Kupališna zgrada danas (prva i druga fotografija)

Kapelica BDM – građena u baroknom stilu. Prema Kukuljeviću podigao ju je grof Henrik Sermage 1809. Zbog ljekovitog učinka termalne vode, zabilježeni su mnogi darovi kapelici. Među donatorima spominju se Ladislav Jelačić, Samuel grof Keglević, Kazimir Jelačić, grof Đuro Eroedy, barunica Hellenbach, grofica Papadopoli. Oslikavali su je Lovro Sirnik i Strobach. Radove su završili 17. kolovoza 1897. Nastojanjem Grete pl. Ritter u toranj je 1940. postavljeno novo zvono, a zadnje uređenje unutrašnjosti  je obavljeno 1940. godine (treća fotografija).

Napisala: Dunja Horvatin

Kupališna zgrada

Za podizanje prvih objekata i uređenje kupališta zaslužna je obitelj Sermage koja u posjed imanja Sutinsko i Poznanovec dolazi ženidbom Petra Troila i grofice Ane Marije Keglević. Prvu analizu vode sutinskih izvora obavio je 1772.  znameniti prof. Bečkog sveučilišta Heinrich Johan Krantz koji je svoja opsežna ispitivanja mineralnih i termalnih voda austrijske monarhije sažeo i pozamašno djelo. Njegov opis vjerno oslikava i položaj sutinskih izvora – dva sata daleko od Krapine, vrela koja čistom vodom 27° C topline probijaju iz dolomitne stijene. Zahvaljujući sastavu, bistrini i toplini, sutinska voda pomaže kod reumatizma, kontraktura i uzetosti… (fotografija iz 1938. godine - četvrta fotografija)

Godine 1851. Adolf pl. Ritter kupio je od grofova Sermage dobra Sutinsko i Poznanovec, proširio kupališnu zgradu, te on i njegovi potomci posvetiše veliki mar gospodarskim prilikama sutinsko-poznanovečkog kraja.  (E.Laszowski).

Za Drugog svjetkog rata toplice su radile, a iza rata prelaze u ruke Narodne vlasti. Prema pisanom tragu do primopredaje je došlo zbog smrti vlasnika, a prema usmenoj predaji vlasnik je pogubljen kao narodni neprijatelj. Od 1946. ove toplice se vodi kao Državno lječilište Sutinske toplice (peta fotografija: poleđina razglednice iz 1938. godine).

Vu te toplice ideju žene kaj nemreju roditi i muži teri nemreju hoditi!

Dok je vrh Sljemena zabijelio prvi snijeg, lijepo se prisjećati toplih dana kratkotrajnog ljeta koje nam se ove godine  ukazalo kao „miholjsko ili bablje leto“. U vrijeme kad smo navikli na negativnosti i krize svih vrsta, pravi je melem čuti da je negdje nekome krenulo na dobro. Na primjer, vijesti iz Ministarstva turizma i podatak da je turistička sezona  dala rezultate kao nikad do sada. Stanovnicima i rijetkim posjetiteljima većine zagorskih toplica taj podatak zvuči kao prvotravanjska šala. Pridržavajući se putokaza i informativnih tabli uz prometnice, s oznakom bazena i kupača, navođeni, ne zalutali, turisti naći će se pred vratima s lancem i lokotom. Jednako u Stubičkim, a još gore u Sutinskim toplicama. I jedne, i druge ne rade – ni sezonu 2013., ni ovu godinu. Slušamo dalje obećavajuće lijepe vijesti o programu razvoja turizma, riječima optimističnog ministra turizma: Programom 365 dana prezentiramo novo načelo rada i uspostavu destinacijskog menadžmenta. Za kampanju je Vijeće HTZ-a izdvojilo 4,8 milijuna kuna, a odvijat će se u tiskanim medijima i na internetu na tržištu Austrije, Italije, Njemačke, Slovenije  i Velike Britanije. U pilot projektu su 22 dodredišta iz Splitsko-dalmatinske županije: Split s Omišem i Šoltom te Makarska sa zaleđem…

Sutinske toplice nekad i danas

Vu te toplice ideju žene kaj nemreju roditi i muži teri nemreju hoditi! Zbog učinkovitosti ljekovite termalne vode ovih toplica, ta je izreka najbolji marketinški slogan koji pamte stariji stanovnici Mača. Smještene u klancu između strmine Strugače (376 m) i Komora (270 m), uz tok Sutinščice, ove se toplice spominje još 1258. godine, a puni sjaj im daje obitelj Sermage koja 1809. godine nad izvorima  gradi prvu kupališnu zgradu i malu gostionicu. O ljekovitosti vode, temperature do 37° C, dokazuje mnoštvo analiza, a kemijski sastav istovjetan je većini voda Hrvatskog zagorja. Sutinske Toplice imale su svoj uspon, zlatno doba i kao ni jedne toplice u Hrvatskom zagorju, izrazito uništavanje. Fizički više ne postoje.

