Vidra uživa u ljubavnoj predigri

Razlog uništavanja vidri je bilo meso koje se mnogo tražilo u zemljama kršćanske vjere za vrijeme posta. ...
Programirani kvarovi uređaja odnose potrošačima novac
Predloženo glasanje da potrošači imaju pravo na popravak, što znači da im dijelovi moraju biti dostupni po razumnim cijenama tijekom očekivanog vijeka trajanja. ...
Tijekom karantene djeca zaboravljaju kako koristiti nož i vilicu
Tijekom karantene tijekom pandemije covida-19, većina djece u Engleskoj zaostala je u učenju, a neka su imala znatno pogoršane društvene vještine. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Općenito nije moguće reći koliko je šetnji psu potrebno
Objavljeno: 09.01.2014. 19:04  
Šetnje sa psom
Šetnje sa psom

Vrlo je zahtjevno pisati o temi koju svaki vlasnik manje ili više poznaje ili je barem uvjeren da o tome zna sve. Je li, međutim, sve tako jasno? Vjerojatno nije. O šetnjama sa psom valja napisati još mnogo toga.

 

Zašto su psu uopće potrebne šetnje? 

Logičan je razlog da mu moramo pružiti mogućnost za obavljanje fizioloških potreba. I drugi je razlog jasan: psu je potrebno kretanje. Pas je životinja kretanja, velikom je psu potrebno više, a malom manje kretanja. Njemačkom je ovčaru, primjerice, potrebno mnogo kretanja jer je i “odgojen” za dugi radni dan (čuvar, pratitelj i gonič stada ovaca). Kao obiteljski pas praktično više ne zna za takav radni dan, stoga mu moramo pružiti nadomjestak u obliku aktivnih i dovoljno dugih šetnji. Postoji i treći razlog za šetnje sa psom. Na šetnjama se psi upoznaju sa svojim vršnjacima i time prikupljaju iskustva. Svijet oko sebe pas u najvećoj mjeri doživljava uz pomoć nosa. Stoga na šetnji sve oko sebe njuši jer za njega postoji mnogo stvari koje mora temeljito upoznati. Prvenstveno ga zanimaju mirisi drugih pasa. Na mjestima na kojima ih prepoznaje, obično ostavlja svoj znak, mokraću. Šetnja je za psa nešto poput “čitanja zabavnog časopisa”.

Iako na pas ima mogućnost kretanja vrtom i oko kuće, dodatno ga moramo povesti na šetnju podalje od okoline u kojoj živi, jer inače neće steći za život potrebna iskustva, ništa neće znati povezati u suvislu cjelinu i neće doživjeti ništa novo. U našem vrtu nema drugih pasa, niti ičega što bi našem psu bilo nepoznato, a time niti zanimljivo. Za samce i samice koje se tjeraju važno je da im omogućimo markiranje (ostavljanje mirisa i u stranoj okolini).

 

Koliko šetnji?

Općenito nije moguće reći koliko je šetnji psu potrebno. Količina i vrsta šetnji ovisi o pasmini, veličini i temperamentu psa. Šetnja je, naime, namijenjena i oslobađanju energije. Nekim je velikim pasminama (bernardinac, primjerice) potrebno manje šetnji nego većini srednje velikih pasa kojima je potrebno mnogo šetnji. Njemačkom su ovčaru, koji pripada srednje velikim pasminama, potrebne četiri šetnje dnevno, pri čemu barem jedna šetnja mora potrajati jedan sat. Manje je šetnji potrebno nekim malenim pasminama, recimo čiuvavi, maltežanu itd.

Šetnja može biti i kraća ako pas ima mogućnost igre s drugim psom ili ako tijekom šetnje trči uz bicikl. Kada bismo upitali svoga psa, nesumnjivo bi nam rekao da mu šetnji nikada nije dovoljno i da su mu i četiri šetnje dnevno premalo.

