Šarene maske za lice dobivaju na popularnosti u Južnoj Koreji
Poznata glumica Kim Hye-soo objavila je na društvenim mrežama svoju fotografiju s maskiom neonske boje. Fotografija je privukla velik broj klikova i lajkova. ...
Prirodan hidrogel kao ekološko rješenje za suše
Bečki znanstvenici razvili su hidrogel od potpuno prirodnih sirovina koji dugoročno poboljšava kakvoću tla. ...
Glačalo i glačanje
Kada kupujete novo glačalo obavezno provjerite ima li odgovarajući atest tj. zadovoljava li sigurnosne sustave u našoj zemlji. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Lisabon - Gospodari svijeta
Objavljeno: 20.09.2011. 20:04  
Portugal
Portugal
  • Portugal
  • Portugal
  • Portugal
  • Portugal
  • Portugal
  • Portugal
  • Portugal
  • Portugal
  • Portugal

Mnogima je Portugal jedna od rijetkih zemalja koju još nisu proputovali, a izuzetno je značajna za razvoj europske kulture i civilizacije, premda dugo vremena neopravdano zapostavljena iako su tome Portugalci možda i sami bili ponešto “krivi”. U 16. st. bili su vladari polovice svijeta i sve do 1974. godine vojskom su suzbijali sve težnje stanovništva za samostalnošću na teritorijima kojima su upravljali. Dok su prekomorski posjedi do 1974. zauzimali površinu 2,100.000 čkm, matica - zemlja ipak dijeli samo 89.000 čkm Iberskog poluotoka s velikim susjedom, stoljetnim neprijateljem i konkurentom u osvajanjima - Španjolskom. 

Napisala i snimila: Maja Stanić

Najveća uvreda Portugalcima je i promisliti da im je jezik jedno od narječja španjolskog. Nije - to je samostalan jezik kojeg danas, pored 10,3 milijuna Portugalaca, govori još preko 190 milijuna ljudi u osam zemalja razbacanih po svim kontinentima. Portugalski jezik je šesti po brojnosti korisnika - više ih govori samo kineski, hindu, španjolski, engleski i bengalski.

U znaku Maura

Prvo - nekoliko karakterističnih povijesnih datuma: 711. godine Mauri, koji su u Španjolsku došli iz Afrike, osvajaju područje današnjeg Lisabona, u kojem ostaju četiri stoljeća, i područja južno od njega (u kojima ostaju pet stoljeća). Brojne građevine dekoriraju keramičkim pločicama (posebice onima plavo-bijele boje), kojima su i danas obložene fasade i unutrašnjost mnogih katedrala, crkava, dvoraca, poslovnih, stambenih zgrada i stanica podzemne željeznice (ovih jasno s modernim dizajnom), čak i unutrašnjost glavne željezničke stanice u Portu građene 1916. godine, koje, osim za dekoraciju i zaštitu često prikazuju razne vjerske teme i povijesne događaje. Godine 1095. kralj Alfonso od Kastilje povjerava svom zetu, princu Heinriku od Burgundije, upravljanje grofovijom Portucaliom, upravo oslobođenom od Maura (današnji sjeverni Portugal). Njegov sin, Alfonso I. Henriques postaje prvim kraljem samostalnog Portugala. On uspijeva osloboditi zemlju od vlasti Kastilje i 1147. godine oslobađa Santarem i Lisabon od maurske vlasti. U njegovo vrijeme i vrijeme njegovih sljednika, do kraja 14. st u romaničkom se stilu grade mnoge katedrale i utvrđeni gradovi koji su danas cilj posjeta mnogih turista - stara katedrala i manastir de Santa Cruz u Coimbri, katedrale u Lisabonu i Evori, crkva templara u Tomaru i druge.

