Filmaktiv poziva riječke srednjoškolce i srednjoškolke na audiciju za dokumentarni film „Koga briga”
Polazišna točka filma su stvarni problemi, ljudi i događaji u svijetu generacije Z, ispričani iz perspektive mladih sudionika. ...
Uloga bakterija u održavanju zdravlja morskih sedimenta
Istraživanja mikrobnih zajednica mogu dati ključne informacije o stupnju zagađenja okoliša te ih je potrebno uključiti u praćenje stanja okoliša u budućnosti! ...
Najbolji poslodavci u Singapuru 2021. godine
Hotelska kuća Marriot je zauzela visoko 11. mjesto, a Accor Hotels su na 18 mjestu, Starbucks Coffe Singapore na 22. mjestu. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Kada te sestra „mrzi“ na Staru godinu
Objavljeno: 25.01.2021. 23:11  
Tajland je uvijek nasmijan
Tajland je uvijek nasmijan
  • Tajland je uvijek nasmijan
  • Tajland je uvijek nasmijan
  • Tajland je uvijek nasmijan
  • Tajland je uvijek nasmijan
  • Tajland je uvijek nasmijan

Asiatique Riverfront, Bangkok cesta, glavni željeznički kolodvor u Bangkoku, ulična jela

Doček Nove godine uvijek je nešto posebno pa pažljivo biramo mjesto i društvo. Sestra i ja smo se odlučili za Bangkok sa svim ostalim što pruža Tajland.

Na daleka putovanja je uvijek uputno ići s društom, a kako prijatelji nisu bili zainteresirani zbog straha od letenje, a upravo su zrakoplovi koji primaju do 510 putnika poseban doživljaj, ili zbog nedostatka novca (jeftinije je u Tajlandu 15 dana s uračunatim prijevozom negoli deset u Hrvatskoj bez prijevoza!), odlučili smo krenuti u organizaciji putničke agencije.

 

Napisao i slikao: Željko Marušić

Kod biranja putničke agencije pripazite kojem je naraštaju namijenjena budući da nije istina da su sve za sve. Poatoje one koje su namijenjena samo mladima ili starima, a nije naodmet upitati prosječnu starosnu dob grupe. Možete se osjećati kao nestašni student ili studentica, ali ako se nađete među njima oni će vidjeti vaše prave godine i odnositi se prema vama kao što to doliči „starcima" iznad četrdesete! 

Pa tako smo nekako prošli sestra i ja, izuzmemo li krasnog suputnika Ivana, danas prijatelja. I dok se dio mlađeg društva dogovarao o ispijanju šampanjca u hektolitrima po luksuznim noćnim klubovima, a dio su bili dugogodišnji prijateljski parovi, odlučili smo se za samostalni doček.

 

Čarobno mjesto za koje nije znao naš turistički vodč

Kako je vrijeme odmicalo, a nismo još odlučili o mjestu dočeka predložio sam odlazak u prekrasan veliki Asiatique Riverfront, veliki tržni centar na otvorenom uz rijeku Chao Phraya, otvoren 2012. godine. Tamo je sve predivno! Na ulazu s lijeve strane posjetitelje dočekuje kazališna grada s najljepšim showom travestima koji su u životu vidio (posebno s narodnom glazbom Koreje), a s desne borilačka arena s tajlandskim boksom. Oba smo zanemarili jer je trebalo u pet sati boravka vidjeti i posjetiti što više toga, a da o kupovanju ne govorimo. A sve zato što sam u praonicu kraj hotela dao odjeću na pranje, a zaboravio upitati u koliko sati ujutro otvaraju budući da sam je trebao ujutro podignuti budući da smo, glupog li turističkog aranžmana (!), ujutro kretali za Kambodžu.

Dakle, zbog vremenskog tjesnaca, otpali su ugodna šetnja uz ogromnu rijeku Chao Phraya i zabava u velikom luna parku s velikim kotačem s pogledom na Bangkok. Za utjehu, ranije smo bili na jednoj od najviših zgrada i uživali kako u pogledu noću tako i dobrim koktelima. Jesam li rekao da je u Tajlandu dosta toga jeftino? Pa što izabrati između velikog broja restorana, slatičarnica i zalogajnica s jelima iz cijeloga svijeta? Možda sladoled. Da, može. Onaj pravi talijanski koji dugo ostavlja puni okus u ustima.

 

Zvijezda društvenih mreža

onekad, gurajući se u hrpi ljudi, promatram vesela i bezbrižna lica prolaznika i razmišljam o čuvenom osmjehu Tajlanđana pitajući se zašto se i mi ne smijemo! Zar je to tako teško? Ne bismo li to trebali učini kao i svakodnevnu ljubaznost i uslužnost. I uvažavanje drugačijih od njih gledajući zaljubljene muškarce koji, držeći se za ruke, prolaze kraj nas, travestite, prostitutke koje hodaju pod ruku s nekim Europljaninom ili Amerikancem… I čini mi se da se samo ja okrećem za njima. Niti jedan Korejac, Japanac, Indijac, Tajlanđan, Englez, Francuz, Nijemac… Uh, i ja ću trebati poraditi na sebi iako sam do sada bio uvjeren da mi je sve normalno.

