Odjeća za pustolovna putovanja
Prirodna vlakna poput svile i vune, koliko god mislili da su otporna, neće izdržati pustolovna putovanja. ...
Pospremanje u svrhu zdravlja
Ovi kišoviti jesenski dani, kada nam se ne izlazi na dosadnu jesenku kišu, najbolji su za čišćenje od stvari koje obično zanemarujemo. ...
Prigodna poštanska marka “350 godina Sveučilišta u Zagrebu”
Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Najjužnija od sedam malih državica Srednje Amerike
Objavljeno: 23.04.2013. 22:20  
Panama - više od Panamskog kanala
Panama - više od Panamskog kanala
  • Panama - više od Panamskog kanala
  • Panama - više od Panamskog kanala
  • Panama - više od Panamskog kanala
  • Panama - više od Panamskog kanala
  • Panama - više od Panamskog kanala
  • Panama - više od Panamskog kanala

Panama: zaljev Bocas-Punta del Viejo,  Bocas del Toro,  Carenero - vesele kuće na vodi, Kuna Yala - Pino de arca, Panama city - suvremeni stari dio


 

Mada danas svima poznata po slavnom kanalu, Panama ima daleko više za ponuditi vječnim istražiteljima dalekih zemalja. Ako ste ljubitelji ronjenja, planinarenja, promatranja ptica ili vas samo vodi želja za prizorima bijelih pješčanih plaža s  palmama, uz tirkizno more i nježan povjetarac - život daleko od stresa, gužve i buke, odlaskom u Panamu nećete pogriješiti.

 

Napisala i snimila: Marija Kobić

 

Najjužnija od sedam malih državica Srednje Amerike, smještena na uskom dijelu kopna spaja srednju i južnu Ameriku. Otkada se Kristofor Kolumbo sa svojom španjolskom posadom 1492. godine usidrio na Karibima, misleći da  se radi o Aziji, pa u otoci dobili ime Zapadna Indija, Europljani se natječu za nadzor nad tim područjem. Ovamo su dovodili brojno crno roblje iz Afrike, tako da je rasprostranjena i afrička kultura rastafarijanaca.

 

Bocas del Toro

Naše upoznavanje s Panamom počelo je na sjeveroistoku zemlje, na arhipelagu Bocas del Toro s pet većih i mnogo manjih otoka. Svi dolaze na glavni otok Colon avionom ili brodom u luku Bocas del Toro.

Nije potrebno dugo vremena da shvatite kako funkcionira život na tom dijelu svijeta. Nema potrebe za autobusima, taksijima, možda za ponekim biciklom. Laganom šetnjom glavnom ili nekom susjednom ulicom otputovat ćete u prošlost. Izgled drvenih kuća je vjeran starom karipskom stilu plavih i zelenih boja. Mnogo je restorana jeftine hrane sa slavnom rižom u kokosovom mlijeku i nezaobilaznim crnim grahom. Štandovi na cesti se savijaju pod jukom, ili kako oni kažu „đukom“, vrlo rasprostranjenim korjenastim povrćem Srednje Amerike. Sirovo je izgleda debla, a kuhano poput krumpira neobičnog oblika, ali iznimno ukusno.

Nakon svega tri minute plovidbe brodom naći ćete se na malom „key“ otočiću Careneru naseljenom crncima, mesticima i domaćim Ngobe indijancima. Mještani žive prvenstveno u drvenim kućama. Prije je Carenero bio ribarska kolonija, dok danas živi od i s turizmom kroz lijepe cabane - hotelčiće uz plažu.

Pijući jutarnju kavu gledamo zemljopisnu kartu nepreglednog arhipelaga. Brojne agencije organiziraju razgledavanje za kojih 100 američkih dolara po osobi, što nam je bilo skupo. Uz molu restorana u kojem smo sjedile bila je privezana barka u kojoj su bila dva mladića. Iznenadila sam samu sebe pitanjem idu li možda na neki od otoka i primaju dva putnika...

 

I tako je počela dvodnevna pustolovina

Besplatan razgled arhipelaga, cijeli čamac samo za nas dvije s vjetrom u kosi i ponekim dupinom koji se veselio zajedno s nama. Prilazeći krajnjem odredištu našeg kapetana Argentinca bio je ulazak u ekran televizora s prizorom nekih od najljepših karipskih otoka, duge žućkaste pješčane plaže, brojnim zelenim palmama i jednom vidljivom kućom.

Satima smo oduševljene hodale plažom i morem da bismo zaronile u manje poznati podvodni svijet. Naš, sada već gotovo prijatelj, obavijestio nas je da ćemo morati prespavati na otoku. Valovi su se digli, a od Bocasa nas dijeli nekih četiri sata vožnje, što bi značilo neizvedivu noćnu vožnju. Iako sm o na izlet pošle bez dodatne odjeće, vode, hrane i novaca, na kraju smo bile zbrinute najljepšom sobom u tri mjeseca putovanja Amerikom: slavnom rižom i buteljom najboljeg argentinskog crnog vina.

 

Panama City

Najmoderniji, najrazvijeniji grad cijele Srednje Amerike s neboderima koji će vas pokušati uvjeriti da ste negdje u SAD-u. Ali osim nebodera taj kozmpolitski grad nudi i ostatke kulure španjolskih kolonista, muzeje, predivne parkove i bezbrojne hotele, restorane, dućane...

Približno tri kilometra od grada nalaze se ruševine prvog glavnog grada - Panama La Vieja, nađenih 1519. godine. Dijelovi zida i lukova stoje u otvorenom parku i svjedoče o mjestu odakle su se Španjolci pripremali na osvajanje Južne Amerike.