Predavanje i prezentacija o Sutinskim toplicama, toplicama kojih nema, dipl. ing. Radovana Čepelaka, umirovljenog, ali još uvijek aktivnog analitičara na Odjelu za vode i balneoklimatologiju ŠNZ „Andrija Štampar“, na ovogodišnjim 6. Proljetnim susretima u Klanjcu, u organizaciji udruge Korak po korak do zdravlja i Hrvatskog liječničkog zbora, podružnica Krapinsko-zagorska, neosporno je najbolji putokaz, svima koje imalo zanimaju zagorske toplice. Dugogodišnji rad gosp. Čepelaka poznat je svima koji se na bilo koji način bave vodom, jer vode su, na mnogo različitih razina, njegova cjeloživotna preokupacija. Za priču o zagorskim toplicama boljeg sugovornika si čovjek ne može poželjeti.

"Cijela priča ima, naravno, svoj početak, a za mene počinje 1963. godine kada sam stupio na 'pozornicu' naše balneološke scene. To je bilo pred 51 godinu odnosno pred pola stoljeća. Službeno sam obišao sve toplice u Hrvatskoj i u Bosni, Sloveniji i Makedoniji. Kad god bi se na neke ponovo vratio vidio učinjen napredak bio bih zadovoljan, a ako sam uočio ili naslutio znakove propadanja bilo mi je žao, to me smetalo." - kazao nam je Radovan Čepelak.

- Za predavanje u Klanjcu odabrali ste Sutinske toplice. Zašto?

"Prvi put sam u Sutinske došao 1970. i tada su već bile na 'izdisaju'. Preko vikenda radio je restoran, a bilo je u kakvoj-takvoj funkciji i nekoliko soba. Zapuštenost se već osjećala, ali još uvijek su bile lijepe i zanimljive. Premda sam već obišao mnoge toplice, ove su mi se jako svidjele. Atraktivan smještaj u kanjonu, okružene zelenilom. Park je bio dobrano zapušten, ali je još uvijek odavao dojam ljepote. Ono što me se posebno dojmilo to su izvori i bazeni u špilji. Do tada takvo nešto nisam vidio, a sad mogu reći da u svojih 51 godinu radnog staža na takvo nešto nisam naišao nigdje.

Dvije godine kasnije došao sam s prijateljima u Sutinske sa biciklima iz Zagreba. Zgrozio sam se nad stanjem kakvo sam zatekao. Napuštena lječilišna zgrada. Masu toga je već bilo odnešeno. Kao duhovi lutali smo praznim sobama. Mnoge kaljene peći već su bile odnešene ili razbijene. Kupališna zgrada bila je još u kakvo-takvom stanju i ljudi su dolazili na kupanje. Kako sam znao i zapamtio izgled bazena, još sam u Zagrebu imao plan za jedno atraktivno kupanje. Naime, ponio sam svijeće, koje sam zapalio u isklesanim nišama u stijeni bazena. Koje li romantike! Svijetlost svijeća obasjavala je svodove špilje, a sve je to bilo čarobno uz kupanje u termalnoj vodi. Tako smo proveli lijepi dan u Sutinskim, koje sam na neki način još više zavolio unatoč naruženom 'zdravstvenom' stanju samih toplica.

Nakon toga još sam dva puta bio u njima radi uzimanja uzoraka vode za analizu iz novih bušotina i zatekao sve katastrofalnije stanje, užasnut nebrigom nadležnih vlasti. Zašto se nije reagiralo? Svaki put kad sam bio tamo, slušao sam jamstvo nadležnih, da se analiza upravo radi zbog novih ulaganja, novih projekata  i bla bla bla…. Tako smo svi, pa i ja gutali tablete 'općinskih opijata' i to u velikim količinama. Od tada prošlo je mnogo godina, pa i desetljeća. Doduše, dopirale su razne vijesti o stanju u Sutinskim toplicama, ali nas kao balneologe tamo više nitko nije pozivao. Kad je završio '4. Klanjec 2012.', odlučio sam ih sa suprugom obići. Prvo smo posjetili Šemničke toplice, koje su isto tako propale posrednim djelovanjem JNA, a to je opet priča za sebe… Zatim smo otišli u Sutinske toplice. Znao sam da neću biti suviše iznenađen stanjem u kakvom se nalaze toplice, ali sam se na žalost ipak jako iznenadio."

