Iznenađujuće činjenice o fakultetima u SAD-u
Fakulteti se često međusobno natječu u tome koji je kampus najdomljiviji i koji će pridobiti najviše studenata. ...
Posjetili su 10 restorana brze hrane, nezadovoljni označavanjem alergena
Stručnjaci Međunarodnog instituta za potrošačka istraživanje (MIPOR) posjetili su 10 restorana brze hrane u pet slovenskih gradova i provjerili je li označavanj ...
Sa završenim studijem psihologije može se ostvariti krasan posao i napredovanje u njemu
Kako je područje psihologije toliko raznoliko, mogućnosti zaposlenja su beskrajne! ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Malo je varoši u Srbiji koja će vas tako lako i neprimjetno vratiti u prošlost
Objavljeno: 29.03.2020. 13:59  
Sremski Karlovci - Varoš gdje je vrijeme stalo
Sremski Karlovci - Varoš gdje je vrijeme stalo
  • Sremski Karlovci - Varoš gdje je vrijeme stalo
  • Sremski Karlovci - Varoš gdje je vrijeme stalo

Iako tragovi povijesti na svakom koraku podsjećaju na burnu prošlost, danas je to mirna i lijepa vojvođanska varošica. S Fruškom gorom u zaleđu i Dunavom ispred sebe, dobrim prometnim vezama i romantičnim ulicama, Sremski Karlovci su oduvijek privlačili veliki broj posjetitelja.

 

Napisao: Vlada Arsić

 

Svako jutro, pred zoru, niz obronke i padine Fruške gore se razliježe zvuk zvonjave. Tuku zvona Krušedola, Ravanice, Remete i još četrnaest pravoslavnih hramova. Bude sav kršćanski svijet na uranak, opominju manastirska bratstva da je vrijeme molitvi. U podnožju Svete gore, u Sremskim Karlovcima, san još vlada. Samo s Dunava, povremeno, dopre glas bačvanskih i srijemskih alasa, udar vesla o vodu, izvlačenje i pražnjenje ribarskih mreža. Uskoro će i oni na zasluženi počinak, a njihovo mjesto na varoškim ulicama će zauzeti vrijedne piljarice, dućandžije, kafedžije, vinogradari i ratari. Nije im nužda, ali se među ranoraniocima najprije nađu umirovljenici. U njihovom klubu kod stare crkve, u sjeni platana, od ranih jutarnjih sati se pije kava, čitaju novine i raspreda o politici. Tako je, kažu, "od vajkada” (oduvijek), a tako će, valjda, biti i ubuduće. 

Malo je varoši u Srbiji koja će vas tako lako i neprimjetno vratiti u prošlost kao što su Sremski Karlovci. Kada dođete do centra, zastanete pored česme Četiri lava i pogledate oko sebe, imate osjećaj da je vrijeme stalo. Za trenutak zatvorite oči i pomislite da će svakog trena, tu iza ugla, naići fijaker sa damama u haljinama od muslina i s velikim šeširima. Utisak će biti jači ako se, kojim slučajem, ovde zateknete u rano nedjeljno jutro, uoči same liturgije. Tada gradić na obroncima Fruške gore oživi i dobije neki svečani, praznični izgled. Ljubitelji prošlosti će svakako uživati, ali će i druge posjetitelje vjerojatno zanimati sve ono što Karlovce i danas čini muzejom na otvorenom.

 

Okrugli stol

Sremski Karlovci se u pisanim dokumentima prvi put spominju davne 1308. godine, kao tvrđava Karom. Sljedeća dva stoljeća ovdje vladaju razne plemićke obitelji, sve do 1521. godine, kada ga od ugarske obitelji Batori preuzimaju Turci. Sve do kraja Austrijsko-turskog rata (od 1683. do 1699. godine), kada je sklopljen Karlovački mir, živopisni gradić je bio dio Osmanlijskog carstva. Mirovni pregovori između Austrije, Poljske i Venecije, s jedne, i Turske, s druge strane, trajali su 72 dana, a na mjestu gdje se zasjedalo, franjevci su kasnije podigli Kapelu od mira. Zanimljivo je da je mir sklopljen u jednoj baraci, koja je imala četiri ulaza, kako bi predstavnici sve četiri tadašnje sile ulazili istovremeno. Ravnopravnost pregovaračkih strana se ogledala i u tome što se sjedilo za okruglim stolom, bez čela, što se u povijesti diplomacije bilježi kao prvi pregovori te vrste. Baraka je srušena, a na njenom mjestu je 1710. godine podignuta Kapela od mira, koja je zadržala neka obilježja prethodnog zdanja. Zidana je u obliku turskog šatora, također s četiri ulaza, ali su istočna vrata, kroz koju je prolazio turski izaslanik, kasnije zazidana, sa željom da se Turci u Karlovce više nikada ne vrate. U dvorištu kapele se i danas može vidjeti grob venecijanskog diplomate, koji nije dočekao kraj pregovora.

