Kruh
Za Abrahama Židovi još nisu znali peći u kiselo umiješani kruh, ali ga već Mosije spominje u svom zakonodavstvu. ...
Dio kuhinja snižen za 40% i još nude 20% u Lesnini XXXL
Dio ponude kuhinja trenutačno je sniženo čak 40%, a moguće je ostvariti i dodatnih 20% popusta. ...
Janjetina za prste polizati!
Otkrivamo tajne kakve ni bake ne znaju ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Za otklon od stresne svakodnevnice mađarsko vinorodno područje Tokaj mogući je izbor za vaš odmor
Objavljeno: 23.06.2013. 10:42  
Tokaj – vino kraljeva i kralj vina
Tokaj – vino kraljeva i kralj vina
  • Tokaj – vino kraljeva i kralj vina
  • Tokaj – vino kraljeva i kralj vina
  • Tokaj – vino kraljeva i kralj vina
  • Tokaj – vino kraljeva i kralj vina

Sve je pomno uređeno, pazi se na svaku pojedinost, ulice mirišu na jorgovane, iz vinarija još opojniji mirisi poznatih bijelih tokajskih vina i sireva koje, hvale se ovdje vinari, proizvode u vlastitim restoranima. I to je još jedna posebnost naših domaćina. Gosti, strani i domaći, znaju to cijeniti

 

Napisala i snimila: Katarina Bulić

 

Zatreba li vam otklon od stresne svakodnevnice, mađarsko vinorodno područje Tokaj mogući je izbor za vaš odmor. Već sam pogled na nepreglednu zelenu ravnicu, prošaranu žutom bojom uljane repice na putu od Balatona prema tokajskom podbrđu, povijesnoj oblasti u sjeveroistočnoj Mađarskoj poznatoj po uzgoju i proizvodnji vina, a iza toga slikovito mjestašce Tokaj s manje od pet tisuća stanovnika, odmor su za oči i dušu u potrazi za mirom nekih prošlih vremena.

No, kada se prošle godine grupa najpoznatijih vinara iz Dubrovačko-neretvanske županije našla u tom gradiću podno planina Koopasz s brdima Zemplen na sjeveru i rijekama Tisom i Bodrog na jugu, neki od njih bili su prilično iznenađeni. Među njima i predsjednica Županijske gospodarske komore Terezina Orlić koja je u Tokaju bila prije šest ili sedam godina i zapamtila ga kao malo, neugledno mjesto, koje je više podsjećalo na neko selo moje malo iz šezdesetih prošloga stoljeća nego na odredište u koje bi svraćali turisti. A upravo je to Tokaj danas.

Iako sami za sebe kažu da su siromašni, i da moraju puno raditi, što nam je rekao i naš ljubazni prevoditelj Ladislav inače Hrvat na radu u Mađarskoj, a potvrdili budući mlađahni zet gazde Barta koji nas je odveo u vlastite vinograde i priredio nezaboravno kušanje uz divlju patku s mladim krumpirima i breskvama (vjerujte, božanstvena kombinacija!), gosti poput nas, s boravkom od samo četiri dana, to sigurno neće primijetiti. Baš kao i to da je i njih njihova mladost u priličnom broju napustila. Primijetili smo, međutim, brojne izletnike, turiste koji dolaze iz raznih dijelova Mađarske, a onda i naravno i inozemstva, kako bi uživali u raju zelenila, domaćoj gastronomskoj ponudi i, jasno, tokajskim vinima.

 

Bilo kuda - pinca svuda

Jela i vina su, moramo priznati, zadovoljila i vinare s krajnjega hrvatskoga juga, također velike znalce svoga posla. S tom, međutim, razlikom, što se za naše vinare neke naše (državne) strukture nisu toliko pobrinule kao na primjer za ove mađarske, pa tako i u Tokaju, koji su apsolutni kraljevi i kad je domaće tržište u pitanju, i ono strano. Jer izvoz im premašuje 90 posto proizvodnje. A cijena u inozemstvu i deseterostruko nadmašuje onu kod kuće. Gdje ih, zamislite čuda, lokalni ugostitelji podržavaju tako što ih svako malo ponude na akcijama, po za naše prilike nevjerojatno malim cijenama, gotovo jednakima onima u njihovim podrumima, tzv. pincama.

