Odjeća za pustolovna putovanja
Prirodna vlakna poput svile i vune, koliko god mislili da su otporna, neće izdržati pustolovna putovanja. ...
Pospremanje u svrhu zdravlja
Ovi kišoviti jesenski dani, kada nam se ne izlazi na dosadnu jesenku kišu, najbolji su za čišćenje od stvari koje obično zanemarujemo. ...
Prigodna poštanska marka “350 godina Sveučilišta u Zagrebu”
Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Porečka Aja Sofija
Objavljeno: 06.07.2012. 10:30  
Poreč – priča bez kraja?
Poreč – priča bez kraja?
  • Poreč – priča bez kraja?

Šetnja nekadašnjim naseljem ratara i ribara, danas hrvatskom turističkom prijestolnicom, svakog će ostaviti bez daha. Svaki novi korak na Decumanusu ili Cardu, glavnim gradskim ulicama, otkriva slojevitosti Poreča ili Parenza, kako ga Porečani nazivaju, grada utemeljenog još u rimsko doba.

 

Napisala: Željka Sruk

 

Iako je stara gradska jezgra prava riznica arhitektonskih i umjetničkih stilova od antike pa sve do 20. stoljeća, za prevlast se ipak najviše "bore" gotika i renesansa. Na gradskoj arteriji pogled tako odmah odvlači peterokutna kula iz 15. stoljeća, položena na antičkim temeljima. Nije to jedina peterokutna kula u Hrvatskoj, ali je jedna od rijetkih. I nije to jedina kula koja na pročelju ima lava sv. Marka, ali je jedina koja ispod lava čuva potpis njegovog autora. Dok nam Elena Uljančić-Vekić, voditeljica Zavičajnog muzeja Poreštine, priča o stilovima, trendovima i ukusima Porečana koji su obitavali na tom prostoru, stižemo do cilja, krune grada – Eufrazijeve bazilike.

 

Porečka Aja Sofija

"Ja sam vrata. Tko kroz mene uđe, spasit će se" - piše na ulaznom portalu s mozaičkom slikom Krista, nastaloj početkom 20. stoljeća. No, tko prođe ispod njega zakoračit će i u jedan sasvim drugačiji svijet, srednjovjekovni, čija je vrijednost prepoznata u cijelom svijetu. Uz kolone turista, o tome svjedoči i neugledna tabla na kamenom zidu, koja ne odvlači pogled od ljepote zdanja, a opet daje informaciju onome koji kraj nje zastane. Na njoj piše da je kompleks bazilike 6. prosinca 1997. godine uvršten u popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. Tko bi pomislio da ova diskretna tabla priča o najvećem ponosu Porečana?

Da ne bi bilo zabune, nije to najveća ni najljepša katedrala na svijetu ovakve vrste i iz ovog razdoblja, ali je jedinstvena po svojoj uščuvanosti, izvornosti i slojevitosti, koje su bile preduvjeti za ulazak na ovu zavidnu listu. Za bolje shvaćanje vrijednosti ovog bisera potrebno je prisjetiti se početka kršćanstva u 3. stoljeću. Tada Porečko-pulska biskupija dobiva svog prvog biskupa, sv. Maura, a zajednica kršćana počinje se tajno sastajati na ovom području. Upravo iz tog razdoblja potječu i mozaici u bazilici, od kojih je jedan od najljepših onaj iz 4. stoljeća s prikazom ribe, tajnim simbolom kršćana u doba progona.

 

Nadahnuće u Carigradu

"Tko uđe u Eufrazijevu baziliku zapravo će ušetati u 6. stoljeće i bizantsko razdoblje. I neće biti siguran nalazi li se u Aja Sofiji ili Eufrazijani" – kaže naša vodičica Elena, nesigurna u to koliko turisti zaista shvaćaju pravu vrijednost ove bazilike. Zadivljujuća je i sama pomisao na to da su ovako teški materijali i stupovi već u 6. stoljeću ovdje dopremani brodovima, a o tragovima zidarske žlice iz istog razdoblja, pronađenim na zidovima bazilike, da i ne govorimo.

No, prva sazidana porečka bazilika nije bila Eufrazijeva, već Konstantinova bazilika, o čemu svjedoče i njezini ostaci. Zbog sve većeg priljeva kršćana i jačanja njihove zajednice na ovom prostoru, u 5. stoljeću gradi se tzv. južna predeufrazijana i osmostrana krstionica. Na njezinim temeljima, u 6. stoljeću biskup Eufrazije podiže ovaj porečki biser. Iz brojnih mramornih ukrasa, brižno oblikovanih štukatura, mozaika i kamena istovjetnog onom iz istanbulske Aja Sofije, može se zaključiti da je biskup prije podizanja bazilike posjetio Carigrad i dobro se upoznao s radom vrhunskih majstora mozaika. Tako se iz vrste materijala i pristupa arhitekturi može zaključiti za koje dijelove u bazilici su zaslužni carigradski, a za koje domaći majstori.  Zanimljivo je da je na čak više od dvadeset mjesta u bazilici biskup obilježio svoje autorstvo. Najbolje se to očituje na mozaiku na kojem nosi maketu svog zdanja i ide prema Bogorodici, čijem uznesenju je i posvećena bazilika.

