Svjetlosno onečišćenje uvuklo se u život gotovo nezamijećeno. Kada su se pojavile posljedice i njihov izravan utjecaj na ljudski život koji je osupnuo znanstvenike, počelo je deteljnije proučavanje toga problema. U zapadnom svijetu to je bilo prije više od pola stoljeća. Iako je uzrok mnogobrojnim problemima, prije svega zdravstvenim, sigurnosnim i ekološkim, na našim prostorima o toj se  vrsti onečišćenja u javnosti gotovo i ne govori.

Napisao: Trpimir Alajbeg

Što je to svjetlosno onečišćenje

Svjetlosno je zagađenje svaka nepotrebna i nekorisna emisija umjetne svjetlosti u prostor izvan zone koju je potrebno osvijetliti (ceste, ulice, spomenici..), posebno u industrijaliziranim i gusto naseljenim područjima u kojima umjetno svjetlo završava van betonsko-asfaltnih površina. Dakle, svjetlosno onečišćenja nastaje prekomjernom i neodgovarajućom rasvjetom javnih i privatnih površina i objekata zbog nepravilno postavljene rasvjete i uporabe neekoloških rasvjetnih tijela. Takvo osvjetljenje, osim što je neučinkovito, uznemirujuće i nadasve upitne kvalitete, izaziva negativne učinke na ljudsko zdravlje, sigurnost prometa i prirodu.

Prevelika, loša, nadražujuća i nekorisna osvijetljenost svakako su subjektivni pojmovi pa treba koristiti znanstvene pokazatelje.

Početak analize može se otvoriti pitanjem vidimo li zvijezde na noćnom nebu? Novija istraživanja i satelitska mjerenja pokazuju da 99% stanovnika Europe, Japana i Sjeverne Amerike ne vidi donedavno okom vidljivu našu galaktiku - Mliječni put. U Hrvatskoj prava noć i okom vidljivo nebo posuto mnoštvom zvijezda postoji još samo u pojedinim dijelovima Gorskoga kotara, Like te na vanjskim dalmatinskim otocima. Nekada se okom na noćnom nebu moglo vidjeti oko 10.000 zvijezda, a danas u svjetlosno onečišćenim područjima jedva stotinjak.

Uzrok tome je kada se nad gusto naseljenim područjima prijeđe određeni limit količine svijetla. Tada i samo nebo počinje svijetliti (‘sky glow’ efekt) jer neekološka umjetna svjetlost obasjava atmosferu (čestice i oblake) i tada više nema prave noći na području neke regije pa čak i cijele države. Svjetlosno onečišćenje manifestira se i kao prelazak rasvjete u tuđi privatni posjed, primjerice kada svjetlost javne rasvjete ulazi kroz prozor u nečiji dom (‘trespass’ efekt). Nadalje, krivo postavljena javna rasvjeta kada vozači ili pješaci okom vide rasvjetno tijelo izaziva teško privikavanje oka na nastale promjene u osvjetljenju (‘glare’-efekt); tada oko prigodom prelaska iz tako osvijetljenog prostora u tamniji još uvijek vidi bljeskove svjetla. Još gori učinak imaju grupe takvih svjetala koje izazivaju konfuziju i umanjuju sposobnost oka da percipira dubinu i jasnoću prostora, tako da se neke prepreke jednostavno ne vide (‘clutter’- efekt).

POSLJEDICE...astronomske

Sukladno negativnim učincima koje izaziva prevelika i loše postavljena rasvjeta, možemo govoriti o astronomskim, biološkim, ekonomskim, filozofskim, pravnim, sigurnosnim i zdravstvenim posljedicama.

