Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava na prevare s korona virusom
WHO ističe da sve adrese WHO e-pošte završavaju s @ who.int. Slični pošiljatelji kao što su @ who.com, @ who.org ili @ who-safety.org nisu iz WHO-a. ...
Podstrek za bolju prehranu prilikom kupovine
Skrivene kalorijske zamke, masni zalogaji, zaslađena pića - supermarket je prepun nezdrave prehrane. Mnogi se potrošači pitaju: „Što još danas jesti sigurno?“ ...
Dubrovački hotel Kazbek prvi je hrvatski hotel koji se priključio svjetskoj cage-free inicijativi
Najveća politička kampanja za životinje iskorištavane u industriji hrane - europska građanska inicijativa Okončajmo doba kaveza čiji je krajnji cilj zabrana kav ...
Anketa


NALAZITE SE U > Prehrana
Cvjetove ružmarina se također koristi u pripremanju hrane
Objavljeno: 19.11.2019. 10:33  
Ružmarin, lužmarin, rožmarin, rosmarin, zimorad
Ružmarin, lužmarin, rožmarin, rosmarin, zimorad

Ružmarin - oznat pod imenima lužmarin, rožmarin, rosmarin, zimorad, vrlo je cijenjena začinska biljka sredozemne kuhinje. Taj trajni razgranati zimzeleni grm može doseći visinu i do dva metra. Listovi su mu čvrsti, kožasti, vrlo uski i do dva do tri centimentra dugi. Bogati su eteričnim uljima koji se nalaze s donje strane lista. Između listova razvijaju se cvjetovi bijele ili ljubičasto modre boje, koje se također koristi u pripremanju hrane. Listovi imaju vrlo jak i ugodan miris te ljutkast, smolast i pomalo gorkast okus.

 

Napisao: Artur Vaško

 

Ružmarin cvate gotovo cijelu godinu, a najjače od ožujka do lipnja. Kao ljekovitu i začinsku biljku ružmarin se uzgajalo i koristilo odavno. Iz Sredozemlja su ružmarin pronijeli monasi preko Alpa diljem Europe. Kao svetu biljku Rimljani su je posvetili Afroditi, božici ljepote i ljubavi. Grci su svoje bogove kitili "cvijetom Olimpa” - vijencima ružmarina, uvjereni da se njihovi bogovi više raduju vijencima od ružmarina negoli od zlata.

 

Ime "rosmarius" prvi put se spominje u starom Rimu, a latinsko mu ime dolazi od riječi "ras marinus" što u prijevodu znači "morska rosa". Ime je dobio zbog izgleda cvijetova i staništa blizu mora. Ružmarinu se pridavala moć istjerivanja zlih duhova. Smatralo ga se kao dobru zaštita u vrijeme kuge, pa su se grančice ružmarina stavljane u posude za hranu, a mirisne vrećice s ružmarinom ljudi su nosili oko vrata kako bi udisali njegov miris.

 

Ružmarin je do danas ostao u narodnim običajima i prati čovjeka od kolijevke pa do kraja života. I danas u nekim krajevima kolijevke kite ružmarinom i pri krštenju koriste grančice ružmarina, na vjenčanjima je ružmarin dobro znan gost, a vjerovalo se da mladenku, koja na dan vjenčanja zasadi ružmarin i on se primi, očekuje dug i sretan brak. Grančicu ružmarina polažu na odar uz pokojnika i njome, umočenom u svetu vodu, ožalošćeni škrope lijes. 

 

Grančice ružmarina stavljene u jastučnice ili među rublje, na žar ili u kipuću vodu osvježavaju, uklanjaju mirise te tjeraju moljce i druge kukce. Eterično ulje ružmarina (pineno, cineolo...) sadrži: smolu, gorke tvari, ružmarinsku i limunsku kiselinu, kalcij, vitamin C, željezo te malu količinu saponina.

 

U narodnoj medicini poznat je po tome što jača cirkulaciju, snižava krvni tlak, koristi ga se za opuštanje tijela i duha, liječenje gripe i prehlade, za otklanjanje nadutosti i zatvore i drugih zdravstvenih nevolja.

 

Zbog ljekovitih svojstava i posebnog okusa valjalo bi ga češće koristiti u pripremanju hrane. Kao začin upotrebljava se svježe ili osušene listove i cvatuće vrhove. Svježe cvjetove ružmarina može se posipati po salatama ili koristiti za ukrašavanje.

 

Sušenjem ružmarina njegov se aromatični okus pojačava. Kako okus ružmarina vrlo lako može nadjačati okus jela koristiti ga treba vrlo štedljivo.

 

Ružmarin dobro ide uz janjetinu, teletinu, perad, divljač, pečenu ribu, variva i juhe, pečeni krumpir, povrće, te kao začin u raznim umacima, marinadama. Odličan je dodatak maslacu i za pripremu aromatičnog ulja, octa i vina.

 

U manjim količinama može ga se dodavati tijestu za kruh, kolačima i keksima te pečenim i kuhanim jabukama.

 

Dobro se slaže s češnjakom, metvicom, lavandom, mažuranom, mravincem, peršinom, vlascem, timjanom i lovorom.

 

Tlo za sadnju biljke treba biti pjeskovito, dobro propusno i suho, sunčano i zaštićeno od jakih vjetrova. Razmnožava ga se sitnim, smeđim sjemenkama u proljeće ili rano ljeto, te sigurnije poluzrelim reznicama tijekom ljeta, koje se obično ukorijene za 5-6 tjedana.

  isprintaj članak