Klice otporne na antibiotike šire se i u perilicama rublja
Klice otporne na antibiotike proširile su se i u perilice rublja u kućanstvima, ali i u dječjim bolnicama lako ih je naći ukoliko perete rublje novorođenčadi. ...
Kada snižavati cijene i koja je važnost ulaganja u ljude
Tijekom panela na HOW festivalu stalno se spominjalo Tursku kao konkurencija, a svi su sudionici zajedno zaključili da dugoročno gledano, spuštanje cijena nije ...
Novosti o bosanskim piramidama

Pronalazač bosanskih piramida dr. Semir Osmanagić i dalje ostaje među najaktivnijim i najatraktivnijim svjetskim predavačima. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Kolumna
Muškarci čak žele manje seksa, pod čime mislim da žele manje zahtjevan oblik seksa
Objavljeno: 11.11.2016. 13:53  
Pedeset nijansi sive; feminističke kritike Erika L. James
Pedeset nijansi sive; feminističke kritike Erika L. James

Izdavši prvi dio erotsko – romantične trilogije Pedeset nijansi sive početkom 2014. godine, E. L. James je postigla svjetsku slavu. Po statistikama NY Timesa u samo mjesec dana knjiga je bila prodana u više od stotinu milijuna primjeraka, a i stotinu tjedana se zadržala na NY Timesovoj listi najprodavanijih knjiga, poput Harry Pottera ili svima već poznate trilogije Sumrak Sage. Isto tako, spominje se da je Pedeset nijansi sive postao najprodavaniji britanski roman u povijesti. E. L. James je probila led prvim dijelom trilogije, a i ostalim nastavcima, to jest Pedeset nijanse mračniji i Pedeset nijansi slobodniji. Te godine moglo se primijetiti da ljudi bilo gdje čitaju taj oblik „soft – porn“ žanra ili „pornografije za mame“, kako neki kažu; bilo na plaži, u kafićima, knjižnicama, kod kuće. U veljači 2015. godine snimljen je čak film za prvi dio trilogije. Medijska prenapuhanost ove trilogije učinila je to da su ljudi očekivali previše – od razine erotičnosti pa sve do samog izgleda glumaca i cijelog sadržaja općenito. No, i inače u stvarnom životu nakon prevelikog očekivanja slijedi još veće razočaranje, što se ujedno dogodilo i u ovom slučaju nakon previše očekivanja od filma. Film su kritizirali ljudi diljem svijeta, posebno feministkinje. Na internetskim portalima su osvanule naslovnice poput „Gledanje Pedeset nijansi sive je mučenje“, „Gledatelji su kažnjeni gledanjem Pedeset nijansi sive“ itd.


