Mobilna aplikacija Enjoy the best of Zagreb idealan je turistički vodič
S aplikacijom Enjoy the best of Zagreb se brzo može istražiti znamenitosti Zagreba te dobiti sve bitne informacije o gradu, javnom prijevozu, garažama, parkingu ...
Beč ima tisuću javnih česmi s pitkom vodom
Ozelenjivanje fasada, sadnja drveća i proširenje zelenih površina samo su neke od mjera protiv visokih temperatura. ...
Koliko dug bi trebao biti intimni čin po mišljenju žena
Istraživanja otkrivaju stvari koje se ne usudimo pitati u vezi trajanja spolnog odnosa. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Kolumna
Kada u ugostiteljskoj školi ne znaju kuhati
Objavljeno: 30.01.2019. 23:39  
Restoran Frankopan u Zagrebu na sramotu školstva
Restoran Frankopan u Zagrebu na sramotu školstva
  • Restoran Frankopan u Zagrebu na sramotu školstva
  • Restoran Frankopan u Zagrebu na sramotu školstva
  • Restoran Frankopan u Zagrebu na sramotu školstva
  • Restoran Frankopan u Zagrebu na sramotu školstva

Palačinke u uvarku od vina, juneća pisanica s pomfritom, zelena salata, ofucani jelovnik u kojem nedostaju listovi, dio lijepog restorana

 

Bilo je to pred desetak godina kada sam subotom, nakon odrađene emisije Sunčana (da podsjetim: najslušanija radio emisija u Hrvatskoj s preko milijun slušatelja po emisiji, a koja je emitirana subotom od 9 do 11 sati iz studija Narodnog radija, a prenosilo ju je prosječno 25 radio stanica!), s dragim suvoditeljem Silvanom odlazio na ručak u restoran Stara zagrebačka škola u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u zagrebačkoj Utrini.

 

Napisao: Željko Marušić

 

I tako je to dugo trajalo dok nam nije prekipjelo! Iskrižane cijene na listovima ofucanih jelovnika, jedna vrsta čaša za bilo koje piće, od soka i Coca-Cole preko rakije do piva, učenici su radili bez nadzora nastavnika… Sve gore od goreg.

I onda sam jednu subotu odlučio u emisiji Sunčana progovoriti o hrvatskim ugostiteljskim školama i to ne biranim riječima. Naime, žalosno je što svega nekoliko škola ima restorane otvorene za javnost, a oni su uglavnom jad i bijeda. U ponedjeljak me nazvala tadašnja ravnateljica, sutradan smo pozvani na radni ručak na kojem sam iznio primjedbe. Uvažene su sve osim – izbora vrsta čaša. To im je i danas velika boljka. Jelovnici su ispravljeni, nastavnici i konobari su počeli raditi subotom, a učenici su, nažalost, nestali "s vidika".

Posebno mi je drago što su kritika i primjedbe dobrohotno uvaženi i restoran je počeo bolje raditi, krenuli su s cateringom i osjećao sam se svakim dolaskom kao uvaženi gost. Nažalost, više ne rade subotom, već samo od ponedjeljka do petka.

 

Jedan bolji, drugi najgori

Ista škola ima i drugi restoran, restoran Frankopan, u zagrebačkoj Frankopanskoj ulici. Kako je daleko od očiju, čini mi se, daleko je i od srca. Priznajem, nikada nisam shvatio kako je taj restoran uspio opstati budući da u njemu kvaliteta usluge i jela svakim danom gora. Nekako vezan uz tu školu, znao sam otići nešto pojesti i u Frankopan, ali mi je večeras bio sigurno zadnji ulazak u njega!

Oko osam navečer smo prijatelj i ja ušli u potpuno prazan restoran. Ništa neobično za njega, ali dovoljno da se uprava Ugostiteljsko-turističkog učilišta upita zbog čega je tako i što treba mijenjati. Odmah ću i odgovoriti.

