Grad blizanca u Indiji
Ova neobičnost rođenja velikog broja blizanaca zabilježen je iu gradovima Igbo-Ora u Nigeriji i Cândido Godói u Brazilu. ...
Klice otporne na antibiotike šire se i u perilicama rublja
Klice otporne na antibiotike proširile su se i u perilice rublja u kućanstvima, ali i u dječjim bolnicama lako ih je naći ukoliko perete rublje novorođenčadi. ...
Kada snižavati cijene i koja je važnost ulaganja u ljude
Tijekom panela na HOW festivalu stalno se spominjalo Tursku kao konkurencija, a svi su sudionici zajedno zaključili da dugoročno gledano, spuštanje cijena nije ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Na otoku je možda deset turista
Objavljeno: 15.07.2013. 12:03  
Sveti Toma i Princ
Sveti Toma i Princ
  • Sveti Toma i Princ
  • Sveti Toma i Princ
  • Sveti Toma i Princ
  • Sveti Toma i Princ

Plaža, puno je mladih, crkva, tvrđava sv. Sebastijana

 

Postoje dva otoka u Gvinejskom zaljevu Atlantskog oceana nedaleko afričke obale koji mogu biti vaš privatan raj. Otoci su vulkanskog podrijetla, krase ih guste šume i usamljene bijele pješčane plaže. Otočani se hvale najkvalitetnijom kavom i kakaom na svijetu. Turisti su ovdje nesvakidašnja pojava, a razlog tome je nerazvijenost i nepristupačnost. Ako se uspijete domoći ovog raja na zemlji, možda nikada nećete niti željeti napustiti  malu afrički narod koja je praktički zaboravljena u vanjskom svijetu otkad su se kolonizatori Portugalci spakirali i otišli prije četrdesetak godina.


Napisao i snimio: Darko Dovedan

 

Leve leve je uzrečica koja najbolje opisuje stil života stanovnika Svetog Tome i Princa. On podrazumijeva opušten pristup svemu što se događa na otoku, a toga je ipak malo. Otočki život je usporen i nema smisla uzrujavati se zbog bilo čega. Leve leve je odmah uočljiv na aerodromu koji izgleda kao neka uspavana autobusna stanica. Slijećemo s još četiri putnika. Na otoku je možda deset turista. Našim letom upravlja neka polutvrtka iz Gabona koja je, naravno, na crnoj europskoj listi. Osim mogućnosti leta iz obližnjeg Gabona, ozbiljan dolazak na Svetog Tomu može se isplanirati letom iz Portugala koji je zadnji držao to otočje kao koloniju. Zbog toga se na otočju govori portugalski, kao i na Zelenortskom otočju, Angoli, Gvineji-Bisau i Mozambiku - što se tiče Afrike.


Kolonizatori su se okrenuli donosnijem poslu, izvozu roblja

Portugalci dolaze krajem 15. stoljeća na blagdan Svetog Tome te po njemu nazivaju veći otok i novoosnovani grad. Odmah počinje iskorištavanje izrazito plodnog vulkanskog tla te otočje ubrzo postaje najveći proizvođač šećera na svijetu. U isto vrijeme počinje i dovoz potrebne radne snage, odnosno robova iz Afrike. Kako je cijena šećera opadala, kolonizatori su se okrenuli donosnijem poslu, izvozu roblja. Tada Sveti Toma postaje glavna stanica za jedrenjake koji su prevozili robove iz Afrike prema Brazilu. U 19. st. na nekadašnjim plantažama šećera počinje uzgoj kave i kakaa što će otočje opet učiniti poznatim jer će postati najveći svjetski proizvođači smeđega praha. Za vrijeme portugalske robovlasničke politike izbijale su česte pobune koje su gotovo uvijek završavale krvoprolićem. Nakon mnogobrojnih ustanaka lokalnog stanovništva Portugalci konačno odlaze 1975. ostavljajući otoke u rasulu. Sveti Toma i Princ još uvijek prima stranu novčanu pomoć, ali i zarađuje od izvoza kakaa. 

Dva su otoka malo veća od dvije površine našega Cresa, s tim da je Sveti Toma veći, razvijeniji i bitno napučeniji od Princa. Među otocima postoji lokalna zrakoplovna veza.

