Pospremanje u svrhu zdravlja
Ovi kišoviti jesenski dani, kada nam se ne izlazi na dosadnu jesenku kišu, najbolji su za čišćenje od stvari koje obično zanemarujemo. ...
Prigodna poštanska marka “350 godina Sveučilišta u Zagrebu”
Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. ...
Bolje smrad negoli ujutro svježe donje rublje
Međunarodni istraživački tim izvijestio je prošle godine da miris znoja zbog određenih kemikalija može usrećiti druge ljude. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Bukurešt-Kišnjev -Odesa - Kijev - Lavov (Lviv) - Užogorod
Objavljeno: 09.03.2013. 19:22  
Ukrajina: Prvi puta iza "željezne zavjese"
Ukrajina: Prvi puta iza
  • Ukrajina: Prvi puta iza
  • Ukrajina: Prvi puta iza

Fotografije: Glavni trg u Kijevu, Rynok - glavni trg Lavova, Katedrala u Lavri


Za pravog ljubitelja putovanja, koji je na početku svoje poslovne karijere, posao mu ne daje previše vremena za uživanje u najdražem hobiju. Zbog prekratkog godišnjeg odmora, činilo mi se kako je razdoblje oko Božića i Nove godine idealno za posjet jednoj od istočnoeuropskih zemalja, te sam nakon kraćeg razmišljanja odlučio posjetiti Ukrajinu, zemlju o kojoj nisam znao baš ništa. Olučili smo se za dugotrajne vožnje vlakovima i autobusima, spavanja po jeftinim hostelima, i prehrane u restoranima brze prehrane. I naravno, nismo požalili.


Napisao: Goran Vincenc, snimio: Marko Frntić

 

Na put smo krenuli autobusom do Beograda, gdje smo presjeli na noćni vlak za Bukurešt, u koji smo stigli rano ujutro. S obzirom da smo oba prvi puta u rumunjskom glavnom gradu, odlučili smo se malo zaustaviti i razgledati znamenitosti. Nakon što smo našli hostel pun tzv. backpackera, s kojima smo se brzo sprijateljili, dogovorili smo s novim društvom obilazak gradskih zanimljivosti.

 

Monumentalna funkcija

Bukurešt obiluje velikim zgradama i avenijama. I doista, čovjek ovdje stječe dojam da je većina zgrada građena kako bi imale nekakvu monumentalnu funkciju, a razlog tomu su dvije ere dvadesetog stoljeća koje su udarile snažan pečat sadašnjem izgledu grada. Prva je najveća europska burza žitarica koja se početkom stoljeća nalazila u Bukureštu, te je privukla novac za izgradnju većeg dijela grada koji je bio poznat i kao mali Pariz. Druga, koja je ujedno ispisala i najcrnje dane rumunjske povijesti, je poznati diktator Nicolae Caeusescu, koji je imao svoju predodžbu grada, izgrađujući ogromne palače i zgrade, pritom rušeći sve što mu je stajalo na putu. Njegova Palača naroda koja i danas krasi Bukurešt jedna je od površinom najvećih zgrada na svijetu.

 

U zraku u tri u noći

Kada čovjek putuje ograničen vremenom, najbolji način je da putuje noću, jer se na taj način štedi i vrijeme i novac. Stoga smo Bukurešt napustili noćnim vlakom koji je vozio prema glavnom moldavskom gradu Kišnjevu. Već pri ulasku u vlak postaje jasno da putujemo u neki drugi svijet, jer spavaća kola ovoga vlaka su proizvodnje iz doba SSSR-a sa sagovima na podu, smiješnim kičastim zavjesama te pratiteljem (atendantom) u svakom vagonu koji bi se trebao brinuti za putnike, ali glavni mu je posao zaključavanje zahoda za vrijeme stajanja vlaka. No igrokaz počinje na granici Rumunjske i Moldavije. Naime, bivši SSSR je iz bojazni od napada sa zapada, gradio tračnice šire nego ostatak Europe kako bi spriječio mogućeg neprijatelja da se koristi postojećom infrastrukturom, što je stvorilo problem u prijevozu putnika nakon raspada spomenute države. Kako bi što bezbolnije riješili stvar, graničari pomoću nekoliko kranova dižu vlak u zrak mjenjajući pritom podvozje svih vagona i to u tri sata u noći dok većina putnika spava u svojim kabinama. Svaka čast za trud!

