Neke je vrste riba najlakše privući masovnim primamljivanjem, neke zahtijevaju stalno hranjenje, a neke, uz sve to, i dohranjivanje.

Tehnika primamljivanja podrazumijeva da se mamljenje baca samo jednom na početku ribolova jer bi dodatno ubacivanje ili uplašilo željenu ribu ili dozvalo neželjene goste. Uglavnom se koristi kod stajaćih i iznimno sporo tekućih voda. Cilj nam je da na mjesto privučemo ribu i da je tu i zadržimo što duže. Ukupnu količinu, a to je obično od 5 do 15 kugli veličine manje naranče, bacamo na mjesto na kojem želimo pecati. Drugi problem je u stvari problem istodobnosti aktiviranja primame. Ukoliko bi se primama raspala istodobno, taj bi učinak bio umanjen. To je razlog što jedan dio mase stisnemo iznimno čvrsto, on će se zadnji raspasti, jedan dio blago i jedan dio samo ovlaš da bi se raspao i aktivirao već u dodiru s dnom. Tim načinom se uglavnom privlače krupnije ribe dna kao što su šaran, deverika, linjak, cverglan, ali i neke ribe brzih voda kao što su mrena ili skobalj.

Stalno primamljivanje

Ta metoda je potpuna suprotnost prethodnoj. Primjenjuje se na brzo tekućim vodama kao i na vodama gdje je struja jaka, pa bi svako masovno primamljivanje trajalo prekratko, a utrošak primame bio neisplativ. Posebno je pogodno za lov riba koje se peca na vrhu ili u srednjem sloju vode kao što su: beovice, crvenperke, bodorke, klenovi i klenići. Sama tehnika se sastoji u stalnom ubacivanju određene količine materijala u vodu. Taj ritam je po pravilu sa svakim ubačajem plovka, kojim se u ovakvim situacijama obično i peca. Krajnji je cilj napraviti oblak hrane na dubini i mjestu na kojem provlačimo mamac. Dubina raspadanja se rugulira mekoćom primame i njezinom veličinom (manje kugle se brže rastapaju od većih). Nikako ne smijemo dozvoliti da pretjeramo s količinom hrane jer će se ribe najesti i napustiti mjesto. Dakle, svie vrijednosti se podešava od slučaja do slučaja, a reper je oblak primame na željenoj dubini.

Polumasovno prihranjivanje uz dohranjivanje

Kako ni jedna metoda nije idealna, ni prethodne dvije se ne mogu uvijek primijeniti. Najveća mana prve je mogućnost da se pretjera s količinom hrane, kao i ograničenje na spore i mirne vode. Druga tehnika, ipak, traži više pažnje i stalno promatranje učinka i može ponekad biti zamorna za ribiča. Mješavina tih dvaju tehnika je uzela one najbolje elemente od svake. Prvo se baca veća količina primame na dno, ali je ta primama u tom slučaju isto stisnuta i raspada se jednokratno. Bacimo do pet kugli. Nakon toga čekamo da riba dođe i počne se hraniti. Kada ugrizi prestanu, počinjemo s dohranjivanjem manjom količinom kuglica (klikera) prihrane. Tako privlačimo ribu, a možemo je i dignuti s dna ukoliko nam je to cilj. Budući da smjesa za početno hranjenje i kasnije dohranjivanje mora imati istu boju i ukus, ali mora biti različitog fizičkog svojstva (prvo se mora polako raspadati i padati na dno, a druga bi se trebala raspadati već uz put) treba napraviti sljedeće: u prvu smjesu treba dodati neko ljepilo npr. PV1, melasu ili maltex, a u drugu kokosovo brašno, treset ili crviće.

Primjeri

Za uspješno primamljivanje koriste se kao osnova prethodne tri tehnike i dva tipa primamljivanja (groundbaiting - razbacivanje kugli kruha) i (loosefeeding - razbacivanje mamaca). Stvarno učinkoviti primjeri koriste sve te elemente.

Babuška: ako je voda topla i stajaća treba koristiti brašnastu hranu i žitarice u odnosu 2:1. Kod čistog dna primama treba biti tvr a, a kod dna obraslog travom što rastresitija, kako bi se raspala još dok pada i rasula što veću površinu. Koristite tehniku masovnog primamljivanja. Dohranjujte samo ukoliko babuške prestanu raditi...

Crvenrepka: primamljujete uvijek po malo kako bi voda ispred vas bila uvijek mutna. Loptice hrane trebaju sadržavati djeliće koji će se poslije rastapanja dizati na površinu. U mješavinu treba dodati komade treseta ili komadiće korice kruha i kastere. Oblak bi trebao biti žute, narančaste ili bijele boje. Ukoliko možete naći larve komaraca, dodajte ih. Međutim, obratite pažnju da se oni odmah razviju iz primame kako ne bi pali na dno, odakle ih crvenrepka sigurno neće uzeti. Provjereni način primamljivanja riba predstavlja učvršćivanje na dnu komadića starog kruha u odgovorajućoj mreži...

