Znate li išta o kopačima zlata?

Garimpeiro (rudar - kopač) u Brazilu ili Mozambiku, galamsey u Gani ili rudari nindže u Mongoliji često su okosnica lokalnih gospodarstava. ...
Zašto su mnoge države počele kupovati zlato puno prije korona virusa
Zlatna groznica se nastavila posljednjih tjedana, što je vodeći pokazatelj zabrinjavajućeg vremena koje je pred nama. ...
Pauk i kako ga se riješiti
Ako ih se želite riješiti nemojte im nauditi, ali ni sebe i svoje izložiti opasnim kemikalijama. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Izdvojeno
Španjolska koja smatra da je u pitanju tek “deset milijuna ljudskih života” iako njihove vlastite arhive pokazuju puno veću brojku
Objavljeno: 02.04.2020. 11:37  
Samo do 1560. godine ubijeno je oko 15 milijuna ljudi
Samo do 1560. godine ubijeno je oko 15 milijuna ljudi

Snimio: Slobodan Kadić photography

 

Godine 1492. Kristofor Kolumbo (tal.: Cristoforo Colombo, špa.: Cristóbal Colón) uspijeva osigurati kraljevu podršku nakon što su vojne snage Ferdinanda II. i Izabele I. osvojile grad Granadu, posljednje muslimansko-maursko uporište na španjolskom tlu. U biti, kraljica Izabela nagovorila je svog muža na potporu Kolumbu osiguravajući brodove, ljude i opskrbu te prihvaćajući sve njegove uvjete o otvaranju "zapadnog puta u Indiju”. Španjolska je kruna smatrala kako treba proširiti evanđelje u prekomorske divljačke i bezbožne zemlje uz obvezatno punjenje prazne kraljeve blagajne zlatom i srebrom koje će se uzeti od "divljaka”. Ugovor je svečano potpisan 17. travnja 1492. godine. Kolumbo uz admiralski čin dobiva flotu od tri broda, titulu potkralja novih područja i trećinu plijena koji otme pronađe u bezbožnim zemljama. Naoružan pohlepom, Kolumbo se otisnuo na more da bi 12. listopada 1492. stupio na tlo "Novog svijeta”.

 

Papa Aleksandar VI. izdao je nekoliko papinskih bula u kojima se otvoreno zagovara i opravdava porobljavanje domorodačkih naroda Kariba i Amerike, sve to u korist španjolskih kraljeva. Bulama Eximiae Devotionis, Inter Caetera i Dudum Siquidem iz 1493. Španjolska dobiva svako pravo za porobljavanje i prodaju naroda iz zemalja koje otkrije, uz ekskluzivno bogomdano pravo na prisvajanje svog blaga koje se tijekom otkrivanja "nađe”. Ti su narodi bez ikakvih prava sve dok ne prihvate katoličanstvo.

Time je utrt put genocidu nad desecima milijuna Indijanaca i Indiosa Amerika i Kariba.

 

Španjolska je u samo 10 godina uspjela stvoriti prvu veliku devalvaciju zlata jer je od ugrabljenih prekomorskih teritorija ukrala toliko zlata da je ono izgubilo gotovo polovicu svoje vrijednosti. Već 1503. Bartolomé de Las Casas opisuje zvjerstva koje su Španjolci počinili na Kubi. Čak je 90% stanovništva u prvih nekoliko godina ubijeno na sve moguće načine; od robovskog rada u rudnicima, masovnog ubijanja nakon tjedana mučenja i silovanja. Las Casas je opisao kako je prisutvovao "terminaciji” barem šest tisuća domorodačke djece koja su bila premala i preslaba za rad u rudnicima. Konkvistadori su razbijali njihove glave o stijene dok su neposlušne roditelje spaljivali na lomačama ili ih polagano davili na posebno pripremljenim stratištima. Španjolci su genocidom i mučenjem spriječili svaki otpor miroljubivih Kubanaca.

 

Unatoč ovakvim izvješćima, tek 1560. nastaje prvi interni dogovor unutar španjolskog kraljevstva kojim je navodno trebalo prestati bezrazložno ubijanje Indijanaca i Indiosa, no do tada je već ubijeno oko 15 milijuna ljudi. Ova brojka dan danas stvara prijepor, najviše se naravno brani Španjolska koja smatra da je u pitanju tek "deset milijuna ljudskih života” iako njihove vlastite arhive pokazuju puno veću brojku, s tim da se ta brojka povezuje isključivo s domorocima koji nisu nasilno prebačeni s jednog teritorija na drugi, a broj je umrlih i prodanih domorodaca na teritoriju Europe za vrijeme konkvistadora nepoznat.

 

Las Casas je uvidio kako su Španjolci prerevno uništavali domaće stanovništvo u prekomorskim kolonijama te je kruni predložio da Indijance i Indiose zamjene afričkim robovima "kojih ima u nemjerljivom broju”. Nakon što su Španjolci počeli "uvoziti” Afrikance 1501. godine, kupujući ih od Portugalaca koji su se specijalizirali za lov i preprodaju slobodnih Afrikanaca, Las Casas je shvatio da nije problem u lijenosti Indiosa, Kariba i Indijanaca već je pohlepa Španjolaca bila prevelika. Robovske su plantaže nicale kao gljive poslije kiše te je potreba za zdravim i snažnim robovima bila sve veća. S obzirom da je domaće stanovništvo Amerika i Kariba gotovo nestalo do 1510. jer je 90% stanovništva uništeno genocidom, robovskim radom i namjernim prenošenjem boginja, sifilisa, kuge, difterije, tifusa, kolere i drugih bolesti koje su širili bijelci, u posao afričkim robljem ubacili su se i Britanci i Francuzi. Do 1700. u roblje je prodano preko 15 milijuna Afrikanaca, no čini se da su brojke puno veće jer se često krivotvorilo knjige ili ih se preprodavalo na crno kako se ne bi trebao plaćati porez "po glavi” roba. (Preneseno s interneta)

  isprintaj članak