- U kakvom ste ih stanju zatekli te 2012. godine?

"Kao prvo srušena je (stoje samo zidovi) kapelica. To me jako ražalostilo, jer je to bila lijepa i arhitektonski zanimljiva građevina. Zapitao sam se: Što radi Župa? Pa mogli su u kakvom-takvom stanju održavati tu kapelicu. Onda smo prešli na prostor nekadašnjih toplica. Da nema lječilišne zgrade, to sam znao i ranije, ali me užasnula gusta šikara na mjestu zgrade, terase i parka! 'Jesi li svjesna da se sada nalaziš na mjestu lječilišta?' upitao sam suprugu koja je sve u čudu promatrala i koja je sad ovdje bila prvi puta. Zatim smo otišli do kupališne zgrade. I tu sam bio iznenađen, jer je zadnji put bar na zgradi bio novi krov. Crijepovi su odnešeni, grede isto tako. Zapravo ukradeni! Zgrada bez krova brzo propada. Nad zazidanim ulazom u kupališnu zgradu i dalje stoji ploča s natpisom (u prijevodu): "Vode sv. Vincenta koje su bile duže vrijeme zapuštene obnovio je i dao u javnu uporabu g. Henri Sermage" (1809.)

Bazeni i hodnik s prostorijama još su natkriveni kubama, ali je sve u takvom stanju da je opasan ulazak! Okrugli ventilacijski otvor kuba nad južnim bazenom već je proširen padom nekoliko cigala, dok se sjeverni još drži. Vode u bazenima nema, izvor je presahnuo. U mislima mi prolaze slike kako smo se ovdje kupali uz svjetlost svijeća… Dok smo se vozili prema Zagrebu, bio sam još pod mučnim dojmom svega što sam vidio. Tada sam odlučio da ću za 'Klanjec' u prvom slobodnom terminu u znak sjećanja napisati referat o Sutinskim toplicama kojih više nema. Zamišljeno - učinjeno.

Da ne zaboravim - spomen ploča je dosta propala, pa je naglasak na angažiranju muzealaca i one iz Ureda za zaštitu spomeničke baštine da se to sačuva iz više razloga. Jedan je, koliko znadem, da se jedino ovdje spominje da su se izvori nekad nazivali Vodama svetog Vinčenta.  Mislim da bi ovu ploču trebalo spasiti i smjestiti u neki od muzeja, jer ako se sruši zid, može se dogoditi da kameni blok ploče završi u temelju neke vikendice…"

- Gdje je uzrok i kada je započelo propadanje naših toplica?

"Odgovor je poprilično kompleksan. Nadam se da neću biti previše dosadan, ali tu je ključ za razumijevanje općeg stanja našeg topličkog blaga, koje je osim rijetkih toplica, u strahovito katastrofalnom položaju. Naime, još desetak toplica doživjelo je sudbinu Sutinskih toplica!                                   

Nakon što je uspostavljena nova vlast 1945. godine, u okviru Federalne države Hrvatske, osnovano je, naravno, i Ministarstvo narodnog zdravlja. U općem cilju centralnog upravljanja, u okviru Ministarstva narodnog zdravlja osniva se ured za upravljanje mineralnim i termalnim vrelima. Taj ured 1949. godine postaje Balneološko-klimatološki institut NRH a u okviru Ministarstva narodnog zdravlja.

Balneološki institut bio je organ upravljanja i nadzora, nad svim lječilištima, mineralnim i termalnim vrelima na području Republike Hrvatske. Ništa se nije moglo provesti bez odobrenja Balneološkog instituta. Imao je nekoliko jedinica: vodio je centralnu administraciju svih lječilišta, Odjel za edukaciju topličkih namještenika (masera, kupeljara, kuhara i drugih), Odjel za kupališno i topličko liječenje, i naravno znanstvenu jedinicu sa balneološkim laboratorijem.

U cilju još jače centralizacije savezne države, sva vlast prelazi u Beograd. Tako se i u Hrvatskoj 1953. ukida Ministarstvo narodnog zdravlja, a time automatski i Balneološko-klimatološki institut. To je jako bitno, jer se to tiče i Sutinskih toplica. S ukinućem Balneološko-klimatološkog instituta, nestaju sve vrlo važne jedinice koje su bile presudne za sva zbivanja, pa i očuvanje toplica. Naime od tada su se toplice morale brinuti svaka sama za sebe. Kako je išlo dalje, to znamo.