 

Ne treba puno za uspjeh

Prvo  treba promijeniti konobare! Treba zaposliti mlade, nasmijane, razgovorljive i ne umorne od života! Siguran sam da među učenicima imaju sposobne za taj posao.

Drugo, jelovnike treba osuvremeniti, a stare, ofucane, prljave i po svemu odbojne, odbaciti. Također se u školi trebaju sami sa sobom dogovoriti što će nuditi gostima i u njemu objaviti popis jela koje nude, a ne da na počasnom mjestu piše tatarski biftek kojeg nemaju! Ah, da, i pobrinuti se da na zalihi budu potrebne namirnice!

Naručili smo govedsku juhu, teleći odrezak Frankopan i teleći Zagrebački odrezak. Prijatelj je dobio naručeno, a ja sam dobio Zagrebački odrezak s purećim mesom! Kako je konobar vrijeme provodi uglavnom u kuhinji, otišao sam do njega i upozorio da mi je pogrešno donio. Kuharica, žena pred mirovinom, odgovorila je kako više nije bilo teletine pa je stavila puretinu! Halo? Trebam li reći kako je trebaal konobara upozoriti kako nema više teletine (sramota da je nema), a on me upitati želim li odrezak s puretinom ili neko drugo jelo. U zamjenu sam naručio juneću pisanicu (biftek) koji sam dobio, pazite (!), potpuno isušen, neukusan, tanak, tako da se i konobar našalio i rekao: "Izvolite naravni odrezak."!

 

Postoji i gore

Najgore od svega je što je kuharica, uz dodanu manju količinu svježeg pomfrita, dopekla pomfrit s tanjura! Strašno!

Ne smije se ni pomisliti da bi se ovako nešto smjelo dogoditi u restoranu uopće, a kamoli neke ugostiteljske škole! Posebno škole u kojoj je profesor kuharstva moj prezimenjak čijim se kuharskim djelima divim gledajući objave na Facebooku! Zašto ih nema i u ponudi restorana?

 

Palačinke u uvarku od vode i šećera

Kako zlo nikada ne dolazi samo, a nakon upita konobara želimo li nešto slatko, naručio sam palačinke u uvarku od vina. Posebno sam upitao zna li ih kuharica pripremiti. Odgovorio je potvrdno. Nažalost, ah, opet taj nažalost, dobio sam palačinke u slatkoj vodici.

Ne znam je li se kuharica tolikom vodom u salati (plivala je u njoj) i u palačinkama želi oprati od grijeha? Za to postoje crkve, a u restoranima treba biti poslužena dobra hrana. U restoranima ugostiteljskih škola – odlična!

Pitam se postoji li neki interni školski nadzor nad tim dijelom poslovanja otvorenim za javnost? Isto tako kada je ravnatelj bio u restoranu Frankopan i, predstavivši se, upitao goste jesu li i koliko zadovoljni? Je li sa stručnim nastavnicima kuharstva i usluživanja provjerio stanje u Frankopanu?

Smatram da je jedan od većih problema što sve naše ugostiteljske škole nemaju restorane otvorene za javnost, ali u kojima bi učenici obavljali praktični rad pod stalnim nadzorom i pod strogim radnim zadacima i uvjetima, posluživali vrhunsku hranu i pića te čak podučno djelovali na goste stavivši im vilicu i žlicu uz palačinke u uvarku od vina, poslužili pršut s kriškama dinje i slično!


U nekim ugoistiteljskim školama ne znaju ni kuhati po receptima

Tako se ne bi događalo opisano ili, što sam također doživio, da u šibenskoj ugostiteljskoj školi nisu znali skuhati jela po našim receptima za predstavljanje u časopisu Turist plus, ili da u bjelovarskoj školi opreme kuhinju s nebuloznim rasporedom kuharske opreme i uređaja, a u Topuskom kupe i slože kuhinju za stotine korisnika! 


  isprintaj članak