Veći problem predstavljaju šetnje sa psom u gradskoj sredini jer je najčeće teko pronaći put ili travnjak na kojem pas nikome neće smetati. U takvoj okolini psa ne možemo pustiti s povodca, to bi bilo idealno. To možemo učiniti samo ako se pas uvijek odaziva na naše dozivanje. Šetači i lovci često se opravdano ljute na vlasnike pasa koji svoje pse nisu istrenirali da se odmah odazovu na poziv. Stoga tijekom šetnje moramo uvažavati i želje i potrebe drugih ljudi.

 

Šetači

Iako smo za šetnju sa psom pronali mirno mjesto bez mnogo šetača, često nailazimo na teškoće. Često, naime, nailazimo na šetače bez pasa. Mnogo je onih koji ne vole pse ili ih se boje. Ako pas poželi takvom šetaču zaželjeti “dobar dan”, može prouzročiti bijes i ogorčenje šetača. Neki se psa panično boje, te se brane štapom, kišobranom ili šibom... Stoga u takvoj okolini psa, koji nije dovoljno poslušan, uvijek držimo na povodcu.

 

Drugi psi

Na tekoće možemo naići i prilikom susreta s drugim psom, posebice ako ga ne poznajemo i ne znamo smeta li mu da ga se njuši, a još manje druži s našim psom. Ugodniji je susret s četveronocem kojeg naš pas poznaje, voli ga i s njime razigrano trči.

Kada se pas susreće sa psom kojeg ne poznajemo, najbolje je da se s njime upozna nasamo i slobodan, dakle, bez našeg sudjelovanja. I ako psi reže jedan na drugoga, nakostriješe dlaku i naboraju gornju čeljust, vrlo rijetko dođe do pravog okršaja. Psi se rangiraju i “odlučuju” hoće li biti prijatelji, znanci ili neprijatelji. Teškoće obično prouzrokuje vlasnik koji psa nesvjesno zateže povodnikom i time ga (i ne htijući) dodatno potiče na agresivnost: na takve ga reakcije potiče i vlastitim strahom i nervozom.

Poteškoće pri susretima s drugim psima najučinkovitije ćemo izbjeći na taj način da psu već od rane mladosti omogućimo što je više moguće (pozitivnih) susreta s vrnšjacima. Time pas postaje na odgovarajući način socijaliziran, kako to kažu stručnjaci. Na žalost, mnogi se vlasnici boje i ne usuđuju pustiti psa s povodca. Razlog je najčeće neposlušnost - pas se ne odaziva na vlasnikova dozivanja u trenutku kada na njega djeluju vanjski podražaji. Neposlušan pas, koji nema iskustava sa svojim vršnjacima, trči daleko od vlasnika, prema drugom psu, i na njega reži, pokazuje mu zube i tako može doći i do borbe. Pas koji nema dovoljno dodira s drugim psima nikada neće naučiti primjereno vladanje pri susretima s njima. Takvog psa zaista nikada ne smijemo pustiti s povodca ako se u blizini nalaze drugi četveronošci.


Šetnja u gradu

Grad u kojem postoje pločnici i biciklističke staze, gust promet i mnoštvo ljudi, nije pravo pasje šetalite, iako ima mnogo vlasnika koji sa svojim četveronošcem kreću na šetnju u gradsku vrevu. Neki zato to žele psa naučiti na takvu okolinu, drugi zato jer jednostavno ne žele svojeg psića ostaviti kod kuće, a treći se svojim četveronocem žele podičiti... Nije pogrešno da sa psom krenemo u šetnju u grad, naučimo ga na promet, na mnoštvo ljudi, a time ga  naučimo i podnositi snažne i neugodne vanjske vidne i zvučne podražaje. Pritom moramo, dakako, poštivati gradske odluke o držanju pasa.

Ako se pas uneredi, pokupimo za njime izmet! Za to nije potrebno imati nikakva posebna pomagala. Dovoljna je obična plastična vrećica koju nataknemo na ruku i tako “opremljeni” pokupimo izmet. Time ćemo kao vlasnici pasa biti pošteđeni mnogih (opravdanih) kritika.

 

  isprintaj članak