Život bez muke i nereda
Jeste li se sjetili kupiti jeftinu plastičnu foliju i njome zaštititi radnu površinu prilikom rada za koji smatrate da će je dosta zaprljati? Kad završite jedno ...
Pet načina kako pronaći pravog životnog partnera
Postoje razne stvari koje nekome mogu otežati pronalazak srodne duše, počevši od previše zauzetosti poslom, nespojivosti itd. Postoje čak i oni koji su odlučili ...
Kostarika je proglašena najsretnijom zemljom u Latinskoj Americi
Ovo istraživanje mjeri očekivano trajanje života, BDP po stanovniku, doživljaj korupcije, slobodu donošenja odluka, podršku drugih ljudi u teškim vremenima i ve ...
Anketa


NALAZITE SE U > Razgovor s povodom
Velika pandemija AIDS-a još je uvijek u tijeku. i do sada je od ove bolesti umrlo oko 30 milijuna ljudi
Objavljeno: 14.03.2021. 17:12  
Prof. dr. sc. primarijus Darko Ropac: Korona je slična gripi, ali je ipak puno ozbiljnija i opasnija bolest
Prof. dr. sc. primarijus Darko Ropac: Korona je slična gripi, ali je ipak puno ozbiljnija i opasnija bolest

Međunarodna zračna luka Jomo Kenyatta International, Nairobi (slikao: Željko Marušić)

Pandemija korona virusa podsjetila je starije na epidemiju velikih boginja u Jugoslaviji 1972. godine. Mlađima je sve to nepoznanica i nakon početne izgubljenosti dobili smo dva suprotna načina razmišljanja, a koja su tako očita kako na ulici tako i u razgovorima.

 

Razgovarao: Željko Marušić

S jedne strane imamo mlade ljude koji hodaju, voze se na biciklu ili trče s maskom na licu, i druge koji se okupljaju na javnim površinama i bezbrižno druže. Pogledajmo kako na sve gleda naš epidemiolog i stručnjak prof. dr. sc. primarijus Darko Ropac, doktor biomedicinskih znanosti i sveučilišni profesor, autor 25 udžbenika i vrlo citiran autor u svijetu, te redovni član Hrvatske akademije medicinskih znanosti, a koji je odlikovan i državnim odličjima.

 

- Počinjem heretičkim pitanjem kako da upravo vi niste glavni u Kriznom stožeru?

Moramo razlikovati dvije institucije. Jedna je Stožer civilne zaštite RH a druga je Znanstveni savjet Vlade RH za covid-19 bolest. U prvoj su članovi stručnjaci različitog profila koji su po službenom položaju na rukovodećim mjestima u svojim institucijama (uglavnom ravnatelji tih ustanova). To je bitno za bolju koordinaciju rada institucija koje su na prvoj crti obrane od pandemije. Ujedno su to osobe koje su zaposlenici u sustavu pa podliježu odlukama Vlade ili Ministarstva zdravstva. Oni su ti koji su odgovorni za ostvarenje preventivnih i drugih mjera u svojim ustanovama ili u sustavu na čijem su čelu. 

U Znanstvenom savjetu nalaze se aktualni znanstvenici iz domovine i širom svijeta. Sve su to vrhunski stručnjaci u svojem znanstvenom području i nerijetko su vodeći u istraživanju virusa koji je izazvao pandemiju, traganju za lijekovima i najboljim cjepivima. Kao što se može vidjeti u oba slučaja članovi su stručnjaci i znanstvenici koji su aktivni sudionici u proučavanju pandemije ili njenom suzbijanju. U tom smislu ne nalazim mjesta za nekolicinu znanstvenika i stručnjaka koji bi imali što reći, ali zbog svojeg statusa umirovljenika, poput mene, nisu naprosto uzeti u obzir. 

 

- Koje su najveće epidemije bile u Europi u prošlom, 20. stoljeću, i koje pandemije u istom razdoblju u svijetu?

