Iznenađujuće činjenice o fakultetima u SAD-u
Fakulteti se često međusobno natječu u tome koji je kampus najdomljiviji i koji će pridobiti najviše studenata. ...
Posjetili su 10 restorana brze hrane, nezadovoljni označavanjem alergena
Stručnjaci Međunarodnog instituta za potrošačka istraživanje (MIPOR) posjetili su 10 restorana brze hrane u pet slovenskih gradova i provjerili je li označavanj ...
Sa završenim studijem psihologije može se ostvariti krasan posao i napredovanje u njemu
Kako je područje psihologije toliko raznoliko, mogućnosti zaposlenja su beskrajne! ...
Anketa


NALAZITE SE U
Tisom se nekada liječilo bolesti mjehura, kašalj, plućni katar, gliste, padavica, upale krajnika i difterija
Objavljeno: 08.05.2017. 14:35  
Tisa stara 2000 godina - najstariji živi stvor u Primorsko-goranskoj županiji
Tisa stara 2000 godina - najstariji živi stvor u Primorsko-goranskoj županiji

Tisu se od davnine upotrebljavalo u stolarstvu, tokarstvu, rezbarstvu za izrađivanje lukova, namještaja, podova, furnira, te za izradu kirurških instrumenata.


Napisao: Stanislav Horaček


Obična tisa (Taxus baccata L.), rod je zimzelenog drveća ili grmova iz porodice Taxaceae. Ima ih sedam do osam vrsta, koje su raširene dobrim dijelom na sjevernoj poluci: u Europi, Zapadnoj Aziji, Sjevernoj Africi, Kavkazu i Sjevernoj Americi. Na mnogo mjesta u Europi tisa je pronađena u naslagama tercijara (era kenozoika, pred oko 70 milijuna godina, prevlast sisavaca, ptica i kritosjemenjača, alpska orogeneza).

U Hrvatskoj tisa raste samonikla, pojedinačno ili u skupinama, po crnogoričnim i bukovim planinskim šumama povrh svježih vapnenačkih tala, ali se često javlja i na stijenama sve do 1200 m nadmorske visine, uglavnom na vlažnim i sjenovitim staništima. Otporna je na dim, požar i otrovne plinove. Zbog toga, ali i zbog veoma lijepa rasta i tamnozelenih iglica, tisa je cijenjeno parkovno drvo i dobro uspijeva u gradskim uvjetima. Pokazuje srednju otpornost na SO2. Kod nas nigdje ne stvara veće sastojine; u zaklonjenim uvalama raste u nešto većem broju primjeraka. Raste veoma sporo, naročito u prvim godinama života. Naraste do 22 m u visinu, s prsnim promjerom do dva m.

Tisa je jedna od rijetkih crnogoričnih vrsta kojoj je svojstveno da nakon sječe tjera izbojke iz panja. Dvodomna je vrsta, ima muška i ženska stabla. Muški cvjetovi pojavljuju se u jesen u obliku okruglih žućkastih tvorevina na kratkoj stapci pokrivenoj ljuskama poput crijepa na krovu, u pazušcu jednogodišnjih iglica. Sitni i pojedinačni ženski cvjetovi pojavljuju se u proljeće na prošlogodišnjim izbojcima; cvate u ožujku i travnju, a sjemeni ovoj joj sazrijeva u rujnu i listopadu. Sjemenka sazrijeva iste godine, ali može preležati i nekoliko godina. Tisa postiže fizičku zrelost oko 30. godine.

Stablo tise veoma polako raste i može doživjeti veliku starost, čak i do 3000 godina. Smatra se da je najdeblja dosad evidentirana tisa (Braburn) stara oko 2800 godina. U današnje vrijeme tisa je rijedak stanovnik naših šuma, ona izumire, i stoga je posebno zaštićena na svim prirodnim nalazištima temeljem Zakona o zaštiti prirode od 1969. godine. Prije se njezino drvo mnogo tražilo za gradnju čamaca i lađa, za slavine na bačvama i dr. Čovjek ju je zbog njenog vrlo tvrdog i trajnog drveta izuzetno cijenio. Ali i sjekao. Vrlo sporo raste i nije se mogla sama obnavljati koliko ju je čovjek istrebljivao, pa ona nestaje iz naših šuma. Ima primjeraka koji su samo zbog nepristupačnosti terena ostali rasti.

