Prirodan hidrogel kao ekološko rješenje za suše
Bečki znanstvenici razvili su hidrogel od potpuno prirodnih sirovina koji dugoročno poboljšava kakvoću tla. ...
Glačalo i glačanje
Kada kupujete novo glačalo obavezno provjerite ima li odgovarajući atest tj. zadovoljava li sigurnosne sustave u našoj zemlji. ...
U Baški otvorena trgovina ručno rađenih mirisnih suvenira
Nakon što su se 15 godina prodavali na štandu, ručno rađeni suveniri Kiki dobili su trgovinu. Iako je dolazak turista na Krk neizvjestan, vlasnica obrta Suzana ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Crkva sv. Katarine
Objavljeno: 23.09.2011. 13:07  
Sveta Katarina
Sveta Katarina
  • Sveta Katarina
  • Sveta Katarina
  • Sveta Katarina
  • Sveta Katarina
  • Sveta Katarina
  • Sveta Katarina
Malo istočnije od današnje crkve u 15. stoljeću je postojala dominikanska crkva sv. Katarine. Po odlasku tog reda redovnika 1592. godine crkve je, zbog rata protiv Turaka, pretvorena u vojno skladište. Kad je 1606. godine uspostavljen prvi mir s Turcima, u Zagreb su došli Isusovci i otvorili svoju gimnaziju, srušili staru crkvu, dodali su tom terenu zemljište zapadno od nje i 1620. godine započeli gradnju nove crkve. Gradilo se novcem što su ga, uglavnom, darovali hrvatski velikaši i građani. Kako su prilozi sporo pristizali gradnja se oduljila i crkva je posvećena tek 1632. godine iako ni tada nije bila posve završena. Posvetio ju je tadašnji zagrebački biskup Franjo Ergeljski.

Napisao: prof. Krešimir Kristić, snimio: Renato Jagustović

Svečanost posvećivanja crkve bila je pravi doživljaj za građane Zagreba, jer se upravo na tom posvećivanju pojavila i prva glazba u gradu. Danijel Bastelius, tadašnji rektor isusovačkog samostana, pozvao je u Zagreb sedam glazbenika iz Klagenfurta u Koruškoj. Njihov nastup je toliko oduševio Zagrepčane, da su velikaši prikupili znatna sredstva kako bi glazbenike zadržali u gradu. Tako su oni nastupali na različitim kasnijim svečanostima u gradu, prilikom svih svečanih misa u crkvi sv. Katarine, te na svečanim sprovodima. Bili su smješteni u “Sjemeništu siromašnih đaka i glazbenika” u Habdelićevoj ulici broj 1.


No crkvu su pratile i mnoge nedaće.Tako je 1642. snažna munja dosta oštetila toranj i dio glavnog oltara, a 1654. crkvu je zadesio i snažan požar koji je opustošio gotovo cijeli Zagreb. Izgorjeli su svi oltari, klupe, propovjedaonica i orgulje. Naišlo je kišovito proljeće pa je voda razmočila i ono malo svoda što je ostalo od požara. Crkvu je zadesio i potres 1646.godine. No, ponovno se počelo aktivnostima prikupljanja sredstava za obnovu i popravak crkve pa je prikupljeno 900 forinti za obnovu orgulja, koju je izveo graditelj orgulja Gašpar Martin. Slijedili su radovi na gradnji glavnog oltara, a zatim na popločenju podova bijelim i crnim mramorom. Godine 1653. iz Rima je dovezeno tijelo svetog mučenika Viktora koje je nakon svečanosti pokopano u crkvi sv. Katarine.

Među velike donatore ove crkve spada i plemić Mihalj Judinković koji je crkvi oporučno ostavio svoju veliku kuću na Markovu trgu s odredbom da se kuća proda, a novac utroši za izgradnju propovjedaonice i svečenićkih sjedala u crkvi. Toj oporuci usprotivio se jedan njegov zakonski nasljednik, pa je došlo do nagodbe po kojoj je nasljednik dobio 200 forinti od prodane kuće, a crkva 750 od čega su izgrađeni lijepa propovjedaonica od kruškova drveta i svečenička sjedala od orahovine.
Godine 1674. Zagreb ponovno uništava veliki požar, a dobrim  dijelom i crkvu sv. Katarine. I opet isusovci započeše prikupljati priloge, ali su i sami dosta pripomogli obnovi, jer su tada već i sami bogati zbog velikih posjeda koje su imali. Sada su u tornjić crkve stavljena i dva zvona. Za oko 1200 forinti izgrađen je i novi glavni oltar. Crkva je dobila nove orgulje koje je izgradio ljubljanski orguljar Ivan Faller.
Treći puta je crkva stradala od požara 1706. godine, ali ovaj puta, srećom, ostala je samo bez krova. No, zato je veliki potres 1880. dobrano razrušio crkvu.

Poslije ukinuća Družbe isusovaca 1773. crkva je postala svojinom hrvatske države. Tako je i nakon potresa 1880. vlada svojim troškom obnovila crkveno pročelje.

Upravo je nevjerojatno kolikom su upornošću uvijek iznova građani Zagreba podizali ovu crkvu iz nevolja i ruševina. Svaki detalj te crkve je povijest ovog grada. Posebno se doima prekrasan svod s velikim medaljonima izrađenim u reljefima i nježnim bojama. Ti medaljoni prikazuju prizore iz života sv. Katarine. Posebnu pažnju privlači velika slika iza glavnog oltara, najveća iluzionistička slika u Hrvatskoj, a radio ju je slovenski slikar Andrija Ilovšek. Rađena je na gotovo ravnoj podlozi, no promatrač ima dojam trodimenzionalnosti pa mu se pričinja da su to kipovi, a ne slike. Impresivan je i crni lav koji plače. Lijepo mu se ocrtava suza ispod oka. Smješten je s lijeve strane po ulasku u crkvu.

  isprintaj članak