Napisala: Ines Babić


Reakcije feministkinja su bile najizraženije od svih ostalih književnih kritika. Mr. Grey ima ulogu manipuliranja nad ženama i nad njihovom kontrolom, Anastasia (odnosno, sve žene općenito) ima ulogu podređene, a Mr. Grey (odnosno, svi muškarci) imaju ulogu nadređenih nad ženama, što se feministkinjama diljem svijeta nije nikako svidjelo. U raznim člancima i kritikama feministkinja na portalima može se samo shvatiti kako su scene nasilnog seksa nad ženama shvaćene kao omalovažavanje ne samo žena, već i cijelog područja ženskog postojanja. Ovo je dodatno potaknulo feministkinje da se pobune kako se i u knjigama i u filmu slavi i erotizira postojanje nasilja od strane muškaraca nad ženama. U svojoj kritici, Gail Dines navodi da su ljudi uvelike naivni u svom razmišljanju i da su u stanju vjerovati ljudima ili biti zlostavljani kako bi osjećali kontrolu nad sobom i svojim spolnim životom ili da su se jednostavno uvjerili da vole biti zlostavljani te da mogu osjetiti samokontrolu na način da ih netko drugi zlostavlja, ukoliko misle da su mučenje i zlostavljanje potrebni za dobro štivo. To je predstavljeno kao psihologija ljudi koji čitaju tu svjetski popularnu trilogiju. Navodi kako ljudi koji su se uvjerili da vole taj oblik književnosti imaju dušu u vrlo mračnom području te da im je potrebno liječenje. Drugi se pitaju predstavlja li knjiga bijeg od stvarnosti ili samo zlostavljanje. Spisateljica i kazališna kritičarka Spoiler Alert priznala je na svom blogu da je pročitala sva tri dijela ove trilogije. Navodi kako je kolutala očima ne zbog protagonistice Anastasie, nego zbog očekivanja, dosade i gađenja. Prisustvovala je i u razgovoru „Fifty Shades of Grey – Bad for Women, Bad for Sex“. Autorica Erika L. James je karakterizirala lik Christiana Greyja kao bogatog i supermoćnog muškarca koji je bio mučen u djetinjstvu i za kojeg je lik Anastasie osmišljen kao njegova terapija. Ali opet, Christian se zauzeo za Anastasiu kupivši sve njene portrete koje je napravio njegov prijatelj za svoju fotografsku zbirku. To je napravio dok još nisu bili u vezi budući da nije želio da itko gleda u nju. Spoiler Alert navodi kako je izvor njenog gađenja upravo Christianova posesija nad Anastasijom te da se boji činjenice koliko moćan utjecaj ta trilogija ima na ljude i samim time njihovo viđenje romantičnih veza. Njegova kontrola kojom upravlja pomoću nje ne ukazuje na ljubav, naprotiv, ukazuje na njegovu objektivizaciju nje. Na nju ne gleda kao samostalnu ženu, osobu. Spoiler Alert čitajući knjige nije našla zadovoljavajući odgovor na pitanje zašto je Anastasia ostala sa Christianom, to jest, navodi kako je odgovor na to pitanje bio da Anastasia nema nimalo samopoštovanja. Osjeća se lijepom i sretnom samo onda kada joj on to kaže.

Autorica Erika L. James je završila na vrhu popularnosti napisavši ovu trilogiju, ali koliko se to doista svidjelo ljudima ili nije govore nam feminističke kritike diljem svijeta. Medijska prenapuhanost i nebeska očekivanja od trilogije uzrokovali su veliko razočaranje diljem svijeta. Postoji i mnogo drugih knjiga s erotično – romantičnom tematikom pa opet nisu toliko promovirane koliko i popularnih Pedeset nijansi sive. Ova trilogija sigurno nije bila pun pogodak što se feministkinja tiče, budući da su napisale samo kritike i zaključile da se promovira ne toliko knjiga koliko manipulacija muškaraca nad ženama. Autorica je sadržaj priče zamislila takvim kakvim ga je i napisala, ali to zapravo nije ništa posebno različito u usporedbi s drugim romanima napisanima na situ temu. Bilo bi poželjno, s feminističkog stajališta, da se i napiše neki roman sa nasilnim scenama seksa i svime što se podrazumijeva s time, ali da je žena na istom položaju kao i muškarac te da ju se ne omalovažava i da ne služi kao predmet psihološke terapije čovjeka kojemu je majka umrla od predoziranja drogom i koji je bio zlostavljan u djetinjstvu. Scene u kojima je žena u podređenom položaju u odnosu na muškarca samo umanjuje njihovu vrijednost te samo naglašava koliko su žene i dalje podređene u odnosu na muškarca. Kada se zadovolje zahtjevi feministkinja diljem svijeta onda će i buduća literatura biti kvalitetnija i naglašavati kolika je stvarna vrijednost postojanja žene i njene uloge postojanja u društvu.

Autorica knjige Sadomasochism in everyday life – Lynn S. Chancer tvrdi kako su sadizam i mazohizam dvije strane jednog novčića, s već unaprijed napisanim posljedicama. Isto tako tvrdi da je sadomazohizam koristan jer pruža analitičku vezu između odnosa dominacije i podređenosti koji pokreću skalu bihevioralističkog spektra. Isto tako tvrdi kako i sadizam i mazohizam imaju potencijal za transformaciju, tj. za izmjenu uloga.  Tako bi onaj/ona podređeni/podređena imao/imala potencijal za transformaciju u nadređenog/nadređenu i obrnuto, što u Pedeset nijansi sive nije ostvareno, niti je pokazana ikakva tendencija da bi podređena osoba mogla dobiti ulogu nadređene. Anastasia Steele je bila i ostala podređena u odnosu na Mr. Greyja, što feministkinjama diljem svijeta nikako nije išlo u prilog. Iz sadomazohizma potječe još jedan važan pojam – viktimizacija, odnosno pretvaranje u žrtvu. No, autorica u uvodnom poglavlju svoje knjige Sadomasochism in everyday life tvrdi kako je iskustvo viktimizacije predstavljeno onakvim kakvo ono diosta jest, a ne eufemistički, tako da promjena postaje autentična mogućnost.  U uvodnom poglavlju opisuje i svoje dvije fakultetske afere. U prvoj je problem bio taj što je mislila kako s njezine strane ima više osjećaja nego s njegove, a u drugoj je situacija bila obrnuta – ona je bila ta koja je pokazala određeni osjećajni odmak kako joj se ne bi ponovila ista situacija, a on je bio taj koji je pokazivao da mu je više stalo što ju je na svojevrstan način odbijalo.


