Šarene maske za lice dobivaju na popularnosti u Južnoj Koreji
Poznata glumica Kim Hye-soo objavila je na društvenim mrežama svoju fotografiju s maskiom neonske boje. Fotografija je privukla velik broj klikova i lajkova. ...
Prirodan hidrogel kao ekološko rješenje za suše
Bečki znanstvenici razvili su hidrogel od potpuno prirodnih sirovina koji dugoročno poboljšava kakvoću tla. ...
Glačalo i glačanje
Kada kupujete novo glačalo obavezno provjerite ima li odgovarajući atest tj. zadovoljava li sigurnosne sustave u našoj zemlji. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Karasa zovu još i zlatnim, negdje i cekinom...
Objavljeno: 11.11.2012. 16:42  
Sunčarica - riba koje nema
Sunčarica - riba koje nema

Navodno je prije stotinjak godina, neki anonimni akvarista američku (do tada samo akvarijsku) ribicu – sunčaricu, jednostavno bacio u otvoreni vodotok i tako odustao od svog akvarističkog hobija. Od tada, sunčarica se razmnožila i rasprostrla u (valjda) gotovo sve nizinske europske vode. Pa tako i naše.

 

Napisao: Siniša Slavinić

 

Zlatni karas

Unošenjem alohtonih vrsta riba, koje je počelo još prije dva stoljeća, mnogim vodama i ribolovcima učinjena je medvjeđa usluga. Na kojekakve načine, pa i namjernim puštanjem sportskih ribolovaca, u naše vode su stigli američki somić, amur, tolstolobik, pastrvski grgeč i – babuška. Ova zadnja, zajedno s uništavanjem prirodnih staništa, najvjerojatnije je najveći krivac što je iz naših voda, malo po malo, nestala ili je postala veoma rijetka jedna naša autohtona riba – karas. Zovu ga i zlatnim, negdje i cekinom... Sličan je veleljuskavom šaranu, ali se od njega razlikuje kraćim, zbijenijim tijelom. Krasi ga zlatno-žuta, tamna, gotovo crna boja leđa i boja starog zlata, plosnatih i širokih bokova.

 

U Mrežnici i u Bajeru

Karasa se danas u našim vodama može naći veoma rijetko. Obično u zatvorenim nizinskim vodama (ribnjacima, barama, ritovima i rukavcima), koji su još ostale izolirane oaze. Ipak, ima ga još i u nekim otvorenim vodama. Po podacima Veleulova – zlatne udice Hrvatske, posljednjih 17 godina u vodama Hrvatske najviše kapitalnih ulova karasa ostvareno je u rijeci Mrežnici, a u zatvorenim vodama u jezeru Bajer.

 

Europska lista

Karas je riba koja ne naraste velika. Prosječni primjerci su veličine dlana i teški 10 do 15 dag. Na rijeci Volgi ulovi ih se teške četiri kilograma. rema podacima pojedinih specijaliziranih časopisa napravili smo liste naj ulova u Europi. Prvo mjesto drži poljski karas težak 3,90 kg i dug 52 cm. Slijedi češki težak 3,30 kg, dužine 43 cm. Ruski najkaras ulovljen štapom i udicom je težak 3 kg, a zatim slijede oni ulovljeni u Njemačkoj (2,98 kg), Mađarskoj (2,80 kg), Francuskoj (2,56 kg / 41 cm) i Slovačkoj (2,40 kg /48 cm).

 

Hrvatski najkaras

Odmah se nastavlja i hrvatski naj karas. Riječ je o karasu teškom 1,24 kg, kojeg je 2004. u jezeru Bajer ulovio Riječanin Zlatko Polić. Željko Puljar je u Mrežnici 2001. godine ulovio karasa teškog 1,23 kg, a iste godine Zlatko Polić je u jezeru Bajer ulovio i karasa od 1,06 kg. Ostali kapitalni karasi ulovljeni tijekom proteklih 17 godina, bili su lakši od kilograma.

 

Samo za debele živce

Sreća karasova je da može opstati i u vodama s niskom koncentracijom kisika, pa iako mu budućnost baš nije ružičasta, treba se nadati da će opstati i ostati, i kao vrsta i kao cijenjena sportska riba. Ribolovci je, naime, sada sporadično love – slučajno najčešće, ali nekada se na karasa išlo ciljano. I tada i danas, karasa loviti znači imati debele živce, biti uporan i strpljiv. Najbolje vrijeme za ribolov su ljeto i jesen, kada je voda topla. Dobro je pri tom karasa primamljivati, a od mamaca najbolje su tanke crvene gujavice, crvi, kruh i razni žgnaci. Za ribolov se koriste tanki najlon i male udice. Gotovo jedini način ribolova je onaj na plovak, štapovima brze akcije, direktašima ili match (engleskim) štapovima odnosno tehnikom.

 

Karas kao maneken

Nekada se karasa lovilo iz dva razloga: znog ukusnog slatkastog mesa i(li) da bi poslužio kao mamac u ribolovu štuke ili soma. Karas je veoma otporan i na udici dugo živi, a štuka i som ga rado imaju na svom jelovniku. No, kako je karas danas postao rijetka ptica, danas ga treba loviti samo kako bi smo se mogli pohvalit ovim neobičnim ulovom. Rijetkim i teškim protivnikom. Poslije fotografiranja i mjerenja, danas karasa obavezno treba vratiti natrag u vodu.

  isprintaj članak