 

Svojstva tisovine

Tisovina je vrlo tvrda, žilava, elastična i neobično trajna. Ograde i stupovi izdrže preko 20 godina bez impregnacije, ne pokazujući tragove truleži. Najbolja je od četinjača za izrađivanje masivnih savijenih proizvoda. Tisovina često pokazuje nepravilan tok vlakanaca i nepravilne linije godova što joj daje dekorativnu vrijednost. Upotrebljavala se od davnine u stolarstvu, tokarstvu, rezbarstvu za izrađivanje lukova, namještaja, podova, furnira, te za izradu kirurških instrumenata. Crno obojena tisovina zamjenjuje ebanovinu. Poznato je da je Robin Hood imao luk od tisovine, a još su stari Kelti izrađivali lukove i strelice od tisovine. Vrhove strelica premazivalo se otrovom dobivenim kuhanjem tisinih iglica. Sadržaj otrova povećava se u zimskim mjesecima. Smatra se da su otrovnija muška stabla. U Americi su tisu skoro istrijebili zbog toga što se smatralo da alkaloid taksin uspješno liječi pojedine vrste tumora. Poslije dobrog terapijskog učinka, djelovanje je postalo kontraproduktivno, jer se oštećuju zdrave stanice.

 

Otrovnost tise

U iglicama se nalazi najviše otrova koji smrtonosno djeluje na srce. Neotrovan je jedino arilus, vanjski dio crvene bobice (sjemeni ovoj). Ptice rado jedu njezine sjemene ovoje. Od crvenog ovoja ploda pravi se ukusan sirup bez mirisa i teka po terpentinu, a služi kao lijek za pluća. Svi dijelovi stabla, osobito iglice i mladi izboji, ali i sjemenke, sadrže otrovni alkaloid taksin. Nekad su se za liječenje upotrebljavali iglice i sjeme. Veoma je opasan za konje, krave, ovce, koze. Zečevi i srne jedu tisu bez opasnosti od trovanja, jer se njihovo tijelo tisućljećima priviknulo na takav izvor hrane. Tisom se nekada liječilo bolesti mjehura, kašlja, plućnog katara, gliste, padavica, upale krajnika i difterije. Za takve bolesti danas se koriste neštetne biljke pa je gorštaci u današnje vrijeme više ne koriste.

Znakovi trovanja su: raširene zjenice, blijedi obrazi, vrtoglavica, jaka glavobolja, nepravilan rad srca, po tijelu se pojavljuju crveni krugovi i dolazi do gušenja. Ako je pomoć prekasna, nastupa smrt.

Prva pomoć: dok otrovana osoba ne dobije stručnu pomoć treba joj davati mnogo vinske kiseline, kima i pelina. Ako to ne pomaže treba izazvati povraćanje i dati sredstvo za čišćenje, a zatim mnogo prave kave. Za dijete je i nekoliko sjemenki otrovno. Prije se sjemenke koristilo i kao abortivno i emenagogno sredstvo. Prema kazivanju, 4 do 6 usitnjenih sjemenki bilo je dovoljno da se izazove pobačaj.

 

Praznovjerja vezana uz tisu

Uz tisu su vezana brojna praznovjerja. U nekim krajevima BiH ljudi su smatrali da ima čarobnu moć i tjera zle duhove od njezina imatelja, sade je ispred kuće i ušivaju djeci u odjeću, polažu u kolijevku, uvrtavaju stoci u rogove i sl. U Vasojevićima, u Crnoj Gori, nevin mladić i nevina djevojka morali su cijelu Badnju noć biti budni i ložiti vatru i na taj način je - dvoriti. Tako podvorena tisa štitila ih je od uroka.

 

Tisa u Hrvatskoj i Gorskom kotaru

Tisa je potpuno nestala čovjekovom djelatnošću iz pojedinih područja kod Mrzle Vodice, Gerova, Delnica i na drugim mjestima u Gorskom kotaru. U 19. stoljeću bješe na čabarskom području toliko tise da su od nje pravili šindru i pokrivali krov župne crkve u Prezidu. Da je tise bilo i u Slavoniji, svjedoči naziv brijega Tisovac kod Orahovice.

