Neke je vrste riba najlakše privući masovnim primamljivanjem | Objavljeno: 11.04.2018. 08:22 |
Neke je vrste riba najlakše privući masovnim primamljivanjem, neke zahtijevaju stalno hranjenje, a neke, uz sve to, i dohranjivanje.
Tehnika primamljivanja podrazumijeva da se mamljenje baca samo jednom na početku ribolova jer bi dodatno ubacivanje ili uplašilo željenu ribu ili dozvalo neželjene goste. Uglavnom se koristi kod stajaćih i iznimno sporo tekućih voda. Cilj nam je da na mjesto privučemo ribu i da je tu i zadržimo što duže. Ukupnu količinu, a to je obično od 5 do 15 kugli veličine manje naranče, bacamo na mjesto na kojem želimo pecati. Drugi problem je u stvari problem istodobnosti aktiviranja primame. Ukoliko bi se primama raspala istodobno, taj bi učinak bio umanjen. To je razlog što jedan dio mase stisnemo iznimno čvrsto, on će se zadnji raspasti, jedan dio blago i jedan dio samo ovlaš da bi se raspao i aktivirao već u dodiru s dnom. Tim načinom se uglavnom privlače krupnije ribe dna kao što su šaran, deverika, linjak, cverglan, ali i neke ribe brzih voda kao što su mrena ili skobalj.
Stalno primamljivanje
Ta metoda je potpuna suprotnost prethodnoj. Primjenjuje se
na brzo tekućim vodama kao i na vodama gdje je struja jaka, pa bi svako
masovno primamljivanje trajalo prekratko, a utrošak primame bio neisplativ.
Posebno je pogodno za lov riba koje se peca na vrhu ili u srednjem sloju vode
kao što su: beovice, crvenperke, bodorke, klenovi i klenići. Sama tehnika se
sastoji u stalnom ubacivanju određene količine materijala u vodu. Taj ritam je
po pravilu sa svakim ubačajem plovka, kojim se u ovakvim situacijama obično i
peca. Krajnji je cilj napraviti oblak hrane na dubini i mjestu na kojem
provlačimo mamac. Dubina raspadanja se rugulira mekoćom primame i njezinom
veličinom (manje kugle se brže rastapaju od većih). Nikako ne smijemo
dozvoliti da pretjeramo s količinom hrane jer će se ribe najesti i napustiti
mjesto. Dakle, svie vrijednosti se podešava od slučaja do slučaja, a reper
je oblak primame na željenoj dubini.
Polumasovno prihranjivanje uz dohranjivanje
Kako ni jedna metoda nije idealna, ni prethodne dvije se ne
mogu uvijek primijeniti. Najveća mana prve je mogućnost da se pretjera s
količinom hrane, kao i ograničenje na spore i mirne vode. Druga tehnika,
ipak, traži više pažnje i stalno promatranje učinka i može ponekad biti
zamorna za ribiča. Mješavina tih dvaju tehnika je uzela one najbolje elemente
od svake. Prvo se baca veća količina primame na dno, ali je ta primama u tom
slučaju isto stisnuta i raspada se jednokratno. Bacimo do pet kugli. Nakon
toga čekamo da riba dođe i počne se hraniti. Kada ugrizi prestanu, počinjemo
s dohranjivanjem manjom količinom kuglica (klikera) prihrane. Tako privlačimo
ribu, a možemo je i dignuti s dna ukoliko nam je to cilj. Budući da smjesa za
početno hranjenje i kasnije dohranjivanje mora imati istu boju i ukus, ali
mora biti različitog fizičkog svojstva (prvo se mora polako raspadati i
padati na dno, a druga bi se trebala raspadati već uz put) treba napraviti
sljedeće: u prvu smjesu treba dodati neko ljepilo npr. PV1, melasu ili maltex,
a u drugu kokosovo brašno, treset ili crviće.
Primjeri
Za uspješno primamljivanje koriste se kao osnova prethodne
tri tehnike i dva tipa primamljivanja (groundbaiting - razbacivanje kugli
kruha) i (loosefeeding - razbacivanje mamaca). Stvarno učinkoviti primjeri
koriste sve te elemente.
Babuška: ako je voda topla i stajaća treba koristiti
brašnastu hranu i žitarice u odnosu 2:1. Kod čistog dna primama treba biti
tvr a, a kod dna obraslog travom što rastresitija, kako bi se raspala još dok
pada i rasula što veću površinu. Koristite tehniku masovnog primamljivanja.
Dohranjujte samo ukoliko babuške prestanu raditi...
Crvenrepka: primamljujete uvijek po malo kako bi voda ispred
vas bila uvijek mutna. Loptice hrane trebaju sadržavati djeliće koji će se
poslije rastapanja dizati na površinu. U mješavinu treba dodati komade
treseta ili komadiće korice kruha i kastere. Oblak bi trebao biti žute,
narančaste ili bijele boje. Ukoliko možete naći larve komaraca, dodajte ih.
Međutim, obratite pažnju da se oni odmah razviju iz primame kako ne bi pali na
dno, odakle ih crvenrepka sigurno neće uzeti. Provjereni način primamljivanja
riba predstavlja učvršćivanje na dnu komadića starog kruha u odgovorajućoj
mreži...
Cvergl (patuljasti somić): obično se koristi standardna
hrana za primamljivanje na dnu uz dodatak životinjskih dijelova: crva,
isjeckanih glista i blago usmrdjeli komadići kedera. Primamu bacajte uvijek na
isto mjesto, ne rasipajući je. Dobra je ideja pravljenje malo veće metalne
hranilice s manjom količinom otvora. Ovu hranilicu punimo usmrdjelom primamom
i vezujemo debljim konopcem. Nakon toga bacamo sistem na mjesto pecanja.