Eva Illouz, svjetski priznata sociologinja i stalna profesorica na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, u svojoj knjizi, točnije emocionalnom atlasu Zašto ljubav boli opisuje razvoj ljubavi kroz povijest, kako je to izgledalo nekada i kako to izgleda danas u moderno doba. Tvrdi da ljubavne boli nisu isključivo posljedica naših ranjenih psiha. Zapravo, uzrok pronalazi u Hollywoodu, kapitalizmu i internetu koji su izazvali opći kaos u našim ljubavnim životima, a nas pretvorili u potrošače ljubavi. Pritom su autonomnost i individualizam uzdigli na pijedestal zbog čega smo postali poput kompulzivnih kupaca koji neprestano uspoređuju ponudu i traže bolji odabir na tržištu ljubavi. Tako se, na primjer, u 19. stoljeću  kršenje obećanja smatralo prekršajem zakona te je osoba mogla biti kažnjena i zatvorskom kaznom do 6 mjeseci. Znači, ukoliko je određeni mladić pokazivao određenu zainteresiranost za određenu ženu te joj dao do znanja da bi ju htio oženiti, to nije smio prekršiti.

Ugled je bio ključan alat za odabir partnera, a sposobnost održanja obećanja njegova ključna sastavnica. U svijetu koji stvara Jane Austen kršenje obećanja predstavlja ozbiljnu povredu ugleda i časti, muškog i ženskog. Najgori primjer jest Anne Elliot iz romana Uvjeravanje, koja je na samom početku zaručena za kapetana Wentwortha, ali kako možemo posvjedočiti, raskida zaruke kad ga njezina prijateljica i zaštitnica Lady Russell proglasi neprikladnim.

Isto tako ukoliko bi mladić u velikoj skupini djevojaka davao do znanja samo jednoj da ju želi, to se isto smatralo vrstom obećanja. Ukoliko je želio da ne dođe do toga, morao bi svakoj djevojci iz te skupine pridavati jednaku količinu pažnje kako iz te situacije ne bi proizašli neki ozbiljniji problemi. Nadalje, autorica je obrazložila kako i veliku ulogu u ljubavi ima upravo zahtjev za priznanjem. Tvrdi kako ljubav ojačava ego i daje mu ojačani doživljaj vlastite moći. Kao obrazloženje navodi:

Nietzsche smatra kako osjećaj osobne vrijednosti ne ojačava činjenica da je predmet tuđe nekritične pozornosti nego sam čin voljenja koji povećava vitalnu energiju pojedinca: “Pojedinac se odjednom samom sebi doima preobraženim, jačim, bogatijim, cjelovitijim. (…) Ne mijenja se tek osjećaj vrijednosti nego sam ljubavnik više vrijedi.“   

Taj osjećaj vlastite vrijednosti kod Anastasije Steele nije bilo moguće postići jer je uvijek bila na nižem položaju. Međutim, veliku prepreku sretnim vezama danas predstavljaju i različiti strahovi od vezivanja i strah od moguće povrijeđenosti. Tako na primjer razlikujemo hedonistički strah od vezivanja i abulijski strah od vezivanja. Hedonistički strah, opisuje autorica, karakterizira niz veza i nemogućnost usredotočavanja na jednog partnera jer je ponuda mogućnosti prevelika, a abulijsku fobiju od vezivanja imaju pojedinci koji nisu sposobni željeti vezu ili ovisiti o određenom pojedincu.  Veliki problem današnjice predstavlja upravo hedonistički strah od vezivanja i sama seksualizacija partnera jer medijska prenapuhanost i modna očekivanja od djevojaka i muškaraca i savršene proporcije tijela te kilaža na pragu anoreksije imaju veliki utjecaj pri odabiru partnera danas. Zbog mnoštva djevojaka i muškaraca “proizvedenih“ od strane modne industrije, pojedinac nije u stanju iz mase zamišljenog savršenstva izdvojiti jednu osobu kojoj će se posvetiti. Zato je vrlo važno da pojedinac prođe kroz proces samopromatranja kako bi mogao spoznati svoje sklonosti. Dakle, samopromatranje (introspekcija) ima ulogu katalizatora koji ubrzava proces razjašnjenja emocija.