 

U potrazi za najboljom kavom i čokoladom na svijetu

Glavni grad Sveti Toma zaista je šarmantan. Kolonijalne kuće svijetlih pastelnih boja, usporeni ritam života, redovi palmi i brodske olupine u gradskom zaljevu, svi pridonose posebnom ozračju. Glavna gradska turistička atrakcija je utvrda Svetog Sebastijana smještena na istaknutom rtu. U ovom kolonijalnom zdanju nalazi se nacionalni muzej koji krasno pojašnjava kontraste između bogatog kolonizatorskog društva i robova. Grad je odlična polazišna točka za obilazak otoka, ali se svakako preporuča i napuštanje grada na više dana te boravak na jednoj od mnogobrojnih plantaža, odnosno roça (čitaj rosa). Većina ih je još uvijek u funkciji, nepromijenjenog načina života, gdje potomci robova nastavljaju rad njihovih predaka. Boravak na roçi pruža autentičan uvid u život tih vrijednih ljudi. Na plantažama uzgajaju naranče, guavu, banane, mango, kakao, kavu proizvode palmino ulje i, općenito, sve što je stanovnicima potrebno za život. Tri najpoznatije plantaže na Svetom Tomi su Saõ João Angolares, Monte cafe i Monteforte.

Dolazak i boravak posjetitelja na plantažama izravno novčano ojačava lokalnu zajednicu. Na svakoj plantaži postoji vodič koji turistu upoznaje s povijesti roçe i vodi ga u obilazak. Uz kušanje raznih plodova može se jesti što skuhaju radnici na plantaži. Morski plodovi su nezaobilazni na otočju, a specijalitet je riba s roštilja s rižom. Ovo je također i odlična prilika da se upozna s plodom kave i kakaa, kako izgledaju dok još rastu na drvu. Nezrela kava je u obliku nakupina zelenih bobica na grani, dok je kakao teže prepoznati ako se ne zna kako izgleda plod. Naime, sjeme kakaa izgleda kao badem, ali ono se nalazi unutar ploda koji oblikom i izgledom podsjeća na kokos, unutar kojeg su sjemenke kakaa omotane sluzavom i bijelom ovojnicom koju lokalci također rado jedu.

Plantaža Monte Cafe nalazi se visoko u planinama otoka čiji je najviši vrh čak preko 2000 metara. Ovdje je malo hladnije i okoliš je pravi prašumski. Stanovnici plantaže ponosno ističu da oni sigurno proizvode najbolju kavu na svijetu. Da se ovdje itekako njeguje identitet kave ukazuje i otvaranje novog malog muzeja kave u sklopu plantaže. Kava je na otoku lako dostupna svugdje, ali nekako nam se čini da ima još opojniji i bolji okus kada se pije na plantaži, tik uz biljku i samo mjesto branja.    


Najpoznatiji bijelac na otoku

Trenutno najpoznatiji bijelac na otoku, ali i najcjenjeniji proizvođač čokolade u svjetskim razmjerima, gospodin je Claudio Corallo. Ovaj Talijan je dobar dio života proveo tražeći formulu za najbolju čokoladu. On je poput alkemičara modernog doba, samo on ne traži eliksir života, nego čokoladu života. Njegovu mini tvornicu teško je pronaćii u predgrađu Svetog Tome, ali dobar njuh može pomoći. Vrata tvornice otvorena su svim putnicima namjernicima, a Claudio će uvijek izdvojiti vremena da kroz kušanje prikaže zašto je njegova čokolada najbolja. Eksplozija bogatog i profinjenog okusa u ustima u potpunosti može opravdati dolazak na otok, ako već nekog nisu zadovoljile prirodne ljepote i ljubazni stanovnici.

Njegove čokolade prodaju u najluksuznijim dućanima na svijetu, a nama se najviše dopala čokolada sa zrnima kave, koju, naravno, on uzgaja.

 

Zanimljivosti

- Prije dolaska Portugalaca oko 1470. god. otoci su bili nenaseljeni.

- Iako se radi o maloj državi, na otocima ima 4 nacionalna jezika: portugalski, forro (portugalsko-kreolski), angoleški i prinčevski.

- Južno od otoka Svetog Tome smješten je otočić Rolas preko kojeg prolazi Ekvator.

- Na Princu živi samo 3% od ukupnog broja stanovništva (165.000).

- Otok Princ je otkriven na blagdan Sv. Antuna i u početku je nosio ime po tom svecu. Kasnije je preimenovan u Princ u čast portugalskog princa kojem se morao plaćati porez u šećeru. Glavno naselje na otoku se i dandanas zove Sv. Antun.

- 90 % otočkog stanovništva je nepismeno.

- Otoci su dom različitim endemskim životinjskim vrstama, kao što je npr. najmanji svjetski ibis.


  isprintaj članak