Kada je riječ o masovnoj pojavi bolesti, koja može zahvatiti pojedine države, moramo uvijek imati na umu da za uzročnike bolesti ne postoje granice. Uzročnici se nesmetano šire po svijetu brzinom najbržeg prijevoznog sredstva. U srednjem vijeku, kod širenja kuge (crne smrti), bili su to jedrenjaci koji su uz posadu, putnike i robu iz žarišta bolesti prevezli i štakore koji su zarazu proširili po čitavoj Europi i uzrokovali visoku smrtnost stanovništva. Danas su za širenje pogodni zrakoplovi. Stoga nije čudo da odjednom u srcu Europe netko oboli od npr. ebola groznice jer je upravo stigao iz neke afričke zemlje u kojoj hara ta opasna zaraza. 

Tijekom 20. stoljeća u Europi su harale neke teške zarazne bolesti. Među njima treba spomenuti velike boginje (Variola vera). Zadnja pandemija te bolesti završila je 1972. godine, pri čemu je zahvatila i jug tadašnje države (SFR Jugoslavije) u kojoj se pojavila među hadžijama, muslimanima povratnicima s hadža iz Meke i Medine. Tada je pandemija prekinuta sveobuhvatnim, obaveznim cijepljenjem cjelokupnog stanovništva što je obavljeno u svega nekoliko tjedana. Na taj način stvoren je kolektivni imunitet kod sveg stanovništva te je virus nestao. Pet godina kasnije (1977.) Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je eradikaciju velikih boginja, tj. da u prirodi, a ni među ljudima, više nema uzročnika te smrtonosne bolesti (smrtnost je iznosila 30%). To je za sada jedina bolest koju je čovjek cijepljenjem uspio u potpunosti ukloniti s kugle zemaljske. 

Druga pošast bila je pandemija španjolske gripe koja je izbila 1918. po završetku I. Svjetskog rata. U svega godinu dana od nje je umrlo oko 50 milijuna ljudi, što je dvostruko više negoli tijekom velikog rata. Umirali su pretežito mlađi muškarci pa se visoka smrtnost među njima povezuje s iscrpljenošću tijekom prethodnog rata. I danas strahujemo od izbijanja pandemije gripe jer se taj virus povremeno pojavljuje među ptica i svinjama s kojih može prijeći na ljude. Zato se u cjepivu protiv gripe redovito nalazi i taj podtip virusa. 

Ne smijemo zaboraviti i veliku pandemiju AIDS-a koja je započela šezdesetih godina 20. stoljeća u Africi, a još je uvijek u tijeku. Do sada je od ove bolesti umrlo oko 30 milijuna ljudi a još nije pronađen lijek kojim bi se bolest izliječila, a niti cjepivo kojim bi se spriječila. Bolest je zahvatila i naše krajeve s nekoliko stotina oboljelih i umrlih do sada. 

Uz ove bolesti povremeno u Europu prodre uzročnik kolere iz njenih žarišta u indijskom potkontinentu, jer pandemija ove bolesti nije zaustavljena niti nakon više desetljeća njenog širenja svijetom. Naravno, uvjeti za njeno širenje u Europi su mali tako da bolest danas ne predstavlja ozbiljnu poteškoću za zemlje razvijenog svijeta. 

Bilo je i drugih smrtonosnih zaraznih bolesti koje su danas mahom suzbijene, poput dizenterije, tifusa, pjegavca, osobito tijekom rata kad su narušeni higijenski i drugi uvjeti života. 

 

- I dalje mnogi tvrde da je korona virus samo puno jača gripa. Ima li tu, barem djelomične, istine?

Prema mehanizmu prijenosa covida–19 bolest spada u respiratorne zarazne bolesti, tj. one koje se šire zrakom (premda je moguć prijenos dodirom). Stoga je simptomatologija uglavnom izražena od strane dišnog sustava. A ti simptomi su vrlo slični onima kod gripe, ili neke druge respiratorne zarazne bolesti. U tom smislu moglo bi se reći da su te dvije bolesti slične. Među njima ipak postoji znatna razlika. Najnoviji sojevi virusa gripe (nakon španjolske gripe) ne izazivaju kod većine zaraženih tako tešku kliničku sliku niti je tako visoka smrtnost među oboljelima. Nakon epidemije gripe u RH obično se registrira do 100 smrtnih ishoda koji se mogu povezati s gripom. Uglavnom su to komplikacije nakon gripe koje nastaju kod kroničnih i starijih bolesnika čiji je imunitet oslabljen. U slučaju korone smrtnost je daleke izraženija i kreće se do 5%. Osim toga klinička slika kod covida-19 je znatno teža pa zahtijeva bolničko liječenje velikog broja bolesnika što znatno opterećuje zdravstveni sustav i remeti njegov normalni rad. Uz to jedan dio oboljelih se liječi pomoću respiratora, što zahtjeva opremu, stručno osoblje, posebne uvjete uz visoku smrtnost tih bolesnika (do 70%). Toga kod gripe nema. Stoga, moglo bi se u širem kontekstu reći da je korona slična gripi, ali je ipak puno ozbiljnija i opasnija bolest. 