 

Prvi puta iza "željezne zavjese"

U Kišnjevu nas je dočekao sunčan dan, i potraga za hotelom jer je željeni bio zatvoren. Na kraju smo odsjeli u hotelu čija je zgrada bila istinski primjer komunističke arhitekture, u čijoj se blizini nalazilo nekoliko tipičnih spomenika iz spomenute ere. Moram priznati da mi je ovo bio prvi put da idem iza "željezne zavjese" i bilo mi je zanimljivo gledati komunističku ostavštinu koja je u ovom dijelu svijeta ipak udarila oštar pečat. Pravo je čudo kako se može slaviti politika koja je mnogima nanijela ogromne patnje, i kako se tragikomedija još uvijek igra s istim narodom, jer po mnogima, za vrijeme komunizma je bilo bolje.

 

Ludi noćni provodi

Kišnjev sam po sebi nije turistički prepoznatljiv budući da je u II. svjetskom ratu bio potpuno uništen. Grad karakterizira mnoštvo parkova u središtu grada te katedrala ispred koje se nalazi slavoluk pobjede. No zato je noćni život Kišnjeva nadaleko poznat i ovdje dolaze ljudi iz Ukrajine i Rumunjske u lude noćne provode, što zbog vrhunskih klubova, što zbog niskih cijena. Naime, Moldavija je najsiromašnija država u Europi s prosječnom plaćom od stotinjak američkih dolara, zbog čega vlada velika neimaština, koja se u glavnom gradu toliko i ne primjećuje, no čim se krene malo izvan grada postaje vidljivo da narod ovdje teško živi.

 

U ulici Cabernet

Najveća turistička atrakcija Moldavije nalazi se petnaestak kilometara sjeverno od Kišnjeva, i vezana je za proizvod zbog kojeg mnogi ljudi dolaze u ovu izoliranu zemlju, a to je vino. Naime u gradiću Cricova nalaze se najveći poznati vinski podrumi na svijetu. Dugački su šezdesetak kilometara i nalaze se u napuštenom rudniku vapnenca. Idealna stalna temperatura i vlažnost bili su glavni razlog prenamjere rudnika u podrum, a radi lakšeg snalaženja pojedini tuneli su dobili imena po vinima - Ulica Cabernet, Ulica Pinot itd.

Moldaviju smo napustili vozeći se cestom koja na pojedinim dijelovima ima rupe u koje bi bez problema upao cijeli automobil, prema crnomorskoj luci Odesi.

 

Mondeno ljetovalište

Šetnjom ulicama Odese može se osjetiti dašak 19. st. kada je ovaj grad proživljavao zlatno razdoblje. S bogatom prošlošću koja odiše zavjerama ne tako davnih vremena kada su vodeću ulogu imali admirali i generali ruske, austrougarske, francuske, engleske i poljske vojske, te nevjerojatnim bogatstvom kulturne baštine, ovaj grad predstavlja pravi biser našeg putovanja. S jedne strane vrlo prometna luka i industrijski grad, a s druge mondeno ljetno odmaralište na Crnome moru, Odesa uspijeva održavati ravnotežu između te dvije, gotovo nespojive gospodarske grane.

 

Potemkinove stube

Nakon što smo uzeli sobu u simpatičnom hostelu u ulici Derybasovskaya nazvane po francuskom generalu De Ribasu, krenuli smo u obilazak znamenitosti, a nema boljeg mjesta za početak od slavnih Potemkinovih stuba, mjesta gdje je ruski redatelj Sergej Eisenstein snimio antologijske kadrove filma Krstarica Potemkin. Stube povezuju ulaz u najveću ukrajinsku luku i Primorski bulevar, najljepšu gradsku promenadu. Na vrhu stuba je spomenik vojvodi od Richelieua, a nedaleko je i Voroncovljeva palača, sjedište nekadašnjih guvernera. Zgradu koju svakako treba vidjeti je Operno-baletno kazalište, izgrađeno kombinacijom austro-ugarske barokne i talijanske renesansne arhitekture. U blizini su mnogobrojni spomenici i crkve.

