnju prema Puževom brijegu, Pobrima, Matuljima, iz Pobri prema Veprincu, Učki, Rukavcu ili prema moru da bi se stiglo na obalni put. Šumsko šetalište kralja Carola nastavlja se današnjom Cestom za Pobri te ispod opatijskog groblja nastavlja se na Promenadu kralja Carola - Koenig Carol Promenade, današnji Brajšin prolaz.

Spustivši se Šumskim putem kralja Carola, kroz današnje naselje Kosovo prema moru do zaljeva Lipovica nailazi se na odmorište kralja Carola. Tu se nalazi stijena obrasla lovorikom, ali na kojoj još uvijek blijedo-zlatnim slovima piše Koenig Carlos Fels - Stijena kralja Carola, a nešto podalje stijene na uzvisini s pogledom na Kvarnerski zaljev nalazila se klupa kralja Carola. Odavde preko mostića, put se nastavlja ispod današnje Nove ceste i spušta se zmijoliko prema zaljevu Lipovica. Od zaljeva Lipovica, gdje se nalazio Littrow denkmal, šetnja se nastavlja Obalnim putem.

I kao što dolikuje uređenom šetalištu, duž čitava Šumskog šetališta bile su postavljene klupe za kraći odmor. Put nije izgrađen od betona, niti asfalta, već od zemljanih staza ograđenih kamenjem, što prilikom hodanja pruža najprirodniju masažu stopala. Iako je njegova cjelovitost i ljepota narušena novoizgrađenim naseljem Zora i danas je njime moguća šetnja u trajanju od oko jedan sat hoda od naselja Vrutki do Vele Fortice, duljine oko pet kilometara, sa svim onim danim prirodnim ljepotama i bajkovitim kamenitim znamenjima.

Šumsko šetalište kralja Carola ili današnje Šetalište Zora ispresijecano je puteljcima koji vode za Poljane, Veprinac, Zadki, Bregi te još niz puteljaka koji spajaju opatijska šetališta s ovim Šumskim šetalištem. Prema Glaxovom vodiču iz 1907. godine preporuča se za bolje šetače i Lječilišni put za Veprinac što počinje iza današnjeg hotela Palace te se uvalom Vrutki penje k Šumskom šetalištu te od tuda nastavlja k Veprincu. Prateći Glaxov vodič šetnja se može nastaviti obroncima Učke. Na taj način opatijska šetališta, poput začarana kruga, nemaju svog početka niti kraja.

  isprintaj članak