 

- A gdje je gripa nestala? Nigdje je se ne spominje i jesu li mnogi s gripom proglašeni bolesnim od covida-19?

Mjere za suzbijanje prijenosa respiratornih bolesti su jednake za sve uzročnike te skupine bolesti. To znači da pri nošenju maske, dezinfekciji ruku, držanju međusobnog razmaka, zabrani okupljanja, zatvorenim školama, kinima, kazalištima, većim zabavama istovremeno se stanovništvo štiti i od drugih bolesti, pa tako i gripe. Na taj način, provodeći mjere protiv korona virusa čovječanstvo je provelo mjere sprečavanja širenja virusa gripe. To je jadan od važnih razloga što se epidemija gripe nije pojavila kao što je to bilo do sada uobičajeno u zimskim mjesecima. Ima tu vjerojatno i nekih drugih, bioloških razloga, koje bi tek trebalo dokazati. 

 

Mislim da će biti zanimljiv odgovor na sljedeće pitanje. Naime, veliki broj ljudi je nevjerojatno zastrašen i pomalo izgubljen. Tako sam imao primjer da mi je na bioenergetske terapije došla žena koja je ispod debele krpene maske iz kućne radinosti imala temeljito presložen muški rupčić preko nosa i usta. Gotovo se ugušila u nekoliko minuta od stavljanja maske. Srećom, poslušala me je i pravilno je počela nositi masku.

 

- Proteklih godinu dana smo čuli od našeg Stožera, pokazalo se, niz dezinformacija o tome kako se zaštiti od zaraze počam od toga da virus lebdi na točno određenoj visini, pa da leži na tlu, sve do zaštitnih maski koje treba nositi. Zatim su nam ukinuli javni prijevoz, odjednom se možemo u njemu voziti, ali točno određeni broj ljudi koji je nemoguće provjeriti, bili su im krivi trgovački centri koji upravo raspolažu s ogromnim prostorima i u visinu, pa do činjenice da su dozvolili sramotno veliki broj ljudi na pogrebu pokojnog zagrebačkog gradonačelnika. Podsjećam, sada čak i Svjetska zdravstvena organizacija preporuča jedino FFP 2 masku. Možete li to ne samo objasniti već nam i ukazati što je istina?

Što se tiče nošenja maske važno je da je se nosi pravilno. Neke maske su testirane pa ih se može preporučiti. Naravno, te su i znatno skuplje. Nije potrebno pretjerivati, ali maska preko nosa i usta u trgovini ili u dodiru s drugim osobama dovoljna je za uspješno sprečavanje prijenosa virusa. Osobito je to važno u zatvorenom prostoru gdje je dodir među ljudima neposredniji. Ako maske nose oba sugovornika vjerojatnost prijenosa zaraze je mala. 

Što se tiče odluka Stožera one su ponekada bile pomalo zbunjujuće, ili su se brzo mijenjale. To povezujem s promjenama epidemiološkog stanja, novim znanstvenim spoznajama i željom Vlade da se osigura funkcioniranje privrede od koje ipak svi mi živimo. Dakle, kod donošenja odluka u igri su dvije suprotstavljene strane. Struka koja traži zatvaranje i politike koja želi otvaranje. Ipak, ukupna ocjena donijetih odluka je pozitivna i dobar je balans između željenog i mogućeg. 