Posljedice svjetlosnoga zagađenja najprije su uočene u astronomiji. Direktno ili indirektno svjetlo negativno utječe na promatrača (nedovoljno prilagođavanje oka na tamu), na vidljivost objekta promatranja (zvijezde blijede i postaju nevidljive zbog smanjenog kontrasta svjetlo-tama, detalji se gube ili postaju neprepoznatljivi) i na instrumente za promatranje (snažno parazitsko svjetlo koje zbog difrakcije/ogiba ulazi u objektive). Taj problem uočio je još davne 1909. godine austrijski astronom Johann Palisa (koji je neko vrijeme bio voditelj mornaričke zvjezdarnice u Puli odakle je 1874. otkrio svoj prvi mali planet, ali i prvi otkriven u tadašnjoj Monarhiji). Pokrenuo je kampanju za premještaj zvjezdarnice van Beča gdje je tada radio. Naime, kako se Beč širio, a ulice sve više osvjetljavale javnom rasvjetom, noćno nebo nad gradom postajalo je sve svjetlije i time smanjivalo vidljivost objekata na nebu. Tim problemom ozbiljnije su se počeli baviti američki astronomi početkom 50-ih godina prošloga stoljeća, kada se zbog tehnološkog napretka i povećanja broja stanovnika na jugozapadu, nekontrolirano povećala emisija umjetne svjetlosti i time ugrozila rad najvećih observatorija (Mt. Palomar, US Naval, Kitt Peak....).

Voditelj Zvjezdarnice Višnjan prof. Korado Korlević već više godina sustavno upozorava na pojavu svjetlosnog zagađenja i nestanak pravih noći. Na višnjanskoj zvjezdarnici, potaknut problematikom srazova Zemlje s asteroidima i kometima, poticao je aktivnosti koje su rezultirale prvim otkrićima asteroida i kometa s područja Hrvatske. Do nedavno ta je zvjezdarnica bila u svjetskom vrhu po broju otkrivenih asteroida. Sada je, međutim, prisiljena obustaviti potrage upravo zbog svjetlosnog zagađenja. Plodno razdoblje rada Zvjezdarnice Višnjan završeno je u travnju 2000. godine nakon predizbornog postavljanja rasvjete koja je tukla izravno u kupolu, teleskop i nebo. Pokušaji da tada objasnim kolaps prirode shvaćani su kao nešto što povećava kolorit zbivanja u sredini, ističe prof. Korlević. Trebalo je proći nekoliko godina da se pokaže apsurdnost stanja, a trebat će još više da se sve loše postavljeno zamijeni. Sad smo u situaciji da 90% stanovnika Hrvatske ne može iz svog dvorišta vidjeti Mliječni put na nebu i Suze Sv. Lovre (rojeve meteora, "zvijezda padalica"), a mislim da nas ima još više koji dugo nismo vidjeli rojeve krijesnica, zaključio je Korlević. I na Zagrebačkoj zvjezdarnici stanje nije bolje.

Svjetlosno onečišćenje toliko se povećalo da se na nebu ponad Zagreba ne može vidjeti ništa osim najsvjetlijih nebeskih objekata - Mjeseca i planeta, tako da posjetiteljima praktički nemamo što pokazati, upozorava stručni suradnik Zvjezdarnice Damir Hržina.

..biološke

Bilološki ritam svih živih bića (biljaka, ljudi, životinja) usklađen je s redovitom (dnevnom) izmjenom dana i noći, što je i okosnica cijelog eko-sustava. Svako umjetno svjetlo koje završava van betonsko-asfaltnih površina promijenilo je na livadama i šumama dužinu noći ili je noć nestala. Posljedice tog nestanka uzrokuju radikalne promjene u prirodi i smanjenje biloške raznolikosti. Biljke i životinje više ne mogu odrediti ispravan redoslijed i dužinu svojih životnih ciklusa (hranjanja, mirovanja, razmnožavanja....)