 

Kognitivna psihologija raspolaže dokazima o kognitivnoj pristranosti, odnosno sustavnih pogrešaka u razmišljanju:

Obilje dokaza u kognitivnoj psihologiji govori nam da ljudska bića posjeduju ugrađene kognitivne pristranosti koje onemogućuju prikladnu procjenu, samopromatranje i spoznaju o osobnim željama, kao i predviđanje osobnih osjećaja u budućnosti.

Seksualizacija samo otežava samopromatranje jer dovodi do mnoštva informacija i taj problem se u kognitivnoj psihologiji naziva prezasićenost informacijama. Još jedan problem do kojeg dolazimo naziva se emocionalna neravnopravnost. Emocionalna neravnopravnost nastaje između neusklađenih želja muškaraca i žena, odnosno između ženine želje za vezom i muškarčeve sposobnosti zadržavanja emocija i nepokazivanja želje za vezivanjem. Žene su biološki ograničene i sasvim je normalno da će prije htjeti vezu nego neki mogući muškarac, a ukoliko spomene i djecu njega će to sasvim ohladiti od nje. Muškarci smatraju zadržavanje, a ne pokazivanje osjećaja glavnim obilježjem moderne muškosti. Zanimljiva je i činjenica kako su žene u 19. stoljeću bile emocinalno suzdržane, a danas su emocionalno mnogo otvorenije. Psihologinja i specijalistica supervizije Vera tvrdi:

“Ključni problem jest taj da sam se tijekom vlastita dvadesetogodišnjeg radnog iskustva i radnog iskustva psihologa koje podučavam uvjerila da žene žele više ljubavi, više emocija, više seksa, više veze, a muškarci sve to izbjegavaju. Muškarci čak žele manje seksa, pod čime mislim da žele manje zahtjevan oblik seksa.“

 

No, kako je sama ljubav komplicirana stvar, tako i biolozi i psiholozi imaju drugačiji pogled na nju. Na primjer, dopamin, norepinefrin i serotonin se češće javljaju tijekom faze privlačnosti, a nešto su povišene razine testosterona i estrogena tijekom pohotne faze:

Serotonin pri zaljubljenosti u kemijskom smislu ima slične učinke kao kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja, što bi moglo objasniti zašto se čini da nismo sposobni razmišljati o ikome drugome nego o osobi u koju smo zaljubljeni.

Takav je slučaj vjerojatno nastupio i u Anastasijinoj glavi jer se dala podvrgnuti raznoraznim sadomazohističkim načinima vođenja ljubavi upravo zato što joj se Christian Grey svidio i njene razine dopamina, norepinefrina i serotonina su bile ekstremno povišene. Još jednu jaku ulogu u privlačnosti ima i karakter osobe. Odraz je individualne interiornosti koja dočarava nečiju javnu vrijednost. Da bi se dvije osobe mogle i uskladiti vrlo je važan i proces emocionalne intimnosti s jedne strane i spolna privlačnost s druge strane. U devetnaestom stoljeću su djevojke bile smatrane privlačnima ne zbog spolne privlačnosti, već zbog njihove stvarne ljepote. Današnja seksualizacija je iskrivila pogled na osobu, osobu se više doživljava kao moguću seksualnu igračku nego kao osobu koja vrijedi i s kojom bi se mogao provesti ostatak života. Zbog takvog načina razmišljanja i prevelike ponude raznih mogućnosti na seksualnom tržištu, pojedinci se radije odluče za neobavezni seks, odnosno imaju tzv. prijatelja/prijateljicu s povlasticama ili jednostavno vole prakticirati seks za jednu noć. A ukoliko uzmemo u obzir ženinu biološku ograničenost, to im ne ide u prilog i sve teže nalaze mogućeg partnera koji bi htio osnovati obitelj i biti vjeran samo njoj. Velik dio u održavanju postojećih veza ima upravo ljudska mašta. Dokazano je kako u većini slučajeva duže i kvalitetnije opstaju veze na daljinu nego one u kojima se parovi viđaju svaki dan ili svaki drugi, treći dan. Krivac za  to je upravo ljudska sposobnost zamišljanja savršenog. Kada neku osobu ne vidimo po tjedan, dva ili čak mjesecima, to nas potiče da više razmišljamo o toj osobi i zamišljamo sve lijepe zajedničke trenutke koje ćemo provesti s njom kada se vidimo. No, svako ljubavno maštanje može se pretvoriti ili u normalnu vezu ili u razočaranje i nemogućnost fiksiranja na jedan predmet. Internet je i u ovom slučaju imao veliku ulogu u preobrazbi načina ljubavnih maštanja:

Prema anketi koju je BBC World Service proveo 2010. nad 11.000 internetskih korisnika u devetnaest država, 30% svih internetskih korisnika u bilo kojem trenutku tražilo je mladića ili djevojku. U nekim državama poput Pakistana ili Indije taj postotak iznosio je čak 60%. U jednom od fakultetskih natječaja u pisanju ljubavne priče New York Times je zamijetio strahovitu promjenu u modusima interakcije: od ležerna, neobavezna seksa do veza posredovanih internetskom tehnologijom.

Nadalje, zanemarimo li internetsku zaluđenost diljem svijeta, slučaj Anastasie Steele i Mr. Greyja imao je još jedan vrlo veliki značajni kontrast, a to je različita pozicija moći. Naime, Anastasia je predstavljena kao prosječna cura srednjeg statusa koja je, kako bi uskočila u pomoć svojoj kolegici, intervjuirala Mr. Greyja. Mr. Grey je, s druge strane, predstavljen kao vrlo ugledan i bogat čovjek koji ima svoju vlastitu tvrtku. Njeno je zanimanje studentica. Danas bismo to mogli usporediti kao razlika u moći određenih profesora i studentica. Sve studentice su na nižoj poziciji od profesora, no oni ipak zanemaruju to i nekada prekrše to pravilo o održavanju ugleda svoje moći:

Kulturološke/ političke kategorije ravnopravnosti i simetrije, koje ovdje dolaze u sukob s drugim načelima poput slobode čuvstava i privatnosti, predstavljaju nove načine regulacije spolnih odnosa čineći ih podložnim novim oblicima simetrije moći i ravnoteže. To za sobom povlači posve nov doživljaj samih kategorija koje sačinjavaju seksualnu vezu između dvoje ljudi zahtijevajući da konkretna interakcija bude uključena u evaluaciju apstraktne pozicije pojedinca u društvenoj strukturi. Slavni roman J. M. Coetzee Sramota (1999.), citiran u uvodu ovog poglavlja, priča je o profesoru Lurieju koji se upušta u vatrenu vezu sa studenticom, što dovodi do pokretanja disciplinskog postupka nakon kojega biva prisiljen povući se sa svoje pozicije.