 

- Pitat ću konkretno: Je li korona virus doista tako zarazan uzmemo li u obzir da je zaraženo svega jedan posto svjetskog stanovništva? Dobro, neka bude jedan i pol s nizom neprijavljenih slučajeva u Africi ili u državama s velikim međusobnim udaljenostima.

Korona virus je doista jako zarazan. Rekao bih da je zarazniji negoli smo do sada mislili. Naime, osim gotovo 20% pozitivnih u PCR testu (koji je visoko specifičan) možemo reći da je jednako toliko osoba među stanovništvom zaraženo tim virusom. Na to ukazuju najnovije istraživanja prisutnosti specifičnih protutijela u krvi naših stanovnika. To su osobe koje su stvorile imunitet bez pojave bolesti ili uz blage simptome zbog kojih nisu tražili liječničku pomoć. To mi u epidemiologiji nazivamo asimptomatskim zarazama. Na tom mehanizmu počiva prirodno prokužavanje stanovništva. 

Drugi mehanizam je cijepljenje. Ako procjenjujemo (u što još nismo sigurni) da nam je potrebna procijepljenost od najmanje 70% kako bismo zaustavili ovu pandemiju onda slobodno možemo reći da će nam u tom nastojanju pomoći spomenuti prirodni proces stvaranja imuniteta kod stanovništva. 

 

- Što biste vi predložili, kao vrlo ugledan epidemiolog, za nastavak borbe protiv korona virusa? Možemo li dozvoliti da se političari i liječnici postavljeni po političkoj liniji tako „igraju" našim životom, psihom, sudbinama?

Nesumnjivo da pandemija utječe na psihu ljudi jer nam je u potpunosti promijenila naš dosadašnji opušten način života. Kakve će biti kasne posljedice na psihičko stanje ljudi tek ćemo vidjeti, premda se već sada uočavaju negativne posljedice (depresija, anksioznost, porast obiteljskog nasilja, PTSP i sl.). 

Jedini izlaz iz pandemije je stvoriti specifičnu zaštitu protiv virusa, a to je cijepljenje uz spomenuto prirodno prokužavanje koje nije zanemarivo. Do postizanja cilja visoke procijepljenosti stanovništva još ćemo pričekati neko vrijeme. S jedne strane imamo osobe koje se ne žele cijepiti (a ne bi ih trebalo biti više od 20%), s druge strane imamo sumnju u posljedice nakon primanja određenih cjepiva, a s treće i najvažnije imamo opstrukciju u isporuci ugovorene količine cjepiva. Bogatiji su naprosto kupili proizvedene količine i procijepili svoje stanovništvo (Izrael), ili zabranili izvoz cjepiva dok se ne riješi problem zaštite u vlastitoj zemlji (Velika Britanija, a sada u EU), uz poteškoće u masovnoj proizvodnji. 

Ovdje smo i mi zakazali uništavanjem našeg Imunološkog zavoda koji je svojevremeno bio jedan od najvećih i najpouzdanijih proizvođača cjepiva u svijetu. Primjerice, tijekom pandemije velikih boginja u Jugoslaviji Imunološki zavod je tjedno proizvodio gotovo milijun cjepiva. Dok se ne postigne potrebna razina imuniteta kod stanovništva do tada ćemo se i dalje suočavati s ograničenjima u svakodnevnom životu. 

 

- Čak je sve više liječnika ogorčeno potezima političara. Neke otpore možemo vidjeti kroz njihove javne nastupe, objavljene članke ili čak borbom protiv nametnutih zabrana. Uostalom, svjedoci smo kako sada imaju najobičnije kirurške zaštitne maske dok cijepe, a za razliku od „skafandera" koji još uvijek neki nose. Što o tome kaže dr. Ropac?