 

Tisa stara više od 2000 godina

U Gorskom kotaru, u Gospodarskoj jedinici Široka draga, Šumarije Mrkopalj, nalazi se najstarije živo biće u Mrkopalju, tisa visine otprilike 9 metara, prsnog promjera od 86 cm i starosti od oko 2021 (dvije tisuće dvadeset i jednu) godinu. Taj se spomenik prirode rodio kad u Gorskom kotaru nije bilo stalnih stanovnika. Tisa živi samo s južne strane i deblo je iznutra trulo, ali krošnja na zdravoj strani stabla izgleda zdrava, sudeći po brojnim granama i iglicama koje normalno rastu. U njenoj unutrašnjosti je izrasla smreka stara preko 150 godina, što znači da je tisa trunula iznutra već više od 200 godina. Pretpostavlja se da će tisa živjeti još stotine godina jer trulež nije za tisu toliko opasna kao za ostalo crnogorično drveće.

Takva stabla tise su vrlo rijetka, pa stanište tog prastarog spomenika prirode treba zabilježiti razgledati ljubitelji prirode. Ali, nažalost ima onih koji u stablu tise vide samo cijenjenu tisovinu. Primjer zašto nije dobro upoznati javnost s nalazištima tise je plemenita akcija pod nazivom “Tražimo najdeblju tisu”, pod vodstvom dipl. ing. Alojzija Frkovića iz Uprave šuma Delnice. Rezultati akcije koja je trajala godinu dana objavljivani su u šumarskom listu “Drvosječa”, koji nažalost više ne izlazi. Neki ljudi, saznavši za staništa, posjekli su stabla tise i tako je ta plemenita akcija dobila suprotni učinak nego što joj je bila namjera. Poneki nesavjesni lovci na rogatu divljač uništavaju i ono malo preostalih debljih stabala za izradu daščica na koje prikivaju svoje trofeje. Šumari i lugari ne bi trebali javno pokazivati njezina nalazišta. Osim prastare tise u Velikoj Kapeli, Šumarije Mrkopalj, stara je i tisa prsnog promjera od 52 cm u Javorovom kalu - na području Nacionalnog parka Risnjak. Ta je tisa stara preko 1200 godina.

 

Zaštitne mjere koje treba poduzeti

Tisa postupno izumire i trebalo bi popisati sva nalazišta i brinuti se za njezin opstanak, ali ne objavljivati u javnosti mjesta gdje ona raste. U drvoredima proširiti i pojačati njen uzgoj kako bi se uzgojilo što više stabala, koja kad odrastu i postanu plodna mogu poslužiti kao rasadnik. Uvelike se računa i na ptice (osobito drozdove) koje se hrane njenim slatkim sjemenim ovojima i tako potpomažu širenje tise raznošenjem sjemena. Na nama je da popišemo preostale primjerke tise i da se brinemo o njenoj zaštiti!

Tisu u šumskom predjelu Kruna, Gospodarska jedinica Široka draga, Šumarije Mrkopalj, ali i ostala prastara stabla tise, trebalo bi znanstveno ispitati i proglasiti spomenikom prirode.

Prastara stabla tise, sve stare i rijetke biljne vrste o kojima se vodi posebna skrb i zaštita mogla bi, uz stručnoga vodiča (najčešće je to šumarski stručnjak iz šumarije na području na kojem tisa raste) poslužiti glede upoznavanja turista, planinara i ljubitelja prirode sa zanimljivostima i osobitostima krajolika na dotičnom području i time pridonijeti turističkoj promidžbi. Treba posebno naglasiti da prilikom takvih posjeta treba voditi posebnu skrb o zaštiti okoliša, ali i da se ne uznemirava šumske stanovnike područja kojega obilaze posjetitelji. Prisjetimo se izreke koja kaže da Bog oprašta sve, čovjek djelomično, ali priroda nikako. Dakle, mislimo globalno, a djelujmo lokalno!

 

  isprintaj članak