U vrijeme vladavine kralja Manuela I., od 1495. do 1521. godine, Portugal doživljava vrhunac svoje moći. To je razdoblje velikih ekspedicija i osvajanja novih teritorija. Godine 1494. Španjolska i Portugal su potpisale ugovor kojim su podijelile još neotkriveni svijet. Osvajanja su počela 1415. godine zauzimanjem sjeverno-afričkog grada Ceute, 1427. godine osvajaju Azore, 1434. osvajaju zapadnu Saharu, 1460. otkrivaju arhipelag Cap Verde što će 1500. omogućiti opskrbu brodova i osvajanje prve luke u Brazilu. Na ušće rijeke Kongo dolaze 1482. godine. Godine 1488. Bartolomeo Dias oplovljava rt Dobre nade a Vasco de Gama 1498. stiže u luku Calicut u Indiji. S njim započinje razvoj portugalskog imperijalizma.

Uz pomoć znanstvenika

Portugal će uskoro zavladati Indijskim oceanom i trgovinom začinima i 1510. osnovati centar trgovine u Goi u Indiji i 1518. izgraditi veliku utvrdu u Colombu, na Sri Lanci. Odatle im je otvoren put prema Molucima (centru trgovine začinima - za koje ne ratuju sa Španjolcima nego ih od njih kupuju). Godine 1513. uspostavljaju trgovačke centre u Macau i Cantonu u Kini. Zanimljivo je da su od 1575. do 1638. godine Portugalci imali eskluzivitet na morskim putovima između Kine i Japana (sjetite se i u nas vrlo popularne TV serije). Jednim od najzaslužnijih osoba u portugalskoj povijesti koji je omogućio stručna znanja za sva vrlo opasna putovanja u nepoznate krajeve bio je princ Henry (1394 - 1460), treći sin kralja Joaoa I. koji sâm nije plovio. On je osnovao nautičku akademiju na kojoj je okupio sve znanstvenike tog doba, od astronoma do liječnika, biologa, stručnjaka za navigaciju i za gradnju brodova, kako bi se moreplovci sustavno obrazovali. Uz to, kao poglavar bogatog crkvenog i vojnog reda i upravitelj grada Algarve, financirao je ekspedicije duž afričke obale, pa su time on osobno i njegov red stekli i monopol na svu zaradu od tih putovanja. Kad se 1822. godine Brazil osamostalio, Portugal širi kolonije u Angoli i Mozambiku.

Kraj kolonijalnog carstva

Godine 1910. ukida se monarhija, osniva se Republika, država se dijeli od crkve. Godine 1917. troje lokalne djece u Fatimi tvrdi da je vidjelo Djevicu Mariju. Diktatura Antonia Salazara traje od 1928. kad je imenovan ministrom financija, odnosno 1932. kad postaje premijerom do njegovog odstupanja s vlasti 1968. godine. Portugal formalno ostaje neutralan u II. svjetskom ratu, čime omogućava i bijeg mnogim Židovima, ali i nacistima (i utočište je mnogim humanitarcima kao i špijunima - tema raznih filmova). No kad su Nijemci zaprijetili potapanjem njihovih brodova, morali su im početi prodavati svoje minerale. Od 1943., Salazar dozvoljava Amerikancima i Britancima uspostavljanje vojnih baza na Azorima. Razdoblje političke izoliranosti i gospodarske iscrpljenosti, uz ostalo i zbog stalnih ratova protiv oslobodilačkih snaga u okupiranim zemljama, završava 1974. godine tzv. “karanfilskom revolucijom” kada građani stavljaju karanfile u puške vojnika i nacionalne garde. Nova vlada provodi nacionalizaciju i poljoprivrednu reformu u korist seljaka, te daje nezavisnost mnogim zemljama, čime se gasi portugalsko kolonijalno carstvo. Godine1986. Portugal ulazi u Europsku uniju koja velikim financijskim potporama podiže gospodarstvo.