Trebamo razlikovati cijepljenje uglavnom zdravog stanovništva, tj. osoba koje trenutačno ne boluju od covid-19 bolesti (premda mogu biti asimptomatski zaraženi). Kod toga nije potrebno nositi nikakvu posebnu zaštitu, osim uobičajene (posebne pregače, gumene rukavice i običnu masku). Kod dodira s oboljelima od te bolesti postupak je puno zamršeniji. Obavezno je nošenje zaštitnih skafandera jer je to jedina zaštita od zaraze. Uz to naši su zdravstveni radnici uglavnom procijepljeni protiv te zaraze pa je vjerojatnost njihovog obolijevanja svedena na najmanju moguću mjeru, premda se još uvijek postavlja pitanje mogućnosti prijenosa zaraze bez obzira na postojeći imunitet. To je još predmet istraživanja i znanstvenih rasprava. To je razlog što su i dalje maksimalno zaštićeni. Dakle, osobna zaštita ovisi o razini stvarne opasnosti od zaražavanja. Stoga ne treba čuditi različita zaštita kod zdravstvenih radnika u različitim procedurama postupanja kod korona virusa. 

 

- Mnogi moji prijatelji liječnici ne preporučaju tako često pranje ruku i korištenje dezinfekcijskih sredstava budući da će nam nestati s kože nježni zaštitni sloj i postat ćemo još izloženiji zarazi. Koliko bi i kada trebalo ruke oprati i koliko dezinfekcijsko sredstvo djeluje na koži?

Svaka neumjerenost nije dobro došla. Stoga niti prečesta dezinfekcija ruku nije dobra. Višestruko šteti. Prije svega organska otapala koja se često nalaze u njima skidaju s kože njen prirodni zaštitni sloj koji onemogućava rast patogenih mikroorganizama. S druge strane neka od tih sredstava mogu izazvati promjene na koži sve do alergijskog dermatitisa. Dakle, oprez je nužan. Ono što svakako preporučam je primjena dezinficijensa kod ulaska u trgovinu jer time štitimo i sebe i druge. A to činimo najviše jednom ili dva puta u danu, ili rjeđe. Kod povratka kući nije potrebno koristiti dezinficijens već je sasvim dovoljno pranje ruku tekućim sapunom pod mlazom mlake vode. 

 

- Susretali ste se s raznim bolestima i epidemijama. Smatrate li da su zabrane kretanja bile dobar izbor, posebno ako uzmemo u obzir da je u pojedinim županijama bilo svega nekoliko desetaka zaraženih osoba? Uostalom, pogledajmo neke države s policijskim satovima (trenutno nam je najbliža Slovenija) čiji političari, po mome, maltretiraju građane gotovo godinu dana, a epidemija ne jenjava!

Kad smo se prvi puta susreli s pandemijom nismo imali nikakvo iskustvo u pravilnom postupanju u njenom suzbijanju. Tada je svaka mjera bila dobro došla kako bi se na neki način smanjih međuljudski dodir i širenje zaraze. Kako sve više upoznajemo našeg neprijatelja to nam je lakše donositi pravilne odluke. Ono što znamo iz povijesti je činjenica da je kod osobito opasnih zaraznih bolesti, poput velikih boginja, potpuna zabrana kretanja, uz sveobuhvatno cijepljenje, urodila brzim prekidom epidemijskog procesa i nestankom te bolesti. To je bila ideja i s covidom. 

Teško je reći je li zabrana kretanja imala presudan značaj u suzbijanju širenja u prvom valu pandemije ili je ta mjera posve neučinkovita. Dva su stava oko toga. Jedan je slobodno kretanje stanovništva i tako ubrzano prirodno prokužavanje (uz mogućnost većeg broja oboljelih i umrlih). primjer Švedske, ili stroga zabrana kretanja (svojevrstan policijski sat kojem pribjegava većina zemalja teško pogođenih pandemijom). Budućnost će pokazati tko je bio u pravu. 

 

-Svjetska zdravstvena organizacija tvrdi kako se važe procjena između prijetnje koju predstavlja kao nužnu opasnost kao i korist koju bi nastala uporabom proizvoda (cjepiva protiv korona virusa) u odnosu na moguće opasnosti. Pa što o tome mislite?

U medicini se često koristi metoda procjene rizika. S jedne strane imamo opasnost od obolijevanja s teškom kliničkom slikom i smrtnim ishodom a s druge strane opasnost od mogućih posljedica primjene cjepiva. Koliko god se postupa po propisanoj proceduri prigodom izrade cjepiva uz terensko ispituje njegove učinkovitost i moguće opasnosti, to se ne može zamijeniti sveobuhvatnim terenskim istraživanjem nakon masovne primjene na ljudima. 