Od cjelokupnog Balneološko-klimatološki instituta ostaje jedino znanstvena baza sa balneološkim laboratorijem koju su najprije 'utrpali' u tadašnju JAZU, da bi 1959. prešla u Medicinski fakultet, u Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. U daljnjem razdoblju, što se tiče balneologije, a posebice analitike, učinjen je vrlo veliki napredak. S druge strane sva naša mišljenja i preporuke u vezi zaštite vrela i samih toplica, nitko nije ozbiljno slušao, odnosno slušao je onaj tko je želio čuti. Takvi su bili rijetki. Drugim riječima Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju nije imao baš nikakve administrativne snage i druge mogućnosti da bilo što poduzme za zaštitu našeg topličkog blaga. 

Činovnici su glavni krivac za učinjeno, ali tu je i okolno stanovništvo! Je li normalno da se razvuče (pokrade) inventar lječilišta, a zatim doslovno raznese velebna zgrada, znači, pokradu svi crijepovi, grede i sva cigla? Bi li to, recimo, učinili Slovenci, Austrijanci, Švicarci, Česi? Bi li se moglo saznati tko je odnio materijal? Moglo se, ali se nije htjelo! Nitko mi ne može reći da su cigle i crijepove nosili skrivećki ispod kaputa ili u pinklecima. Za to su bili potrebni radnici, traktori ili kamioni, a ti nisu tako nevidljivi. Općinski činovnici su to sve znali, ali im se jednostavno rečeno fućkalo za toplice! Nije lopov samo onaj koji krade, već i onaj koji mu drži ljestve! Općina je barem oko 1974. godine obnovila kupališnu zgradu. Na kameni zid dozidano je još oko metar ciglenog zida i postavljen novi novcati krov. Da krov nije ukraden, on bi i danas štitio zagradu."

- Najavljen je novi Vladin projekt 365 koji obećava trajanje turističke sezone kroz 365 dana… Bi li to moglo pokrenuti Sutinske i naše zagorske toplice ?

"U načelu ne vjerujem političarima. Oni su, kao i ranije, u prvom redu 'vojnici' svoje stranke. Drugim riječima, čuvaju i štite interese svoje stranke, svoje osobne interese, a za napredak Hrvatske ono što od nabrojenog ostane, a to je u pravilu malo ili ništa. Što mislite zbog čega su propale Sutinske toplice? No, treba biti optimist! Postoje europski fondovi možda bi se i od tuda mogao izvući koji eurčić. Međutim ono što je najvažnije za obnovu Sutinskih toplica su: želja, volja i odlučnost da se to provede u djelo. Taj posao traži idealiste i altruiste, koji su se voljni odreći mnogo toga, a za interes glavnog cilja, a ne činovnike. Ono što sad nedostaje je osjećaja za tradiciju, smisao, volja i duh da se toplice podignu na višu razinu i na onom što se već ima. "

- Očito ste optimist, radoholičar… Recite nam nekoliko riječi o sebi.

"Kako sam rođen 1944. godine, izlazi da imam 70 godina života. Završio sam studij geologije, ali me stjecaj okolnosti odveo u svijet termomineralnih voda u kojem se nalazim gotovo nepunih 51 godinu. U punoj sam starosnoj mirovini, ali još uvijek radim. U studenom 1963. godine zaposlio sam se na Medicinskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, a to je bio 'ostatak ostataka' nekadašnjeg Balneološko-klimatološkog instituta. Godine 2008. ukida se ta komponenta Zavoda i ja prelazim na Školu narodnog zdravlja 'Andrija Štampar', gdje su me zadržali i nakon mog umirovljenja. Cijeli radni i dodatni staž radim na analitici termomineralnih voda, a u drugoj polovici i na papirnatom dijelu, odnosno radu na stručnim mišljenjima i svemu drugom što uz to ide. Zahvaljujući mojoj struci obišao sam mnogo toplica, ne samo u Hrvatskoj. Prošle sam godine u studenom, u krugu mojih kolega analitičara, ne samo iz mog Zavoda već i iz susjednog (Republičkog Zavoda za javno zdravstvo) proslavio 50 godina analitičkog staža.

Između mnogo poslova koje obavljam radim i na Balneološkoj bibliografiji hrvatskih termomineralnih voda. Prva je izašla pod nazivom 'Mineralne i termalne vode Hrvatske' (H. Iveković, R. Peroš) obuhvaća period od prvih početaka pa do 1981. godine. Ja nastavljam dalje…