Danas, grad je podijeljen na dva dijela. Razliku je lako uočiti. Na poluotoku je smješten Casco viejo - kolonijalni, povijesni centar mirnih, šarmantnih ulica. U samom središtu se nalazi park sa spomenikom Francuzu koji je započeo gradnju Panamskog kanala. Drugi, suvremeni dio iznenadit će brojnim visokim neboderima. Centar novčarstva i trgovina, dom 120 banaka i bezbrojnih trgovina.

Razvitku grada najviše je pridonijela izgradnja Panamskog kanala, jednog od od najvećih i najtežih projekata u povijesti. Izgrađen je kao poveznica Tihog i Atlantskog oceana. Počeli su ga graditi Francuzi 1880., a nastavili Amerikanci devedesetih, tako da je konačno 1914. godine otvoren za plovidbu.

Gradnja tog 77 km dugog kanala bila je popraćena i mnogim problemima među kojima i bolestima kao što su malarija i žuta groznica. Čak i danas za ulaz u Panamu obavezna knjižica s potvrdom o primljenom cjepivu. Oko devet sati potrebno je da se brod preveze kanalom, a godišnje prođe i do 14.000 brodova.

 

Comarca San Blas

Autonomni dio Paname sastoji se od 365 otoka koji se protezu dužinom od 373 km karipske obale. To je područje povšine 2.393 km, granični morski dio s Kolumbijom i Južnom Amerikom.  36 otoka je naseljeno Kuna Yala indijancima, najsamostalnijom zajednicom indigenosa u svijetu.

Komarca Kuna Yala samostalna je od 1938. godine. Kongres je najviši politički autoritet, a čine ga predstavnici svih zajednica Kuna Yala otoka.

Arhipelago je idealan za ribarenje i ronjenje, a poseban je po tradicionalnim zajednicama stanovnika otoka što je sve pridonijelo razvoju turizma. Na ponekim otocima nalaze se sobe u stilu drvenih koliba i pokrivačima s tradicionalnim ornamenatima.

Prijelaz iz srednje u Južnu Ameriku vodi zrakom ili morem. Ovisno o željama i mogućnostima. Nas dvije uvijek vođene adrenalinskom potrebom i nestašicom novca krenule smo nepredvidljivim putem mora. Kako ne postoji redovna linija koja vozi tim područjem, jedino što nam je ostalo je oslanjat se na nepotpune informacije putnika. Igra pokvarenog telefona.

 

Blisko upoznavanje ljudi Kuna Yale

Tako smo provele tjedan dana mijenjajući razne ribarske, trgovačke i teretne brodove, te čamce mještana da se domognemo Kolumbije...

Sve to podrazumijevao je blisko upoznavanje ljudi Kuna Yale. Još od malena sam maštala o boravku unutar nekog plemena, o životu u skladu s prirodom, bez ikakvih suvremenih pomagala i s ljudima drugih nazora. Nažalost, naše iskustvo bilo je daleko od svake moje dječje maštarije. Ta zajednica, izolirana od ostatka svijeta, braneći svoju samostalnost i vjernost višestoljetnoj tradiciji, na nas dvije gledala je kao nositelje bolesti vanjskog svijeta i pristalice neke masovne sekte ludila i krivih vrijednosti. Svo vrijeme smo osjećale kako tamo ne pripadamo. Od prvotnog vijećanja smijemo li ostati na otoku i hoće li nas smjestiti u jednu od njihovih koliba. Primili su nas na jednu noć, naravno pod uvjetom da se pridržavamo njihovih pravila. Po otoku ne smijemo šetati, u 22 sata, nakon što začujemo zvižduk, odlazimo kao i svi ostali u kolibu...

Tu noć smo provele smo jednoj od mnogih, unutra praznih koliba, osim kada bi navečer svatko objesio svoj krevet - ležaljku iznad pješčanog tepiha.

Jutarnje sunce je otkrilo život u svim njegovim pojedinostima... Kuna Yala, matrijarhalna zajednica. Žene su te koje se izdvajaju već pojavom. S prvom menstruacijom kreće njihova „inicijacija“. Dobivaju zlatni ring u nos, oblače tradicionalnu šarenu odjeću, mole se, ruke i noge prekrivaju šarenim perlicama s ornamenata ovisno o plemenu kojem pripadaju. Vjeruju da ih to štiti od zlih sila. Kako u društvu, tako i u svom narodnom vjerovanju zastupaju dualizam: majka zemlja je ta koju poštuju. Samim time nikako nisam mogla naći opravdanje za njihovu ekološku neosviještenost. Žive u prirodnom „raju“, a čine od njega smetlište. Plićak mora oko otoka prepun starih cipela, žica, konzervi, komada plastike i čega sve ne... Zahodi se nalaze na malim drvenim mostićima iznad mora, u palminim lišćem ograđenim predviđenim prostorima za nuždu. Svježeg voća i povrća nema. Glavni izvor hrane su riba, riža i grah iz konzervi. Puno je albino ljudi za koje vjeruju da im je dano posebno poslanje. Najobrazovaniji su i puno su nas naučili o ovoj zajednici inače odbija govoriti španjolski jezik.

Ovo iskustvo je vrijedilo. Uvijek se rado sjetim tih neobičnih ljudi koji žive izdvojeni od ostatka svijeta, drže se zajedno čuvajući svoju kulturu i braneći se od svih mogućih vanjskih utjecaja koji bi mogli donijeti promjene.

 

Činjenice o Panami

 Panama je republika

 ima oko 3,192.000 stanovnika

 novac je balboa

 službeni jezik je španjolski

 vremenska razlika je - 6 u odnosu na srednjeeuropsko vrijeme

 za ulazak u zemlju potrebna je potvrda o cijepljenju protiv žute groznice


  isprintaj članak