Osim toga, poznate su međupopulacijske razlike koje mogu dovesti do različitog imunološkog odgovora ili nuspojave. Stoga istraživanja cjepiva, ili nekog lijeka, nisu nikada konačna. Uvijek postoji mogućnost pojave neke komplikacije ili neželjene ozbiljne popratne pojave koja nije uočena na ipak relativno malom broj cijepljenih u fazi ispitivanja cjepiva. Tek kad se prikupi dovoljno relevantnih podataka o cjepivu (učinkovitost, zaštitna vrijednost, jednostavnost primjene, dostupnost, popratne pojave i drugo) može se donijeti konačni sud o njegovoj primjeni ili neprimjeni. 

Neke popratne pojave, pa i smrtni ishodi, povezani s Astrazenekinim cjepivom zaslužuju pomno proučavanje i konačan zaključak o međusobnoj povezanosti ili slučajnoj koincidenciji ovih pojava. 

U procjeni rizika od primjene cjepiva sudjeluju državne agencije za lijekove i medicinske proizvode (kod nas HALMED), Europska agencija za lijekove (EMA) i u konačnici Svjetska zdravstvena organizacija. Sve države će postupiti po njihovim preporukama i procjenama kakvoće proizvoda/cjepiva. Činjenica je da kod cijepljenja ne bi trebalo biti nikakve opasnosti za cijepljenu osobu. Samo takvo cjepivo je prihvatljivo za masovnu upotrebu. 

 

- Sada se postavlja pitanje cjepiva. Je li ono ipak u eksperimentalnoj fazi i pokusni smo kunići, ako je suditi po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji?

Kao što sam malo prije objasnio. Svako cjepivo koje je dobilo odobrenje EME i državnih agencija za primjenu prošlo je temeljitu kontrolu kroz sve tri faze proizvodnje i dolaska na tržište. Tek kod masovne primjene u različitim populacijskim skupinama moguće je uočiti neke popratne pojave koje ranije nisu registrirane. Stoga ne bih rekao da smo pokusni kunići i da je na nama primijenjeno neko neprovjereno cjepivo već je to naprosto stvar praćenja primjene cjepiva na velikom broju ljudi u različitim populacijama. 

 

- Ali kakvo je to cjepivo koje traje svega šest mjeseci?

Tako kratkotrajno cjepivo može se smatrati beskorisnim. Dakle, dužina djelotvornosti cjepiva određuje se dužinom trajanja specifičnih protutijela u organizmu cijepljene osobe. Što je ono duže to je cjepivo kvalitetnije. Primjer izrazito kvalitetnog cjepiva je ono protiv virusa žute groznice (smrtonosna bolest u tropima) kod koje je dovoljna jedna doza cjepiva koja osigurava zaštitu do kraja života. Tako kvalitetno cjepivo moguće je proizvesti protiv uzročnika koji ne mutira. 

Drugi primjer je cjepivo protiv gripe pri kojem imunitet ne traje duže od godine dana, a uz to virus je podložan čestim mutacijama. Stoga je nužno cijepiti se svake godine s cjepivom koje je priređeno protiv aktualnih sojeva virusa koji su izolirani tijekom godine među ljudima. 

Kakvo će biti cjepivo protiv korone mi još ne znamo. Prekratko je vrijeme od početka primjene cjepiva pa do danas. Možda će i ono, zbog pojave mutiranih sojeva, trebati dobivati svake godine. To ćemo tek vidjeti. 

Ima ovdje još jedan imunološki zanimljiva pojedinost. U našem tijelu postoje tzv. memorijske stanice. Radi se o vrsti bijelih krvnih zrnaca koje imaju funkciju „upamtiti" prvi dodir s nekim uzročnikom. Pa kad u tijelu više i nema protutijela u cirkulaciji kod ponovnog susreta s tim uzročnikom u svega nekoliko dana dolazi do snažnog imunološkog odgovora s proizvodnjom visokih vrijednosti specifičnih protutijela. Zbog te činjenice čovjek od nekih bolesti ne može oboljeti dva puta. 