Međutim, Mr. Grey nije mogao izgubiti svoju poziciju moći jer je on zapravo taj koji je osnovao svoju vlastitu tvrtku. Još jedna značajna razlika je bila ta što je Anastasia uvelike ovisila o njemu i tome što će on reći, smatrala bi da je lijepa samo onda kada bi joj on to rekao, itd. On naprosto nije ovisio o njoj, čak joj je u početku kada je rekla da studira englesku književnost te kako voli romantizam i književnost tog doba rekao da on jednostavno nije muškarac za nju te da ga se kloni. No, u idućem nastavku trilogije, tj. Pedeset nijansi mračniji Anastasia je bila ta koja je odlučila kratkoročno prekinuti njihov odnos jer je bila zgrožena njegovim mračnim tajnama i seksualnim ukusom. S druge strane, taj prekid je i napravila kako bi mogla započeti novu karijeru u jednoj izdavačkoj kući u Seattleu. Međutim, mašta je i kod nje imala vrlo važan utjecaj te tako nije mogla prestati maštati o Christianu. Feministkinjama bi se možda i svidio ovaj način njenog razmišljanja o prekidu odnosa, ali nikako im se nije svidio njen idući potez – nije mogla prestati razmišljati o njemu te kada joj je on predložio novi dogovor, nije mogla odoljeti. Stare iskre između njih ponovo su bile oživljene i oni su započeli iznova svoj strastveni odnos. Nakon te odluke, Anastasia je postala svjesna koliko su joj zavidjele Christianove prethodnice. Christian joj je još i prije nego je počeo prakticirati sadomazohistički seks priznao da je prije nje u toj prostoriji bilo petnaest djevojaka. S vremenom je i sama Anastasia, kako saznajemo u zadnjem nastavku trilogije, zahtijevala dublju Christianovu predanost. On je pristao na to. Bila je svjesna da voljeti muškarca poput Christiana neće biti lako, ali ta potreba za priznanjem jednostavno kod žena igra važnu ulogu budući da je sve biološki predodređeno. Anastasia je odjednom imala i bogatstvo i ljubav i strast, ali jednostavno je uvijek strahovala da će budućnost od njih zahtijevati mnogo prepreka. Morala je naučiti i prilagoditi se njegovom životnom stilu, a da pritom ne žrtvuje vlastiti identitet. Uglavnom, prilagođavala mu se svakim danom sve više i pokušala ga razumijeti. Imao je veliki utjecaj na nju. Jednostavno, svojevrsno se podcjenjivala. O tome koliko je Anastasijina podređenost bila predvidljiva govori nam i sam izgled Christianovog radnog prostora u koji je smjestio Anastasiju kada ga je došla intervjuirati. Čimbenici podizanja prividnog statusa i moći su : veličina stolca i njegovi dodaci, visina stolca te razmještaj stolaca u prostoriji. Njegov veliki radni stol, pokretna i izrazito udobna stolica naglašavaju njegovu moć na njegovom teritoriju. S druge strane, Anastasia je smještena na nepokretan stolac, ali dovoljno moderan da bi mogao biti za njegove stranke. Položaj u kojem se nalaze je suparnički i to je inače, kako tvrde Allan i Barbara Pease u knjizi Velika škola govora tijela, položaj u kojem se događa 90% poslovnih odbijanja. Srećom pa Anastasia nije niti došla na razgovor za posao. Kada je shvatio kako je bila toliko nespremna da nije imala niti olovku kojom će bilježiti njegove odgovore, on se instiktivno ustao te joj pružio jednu od svojih olovaka. Ono što je razdvajalo njihovu dublju komunikaciju bio je upravo taj njegov stol koji je imao ulogu odvajanja dviju različitih moći. Kada joj je dodao jednu od svojih olovaka, odlučio je ne biti s druge strane tog radnog stola kako bi mogao ostvariti dublju komunikaciju s njom. Pitanje koje je vjerojatno probilo napetost bilo je: „Are you gay?“, na što se on slatko nasmijao i rekao da nije. Razlog postavljanja tog pitanja bio je upravo taj što se ni u kojim novinama, ni na kojem internet portalu ili vijestima nije nikada pojavio sa ženskom osobom.

Ova veza je nakon brojnih prepreka ipak pronašla pravi put, ali Anastasijino tlačenje i podređen položaj jednostavno su publici dali krivi dojam o ženama i o ponašanju prema njima. Ljudi su se razočarali što zbog medijske prenapuhanosti ovog “izvanrednog“ erotskog sadržaja, što zbog nepoštivanja žene kao ljudskog bića. Samim činom potpisivanja ugovora o pristanku na sve sado – mazo “pothvate“ Anastasia je, gledano s feminističke strane, zapravo pokazala svoju razinu samopoštovanja. Bila je svjesna svega što ju čeka, njen dobrovoljni sado – mazo odnos. Gledano s marketinške strane, autorica je pridobila svjetsku slavu i konačno potaknula besramno čitanje erotske proze:

Ako žena želi zamišljati da ju siluju gusari ima pravo na to“, izjavila je nedavno spisateljica Anne Rice komentirajući za The New York Times povratak literarne erotike i to na velika vrata. Trideset milijuna prodanih primjeraka knjige ”50 nijansi sive“, sladunjavog sado-mazo romana televizijske producentice E. L. James možda je po prvi put erotsku literaturu pomaknulo ispod kreveta i s tajnih polica u prvi plan. Žene su otvoreno progovorile o tome kako vole čitati erotske romane, a ”50 nijansi sive" postao je fenomen poput meksičkih sapunica. Nešto što (kao) nitko ne gleda, ali svi znaju glavne likove. Knjiga se trenutno prodaje u 42 zemlje svijeta, a prevedena je čak i na kineski i albanski.


