Svjetski dan krastavaca

Ovogodišnji Svjetski dan krastavaca prigodno je obilježen i proslavljen otvaranjem tajnih vrata zagrebačke Vile Werner Među gostima bile sui DJ Bizzo Bodega, mo ...
Trovanje računom iz dućana
Bisfenol A može utjecati na hormonski povezane metaboličke procese u tijelu i izazvati dijabetes i debljinu, te smanjuje plodnost i nepovoljno utječe na razvoj ...
Anketa


NALAZITE SE U
Mnogi se općenito boje pasa, a posebno mogućeg ugriza u stranoj zemlji
Objavljeno: 23.05.2019. 11:11  
U sjeni straha
U sjeni straha

Ljubav prema životinjama je vrlo pozitivna karakterna osobina, ali je na putovanjima treba držati u granicama. U pravilu se sve životinje boje čovjeka i nikad ga ne napadaju, osim ako se osjećaju ugrožene. Drugim riječima, najbolja zaštita od napada životinja je promišljeno i obazrivo ponašanje.

Različite životinje koje žive u divljini, kao lisice ili psi i mačke lutalice, pa čak i šišmiši (prije svega u Sjevernoj i Srednjoj Americi, te u Australiji), mogu prenositi virus bjesnoće. 

U Europi su lisice najveći izvor zaraze. Hrvatska je kroz velike akcije cijepljenja protiv bjesnoće pomoću mamaca i kroz cijepljenje kućnih ljubimaca postala područje s malo bjesnoće. To nije slučaj u na primjer Mađarskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Poljskoj ili Rusiji. Iako ima puno pasa i mačaka lutalica neke sredozemne države, a to su Cipar, Grčka, Malta, Portugal i Italija, spadaju u rijetke zemlje svijeta bez bjesnoće. 

U tropskim i suptropskim regijama su pretežno psi i mačke prenositelji virusa bjesnoće, a njih gotovo svugdje ima u velikom broju. Opasno je porastao broj slučajeva bjesnoće, na primjer u Indoneziji. Bjesnoća je veliki problem i na Filipinima, Tajlandu, u Južnoj Americi i afričkim zemljama poput Maroka. Bjesnoća je još uvijek veliki problem u svjetskim razmjerima. Prema izvješćima Svjetske zdravstvene oganizacije ta se zaraza nalazi na desetom mjestu među zaraznim bolestima što znači da godišnje oboli 55.000 ljudi u svijetu, a među njima je i dosta turista.

 

Do sada nije opisan niti jedan slučaj preživjelog nakon oboljenja od bjesnoće

Virus bjesnoće se izlučuje kroz slinu zaražene životinje, prenosi se ugrizom, rijetko lizanjem. Do izbijanja bolesti dolazi nakon nekoliko tjedana do više mjeseci. Počinje simptomima sličnim gripi, bolom na mjestu ugriza i osjećajima straha. Budući da se virus živcima širi do mozga, kao posljedica nastaju neurološke smetnje: dahtanje (hiperventilacija), grčevi, halucinacije i slično. Na kraju oboljeli pada u komu i umire zbog zatajenja srca i disanja. Do sada nije opisan niti jedan slučaj preživjelog nakon oboljenja od bjesnoće (s izuzetkom jednog izvješća iz SAD-a nakon ugriza šišmiša). Život može spasiti samo brzo cijepljenje protiv bjesnoće, s istovremenom primjenom imunoglobulina nakon sumnjivog dodira sa životinjom. Međutim, ta se sredstva ne može dobiti u svakoj zemlji. Postoji i cjepivo protiv bjesnoće koje se preporučuje uzeti prije putovanja u zemlje s povećanim brojevima slučaja bjesnoće. 

Ako je došlo do ugriza životinje, potrebno je potražiti liječnika. Svaku ugriznu ranu se mora stručno obraditi, a ako nije prethodno primljeno cjepivo protiv tetanusa, treba ga dobiti.

 

Cijepljenje životinja je u biti i jedina zakonska obaveza vlasnika

Svaki vlasnik psa ili mačke treba biti svjestan da je smrtnost od bjesnoće stopostotna i da postoji zakonska obaveza cijepljenja tih životinja. Cijepljenje tih životinja je u biti i jedina zakonska obaveza vlasnika. Dakle, posjedovanje necijepljenog psa ili mačke je isto kao i vožnja u neregistriranom i neosiguranom automobilu. Zapamtite da je ugriz psa nešto što se događa često budući da je to u njegovoj prirodi i smatra se obrascem njegovog ponašanja.


  isprintaj članak