 

- Je li u redu da cjepivo AstraZeneca u nekim državama ne žele davati starijima od 50 godina, a u drugima, kao u Hrvatskoj, uvjeravaju nas da ga mogu dobivati i stariji iz razloga što općenito cjepiva nema dovoljno? I k tome ga zabranjuju nakon sve većeg broja umrlih.

To je stvar procjene opasnosti upotrebe nekog cjepiva. Kod nas za sada nije utvrđena povezanost primjene nekog cjepiva sa smrtnim ishodom (mada to ne znači da se veza neće utvrditi). Kada se dogode dva ili više smrtnih ishoda nakon primjene nekog cjepiva/lijeka tada se uzbune stručni krugovi, primjena se privremeno obustavlja dok se ne utvrde činjenice. Treba koristiti iskustva drugih koji su se suočili sa sličnim problemom. Tada stvar postaje jasnija i odluka je utemeljenija. Vrijeme će pokazati jesmo li bili u pravu ili smo olako prešli preko mogućih posljedica. 

 

- Cijepili ste se. Opišite nam osjećaj nakon dobivenog cjepiva, ali i donošenja odluke. Jeste li i koliko sigurni od zaraze?

Zbog životne dobi spadam u kategoriju ugroženih osoba pa je cijepljenje bilo jedina logična odluka. Cijepljenje je proteklo bez ikakvih problema, ako izuzmem laganu osjetljivost mjesta uboda tijekom idućeg dana. U kojoj mjeri sam otporan na zarazu teško je reći. Ali činjenica da je kod cijepljenih razina protutijela izrazito visoka može me uvjeriti u zaštitnu vrijednost cjepiva protiv pojave bolesti, ili njenih teških i smrtonosni oblika. 

Još se vode znanstvene rasprave u kojoj mjeri cijepljena osoba može biti zaražena (asimptomatski) i prenijeti zarazu na druge. Ono što iz imunologije znam je činjenica da razina lokalne otpornosti, uz humoralni (protutijela) i celularni (stanični) imunitet, ne dopuštaju razmnožavanje mikroba u organizmu nakon ponovnog susreta s tim uzročnikom do te mjere da bi takva osoba mogla širiti zarazu na druge. Da bi čovjek postao zarazan u njegovom organizmu moraju se mikrobi razmnožiti u dovoljnoj količini i izazvati određene simptome (stvaranje sluzi, kašalj, kihanje i sl.) da bi ta osoba postala zarazna za druge. A to se kod imune osobe ne događa. Dakle, smatram da je mala vjerojatnost prijenosa zaraze od imune osobe na nekog drugog. 

 

- Čak 46 država je odobrilo rusko cjepivo Sputnik V, kinesko Sinopharm je također rasprostranjeno u svijetu. Odobravate li takav odnos europskih političara prema njima? Ne štete li nama, običnim ljudima, svojim politikanstvom?

Koliko je meni poznato ovdje se ne radi samo o političkoj odluci već o dostupnosti podataka o proizvodnji cjepiva, i rezultatima njegove primjene na ispitanicima (dovoljan broj, različite dobne skupine, ljudi s komorbiditetom i dr.). EMA i HALMED zatražili su svu dokumentaciju od tih proizvođača kako bi mogli donijeti pravovaljanu odluku o kvaliteti proizvedenih cjepiva. Vjerujem da će se i ta cjepiva odobriti u dogledno vrijeme kada proizvođač dostavi tražene podatke. Ovdje svakako ima i nekih nejasnoća i otegotnih okolnosti. EMA zahtjeva uvid u proizvodne kapacitete i sam proces. U slučaju ovih cjepiva radi se o manje-više tajnim vojnim proizvodnim pogonima, što može predstavljati određeni problem u nadzoru njihovog rada. Osim toga ispitivanja učinkovitosti primjerice u Rusiji izvršena su na pripadnicima oružanih snaga, što znači na mladim i zdravim osobama. A što će se događati kod primjene na starima i bolesnima nije do kraja ispitano, pa bi i to mogao biti problem sve dok se ne prikažu rezultati cijepljenja stanovnika raznih godišta u tim državama. 

 

- Kada će korona virus, odnosno covid-19, postati nešto uobičajeno kao gripa?