Ono što poznajemo pod nazivom noćne životinje, npr. krijesnice, time osuđujemo na smrt. Biolozi su utvrdili da nestanak noći izaziva velika stradavanja ptica selica. Zbog osvjetljenja Milana u tom gradu svake godine strada 2 milijuna ptica selica iz Velike Britanije i Skandinavije. One tu slijeću misleći da su stigle u područje gdje dan traje duže, pokušavaju prezimiti ali se smrznu. Nestankom noći morske kornjače gube mjesta za polaganje jaja. Osvjetljavanjem plićaka i druge morske životinje uz obalu gube mrijestilišta. Daleko bi nas dovelo nabrajanje svih primjera, ali spomenimo još jedan. Na prostoru staroga grada Dvigrada, za samo godinu dana nestala je čitava tamošnja populacija rijetke i u Europi zaštićene vrsta šišmiša Nocytilus Nocitula. Istrijebila ju je neekološka rasvjeta čvorišta istarskog ipsilona kod Kanfanara. Stalno svjetlo pogoduje nekim životinjskim vrstama: mravima, paucima, vranama, vrapcima, pa možemo očekivati povećanje njihova broja. Ako javna rasvjeta osim ulice i nogostupa osvjetljava i vrt, nitko nije znao da će potaknuti mrave u tom vrtu da započnu raditi i treću smjenu, da će povećati broj lisnih uši u tom vrtu, da će zbog toga morati svoje povrće prskati otrovima. Svaka priča o zdravoj hrani prestaje na mjestu koje više nema pravu noć, upozorava Korado Korlević.

..zdravstvene

I čovjek kao dio prirode osjeća prirodne cikluse. Učinci povećanja sigurnosti osvjetljavanjem javnih površina, kolnika, nogostupa i fasada do tri metra visine značajni su dok se ne osvjetljavaju površine čijim se osvjetljavanjem zadire u ljudsku privatnost-npr. prozori spavaćih soba, nečiji posjed. Iako medicinska istraživanja o utjecaju umjetne rasvijete noću na ljudsko tijelo nisu brojna, rezultati provedenih ozbiljno upozoravaju. Čak 30% osoba, posebno žena u mjestima gdje javna rasvjeta ulazi u spavaće sobe ima problema s nesanicom. Istraživanja pokazuju da izloženost ljudskoga tijela umjetnom svjetlu tijekom noćnog sna, remeti količinu hormona melatonina u mozgu. Mnogi biokemičari i psiholozi smatraju melatonin glavnim ljudskim hormonom jer regulira proizvodnju većine ostalih hormona u ljudskom tijelu i regulira cikluse sna i budnog stanja te pomaže stvaranju otpornosti organizma na bolesti. Lučenje melatonina potiče tama, a obzirom da je on i antioksidant, svojevrstan je imunoregulator. Smanjena količina melatonina dakle, potiče nastanak imunih poremećaja, karcinoma, kardiovaskularnih bolesti, depresije pa čak i seksualne disfunkcije.

Umjetno svjetlo tijekom noći kojem je izložena dojenčad, posebno je opasno. Utvrđeno je da ako su bebe do dvije godine starosti tijekom spavanja noću izložene umjetnom svjetlu (koje dopire u sobu s ulice, od javne rasvjete, ili ako roditelji u toj sobi gledaju TV ili nešto rade što zahtijeva neku količinu svjetla - glačanje npr.), to u kasnijoj dobi uzrokuje ogroman porast kratkovidnosti (ne i dugovidnosti!) kod te djece. Najčešće vrlo jake. I to gotovo 5 puta (500%).

..sigurnosne

Poseban vid djelovanja na ljudski život ima rasvjeta postavljena s ciljem povećanja javne odnosno privatne sigurnosti i sigurnosti prometa. Suprotno uvriježenom mišljenju da je javna/privatna sigurnost noću veća u slučaju veće rasvjete, iskustva i statistike kazuju suprotno - učestalost kriminala i vandalizma je proporcionalna količini umjetne rasvjete. Ono što je u vezi s umjetnom rasvjetom je osjećaj sigurnosti. Ljudi se noću osjećaju sigurnije na svjetlu nego u tami. Ako se za javnu/privatnu rasvjetu koriste neekološka rasvjetna tijela koja su još k tome i nepravilno postavljena, tada umjesto kontrole prostora imamo potpuno divergentnu i neartikuliranu svjetlost koja blješti na sve strane i zapravo onemogućava pregled i kontrolu “štićenog” objekta/osoba, te je kriminalcima/vandalima posao zapravo olakšan! Od silnog blještanja nitko ih dobro ne vidi, pogoduju im i oštre sjene i nemogućnost odgovarajućeg privikavanja oka žrtve/svjedoka na kontrast svjetlo - tama.