Dakle, potaknula je mlade djevojke da otvoreno kažu/ priznaju da vole erotsku prozu, omogućila je raznorazne seksualne maštarije kakve ljudi možda još nisu iskusili i postigla to da se u godini kada je izašao prvi dio trilogije neprestano pričalo o tom štivu, odnosno omogućila je da nešto što su ljudi smatrali da treba skrivati i ne pričati o tome poput kakve tabu teme postane “dopuštena“ tabu tema. Različiti psiholozi mogu tražiti različite poremećaje koji ih na to potiču, no zakon ponude i potražnje na tržištu ovdje je odredio da postoji veliko tržište za ovu vrstu literature koje samo treba dobro istražiti. Problem predstavlja jedino feminizam zajedno sa svim feministkinjama diljem svijeta koje zahtijevaju da se ženu stavlja u prvi plan, da se pokazuje njena moralna i intelektualna vrijednost, njene sposobnosti i na kraju kraju krajeva da se pokazuje ženin stupanj samopoštovanja i neovisnosti o muškarcu, a cijela trilogija Pedeset nijansi sive, Pedeset nijansi mračniji i Pedeset nijansi slobodniji opisuju ženinu ovisnost o jednom jedinom muškarcu i njegovu manipulaciju nad njom. Možda se jednog dana i uspije napisati erotski sado – mazo roman u kojem će žena imati jednaku moć kao i muškarac ili da barem, kako to tvrdi Lynn S. Chancer, se uloge među njima zamjenjuju, to jest da onaj tko ima ulogu sadista dobije ulogu mazohista te da onaj tko ima ulogu mazohista dobije i ulogu sadista. I na kraju krajeva, onaj tko vuče neke traume iz djetinjstva, kao što to u ovom slučaju čini Christian Grey, bi ih trebao ostaviti tamo gdje su i nastale – u prošlosti njegovog života, a ne zbog toga od svake iduće ženske osobe zahtijevati da se seksualni odnos prakticira na način na koji je to činila jedna njegova djevojka iz prošlosti. Realizaciju njegove stvarnosti čine traume iz njegova djetinjstva te podsvjesno čezne za pravom ljubavlju. Najprije djeluje čak i autodestruktivno, negira ljubav, no u posljednjem nastavku radom na sebi ipak postaje sposobnim imati pravu vezu. Kao dijete gledao je inferioran položaj svoje majke, te je poslije i sam bio u takvoj vrsti veze gdje je bio podčinjen godinama. Zahvaljujući prošlim događajima čovjek postane onakav kakav doista treba i biti, ali pod utjecajem prošlosti ljudi prebacuju probleme u svoju sadašnjost, a iz sadašnjosti u budućnost. To je jednostavno jedan začarani krug kojeg su ljudi itekako svjesni i u koji znaju ući, ali  iz njega ne uspijevaju izaći.

 

Bibliografija:

1)         www.femministcurrent.com – Review: Watching 50 Shades of Grey is Torture.

2)         www.huffingtonpost.com – Fifty Shades od Feminism – A Response to E. L. James' 'Fifty Shades of Grey'.

3)         www.booksa.hr – Pedeset milijardi nijansi; kritika.

4)         CHANCER, S. Lynn (1992.). Sadomasochism in everyday life. New Jersey: Library of Congress Cataloging-in-Publication Data. str. 1-12.

5)         ILLOUZ, Eva (2012.) Zašto ljubav boli. Zagreb: Planetopija.

6)         PEASE, A. & PEASE, B. (2008). Velika škola govora tijela. Zagreb: Mozaik knjiga.

7)         www.poslovni.hr – Šuplja erotičnost na koju čak ni feministkinje ne reagiraju.

 

Napisala: Ines Babić

Kolegij: Teorija književnosti: Feminizam i popularna kultura

Akademska godina: 2015./2016.

Profesorica: doc. dr. sc. Maša Grdešić

  isprintaj članak