Pandemija prijeti glađu u zemljama koje se oslanjaju na uvoz
Pandemija koronavirusa prijeti da će dovesti do nestašice hrane stotinama milijuna ljudi, posebno u Africi, upozorili su jučer Ujedinjeni narodi. ...
Samo do 1560. godine ubijeno je oko 15 milijuna ljudi
Papa Aleksandar VI. izdao je nekoliko papinskih bula u kojima se otvoreno zagovara i opravdava porobljavanje domorodačkih naroda Kariba i Amerike, sve to u kori ...
Dezinfekcija doma na pametan način
Kako najbolje pristupiti čišćenju u kućanstvu, kao i prepoznati i dezinficirati neka mjesta s uobičajenim žarištem klica. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Objavljeno: 20.03.2020. 11:53  
Santiago de Compostela: gradić hodočasnika i vještica
Santiago de Compostela: gradić hodočasnika i vještica

U životu nisam posjetila mjesto s izraženijim suprotnostima od Santiaga. Gradić smješten u Galiciji - jednoj od 17 španjolskih regija, na sjeverozapadu Španjolske, zrači duhovnošću, šarmom, ljepotom, ali i misticizmom. Istovremeno je grad hodočasnika i vještica pa je sasvim svejedno kupite li kao suvenir privjesak s križem sv. Jakova ili onaj sa zločestom vješticom. U oba slučaja izbor je ispravan.


Napisala: Marijana Perinić


Priča o vješticama se veže uz doba kada su na današnjem području grada bile samo šume i polja, a seljaci bili loše ili nikako školovani. Neznanje je dovelo do snažnog razvoja praznovjerja pa se vjerovalo u postojanje vještica, čarobnica, zlih sila i uroka, dok je danas tako što prisutno samo u rijetkim slučajevima. No, priča o postojanju vještica se i dalje njeguje prvenstveno zbog zanimljive slike grada i dobre prodaje suvenira.

Toliko o samoj mistici gradića, no mislim da je ona druga, duhovna strana priče ipak puno dublja i zanimljivija. Jednom riječju, sve što čini današnji Santiago na neki je način povezano s imenom sv. Jakova (st. Jacques, Jaime, Jacob, James, Diego, Jacobus...). Legenda kaže da je u prvom stoljeću Španjolskom putovao jedan od 12 apostola, te ljude podučavao kršćanstvu. Put ga je nanio i u Galiciju, po tadašnjem vjerovanju, na sam kraj svijeta. Nakon punih sedam godina podučavanja bio je protjeran natrag u Jeruzalem u kojem su mu Rimljani odrubili glavu. Slijedi priča kako su njegova dva sljedbenika brodom prenijela tijelo u Galciju i tu ga pokopala da bi tek nakon punih osam stoljeća bili pronađeni njegovi posmrtni ostaci. 

Druga legenda, i to ona o postanku imena grada, kaže da je tadašnji biskup jedne noći šetao poljem kada se odjednom na nebu stvorilo na tisuće zvijezda, koje su svojom jačinom osvijetlile mjesto na kojem je sv. Jakov bio pokopan. I upravo, po "campus estrelian” (zvjezdanom polju) je i sam gradić dobio ime. Ubrzo slijedi niz čudotvornih događanja, što dovodi do prvih posjeta hodočasnika iz Francuske, Portugala, Velike Britanije, te Irske, da bi se njihov broj u kratko vrijeme veoma povećao. Tako je primjerice već u 12. stoljeću grad posjetilo oko 250.000 vjernika u godinu dana.

 

Treći sveti grad  na svijetu

Danas je Santiago, nakon Jeruzalema i Rima, proglašen trećim svetim gradom na svijetu. Najviše ga posjećuju vjernici za Svete godine, kojom se smatra svaka ona godina kada dan sv. Jakova, inače 25. srpnja, pada na nedjelju. Do sada je bilo 120 svetih godina. Hodočasnici tada kreću na daleki put, koji nosi im Put sv. Jakova. Danas postoji devet pravaca koji vode do Santiaga, a najpoznatiji je Francuski put dug 772 km, a koji vjernici pješke prođu za tridesetak dana, prohodavši 20 do 25 km dnevno. Biciklisti ga prođu za nekih dva tjedna vozeći približno 50 km dnevno. Za smještaj se ne moraju snalaziti jer na samom putu postoji 115 hostela, u kojima je noćenje za njih besplatno. Kako bi u konačnici dobili diplomu hodočasnika, potrebno je pješice ili na konju prijeći barem 100 km, a biciklom 200 km. Kao dokaz da su uistinu napravili kilometražu, na svakom stajalištu dobivaju pečat koji dokazuje prolazak kroz sva odredišta. Na kraju, kada nakon puta dođu u Santiago, odlaze do Hodočasničkog ureda po posljednji pečat i diplomu koja nosi ime Compostela. Cilj svakog vjernika je stići do Santiaga, proći kroz Sveta vrata katedrale i posjetiti grobnicu apostola, jer će time, smatra se, svi dotadašnji grijesi biti oprošteni. 