Neekološki tip rasvjete i nepravilna montaža uličnih/cestovnih rasvjetnih tijela sudionicima u prometu svijetli direktno u oči (poput dugih svjetala automobila iz suprotnog smjera), proizvodi snažno blještanje otežavajući pri tomu pravovremeno uočavanje drugih sudionika, prepreka ili opasnosti na cesti. Naglo izvedeni prijelazi svjetlo/tama dovode vozače u situacije izuzetno opasnog kratkotrajnog sljepila (nemoguće adekvatno prilagođavanje oka). Situacije kada je vozač u takvim uvjetima u potpunoj ili djelomičnoj nemogućnosti da registrira događanja na i oko ceste (druga vozila, prepreke, pješaci..) i po više stotina metara, zasigurno nisu umirujuće. Dobar dio restorana, trgovina i odmorišta uz autoceste reflektore okreće prema prometnicama ne bi li na sebe skrenuo pažnju i time dodatno pogoršava sigurnost prometovanja. Općenitu sigurnost vožnje u takvoj situaciji kad se vozaču, po noći, stisnu zjenice ne treba komentirati. Bezopasni nisu niti laserski snopovi iz pojedinih zabavišta usmjerenih u nebo. Domet pojedinima je više desetaka kilometara, pa je opasnost da zaslijepe pilota realna.

..filozofske/kulturološke

Filozofsko i kulturološko poimanje svijeta djelomice se temelji i na prirodi kakva ona jest (izmjena dana i noći) i kakva nas okružuje. Kao nešto prirodno - noć i zvjezdano nebo - brzo i sigurno nestaju! Ako noć potpuno nestane, kakvo će poimanje duhovnosti, prirode, živih bića i njihovih međusobnih odnosa imati generacije koje dolaze?

..ekonomske

Rasvjetna tijela dijele se u dvije skupine: neekološka i ekološka. Neekološka su ona nezasjenjena ili poluzasjenjena koja imaju kuglu, polukuglu ili izbočeno mjesto za žarulju. Ekološka su zasjenjena, žarulja je u neprozirnom kučištu koje s donje strane ima ravnu prozirnu površinu. Pravilno postavljena rasvjetna tijela su ona kojima se obasjava samo prostor koji se želi osvijetliti, po mogućnosti snop svijetlosti treba biti usmjeren na objekt odozgo (ne obratno!), ili ako to nije moguće onda kut središnjeg snopa svjetlosti ne smije biti veći od 700 u odnosu na okomicu. Neekološka rasvjetna tijela imaju i kraći vijek trajanja, odnosno skuplje održavanje: kugle ili polukugle od plastike izložene su izravnom sunčevom svjetlu i time podložne bržem starenju materijala. Na njima se nakuplja nečistoća te u tom slučaju daju slabiji intenzitet svijetla i potrebno ih je s povremeno i očistiti. Kod ekoloških rasvjetnih tijela, obzirom da je svjetlost usmjerena, da bi se osvijetlila određena površina, potrebna ja slabija žarulja jer ne rasipa svjetlost uokolo i ne svijetli prema obzorju, odnosno nebu. Time se dakako, troši i čak 35-55% manjeelektrične energije. Tako se po jednom rasvjetnom tijelu može uštedjeti i po više tisuća kuna godišnje, što ne bi trebala biti beznačajna stavka za gradske proračune.

..pravne

Privatnost i pravo na čist i zdrav okoliš zajamčeni su ustavom. Bi li svatko pristao da mu uz kuću stave stup mobilne telefonije s obrazloženjem da će imati jači signal u spavaćoj sobi? I to bez naknade. Zašto pristajemo da nam netko bez naknade štete svijetli u spavaću sobu, osvjetljava vrt ili šteti zdravlju, pita se prof. Korlević.

Osim kada prekomjerna ili loše postavljena rasvjeta ometa u privatnom posjedu (primjerice spavaćoj sobi), svjetlosno je zagađenje prekomjerna i štetna emisija elektromagnetskog zračenja koje štetno djeluje, jer primjerice, ometa san.