Nisam prorok pa to ne mogu kategorički odrediti. Kao epidemiolog mogu procijeniti da će pandemija usporiti i postati manje značajna u trenutku kada kod stanovništva postignemo zadovoljavajuću razinu imunosti (procijepljenost i prirodno prokužavanje). No, i to nekada nije dovoljno, kao što nam pokazuje slučaj ospica (morbili) koje su visoko zarazne te je zahtijevana razina procijepljenosti iznad 90%. Sve ovisi i o mutacijama virusa te zaštitne vrijednosti primijenjenih cjepiva i na te mutante.  Dakle, puno je još nejasnoća da bi se mogao dati siguran odgovor.

 

- Možete li nam reći kakvo je stanje s ebolom, sarsom (kojeg je dio i covid-19), raznim svinjskim, ptičjim i sličnim gripama u svijetu i trebamo li zbog njih biti zabrinuti?

Činjenica je da se svakih nekoliko godina svijet susreće s nekim „novim" uzročnikom zarazne bolesti. Ovismo o narušenim ekološkim odnosima u pojedinim žarištima bolest se može proširiti, kako je to slučaj s ebolom. Ta će bolest još dugo praviti povremeno ozbiljne probleme u pojedinim afričkim zemljama (istočna obala) sa smrtnošću od 60%. Što se tiče respiratornih bolesti (gripa, SARS i sl.) njih se stalno prati te se poduzimaju potrebne preventive mjere kako bi se zaustavilo širenje bolesti po svijetu (zaustavljanje prometa iz tih zemalja, termometrija u zračnim lukama). Siguran sam da će se svijet u budućnosti još mnogo puta susresti s opasnim zaraznim bolestima protiv kojih nema niti lijeka, a niti cjepiva. U tom smislu povijest zaraznih bolesti se ponavlja već stoljećima. 

 

- Zašto nema cjepiva protiv AIDS-a koji hara podsaharskom, ali i drugim dijelovima Afrike, a rasprostranjen je u cijelom svijetu? Je li taj virus toliko različit?

Što se tiče AIDS-a radi se o skupini uzročnika i o njihovoj nevjerojatnoj mutaciji, gotovo iz generacije u generaciju. Zbog toga nije moguće proizvesti jedno cjepivo koje bi moglo zaštiti ljude od zaraze. Ima ovdje još jedan problem koji se odnosi na naš imunitet. Čini se da za sprečavanje zaraze virusom HIV nije dovoljna prisutnost protutijela u organizmu već bi u suzbijanju zaraze važnu ulogu trebali imati i drugi imunološki mehanizmi (lokalni i stanični imunitet). Cjepivo je u fazi istraživanja pa se valja nadati. 

 

- I, na kraju, koje su bolesti iskorijenjene cjepivom, odnosno cijepljenjem, te koje je, ili koja su, najuspješnije cjepivo u povijesti?

Posve iskorijenjena (eradicirana) na globalnoj razini (čitava Zemlja) jedino je Variola vera (velike boginje). I na to medicina može biti ponosna. Druga bolest kod koje je postignuta eradikacija na pojedinim kontinentima je dječja paraliza. U našoj zemlji i u Europi ove bolesti nema već desetljećima. Stoga je SZO Europu proglasila oslobođenom od ove teške bolesti. Cijepljenje je još uvijek obavezno zbog pojave velikih epidemija u drugim dijelovima svijeta i mogućnosti brzog širenja među neimunim osobama. 

Odlično cjepivo je protiv tetanusa jer jednom propisno imunizirana osoba može računati na najmanje desetogodišnju potpunu zaštitu od te bolesti (smrtnost uz sve metode liječenja je oko 10%). 

A najbolje cjepivo je ono protiv žute groznice, kako je već spomenuto. Jedna doza cjepiva štiti čovjeka čitav život.

Dakle, da zaključim. Ima nade za uspješnu borbu protiv nekih osobito opasnih zaraznih bolesti primjenom općih preventivnih mjera, specifičnih lijekova ako postoje ili još bolje razvojem kvalitetnih cjepiva uz potrebnu razinu procijepljenosti ugroženog stanovništva.


  isprintaj članak