A pinca je, da budemo iskreni, i jedina riječ koju smo upamtili na mađarskom. Jednostavno su posvuda. I najčešća su riječ koju smo slušali. I nismo, jasno, požalili. Makar se na koncu i uvjerili kako i ovdje zapravo dobra priča odredište, i njegovu ponudu, prodaje. Nadajmo se samo da su i domaći vinari uhvatili ponešto od toga. Jer kad su vino i agroturizam u pitanju, dalo bi se štošta od Mađara i Tokaja naučiti, pa tako i primijeniti od Neretve preko Pelješca do Konavala.

Iako su vinogradi u Tokaju postojali još u 12. stoljeću, domaćini su svoje današnje prostore pod vinogradima krenuli krčiti tek prije dvadesetak godina. I u tom razdoblju, marljivo, stvorili ovo što imaju danas. Nije mnogo, kažu skromno, ali može se. Bez pompe i glamura, velikih zabava i kompliciranih suvenira, osvojili su ljubitelje zelenih oaza i domaćega ugođaja. Obiteljski posao ne donosi bogatstvo, ali jamči zadovoljnog gosta i pristojan život.

Sve je pomno uređeno, pazi se na svaku pojedinost, ulice mirišu na jorgovane, iz vinarija još opojniji mirisi poznatih tokajskih (bijelih) vina i sireva koje, hvale se ovdje domaćini, proizvode u vlastitim restoranima. I to je još jedna posebnost naših domaćina. Gosti, strani i domaći, znaju to cijeniti.

 

Renesansa duga dva desetljeća

Baš kao i udobnost malih apartmana, kakve smo imali prilike vidjeti kod jednoga vinara u mjestu Mad pokraj Tokaja, koji plijene skladom spoja starinskoga namještaja i suvremenih pomagala, što se kod nas počesto zaboravlja sve u nekoj želji za povratkom u prošla vremena.        

A rado se Mađari vraćaju u svoja prošla vremena. I svaku povijesnu crticu s posebnim žarom pričaju. Doznajemo: da je još Louis XIV. rekao za Tokaj da je „vino kraljeva i kralj vina“, da je pronađen okamenjeni list vinove loze iz 3.st. kad su tu živjeli Rimljani, da su tokajska vina bila izvor prihoda vladarima Transilvanije… Ako su tokajska vina za vrijeme komunističkog režima i izgubila na kakvoći i ugledu, posebno u inozemstvu, posljednja dva desetljeća tokajske renesanse pričaju jednu sasvim drugačiju priču. Dokaz tome je više od šest stotina vinarija u ovoj regiji i tridesetak sela diljem kojih su podrumi i vinogradi koji mame na kušanje svojih divota među kojima su suha vina Harslevelii i  Furmint, suho ili slatko Szamorodni, ili pak Aszu iz grožđa koje najbrže zrije… Sama oblast je poznata po vinu Tokaji aszu, najstarijem vinu sa plemenitom sivom plijesni. Svojim će gostima, međutim, posebno ponosno ponuditi kralja vina, Aszu Esszencia, predivnu slatku esenciju čije kapi jednostavno vraćaju u život.


Podzemni podrumi u živoj stijeni

U tokajskoj regiji je 27 sela na oko sedam tisuća hektara vinogradarskog zemljišta. Od 15. do 17. stoljeća iskopani su brojni podzemni podrumi u živoj stijeni. U njima je temperatura između 10 i 12 Celzijevih stupnjeva, a vlažnost od 85 do 90 posto. Brda u Tokaju (Zemplen) vulkanskog su porijekla, jeseni su blage, pa je i to odgovor o kvalitetnim vinima još od 17. stoljeća. U svijetu je Tokaj najpoznatiji po slatkim desertnim vinima.  


  isprintaj članak