Zbog izgradnje velikog broja crkvi, samostana, hostela, prenoćišta, bolnica, a samim time i trgovišta, te novih gradova, Put sv. Jakova je pod zaštitom UNESCO-a dobio titulu Prvog europskog kulturnog puta, što osim njegovog religioznog dokazuje i važno kulturološko značenje. Inače, i sam je Santiago prozvan Europskim centrom kulture i pod zaštitom je UNESCO-a. Da je to s razlogom dokazuju brojne znamenitosti. Od neprocjenjivog je značaja katedrala sv. Jakova. Ta barokna ljepotica s romaničkim srcem smjestila se na glavnom gradskom trgu pokazujući svojim 70-metarskim tornjevima svoj značaj, ljepotu i neprolaznost. Kada uđete kroz Puerta de Obradoiro (vrata s glavnog trga) prvo ugledate Portico de la Gloria, zanimljiv romanički portal, podno kojeg se ljudi svakodnevno mole za ostvarenje svojih želja. Zanimljiv je podatak kako postoje tri običaja po kojima se vjernici mole.

 

Kada želja putuje do sv. Jakova

Prvo možete zaželjeti želju tako da stavite prste u pet udubljenih rupica na stupu ispod portala. Tada vaša želja putuje do sv. Jakova, čiji se kip nalazi iznad samoga stupa, da bi na kraju došla do kipa Isusa koji tada odlučuje hoće li vam ostvariti želju. Neki pričaju da ova tradicija traje još od srednjeg vijeka, što nije istina jer je stara svega stotinjak godina. Samo pokušavam procijeniti približan broj ljudi koji je sve ove godine Isusa zamolio za nešto... Jednom riječju - nebrojeno!

Druga tradicija je vezana uz znanje. Naime, s druge strane istoga stupa se nalazi kamena glava koja predstavlja graditelja Matea, koji je ujedno i izgradio ovaj portal. Godinama je običaj da studenti kleknu ispred njega, te glavom tri puta kucnu o njegovu glavu, kako bi primili potrebnu mudrost i znanje. Već vidim kilometarski red neposredno prije ispitnih rokova... Ovo me podsjeća kada sam se, kao studentica, znala popeti do zagrebačkih Kamenitih vrata. Ne, ja nisam lupala glavom o kamen, već bih zapalila svijeću i zamolila Djevicu Mariju da mi pomogne prije sutrašnjeg velikog dana. Ne da se hvalim, ali ću vam ipak reći kako nikad nisam pala nijedan ispit, a da sam se za svaki junački pripremala - pa ne bi se baš moglo reći! Tako da je sigurno za to zaslužna sv. Marija, a ja se samo nadam da tako i Mateo pomaže mladim Španjolcima.

Posljednji običaj je daleko najsimpatičniji, a ne zna točno odakle je potekao. Naime, ispod istoga stupa se nalaze dva otvora u koje vjernici svakodnevno guraju ruke kako bi zaželjeli nešto Stručnjaci su mi objasnili kako su ti otvori u prošlosti služili za provjetravanje, tako da baš i nemaju neki vjerski značaj. Kažu da je vjerojatno jednoga dana neki vjernik pokrenuo taj ritual, da bi netom za njim krenule horde ljudi. Ukratko, reklo bi se "Kud’ svi, tud’ i mali Mujo”. Možda je netko bio u Rimu, te vidjevši Bocca della verita sličan običaj pokušao prenijeti Španjolcima? No, bilo kako bilo, ljudi izuzetno njeguju ovu tradiciju tako da je uistinu teško, barem na prvi pogled, povjerovati da se radi o običnim ventilacijskim otvorima.