Vlasnik izvora takvih štetnih i prekomjernih emisija zračenja dužan je ukloniti ih. Polako se dobiva i pravni okvir u praksi. Naime, krajem lipnja 2005. sud u Malom Lošinju donio je presudu u korist privatnog tužitelja protiv tuženoga grada Malog Lošinja zbog smetnje privatnog posjeda. U obrazloženju presude navodi se da je tuženik smetao tužiteljicu postavljanjem rasvjetnog stupa s rasvijetnim tijelom usmjerenim prema kući, te je zbog jačine svjetla u večernjim i noćnim satima onemogućio tužiteljici spavanje u za to predviđenim prostorijama. Grad je dužan ukloniti takvo neekološko rasvjetno tijelo i postaviti ekološko.

Kako spriječiti

Kako spriječiti svjetlosno zagađenje i izbjeći sve nevedene posljedice? Na svu sreću, ta se vrsta onečišćenja bitno razlikuje od ostalih i može ga se spriječiti znanjem, pojašnjava prof. Korlević. Stanje se može značajno poboljšati postavljanjem ekološke, usmjerene (cut-off) i štedljive rasvjete. Postavljanje ekoloških rasvjetnih tijela koja nisu dignuta prema horizontu, livadama, šumama i koja kad gledamo iz daljine vidimo samo osvijetljeno područje a ne i žarulju koja svijetli, nije ništa skuplje od rasvjete koja se postavlja danas. U Hrvatskoj postoje proizvođači elektronike koja mijenja snagu rasvjete kroz noć i u kasnim satima spušta sve do sigurnosne razine. Druga mogućnost za javnu/privatnu sigurnost pri rasvjeti objekata i prostora je postavljanje ekoloških rasvjetnih tijela opremljenih senzorima pokreta. Tada je situacija jasna, upaljeno svjetlo označava (ne)željenu prisutnost, uključuje se alarm, sigurnosne kamere.

Zakonska regulativa

Dio država u svijetu ima zakone i pravilnike protiv svjetlosnoga onečišćenja bilo na lokalnom, bilo na državnom razini. Spomenimo samo neke: Arizona i Havaji (SAD), Australija, Brazil, Čile, Izrael...

U zemljama EU problemu svjetlosnoga onečišćenja pristupilo se vrlo ozbiljno i na regionalnoj i na državnoj razini. Što se tiče našeg neposrednog susjedstva, prvi su takav zakon 1997. izglasali predstavnici talijanskih regija Veneto i Lombardija nakon poražavajućih istraživanja koja su pokazala potpunu degradaciju prostora. Tako u zakonu regije “Venezia-Giulia” stoji odredba da gradonačelnik osobno mora platiti kaznu od 5.000 eura za svako rasvjetno tijelo koje više od tri posto svijetli iznad horizonta tj. prema nebu. Kada su Česi shvatili da je njima nametnuto socijalističko poimanje razvoja društva ‘elektrifikacija i industrijalizacija’ upropastilo državu iz bajki kakva je nekad Češka bila, donijeli su 01.07.2002. godine najstroži zakon o svjetlosnom onečišćenju na svijetu. Prema njemu, načelnik općine osobno je odgovoran postavi li se javna rasvjeta koja zadire van urbanog područja. I jednostavno se ne prihvaća da se razvoj mjeri s koliko smo betona, čelika ili energije prekrili prirodu. Nama susjedna Slovenija imala je prezentaciju problema pri Državnom zboru i planira se zakon protiv "svetlobnog onesneženja". U Hrvatskoj u zakonu o sigurnosti prometa postoji samo preporuka da rasvjeta prometnica ne smije svijetliti vozaču u oči. Kao i članak u ustavu da svatko ima pravo na zdrav i čist okoliš.

Stanje u Hrvatskoj

U Hrvatskoj najveću razinu svijesti po pitanju svjetlosnoga onečišćenja je u Istri. Ekološka je rasvjeta postavljena u općinama Novigrad na Dobri, Barban, Kanfanar, Marčana, Višnjan, Žminj te u gradu Poreču. Općina Matulji je prva općina u Hrvatskoj koja je donijela odluku da sva buduća javna rasvjeta mora biti cut-off i ne smije svijetliti prema parku prirode Učka s kojim općina graniči. Ujedno, općina Matulji računa i na uštedu u računu za javnu rasvjetu.