Porto je zakon

Uz mesna jela, u kojima se često osjećaju i razni začini, kao doprinos multinacionalnoj kulturi Portugala, a nakon 1974. godine u Portugal su se uselili i mnogi stanovnici nekadašnjih kolonija tako da je današnje stanovništvo Portugala vrlo raznoliko, i jela od povrća, svakako treba naglasiti jela od riba i školjaka. Uz to idu i odlična vina po vrlo prihvatljivim cijenama. Najpoznatije i najskuplje je porto - ovisno o tome koliko je godina odležalo u hrastovim bačvama koje se ne čuvaju u podrumima pod zemljom nego u dugačkim, zidanim zgradama nad zemljom. Najveća koncentracija tih zgrada - armazéna je u mjestu Vila Nova de Gaia, na lijevoj obali rijeke Douro, dok je s desne strane Porto, drugi grad po veličini, iza Lisabona. Ta rijeka izvire u Španjolskoj i vijuga 927 km među vinorodnim područjima do utoka u Atlantski ocean kod Porta, gdje se bačve porta krcaju na brodove za izvoz. U restoranima se porto, kao desertno vino, servira i na čaše - prosječno 2,50 eura, a boce različite starosti, često upakirane u drvene kutije, su, uz proizvode od keramike (figurice, zdjele, tanjure, ali i slike koje se slažu od nekoliko komada oslikanih pločica) najpopularniji portugalski suvenir. One stoje od pet do stotinu eura, ovisno o starosti. Turistima koji ne stignu posjetiti vinarije (vođene ture s degustacijom) ili sjediti u restoranima na obali rijeke Duoro u Portu i uživajući u vinu promatrati karakteristične drvene lađe s jedrima na kojima su nazivi vinarija, u Lisabonu preporučam posjetu palači iz 18. st. u jednoj od starih četvrti grada, Bairro Alto, u kojoj se nalazi Solar do Vinho do Porto odnosno kušaonica vina. U njoj se na čaše nudi preko 200 vrsta porta - od onih starih dvije godine po euro i pol do starih punih 40 godina. Decilitar kvalitetnog porta starog 10 godina stoji 3 eura.

Druželjubiv narod

Portugalci su simpatičan i druželjubiv narod prema strancima jedino ako znadu koji strani jezik. Inače se gestikulira rukama. Cijene smještaja i hrane prihvatljive su i za naš džep, ali dolazak u vlastitom aranžmanu je skup. Imaju lijepa ljetovališta s raznolikim smještajem i mnogo više različitih sadržaja nego mi na Jadranu. Privatni smještaj, ograničen na samo šest ležaja nudi se na seoskim imanjima, dok se sav ostali mora registrirati kao “rezidencije”. Jednokrevetna soba u takvom osmorakatnom pansionu - rezidenciji, s tri zvjezdice u najužem centru Lisabona s doručkom stoji 40 eura, a u rezidenciji s dvije zvjezdice u centru Porta, bez doručka, 20 eura. Obje su klimatizirane i sa sanitarnim čvorom. Prosječan ručak ili večera stoje 10 eura, pića u restoranu između jednog i 1,20 eura. Posjetitelji će, ovisno o sklonostima, moći uživati u spomenicima kulture (mnogi su i na listi UNESCO-a), u glazbi, uz ostalo i u poznatom fadu koji se i danas svakodnevno izvodi u brojnim restoranima, a može se naići i na grupe mladih, posebno studenata u Sveučilišnom centru u gradu Coimbri. Autobusna karta stoji 1,40, a za podzemnu željeznicu 0,70 eura, no sve samo u jednom pravcu vožnje i bez presjedanja. Zato se u Lisabonu preporuča kupiti dnevna karta za prijevoz ili jedno, dvo ili trodnevna karta za obilazak Lisabona i okolnih izletišta, s uključenim besplatnim prijevozom, besplatnim ulaznicama u mnoge državne palače i muzeje, te s popustima za muzeje u privatnom vlasništvu, krstarenje rijekom Tejo u Lisabonu i razgledom dnevne ili noćne, lijepo osvijetljene panorame Lisabona koji leži na sedam brežuljaka.