 

Ljubav stara više od 400 godina

Sudeći po ostacima, Konstantinova bazilika bila je zidana na nižoj razini, jer je i razina mora tada bila niža. Njezina slojevitost stoga se jasno iščitava budući da su majstori neprestano podizali razinu gradnje, kako voda ne bi ulazila. Na tom je mjestu nekad bilo gradsko groblje u kojem su Porečani pokapani do kraja 18. stoljeća. Uz baziliku je i biskupska palača, dokaz da si je biskup uz kult, sagradio i mjesto za stanovanje. Štoviše, čak je te dvije građevine i povezao, što dokazuju ostaci nosača, pa je iz palače izravno ulazio u crkvu i držao obrede.

 

Za svačiji ukus

Svaka čast nekadašnjim majstorima starina i arhitektima, no kapu treba skinuti i današnjim porečkim majstorima turizma, koji su, uz brojne druge, cijelo to bogatstvo uspjeli sačuvati, nadopuniti i upakirati u pravu turističku poslasticu. Osim povijesne, stara gradska jezgra ljeti je i prava zabavna pozornica te nezaobilazna šetnica svakog turista koji se na njoj zatekne. U lapidariju muzeja u ljetnim mjesecima mogu uživati ljubitelji jazza, u bazilici oni koji vole ozbiljnu glazbu, kraj gradske pozornice oni koji vole koncerte popularne glazbe, folklor i modne revije, dok se oni željni plesa mogu uputiti na jednu od hotelskih terasa, u diskoteku ili neki od kafića u starom gradu, ovisno o ukusu. Za ljubitelje koktela tu su i koktel barovi, a za one koji požele romantičnu večer, grad ima i takvih skrivenih kutaka. Ljubitelji dobre hrane mogu zauzeti mjesto u nekom od brojnih gostionica, po kojima je porečka rivijera nadaleko poznata, a ukoliko ne žele pješačiti, do njih mogu doći turističkim vlakićem. Za sve ljubitelje sporta grad nudi niz sportskih terena i sportova na vodi, kopnu i u zraku, dok će ljubitelje prirode oduševiti Limski fjord, jama Beredine ili branje divljih šparoga.memorijalnu salu iz 6. stoljeća i Dijecezanski muzej s pokretnom sakralnom baštinom iz 16. stoljeća i ostalim crkvenim inventarom. Uz brojne slike s crkvenom tematikom, muzej čuva i jednu posebno zanimljivu, simboličnu sliku, koju je osim s gradskih ulica, moguće vidjeti i kroz prozor muzeja. Razlika među njima je tisuću godina, a "ljubav" im traje već punih 485 godina. Riječ je, dakako, o Oktogonalnoj krstionici iz 5. stoljeća naslonjenoj na gotovo tisuću godina mlađi zvonik iz 1522. godine, rad Ivana Šibenčanina.

 

Najstariji svjetionik

Šesto stoljeće ostavljamo iza sebe i opet se vraćamo u porečku gradsku jezgru, odnosno u 15. i 16. stoljeće. Baš u tom razdoblju srce grada poprima gotičko-venecijanski izgled. O tome nam pričaju obrambena venecijanska kula, cilindrične kule na obali i petnaestak gotičkih palača. Sve do 1267. godine, kada na vlast dolazi mletačka uprava, na ovim su se ulicama izmjenjivale razne uprave i vlasti, a kako je Poreč bio posljednje stajalište na putu iz Levanta prema Veneciji, na njegovim su ulicama trgovali Mlečani i Levantinci. Trgovalo se svilom, začinima i svime što vam je srce tada moglo poželjeti, a važnu ulogu u trgovini imali su tzv. porečki peljari, moreplovci.

Nakon 17. stoljeća, kada je grad poharala epidemija kuge, gradnja ponovno oživljava. Kao rezultat toga nastaju i posebno lijepa barokna palača Sinčić, današnji porečki muzej, i palača Zuccato. U šetnji Porečom svakako se vrijedi zaustaviti i kod romaničke kuće iz 13. stoljeća, današnjoj likovnoj galeriji i etnografskoj zbirci Zavičajnog muzeja. Zaviriti treba i u Kuću dvaju svetaca, renesansu kuću s romaničkim reljefima svetaca, te u baroknu crkvu Gospe od anđela. Posebno zanimljiv je i otok Sveti Nikola ispred Poreča s najstarijim svjetionikom na hrvatskoj obali Jadrana, sagrađenim 1403. godine, i malim dvorcem iz 1886. godine.


  isprintaj članak