Cvergl (patuljasti somić): obično se koristi standardna hrana za primamljivanje na dnu uz dodatak životinjskih dijelova: crva, isjeckanih glista i blago usmrdjeli komadići kedera. Primamu bacajte uvijek na isto mjesto, ne rasipajući je. Dobra je ideja pravljenje malo veće metalne hranilice s manjom količinom otvora. Ovu hranilicu punimo usmrdjelom primamom i vezujemo debljim konopcem. Nakon toga bacamo sistem na mjesto pecanja. Cverglani imaju izniman “njuh” i naći će svaku gomilu hrane. Nakon osnovnog primamljivanja, povremeno dohranjujte mjesto crvićima...

Deverika: u malu količinu primame dodajte kastere i nekoliko isjeckanih glista, tek toliko da se kugla ne raspadne u zraku kada se stisne u ruci. Dobra je inačica dodavanja crvića u sredini kugle. Na taj se način crvići neće odmah osloboditi iz primame, već će postepeno, jedan za drugim izlaziti, što će deveriku duže držati na jednom mjestu...

Jez: to je riba dna i tu je i treba tražiti i primamljivati. Također, voda ne treba biti dublja od tri metra, inače tu jez vrlo rijetko, osim zimi i ne dolazi. Treba nam tvrda primama, tamne boje, da pada na dno i po mogućnosti ne stvara ni malo magle. Primama se baca tehnikom

polumasovnog prihranjivanja s kasnijim dohranjivanjem. Dohranjivanje se može obaviti klikerima same osnovne primame ili rasipanjem kukuruza...

Karas: jedna od najboljih metoda za primamljivanje karasa je masovno primamljivanje. Međutim, ono mora trajati duže vremensko razdoblje. Karasi su teritorijalne životinje i jednokratnom primamom nije ih moguće izmamiti u tuđe područje. Međutim, ako je primamljivanje redovno (prehranjivanje) oni se mogu okupiti na mjestu za hranjenje...

Kečiga: primama treba biti teška, masna, hranjiva, tamna i ljepljiva. Najbolje je oblikovati loptu od biljne primame, a onda u nju dodati dijelove životinja. Od primame se oblikuju lopte veličine mandarine i s oko 1/2 kg hrane nahrani mjesto pecanja. Nakon toga, na isto mjesto se zabacuje sistem s hranilicom u slučaju da je dubinska metoda u pitanju, odnosno namamčena udica, ukoliko se peca uz pomoć plovka. Za razliku od deverike koja se nikada neće dignuti s dna, kečigu možemo odgovarajućom primamom dići od dna, ako nam je to cilj. Primama koja to može uraditi mora u sebi imati elemente koji prilikom raspadanja isplivavaju, kao što su korica kruha i treset. Jedini razlog zašto želimo kečigu podignuti s dna je pecanje plovkom na mjestima gdje je dubina jako velika ili dno pretjerano zatravnjeno i prekriveno panjevima.

Klen: kada klena želimo pecati plovkom, nije loše prizvati jato. Najlakše se to radi mesnim crvićima, konopljinim sjemenom ili kukuruzom šećercem...

Linjak: primamljivanje je jednostavno - bacite dvije ili tri kugle veličine mandarine u obliku prstena na željeno mjesto pecanja. Pecajte u središte tog prstena. Nemojte prihranjivati ponovno sve dok ne upecate nekoliko riba ili bar jednog krupnijeg jer ćete uplašiti ostale. Primama treba biti tamna, smeđe boje ili boje dna, blagog slatkog ukusa. Bitno je da primama bude kompaktna, da brzo pada na dno i tu se raspada ne dižući prevelik oblak...

Mrena: za primamu potrebno vam je bar dva kg sjemena konoplje i kilogram kastera za cijeli dan pecanja. Hrani je se tijekom dana, na više mjesta. Dobro je, ako je voda bistra, promatrati kretanje mrene i u zavisnosti od njega namjenski nuditi mamac. Iznimno dobra kombinacija je da zabacite udicu namamčenu komadićem mesnog nareska na mjestu primamljenom sjemenom konoplje...

Plotica: u sastavu primame treba biti po jedan dio mljevenog sirovog zrna konoplje, brašna soje, brašna kukuruza, kuhanog tijesta (crvenog) i sira na dva dijela kruha. Kao specijalni aktivator koriste se crvići koji se dodaju u sredinu kugle. Tako pripremljena kugla lijepo pada na dno i tu se ubrzano raspada. Ipak, s crvima ne treba pretjerivati jer previše crva znači primamu koja se raspada u srednjem sloju. S druge strane, plotice se vrlo brzo zasite crva i odlaze. Bacanje primame treba biti u pravcu ribiča, a ne uzvodno...

Šaran: najčešće se koristi isto načelo kao i kod primamljivanja karaša. Neophodno je stvoriti naviku ribi i na mamac i na mjesto hranjenja. Treba dolaziti na vodu bar svakog drugog dana i u približno isto vrijeme rasipati mamac na koji se želi pecati. Prije samog ribolova mnogi autori preporučuju ponovno razbacivanje mamaca, po sistemu 200 komada za primamu, dva za udice...

Tolstolobik: za uspješan ribolov obvezno je korištenje primame (primama u vodi treba stvoriti oblak po čitavoj visini vodenog stupa i blago muti vodu oko hranilice). Od mamaca se koristi prazna udica kod sistema s tehnoplanktonskom tabletom (tolstolobik usisa udicu prilikom hranjenja), stiroporna kuglica, svila mladog kukuruza, mladi ili kuhani kukuruz, list djeteline, komadići vodenog bilja... (Izvor: Ribolovački magazin)