 

Svećenici su jadnoj djevojci otkinuli grudi

Ne mogu prestati pisati o samom portalu jer se uz njega vežu uistinu zanimljive pričice, ali i jedna prava galicijska legenda. Naime, u visokoj niši portala nalazi se kip koji predstavlja učenika Danijela. Obratite li pozornost vidjet ćete kako je njegov pogled usmjeren prema jednoj djevojci, navodno tadašnjoj kraljici Šiba. Prema Starom zavjetu u Bibliji, te su kraljice opisane kao izrazito lijepe žene, pa i ne čudi pretpostavka da je i sam Danijel bio jako zaljubljen u nju. Navodno, kada su svećenici za to doznali, jadnoj su djevojci otkinuli grudi, zbog čega njezin kip danas nema poprsje. Priča kaže dalje da su tadašnji stanovnici cijele Galicije, iz ljutnje i prkosa prema svećenicima, počeli praviti sir u obliku ženskog poprsja, koji danas predstavlja jedan od najznačajnijih specijaliteta, a ujedno i suvenira cijelog područja. Čuveni sir čak i nosi naziv queso de tetilla ili sir od sise! Prije nego li sam čula ovu pričicu, u izlozima trgovina sam vidjela neke sireve neobičnog, špičastog oblika, ali sam mislila kako su ljudi ovdje jako kreativni, te mi nije bilo niti na kraju pameti, da se radi o sisi! 


No, vratimo se mi na katedralu...

Osim portala, u katedrali je značajan barokni oltar. Karakterističan je po gigantskim anđelima koji vise nad kipom sv. Jakova koji se nalazi na samom prijestolju, dok je ispod grobnica u kojoj su pohranjeni njegovi ostaci. Prilikom posjeta, dozvoljeno je pogledati grobnicu, a zatim se i popeti do samoga kipa, te ga, prema još jednom običaju, zagrliti u znak ljubavi.

Katedrala je jedinstvena u svijetu i po kadilu za tamjan (Botafumeiro) velikom metar i pol. Inače se čuva u njezinu muzeju, no za najznačajnijih praznika se donosi i pali, te njiše uz pomoć osmero odabranih muškaraca. Zanimljivo je kako je katedrala okružena visokom galerijom, na kojoj spavaju hodočasnici prilikom njihova posjeta, kada se često pali tamjan kako bi se pročistio zrak u crkvi. Pa zar nije posebno iskustvo, barem jednom u životu, noć provesti spavajući u katedrali? Samo ne znam kakav je osjećaj kada se zvona pokrenu.

Za razgledavanje katedrale potrebno je najmanje dva sata, a tek kada nakon toga izađete na glavni gradski trg Plaza de Obradoiro shvatit ćete kako su gotovo sve građevine umjetničko djelo. Inače, trg nosi ime po kamenorescima koji su ovdje stoljećima obrađivali granit, izrazito povoljan za gradnju kuća i spomenika, s obzirom na učestale kiše i vlažnu klimu. Na trgu se nalazi Hostal dos Reis Catolicos koji spada u poznati Paradores - lanac ekskluzivnih hotela koji se, po cijeloj Španjolskoj, grade u starim dvorcima. Tu su još gradska vijećnica, Rektorat, te gradska knjižnica.

Još od srednjeg vijeka Santiago naseljavaju crkveni redovi, od benediktinaca pa do isusovaca, zbog čega danas i samu katedralu okružuje12 samostana, 13 velikih crkvi, te pet vjerskih muzeja. Spomenuti redovi su prvenstveno bili zaduženi za čuvanje apostolskog groba, te hranjenje hodočasnika. Kako su usput gradu donijeli svoje znanje u ljekarništvu, tu se ubrzo osniva prvo sveučilište, danas jedno od najznačajnijih u Španjolskoj, zbog čega danas u gradu boravi 30.000 studenata.

 

Samo 15 posto Španjoloca prakticira vjeru

Santiago ima oko 95.000 stanovnika, a kako je mjesto administrativno i političko središte Galicije, većina građana je zaposlena u državnom sektoru. Promatrajući ljude nisam mogla ne primijetiti koliko se zapravo različiti od moje prijašnjeg poimanja tipičnog Španjolca, koja je podrazumijevala prvenstveno jednu religioznu, a zatim i izrazito strastvenu osobu. No, moram vam ipak prenijeti ono što sam saznala. Istina je da u Španjolskoj ima 95 posto katolika, ali ih samo 15% uistinu i prakticira vjeru. Štoviše, kako je ljevičarski usmjerena vlada odobrila homoseksualne brakove, pobačaj, te razvod moglo bi se reći da je ona slavna konzervativnost i religioznost Španjolaca, jednostavno stvar prošlosti i njihove tradicije.

Što se strastvenosti tiče, zanimljivost je i kako je stopa nataliteta u zemlji izrazito niska, tako da prosječna obitelj ili ima samo jedno dijete ili uopće nema djece. Meni je jasno da se vremena mijenjaju, troškovi rastu i da svi radimo jako puno, ali gdje je nestala ona romantična pričica o nezasitnom Latinu Loveru? Je li i on samo mit ili jednako tako stvar davne prošlosti?