Cverglani imaju izniman “njuh” i naći će svaku gomilu hrane. Nakon osnovnog
primamljivanja, povremeno dohranjujte mjesto crvićima...
Deverika: u malu količinu primame dodajte kastere i
nekoliko isjeckanih glista, tek toliko da se kugla ne raspadne u zraku kada se
stisne u ruci. Dobra je inačica dodavanja crvića u sredini kugle. Na taj se
način crvići neće odmah osloboditi iz primame, već će postepeno, jedan za
drugim izlaziti, što će deveriku duže držati na jednom mjestu...
Jez: to je riba dna i tu je i treba tražiti i
primamljivati. Također, voda ne treba biti dublja od tri metra, inače tu jez
vrlo rijetko, osim zimi i ne dolazi. Treba nam tvrda primama, tamne boje, da
pada na dno i po mogućnosti ne stvara ni malo magle. Primama se baca tehnikom
polumasovnog prihranjivanja s kasnijim dohranjivanjem.
Dohranjivanje se može obaviti klikerima same osnovne primame ili rasipanjem
kukuruza...
Karas: jedna od najboljih metoda za primamljivanje karasa je
masovno primamljivanje. Međutim, ono mora trajati duže vremensko razdoblje.
Karasi su teritorijalne životinje i jednokratnom primamom nije ih moguće
izmamiti u tuđe područje. Međutim, ako je primamljivanje redovno
(prehranjivanje) oni se mogu okupiti na mjestu za hranjenje...
Kečiga: primama treba biti teška, masna, hranjiva, tamna i
ljepljiva. Najbolje je oblikovati loptu od biljne primame, a onda u nju dodati dijelove
životinja. Od primame se oblikuju lopte veličine mandarine i s oko 1/2 kg
hrane nahrani mjesto pecanja. Nakon toga, na isto mjesto se zabacuje sistem s
hranilicom u slučaju da je dubinska metoda u pitanju, odnosno namamčena
udica, ukoliko se peca uz pomoć plovka. Za razliku od deverike koja se nikada
neće dignuti s dna, kečigu možemo odgovarajućom primamom dići od dna, ako
nam je to cilj. Primama koja to može uraditi mora u sebi imati elemente koji
prilikom raspadanja isplivavaju, kao što su korica kruha i treset. Jedini
razlog zašto želimo kečigu podignuti s dna je pecanje plovkom na mjestima
gdje je dubina jako velika ili dno pretjerano zatravnjeno i prekriveno
panjevima.
Klen: kada klena želimo pecati plovkom, nije loše prizvati
jato. Najlakše se to radi mesnim crvićima, konopljinim sjemenom ili kukuruzom
šećercem...
Linjak: primamljivanje je jednostavno - bacite dvije ili tri
kugle veličine mandarine u obliku prstena na željeno mjesto pecanja. Pecajte
u središte tog prstena. Nemojte prihranjivati ponovno sve dok ne upecate
nekoliko riba ili bar jednog krupnijeg jer ćete uplašiti ostale. Primama
treba biti tamna, smeđe boje ili boje dna, blagog slatkog ukusa. Bitno je da
primama bude kompaktna, da brzo pada na dno i tu se raspada ne dižući
prevelik oblak...
Mrena: za primamu potrebno vam je bar dva kg sjemena
konoplje i kilogram kastera za cijeli dan pecanja. Hrani je se tijekom dana, na
više mjesta. Dobro je, ako je voda bistra, promatrati kretanje mrene i u
zavisnosti od njega namjenski nuditi mamac. Iznimno dobra kombinacija je da
zabacite udicu namamčenu komadićem mesnog nareska na mjestu primamljenom
sjemenom konoplje...
Plotica: u sastavu primame treba biti po jedan dio mljevenog
sirovog zrna konoplje, brašna soje, brašna kukuruza, kuhanog tijesta
(crvenog) i sira na dva dijela kruha. Kao specijalni aktivator koriste se
crvići koji se dodaju u sredinu kugle. Tako pripremljena kugla lijepo pada na
dno i tu se ubrzano raspada. Ipak, s crvima ne treba pretjerivati jer previše
crva znači primamu koja se raspada u srednjem sloju. S druge strane, plotice
se vrlo brzo zasite crva i odlaze. Bacanje primame treba biti u pravcu ribiča,
a ne uzvodno...
Šaran: najčešće se koristi isto načelo kao i kod
primamljivanja karaša. Neophodno je stvoriti naviku ribi i na mamac i na
mjesto hranjenja. Treba dolaziti na vodu bar svakog drugog dana i u približno
isto vrijeme rasipati mamac na koji se želi pecati. Prije samog ribolova mnogi
autori preporučuju ponovno razbacivanje mamaca, po sistemu 200 komada za
primamu, dva za udice...
Tolstolobik: za uspješan ribolov obvezno je korištenje
primame (primama u vodi treba stvoriti oblak po čitavoj visini vodenog stupa i
blago muti vodu oko hranilice). Od mamaca se koristi prazna udica kod sistema s
tehnoplanktonskom tabletom (tolstolobik usisa udicu prilikom hranjenja),
stiroporna kuglica, svila mladog kukuruza, mladi ili kuhani kukuruz, list
djeteline, komadići vodenog bilja... (Izvor: Ribolovački magazin)
![]() |