 

Jedan od najstarijih slavenskih gradova

Idući dan smo krenuli za Kijev, glavni grad Ukrajine, do kojega smo došli noćnim vlakom. Prvi dojmovi ukazuju da je riječ o suvremenom glavnom gradu europske države na početku 21. st. No Kijev je i jedan od najstarijih slavenskih gradova i pretpostavlja se da je prvo naselje ovdje postojalo prije 1.500 godina. Danas se Kijev smatra kolijevkom slavenske kulture, stoga će ljubitelji starih građevina doći na svoje jer ovaj grad obiluje velikim brojem vjerskih zgrada izgrađenih u različito doba.

 

U društvu svetaca

Najvažniji vjerski objekt je Lavra, kompleks samostana izgrađenih pod zemljom iznad rijeke Dnjepar, kojeg se danas smatra duhovnim središtem ukrajinskog naroda. Osnovali su ga monasi Antonije i Teodozije 1051. godine. Nakon smrti, njihova tijela su stavljena u hodnike, a zbog povoljne klime i stalne temperature u hodnicima, prirodno su se mumificirala zbog čega ih se danas štuje kao svece. U hodnicima su sahranjeni i njihovi brojni sljedbenici koji su živjeli u podzemnom samostanu isposničkim životom. Iznad ovoga kompleksa nalaze se mnogobrojne crkve koje vladaju cijelim područjem. Najupečatljivija je katedrala sa zvonikom visokim 97 metara.

 

Po ugledu na Aja Sofiju

Ljubitelji crkvi nikako ne smiju zaobići katedralu sv. Sofije, najstariju crkvu u gradu izgrađenu 1031. god., a koja je ime dobila po Aja Sofiji u Istanbulu. Unutar crkve se nalaze freske koje potiču iz 11. st. kada je ovo mjesto bilo domaćin prve škole i knjižnice na staroslavenskom jeziku, a cijelo područje je pod zaštitom UNESCO-a. Od starih građevina svakako se isplati vidjeti Zlatna vrata koja predstavljaju originalni stari ulaz u grad Kijev, izgrađene davne 1037. godine.

Uputili smo se na Andrejevski uzviz, jednu od najživljih ulica u gradu koja se strmo spušta od starog Gornjeg grada prema Kontraktovom trgu, s brojnim malim štandovima na kojima se može kupiti sve: od lažnih dresova Dynama Kijev do umjetnički vrijednih rukotvorina. Ovo je najbolje mjesto u gradu za kupovinu suvenira zbog povoljnih cijena, a prodavači su vrlo susretljivi i voljni popričati s kupcem. Slično mjesto, samo bez štandova je i središnji kijevski trg Majdan Nezaležnosti ili Trg Neovisnosti, središnje mjesto okupljanja Kijevljana.

 

Černobilski muzej

Kako je i Ukrajina bila dijelom bivšega SSSR-a, odlučili smo posjetiti Muzej velikog domovinskog rata u kojem je prikazano herojstvo sovjetskoga naroda u borbi protiv nacističkih okupatora za vrijeme II. svjetskog rata. Središnja atrakcija ovoga muzeja na otvorenom je 62 metra visoki kip Rodina Mat, prikaz žene s mačem u jednoj i štitom sa sovjetskim grbom u drugoj ruci.

Još je jedan muzej nezaobilazan - Černobilski, u kojem je zorno opisana sva drama što se dogodila stotinjak kilometara sjeverno od Kijeva. Moram priznati da sam se nakon obilaska tog muzeja osjećao istinski potišteno, jer  je nevjerojatno koliko ljudi može izgubiti život i zdravlje u kratkom vremenu, a sve pod krilaticom napretka.

Posjet Kijevu ne bi bio cjelovit, a da se ne vidi Kimera, zgrada koju je kao svoj dom dao izgraditi arhitekt Vladislav Gorodetski, pomalo uvrnuti genij koji je fasadu kuće dao ukrasiti raznoraznim demonima i gargoilima, dajući Kijevu, barem na tren, gaudijevski štih.

 

Užitak u Bucmastoj kući

Kijev obiluje velikim brojem restorana, kafića i klubova u kojima se čovjek može izvrsno zabaviti, no cijene su poprilično visoke za nizak ukrajinski, ali i hrvatski standard. No u ovako velikom gradu s raznolikom ponudom, uz malo truda, mogu se izbjeći popularni restorani brze prehrane i uživati u domaćoj ukrajinskoj kuhinji za malo novaca. Lanac restorana Puzata Hata (Bucmasta kuća), nudi izvrsnu ukrajinsku kuhinju po pristupačnim cijenama i ponudom u kojoj se može naći hrane za svačije nepce, a za piće se može naručiti od jogurta do vodke.