‘Ajmo mi malo na veselije teme, jer me je sama pomisao da Latin Lover možda više i ne postoji, ozbiljno uzrujala...


Od 14 do 16 sati ide se "ubiti oko"

Španjolci su skroz otkačeni po pitanju radnog vremena. Skoro svi rade dvokratno, uz obaveznu stanku od 14 do 16 sati (zlatno vrijeme tzv. sieste), kada se odlazi doma na ručak ili na kratko "ubit oko”! E, taj popodnevni spavanac je jako bitan s obzirom da većina ljudi uredno izlazi svaku večer, i to do sitnih jutarnjih sati. Samo me zanima kako izdrže tako svaki dan? I koliko sutradan mogu uglađeno i naspavano izgledati na važnom sastanku nakon maratonskog noćnog provoda? Ne znam, pretpostavljam da je sve stvar samo dobre navike.

Kad smo već kod provoda, za razumijevanje bioritma jednog Španjolca, najbolje je da vam predočim njegov primjerice, jedan "sasvim običan” utorak.

Dakle, nakon radnog vremena, negdje između 20,30 i 22 sata vrijeme je za čašicu dobroga vina. U to su doba vinski barovi bučni i prepuni, a ukoliko tada mislite otići na večeru s ekipicom, zateći će vas prava Zona sumraka jer u restoranu nećete, osim konobara, naići niti na živu dušu. U to vrijeme Španjolci uživaju u vinu i tapasima - malim, zasitnim sendvičima, koji su u Santiagu, za razliku od ostalih gradova Španjolske, besplatni. Najbolje mjesto za pojesti tapas je bar Bispo zbog dobre hrane, povoljnih cijena i opuštenog ugođaja.

Kao oblik neformalne večerice, običaj je naručiti raciones, odnosno obrok od mesa, ribe, sira ili španjolskog omleta na jednom tanjuru, te je tada podijeliti među ekipom.

Nakon 22 sata vrijeme je večere za sve one koje žele pojesti pravi obrok. U Galiciji ljudi više jedu marisco, tj. ribu i plodove mora od samoga mesa, a zgodna je informacija kako su drugi na svijetu po godišnjoj količini pojedene ribe, koja iznosi 53 kg po stanovniku. Inače, prvi na svijetu su njihovi susjedi Portugalci s prosječno pojedenih 55 kg po stanovniku. Ne znam, zašto sam uvijek mislila da su Skandinavci u tome svjetski prvaci.

 

Ni u  rodnoj Dalmaciji nisam najela više ribe nego u Galiciji

Kao predjelo se najviše jedu njihova tipična juha od povrća i krumpira (sopa de pais), hobotnica na razne načine (pulto a feira, con almejas, gulas, cachelos), empanadas (pite napunjene kukuruzom ili ribom, mesom), na tone školjaka, škampi, lignji i kamenica. Mislim da se i u rodnoj Dalmaciji nisam najela više ribe nego u Galiciji. Čak sam nakon ovog putovanja i promijenila mišljenje da sam ekstremni mesoljubac. 

Ukoliko ipak više volite meso svakako kušajte gališki biftek, a od svinjetine specijalitete imena raxo i zorza. Nikako ne smijete zaboraviti pojesti već spomenuti sir u obliku sise - queso de tetilla.

Inače, Španjolci ovdje više vole popiti bijelo od crnog vina, a najpoznatija vina su: Ribeiro, Albarino i Amandi. Ukoliko vam je draže pivo, tada toplo preporučam samo ono najbolje: Estrella Galicia.

Za obvezan desert će vam ponuditi tradicionalnu tortu od badema Tarta di Santiago koja se na ovim prostorima proizvodi već dvjestotinjak godina. Često je turisti kupuju u trgovinama kao suvenir, a sigurno ćete je odmah uočiti po šećernom ukrasu u obliku križa sv. Jakova.

Kako biste zadržali savršen okus u ustima jednostavno trebate kušati eau-de-vie koja se može poslužiti kao biljni liker, kava ili flambirani oblik queimada. Sve ove specijalitete možete kušati šećući ulicama Rua Franco, Rua Raina i Rua Troia koje okružuju katedralu.

