Plesni stilovi koji će vam poboljšati tjelesnu spremnost
Ples je jedan od najvažnijih načina rješavanja kalorija, a istovremeno se zabavljate. ...
Stvari koje nikako ne pripadaju u perilicu rublja
Ako želite uštedjeti novac i ako želite da vaša perilica rublja dobro i dugo radi, onda budite oprezni da sljedeći predmeti ne uđu u nju. ...
Djeca, škola i zaštitne maske za lice
I učenici i studenti u Nizozemskoj ne moraju nositi maske za lice, čak ni učitelji i starija djeca iako su se neki učitelji opirali takvoj "slobodi”. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Rezidba je osnovna sastavnica agrotehničkih mjera u vinogradarstvu
Objavljeno: 29.01.2020. 11:44  
Sveti Vinko je prvi od pet zapovjedanih vinogradarskih svetaca
Sveti Vinko je prvi od pet zapovjedanih vinogradarskih svetaca

Snimio: Alan Čaplar


Vinova loza dugogodišnja je kultura i samo dobro razvijeni trsovi mogu osigurati trajnost vinograda glede njegove otpornosti u svim nepovoljnim ekološkim uvjetima i zadovoljiti naše zahtjeve za redovitim i visokim prirodima odgovarajuće kakvoće.

Trajanje faze zimskog odmora ovisi o kultivaru i geodetskom položaju. U jadranskom priobalju i otocima faza zimskog odmora traje oko 120 dana, a u kontinentalnom području oko 180 dana. U tom razdoblju sve životne funkcije loze potpuno su prekinute ili se odvijaju vrlo slabo. Dobra pripremljenost vinove loze tijekom zime ovisi o redovitoj provedbi i svih agrotehničkih mjera, a napose o gnojidbi. Gnojidba mora biti valjana i uravnotežena. Ne smijemo dodavati prevelike količine dušičnoga gnojiva, jer onda vinova loza raste bujno i dugo, te mladice ne uspijevaju dozreti i dolazi do smrzavanja.

Valja napomenuti da različiti kultivati i pojedini organi vinove loze različito podnose niske temperature. Staro drvo trsa može izdržati - 25 stupnjeva Celzijusa, a zimski pupovi mogu se smrznuti kod - 15 stupnjeva Celzijusa. Pri izrazito niskim temperaturama, zbog povećanja otpornosti loze, dolazi do pretvorbe škroba u šećer.

Tijekom zimskog odmora može se obavljati rezidba. Na našim otocima i priobalju trsove se smije rezati tijekom cijelog razdoblja zimskog odmora. U kontinentalnom području rezidbu preporučujemo samo potkraj zime i početkom proljeća, i to iz vrlo jednostavnih razloga. Naime, poslije otpadanja lišća u rozgvi nastaje negativan tlak. Zbog toga na prerezima negativan tlak izaziva ulazak vode u tkivo rozgve i može povećati opasnost od smrzavanja.

S Vincekovim (22. siječnja) počinje vinogradarska godina kad i počinju radovi u vinogradu, i to rezidbom. Rezidba je osnovna sastavnica agrotehničkih mjera u vinogradarstvu. Njome se regulira rast, razvoj te kvantiteta i kvaliteta grožđa. Dan svetog Vinka slavi se u svim hrvatskim vinogradarskim podnebljima (Srijem, Slavonija, Baranja, Moslavina, Međimurje, Hrvatsko zagorje, Prigorje, Istra, Dalmacija s otocima). Svaki od tih krajeva, pa čak i svaki pojedini vinograd, slave Dan svetog Vinka uz posebne "regule”, "štatute”, "pravila” i ostale "zakone”.

Najrašireniji običaj je taj da se orežu grančice vinove loze i stave se u vazu s vodom na toplije mjesto. Nakon pojava listića procjenjuje se koliko će ova godina biti rodna.

I u našem priobalju i otocima Dan sv. Vinka (Vinceta, Vinceka, San Vinčeta) slavi se u konobama, pivnicama. Vinogradari počinju s rezidbom te kušanjem vina nakon prvih pretoka. Za stolom prevladava "riba i pršut, te bilo i črno vino” ili kako kažu u Istri "more i vino roso”. Kada smo kod Istre moramo se sjetiti predjela "Kaštelir”. Tu su plodne njive, izrazito crvene boje koje izgledaju kao da im se duge ravne rumene brazde utapaju u plavim morskim valovima zapadne Poreštine. Pitoma polja, daleki lozoredni vinogradi, tu je nastalo izvrsno istarsko tamnocrveno grožđe Hrvatica, danas poznato i daleko izvan svoje domovine - Kaštelira, zapisao je hrvatski putopisac Matija Pokrivka i dodaje: "Da se vino Hrvatica sačuvalo, zahvalni smo doboljubnom kaštelirskom vinogradaru Karlu Legoviću, dobro poznatome poljoprivredniku... prvorazrednom proizvođaču Malvazije i, dakako, odličnog vina Hrvatice naše pitke, rumenog lica ljepotice...”

 

"Onda ćemo je zvati Hrvatica”

Ima jedna bujska priča o njezinu dolasku u Istru i ona teče ovako: Jedan je bujski vinogradar svojedobno pohodio Austriju kako bi donio novu i bolju lozu. Pokupio je poprilično cijepova, pa podigao mladi vinograd u svojoj Bujštini. Okupili se susjedi, prijatelji, znanci, rodbina da vide to "austrijsko čudo”, jer, kupac je zaboravio u Austriji doznati ime toj lozi. "Onda ćemo je zvati Hrvatica”, prekrstili su je. Eto, tako je po priči - Hrvatica dospjela u Istru, a potom se proširila i u druge južnovinorodne krajeve. A sve se, kažu, dogodilo baš na Dan sv. Vinka.

Uz sva nastojanja nismo uspjeli dokazati da je Hrvatica crni izvorni kultivar. Dapače, više je ima u Sjevernoj Italiji, negoli u našoj Istri. U Italiji kultivar i njegovo vino zovu Croatina (Hrvatica). Vino Hrvatica crne je ružičaste do crvene trešnjine boje (svjetloružičasta do crvena), vrlo razvijene arome, okusa svježeg i ljupkog, s jedva izraženom trpkošću i blago gorčasta. Osobito se ističe miris šumskog voća te zrele jabuke.

 

Pet zapovjedanih vinogradarskih svetaca

Sveti Vinko je prvi od pet zapovjedanih vinogradarskih svetaca. Naime, po hrvatskim pučkim običajima još su vinogradarski sveci: sveti Juraj (23. travnja), sveti Ivan Krstitelj (24. lipnja), sveti Mihovil (29. rujna) i sveti Martin (11. studenoga). Niti jedan svetac, zapravo, nije vezan uz vino i vinogradarske običaje, već su vinogradari i vinari pronašli svoje svece pri svakom većem poslu u vinogradu, podrumu i ostalim poslovima koji se tiču vinograda i vina.             

  isprintaj članak