Međutim, malo prije spomenuti Novigrad na Dobri prvi je u Hrvatskoj krenuo u akciju cjelovite zamjene postojeće energetski neučinkovite javne rasvjete s pravilnom i ekološki prihvatljivom rasvjetom. Tako je zamijenjeno odnosno dodano ukupno 700 ekoloških rasvjetnih tijela, tri kontrolna centra i regulator snage. Tijekom noći, kada aktivnosti i promet jenjavaju, snaga rasvjete smanjuje se do sigurnosne razine. Cijeli će projekt u končnici rezultirati, osim kvalitetnom i ispravnom rasvjetom, i manjom potrošnjom električne energije i direktnom uštedom od 80 tisuća kuna godišnje. Što nije beznačajna ekonomska ušteda za grad od 4 tisuće stanovnika. Za taj je projekt ubrzo stiglo i međunarodno priznanje: Međunarodna udruga za tamno nebo (IDA) dodijelila je polovicom rujna 2006. Novigradu prvu nagradu za najbolju rasvijetu u Europi!

Čest je slučaj (Projekt: Rijeka - zdravi grad) da se u ekološke armature ugrađuju žarulje od 70 W, a koje mijenjaju neučinkovite, neekološke armature sa žaruljama od po 400 W, a daju istu količinu svjetlosti!

Ono što je mene posebno pogodilo, navodi prof. Korlević, je utrka mjesta i općina u Istri koja će jače osvijetliti zvonik crkve. O estetici, igri svjetla i sjene na fasadama o dubljem smislu tog čina izgleda da i nije bilo puno riječi. Uzmimo dva primjera iz Istre, čiju problematiku najbolje poznajem, s dvije različite filozofije:

- Motovun, diskretno osvijetljena lanterna zvonika i krunište, vide se zvijezde i čovjek se osjeća mali pred beskonačnim. Sve odiše duhovnošću. 

- Vodnjan, gdje je u osvjetljenje zvonika utrošeno 130 tisuća bivših njemačkih maraka, gdje su dodana svjetla u boji, gdje reflektori tuku na sve strane, a gotovo su svi okrenuti u nebo. Osvjetljenje dostojno jedne bolje diskoteke, svijetle zidovi, trg i nebo. Koja se poruka htjela poslati tim osvjetljenjem na čijim se reflektorima sprži tisuće leptira svake večeri? 

Ne treba naglašavati da sam ja za prvi slučaj, očuvanja duhovnosti i prirode, navodi Korlević. Druga je priča osvjetljenje kulturno umjetničkih zdanja u gradovima, a treba pohvaliti neka rješenja iz Šibenika i Zadra gdje su korišteni reflektori s usmjerivačima i koji bi trebali biti dobar primjer ostalima.

Ne mireći se s takvom situacijom, grupa savjesnih ljudi osnovala je 2001. udrugu za zaštitu od svjetlosnog onečišćenja CDSA (Croatian Dark Sky Assotiation), a jedan od osnivača i koordinator je prof. Korlević. Ta je udruga odgovor očajnika na raspad sustava oko nas, pojašnjava Korlević. Pri Zvjezdarnici Višnjan okupila se grupa ljubitelja prirode i zvjezdanog neba, a dio postignutih rezultata naveden je prije u tekstu.

Zaključak

Prekomjerna i loše postavljena rasvjeta nije nipošto bezazlen problem. Osim niza prednosti i izbjegavanja svih navedenih štetnih posljedica po prirodu i čovjeka, pitanje ekološke rasvjete pitanje je i znatne financijske uštede.

I nimalo nevažno: ako će se u Hrvatskoj, a poglavito na obali, postaviti pravilna i ekološka rasvjeta, turisti će, osim u kulturno povijesnim i prirodnim ljepotama, uživati i u nečemu što su davno izgubili ponad svojih stalnih prebivališta - čistom zvjezdanom nebu. I Sredozemlju kakvo je nekada bilo!