 

Churrosi su tradicionalni zajutrak mamurnih Španjolaca

A nakon ovog višesatnog rituala tek sada slijedi provod! Zgodno je što se svi barovi nalaze u blizini restorana, pa se ne treba puno hodati. Inače, klubovi se pune tek iza jedan sat ujutro, a zatvaraju oko 3,30 kada ekipa odlazi u diskoteke. Za započeti večer dobro je posjetiti klub Momo, a kasnije nastaviti u razglašeni Retablo, prelijepu diskoteku s više katova, u kojoj se možete dobro isplesati uz latino ritmove, žestoki rock, te komercijalni house. I to sve u samo jednoj noći! Ako vam još uvijek nije dosta plesanja tada navratite u La radio, a kasnije u Ruta 66, koja je otvorena do sati kada je već davno nestalo crnog kruha u pekari. Ukoliko vam je, oko šest ujutro, ipak svega dosta, a želite nešto pojesti prije samog spavanja običaj je otići na vruću čokoladu sa churrosima što je tradicionalni zajutrak mamurnih Španjolaca.

Ako ste mirniji tip tada će vas zasigurno više razveseliti bezbrižno lutanje osvijetljenim gradom. Sigurno ćete naletjeti na poznatog saksofonistu na glavnom trgu, ulične svirače pod gradskim voltima, nasmijati se kostimiranoj skupini studenata medicine "Tuna”, koja svaku večer zabavlja prolaznike izvedbom prastarih španjolskih pjesma, a usput i prodaje svoje CD-iće, kojima je, s obzirom na njihovu spiku i šarm, apsolutno nemoguće reći: No, gracias!

Dok tako lutate gradom svakako prošećite i do glavnog kazališta Teatro Principal, pogledajte izvedbu plesne skupine Nova Galega de Danza, te nikako ne propustite čuti glas pjevačice Uxia, koja svojim potihim, ali jednako emotivnim repertoarom, objedinjuje Brazil, Portugal i Galiciju...

Prije samog odlaska na spavanje, na trgu Plaza da Quintana de Vivos, ispružite se uzduž kamene klupe samostana, te uživajte u melodiji glasnih zvona katedrale...

A prije negoli napustite ovaj gradić, ne zaboravite kupiti školjku, vješticu, kadilo za tamjan ili gajdu, ma bilo koju minijaturnu repliku, koje će vas jednoga dana podsjetiti kako ste, ipak nekoć davno, kročili nogom na kraj ovoga svijeta. 

 

Dobro je znati o Santiagu de Compostela 

Država: Španjolska

Regija: Galicia

Grad: Santiago de Compostela

Zanimljivost: političko i administrativno središte regije koje je od 1985 g. pod zaštitom UNESCO-a, da bi 2000 g. dobio titulu Europski centar kulture

Godina osnivanja: 813.

Novac: euro

Klima: vlažna oceanska, često kiši

Zračna luka: Lavacolla, 15 min od središta grada.

Prosječna cijena prijevoza do grada:15 eura po smjeru

Stanovnici: 115.000 (95.000 domaće stanovništvo + 30.000 studenti iz okolnih gradova)

Znamenitosti: Put sv. Jakova - 9 pravaca, katedrala, 12 samostana, 13 monumentalnih crkava, te 5 religioznih muzeja

Specijaliteti: tapasi, raciones (porcije), domaća juha (sopa de pais), hobotnica na razne načine (pulto a feira, con almejas, gulas, cachelos), empanadas (pite napunjene kukuruzom ili ribom, mesom), sve vrste riba i školjaka. Queso de tetilla (špičasti sir), a za desert Tarta de Santiago

Piće: vina: Ribeiro, Albarino, Amandi

        piva: Estrella Galicia

        dižestiv: najpoznatija je queimada: flambirana eau-de-vie

Restorani: Ruas- Franco, Villar, Nova, Raina, Troia

Noćni klubovi: klasici: Casa das Crechas, Pepa a Loba, O Galo d Ouro

                         latino: Conga 8, Guayaba

                         alternativa: Tarasca, Avante, Insomnia, Fraggle Rock

                         dance: Capitol, Retablo, Apolo, Century, Duplex, Gabana

                         house: Momo, Perez, La radio, Ruta 66, Nao Berlin (Republica Argentina)

                         Gay friendly: Abastos, Forum, HS, BIT, Bolengo, Tupper Bare

                         Klubovi za ekipu od 30 godina i na više: Don Juan, El Corzo, Makumba

Vrijeme izlazaka: 20,30 do 22,00 na vino, tapase, raciones

                             22,00 do 01,00 na večeru

                             01,00 do 3,30 je vrijeme za clubbing

                             od 3,30 dalje se ide u diskoteke

Suveniri: bieira (školjka) s križem sv. Jakova, magas (vještice), gajde, kadilo za tamjan

Kupovina: Mercado de Abastos (za hranu) 

                Ruas-Caldereria, Algalia de Arriba, Algalia de Abaixo (za odjeću) 

  isprintaj članak