Najvažnije razdoblje u povijesti Karlovaca, barem kada je riječ o srpskom narodu je, svakako, 18. stoljeće. Tada postaju centar političkog, javnog, prosvetnog i kulturnog života Srba u Vojvodini. U doba mitropolita Vićentija Popovića, 1713. godine, ovdje je iz manastira Krušedol preneseno sjedište mitropolije, a tada su otvorene i prve više obrazovne ustanove. Krajem osamnaestog stoljeća, točnije 1. studenog 1792. godine, osnovana je Karlovačka gimnazija, a tri godine kasnije i Bogoslovija. Zanimljivo je da je u pravoslavnom svijetu bila tek druga po redu, odmah poslije Kijevske.

Nemiri u Beču i cijeloj Habzburškoj monarhiji, 1848. i 1849. godine, i ovdje su ostavili dubok trag. Na velikom narodnom saboru, u povijesti poznatom i kao Majska skupština, proglašeno je Srpsko Vojvodstvo, mitropolija je prerasla u patrijaršiju, a mitropolit Josif Rajačić je proglašen patrijarhom. Vojvodstvo su činili Srijem, Banat, Bačka i Baranja, a za prvog vojvodu je izabran Stevan Šupljikac. Nakon Prvog svjetskog rata, Vojvodina je postala dio novostvorene države Srba, Hrvata i Slovenaca, da bi jedno vrijeme, tijekom Drugog svjetskog rata, bila i dio Nezavisne države Hrvatske.

 

Muzjskim vlakom Romantika

U Karlovcima sada živi nešto više od deset tisuća stanovnika. Iako tragovi povijesti na svakom koraku podsjećaju na burnu prošlost, danas je to mirna i lijepa vojvođanska varošica. S Fruškom gorom u zaleđu i Dunavom ispred sebe, dobrim prometnim vezama i romantičnim ulicama, Sremski Karlovci su oduvijek privlačili veliki broj posjetitelja. Najčešći gosti su Novosađani i Beograđani, kojima valja preći 11, odnosno 57 kilometara. Stiže se autobusom, automobilom ili vlakom, ali je svakako najljepše muzejskim vlakom Romantika. 

Ovdje zaista možete provesti lijep i sadržajan vikend. Vrijedi posjetiti Patrijaršijski dvor koji i danas čuva ikonostas Uroša Predića, Saborsku crkvu sa slikama Paje Jovanovića, a možete obići i Magistrat, sadašnju Gradsku kuću, s čijeg balkona je proglašena Srpska Vojvodina. Osim toga svakako treba posjetiti Katoličku crkvu, Gimnaziju u kojoj se školovao i Branko Radičević, Bogosloviju svetog Arsenija i još mnogo toga. Blizu barokne česme Četiri lava, na kojoj se osvježavao i Dositej Obradović, sada su otvoreni brojni restorani i kavane u kojima možete kušati zaista sjajne specijalitete sremačke kuhinje. 

Ako ste ljubitelji ribe i ribljih đakonija, možda je najbolje prići samom Dunavu, gde će vam na terasi istoimenog hotela ponuditi bogatstvo svježeg ulova, a ljubiteljima roštilja preporučujemo da prošetaju do Stražilova. Riječ je o brdašcu iznad grada. Od centra valja prijeći oko četiri kilometara, a prije nego što odlučite šta ćete pojesti, savjetujemo da se prethodno popnete na sam vrh. Staza je uska i strma, ali se napor isplati. Tek kada dođete do groba Branka Radičevića, pogledate nepregledno prostranstvo Bačke preko Dunava i udahnete svjež planinski zrak, shvatit ćete želju prerano umrlog pesnika da baš ovdje počiva. Osim Branka, Stražilovo su opjevali i drugi pjesnici. Kada vam se oči nauživaju ljepote, krenite nasumice bilo kojim putem preko Fruške gore. Kamo god stigli, sjajno ćete se provesti.

  isprintaj članak