Pastéis de nata

U Lisabonu treba posjetiti stare dijelove grada na brežuljcima, “novi” dio grada, centralni, izgrađen po urbanističkom planu odmah iza katastrofalnog potresa 1755. godine (kada su prvo vatra a zatim velik plimni val porušili grad), te svakako četvrt Belém i najnoviji dio Lisabona izgrađen za Svjetsku izložbu 1998. godine i nakon nje (uglavnom poslovne i stambene zgrade vrlo zanimljivih oblika i dekoracija, često i s keramičkim pločicama). U četvrti Belém, oko jednog trga, nanizane su brojne zgrade i spomenici karakteristični za portugalsku povijest - manastir Mosteiro dos Jerónimos, u manuelinskom stilu, građen zlatom donesenim s velikih ekspedicija, u jednom dijelu je i Pomorski muzej, pored samostana je i slastičarnica Antiga Confeitaria de Belém u kojoj se priprema samo jedna vrsta kolača, ali u količini od 5.000 komada dnevno - košarice od tijesta s maslacem i kremom od jaja s dodacima koji su tajna već tri stoljeća. Braća - vlasnici, koji je nasljeđuju generacijama od predaka koji su živjeli u obližnjem samostanu, čak niti ne putuju zajedno da ne bi, u slučaju nesreće, slučajno odali recept! Slastičarnica u Belému, u vrlo staroj zgradi, je tako dobro posjećena da se prema dvorišnoj strani stalno dograđivala i sada prima 300 i više gostiju istovremeno i svi jedu taj kolač! Taj kolač - pastéis de nata - postao je nacionalnim jelom u Portugalu i može ga se naručiti u svim slastičarnicama (a u Portugalu ih ima na svakom koraku, više nego kafića), no kažu da nigdje nije tako ukusan kao u slastičarnici Antiga Confeitaria de Belem. Na tom trgu, na obali rijeke Tejo su i spomenik moreplovcima, s naprijed spominjanim princem Henrikom (zvanim) Moreplovcem i koji predvodi skupinu najpoznatijih istraživača, zatim velika kamena karta svih kontinenata s prikazom godina otkrića, te jedan lijepo ukrašen toranj - vojna utvrda, građen od 1515. do 1521. godine, izgledom kao dvorac da bi zavarao neprijatelje, koji je služio, zajedno s još jednim, sada porušenim na sredini rijeke Tejo, kao obrana grada Lisabona s morske strane. Naime, nekoliko kilometara od njega rijeka Tejo se ulijeva u ocean.

Vlakom u Fatimu

Lokalnom željeznicom, za 2,50 eura, za pola sata vožnje stiže se do popularnih ljetovališta Estoril i Cascais. Vlakom se za jedan sat vožnje stiže i do granitnih brežuljaka planine Serra na kojima je, zbog planinske klime, izgrađeno mnogo većih i manjih palača. U gradiću Sintra, među najpoznatijima su Palácio Nacional de Sintra, s karakteristična dva ogromna čunjasta kuhinjska dimnjaka i Palácio da Pena, koja je u različitom stilovima nadograđena u 19. stoljeću na jedan znatno stariji samostan. Grad Fátima se, jasno, posjećuje jedino zbog bazilike i kapele izgrađene nad mjestom ukazanja Djevice Mariji trima vidiocima 1917. godine.
U Coimbri je najpoznatije portugalsko sveučilište, osnovano 1290. godine i jedno od najstarijih na svijetu.

Neizbježan Porto

U Portu se obvezno posjećuje stari dio grada koji je i na UNESCO-ovoj listi spomenika kulture, zatim četvrt oko katedrale, brojne crkve i muzeji, kao i naprijed spomenuta željeznička stanica dekorirana s keramičkim plavo-bijelim pločicama s prikazom raznih vrsta prijevoznih sredstava, raznih tradicionalnih seoskih proslava i festivala na selu i povijesnim scenama.
Vožnja autobusom između Lisabona, Fátime, Coimbre i Porta traje približno sat i pol. Cijena vozne karte između pojedinih gradova iznosi prosječno 9 eura.
Direkta vožnja od Porta do Lisabona traje 3 i pol sata i stoji 13,50 eura.

  isprintaj članak