Otkrivamo akvarije na podu s malim ribicama koje čiste kožu. Salon do salona sa svega dva ili tri zida kako bi bili sve uočljiviji. Uostalom, prelazak je iz jedne u drugu godinu, a to je vrijeme vrućina. Dobro, u Tajlandu nikada nije hladno, samo može biti toplije i sparnije. I kišovitije! Kako smo došli u najbolje vrijeme za turistički obilazak veselimo se što smo daleko od zagrebačkih bljuzgavica i navlačenja teških kaputa ili jakni. Majica, kratke hlače s karticom i nešto novaca u džepu i japanke su dovoljne. A kada smo kod novca podsjećam da je Tajland sigurna zemlja. 

Obožavam kada mi ribice čiste kožu sa stopala i potkoljenica. Fora osjećaj! Nagovaram sestru na novo iskustvo i uvjeravam je da to nisu morski psi. S nevjericom sjeda, uranja noge po uputstvu (pre)ljubazne Tajlanđanke i – počinje se histerično smijati. Smijati? Ma vrištati! Isprva teško podnosi taj osjećaj škakljanja, poput većine koji se prvi put s time susreću, i privlači pažnju mnogobrojnih prolaznika. I oni se smiju, a neki Japanci zastaju i kreće čuveno slikanje i snimanje. Nadam se da je na Feacebooku, Instagramu Twiteru, TikToku i tko zna gdje sve razveselila korisnike. Zadovoljna odlazi od ribica i nasmijana (i olakšana za pola kile kože, ha, ha, ha…) želleći nastaviti s kupovinom. Eh, ne može! Vrijeme je za moju odjeću iz praonice!

 

Ulazak u Novu godinu za pamćenje

Osmjeh splašnjava i nastaje neomiljeni izraz lica. Uzimamo taksi, šutimo uz začuđeni pogled taksiste, i stižemo do hotela. Nekoliko koraka nas dijeli od praonice koja, kao štošta na Tajlandu, radi danonoćno. Radi neprekidno kao i trgovine živežnih namirnica, pojedini kafići, zalogajnice… Puštam da njene riječi nezadovoljstva prođu kroz jedno i izađu mi kroz drugo uho i predlažem odlazak u obližnji njemački restoran, svjestan da ne može nadoknaditi ozračje centra Asiatique Riverfront. Ili može?

U Tajlandu je sve moguće pa i cjelodnevno (i cjelonoćno!) dobro raspoloženje. Ulazimo u restoran otvoren s dvije strane s vrhunskom glazbom iz odličnih zvučnika, a dočekuje nas veseli i šaljivo raspoložen gay konobar. Vrckastim hodom nas vodi do stola, preuzima narudžbu i donoseći nam piće izvodi svoju predstavu popraćenu pjevanjem. Smijemo se od srca ne znajući da nas očekuje jedan od najljepših dočeka Nove godine. Stol do nas su neki Englezi koji nam se odmah obraćaju, nazdravljamo, smijemo se, pjevamo, pričamo… Preko puto je par. Nijemac i prostitutka. Poziva moju sestru na ples. Priključuju se ostalima, a Nijemac se njiše u ritmu glazbe u nadi da će Viagra poslije dobro djelovati.

Nova godina je sve bliže. Pojeli smo svoju večeru, i dalje pijemo koktele. A tada za jedini slobodn i stol sjeda jedan Korejac. Visok, mlad, zgodan i ozbiljan. Naručuje neku tajlandsku hranu koja mu je poslužena nekoliko minuta prije ponoći. Pogledavamo na veliki televizijski ekran s izravnim prijenosom dočeka u središnjem dijelu Bangkoka, a ja razmišljam kako je onome kojega je „stislo" u sredini gužve. Ne postoji nikakva mogućnost da dođe do zahoda. Iskreno se nadam da nosi pelene. I onda je krenulo odbrojavanje. Deset, devet, osam, sedam, šest, pet, četiri, tri, dva, jedan… Sretna nova godina! Ljudimo se međusobno, a naš konobar krade poljupce i provjerava tjelesnu građu gostiju, a meni se u naručje baca nasiješena konobarica ljubeći me uzduž i poprijeko. Uh, volim Tajland!  

Bacam pogled prema Korejcu. On nastavlja ozbilno jesti kao da je Hrvat. Pa nije to njegova Nova godina. On ima kinesku!

 

I tako je provod trajao dugo u noć, slijedilo je nekoliko sati spavanja, a onda vožnja u polusnu do Angkor Wata u Kambodži. O tome nekom drugom zgodom!

  isprintaj članak