 

Turistički dragulj

Noćni vlak, naše omiljeno prijevozno sredstvo, doveo nas je do našeg sljedećeg odredišta Lavova. Ovaj grad, smješten u zapadnom dijelu Ukrajine predstavlja pravi turistički dragulj, jer je ostao netaknut za vrijeme II. svjetskog rata, zahvaljujući čemu ga je UNESCO uvrstio na svoju listu svjetske baštine. Našavši dobar privatni hostel i dobru ekipu, krenuli smo upoznavati Lavov, a u tome su nam umnogome pomogle Irena (turistički vodič) i Maryana (profesorica hrvatskoga na lvivskom sveučilištu).

Lavov odiše europskim duhom više od bilo kojeg drugog grada u Ukrajini na što je domaće stanovništvo osobito ponosno, jer je ovaj grad dao najveće sinove za slobodu ukrajinskog naroda od Rusa i Poljaka. S obzirom da je u povijesti često bio okupiran, svaki od tih okupatora udario je svoj pečat ovome gradu, zbog čega ga krasi iznimna arhitektonska i vjerska raznolikost. Turističke ture obično započinju na trgu Rynok koji je bio sjedište političkog i društvenog života još od Srednjeg vijeka. Na njemu se nalazi gradska vijećnica, a malo dalje je rimokatolička katedrala koja je završena 1480. godine, nakon stotinu godina gradnje. Odmah pored je kapelica s nevjerojatnim ukrasima i portretima na vanjskim zidovima, a u kojoj su sahranjeni članovi bogate mađarske trgovačke obitelji. Ako se od trga istom ulicom krene na suprotnu stranu, naići će se na armensku katedralu, izgrađenu 1363. godine i meni osobno, najljepšu crkvu u gradu. Tu su još dominikanski samostan, kraljevska oružarnica iz 17 st. te kula iz 16. st. u kojoj se čuvao barut.

 

Najpoznatije europsko groblje

Ako ste mislili da je to sve što Lavov nudi prevarili ste se. Od crkvi ću još samo spomenuti sv. Nikolu iz 13. st izgrađenu u bizantskom stilu, sv. Ivana Krstitelja iz 1260. godine te crkvu Velikog petka sagrađenu u 13. stoljeću, ali obnovljenu u 17. I sve se to nalazi u užem centru Lavova te je moguće obići u roku od tri sata. Grad je malo čudo!

No ni to nije sve. Samo nekoliko tramvajskih stanica od centra nalazi se najpoznatije europsko groblje, Ličakov. Nekima je možda nevjerojatno fotografrati grobove stranih ljudi, no vjerujte mi da je to ovdje normalna pojava jer imati grobnicu u Lavovu je stvar prestiža već stoljećima, zbog čega su mnogi podigli nadgrobne spomenika koja spadaju u prava remek-djela kiparstva.

Osim ugodnog ozračja i vrhunske arhitekture, Lavov se može pohvaliti i odličnom ponudom u izvrsnim restoranima s prihvatljivim za prosječni hrvatski džep. Najbolji se nalaze na bulevaru prospekt Svabody i u staroj jezgri.

 

Maketa sela u prirodnoj veličini

Do kraja našeg putovanja ostalo je vrlo malo vremena, taman dovoljno da posjetimo Užgorod, gradić na granici sa Slovačkom i Mađarskom. U gradu se nalazi dvorac iz 15 st. koji s umjetničkom galerijom i popriličnom etnografskom zbirkom, a i katedrala izgrađena 1640. godine izgleda zanimljivo. No glavna znamenitost je Muzej narodne arhitekture i seoskog načina života, koji nas je oborio s nogu. Na poljani pored dvorca izgrađena je maketa sela u prirodnoj veličini s crkvom, vodenim mlinovima, gospodarstvima i oruđima koje su koristili seljani u svakodnevnom radu te je na taj način dan odličan uvid u život stanovništva u prošlosti. U svaki objekt se može ući što dodatno daje ugođaj prošlih vremena, na opće oduševljenje najmlađih, koji dolaze u ovaj muzej u sklopu školskih izleta.

  isprintaj članak