Taj predivni Peking uskoro na programu HRT-a
HRT od 12. svibnja počinje s emitiranjem dokumentarnih filmova pod nazivom Taj predivni Peking. ...
Trnje – prostor i ljudi
U sklopu projekta Zagrebački kvartovi, Muzej grada Zagreba objavio je novu publikaciju, knjigu / katalog izložbe Trnje – prostor i ljudi. ...
Trebaju li muškarci častiti prilikom prvog spoja
Vječno je pitanje trebaju li muškarci častiti prilikom prvoga izlaska s nekom djevojkom (ženom). ...
Anketa


NALAZITE SE U > Ljepota
Ukrasi za sva vremena
Objavljeno: 30.12.2011. 14:37  
Ukrasi za sva vremena
Ukrasi za sva vremena
  • Ukrasi za sva vremena


Žive i umiru zajedno sa svojim nositeljima, a još je Charles Darwin napisao da „nema naroda na planeti koja ne poznaje ovaj fenomen“. Prema najstarijim pronađenim arheološkim tragovima stare su oko 12 tisuća godina i zabluda je da potječu od divljih plemena iz egzotičnih džungla. Vjerovali ili ne, riječ je o tetovažama…

 

Napisala: Željka Sruk

Snimio: Robert Kunštek



Svatko, svugdje i uvijek

Početak tetoviranja nemoguće je odrediti budući da se neovisno razvijalo u svakom, pa i najzabačenijem kutku planete. Mnogi ga danas povezuju s raznim plemenskim, vjerskim i subkulturnim skupinama, a nerijetko i s bolesnim i nemoralnim ponašanjem, pa čak i s psihičkom nestabilnošću. S druge strane, svaki pokušaj povezivanja tetoviranja s visokim društvenim slojem ili plemstvom zataškavan je tijekom povijesti, što je završilo današnjim zabludama o tetoviranju.
Tradicionalno tetoviranje dijeli se u nekoliko skupina: plemićko, identifikacijsko, terapijsko, obredno, ukrasno, kazneno i tetoviranje kao oznaka postignuća. Gotovo sve tetovaže nekad su rađene u crnoj boji, odnosno bojama na temelju čađe koja se unosila pomoću jedne ili više igala. Motivi su uglavnom bili biljni i životinjski ili apstraktni ornamenti. „Na pitanje tko se, gdje, kada i zašto tetovirao pravi je odgovor svatko, svugdje, uvijek i zbog svih mogućih i nemogućih razloga“ – rekao je Ninoslav Zelenović-Zele, voditelj United tattoo&piercing studios Zagreb&Gandalf, smještenog od 1992. godine u Tratinskoj ulici u Zagrebu. Niti u jednom društvu na svijetu gotovo je nemoguće pronaći samo jednu vrstu tetovaže, a ako se i pronađe, tvrdi Zele, uvijek je vezana uz „više krugove“. Samo tetoviranje, kako se obično pogrešno misli, nikad nije bilo progonjeno, već određene skupine koje su se tetovirale. Zanimljiv podatak je i da povijest neprekidno bilježi hodočasničko tetoviranje, aktualno čak i u srednjem vijeku.

Sterilizacija najvažnija

Tetoviranju, odnosno trajnom unošenju pigmenta pod kožu, svatko pristupa iz različitog razloga: zbog ljepote, obilježavanja pripadnosti određenoj skupini, ispisivanja imena voljene osobe i slično. Uz iglu, cijev vodilicu igle, spravu za tetoviranje i transformator još je niz „alata“ kojima se služe majstori tetoviranja pri izradi pravih umjetničkih djela na koži klijenata, no svima je zajedničko jedno: moraju biti sterilizirani. „Sve što može biti jednokratno, takvo mora i biti, dok ostalo, kao u operacijskim salama, zamotavamo u PVC ili steriliziramo kako bismo uništili AIDS, hepatitis i brojne druge virusne i bakterijske zarazne bolesti“ – objašnjava Zele i dodaje da su pod redovitom kontrolom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Sanitarne inspekcije.

Ništa bez obuke

Koliko će trajati samo tetoviranje ovisi o kvaliteti kože stranke, boji i izradi tetovaže, dok tetovirači, uz dobru usredotočenost i nadarenost za crtanje, moraju biti kvalitetno zanatski obrazovani. Za to se najbolje obratiti iskusnom majstoru, a u svemu je važan osobni pristup. „Nužno je najmanje šest mjeseci obuke prije uzimanja alata u ruke te oko dvije godine rada pod nadzorom kvalitetnog majstora prije osamostaljenja“ – kaže Zele. Iako postoje organizirani, uglavnom trodnevni tečajevi tetoviranja, treba biti oprezan budući da ih najčešće nude distributeri jeftinije opreme za tetoviranje, i takvi tečajevi u konačnici „ne proizvode majstore, već 'fušere'“.

Nema pravila

Nakon brijanja i dezinficiranja kože, kirurškim markerima se na koži naprave skica i precizniji crtež, a ponekad joj prethode i tri crteža. Dvije su osnovne tehnike: tehnika slobodne ruke kojom se dizajn izravno slaže na kožu i tehnika otiska gotovog motiva. Kada je riječ o motivima, nema pravila. Većina prije dolaska u salon zna što želi, iako ima i onih koji prije odabira pretražuju kataloge s tetovažama. „Neki se požure, pa ih prije izrade savjetujemo da još malo razmisle, posebno koji žele tetovirati ime voljene osobe, a s njom su u kratkoj vezi. Ovdje nema pravila: piši, pa briši“ – objašnjava Zele. "Kod nas su", nastavlja, "još uvijek najpopularnije male slike i to na mjestima koja se mogu pokriti rukavima: trup i nadlaktice, a nerijetko i potkoljenice. Za razliku od muškaraca, žene se uglavnom odlučuju na manje tetovaže i nježnije motive, poput delfina, leptira, cvijeta ili kineskog znaka, kao i na manji broj tetovaža, uglavnom do pet."

Pokoji zmajček

Govoreći o trendovima u Hrvatskoj, Zele ističe da za ostatkom svijeta kasnimo po pitanju ukusa. Kod nas tako, primjerice, nikad nije zaživio orijentalni stil, odnosno japanske tetovaže s ozbiljnijim pozadinama, već se sve svodi na „pokojeg zmaja koji podsjeća na Istok“. Nisu zaživjele ni tzv. mornarske tetovaže, popularne ranih četrdesetih po svjetskim lukama. Ove tetovaže, „sirovije“ izvedbe, crtaju se debljim linijama, a najčešći motivi su im djevojke i ruže.
U usporedbi s Njemačkom i Švicarskom, tetoviranje kod nas još uvijek ne uživa veliku popularnost. Najrazvijenije je u Zapadnoj Europi, na Dalekom Istoku i u Americi, dok je, razumljivo, totalno „out“ u Africi. No, tvrde naši tetovirači, trend se polako vraća i prestaje biti tabu. Čudom ga, zapravo, još uvijek smatraju u državnim službama i ustanovama, čiji radnici ne smiju imati vidljive tetovaže. Da se tetoviranje polako „budi“ dokazuju i naši tetovirači koji sve više posjećuju svjetske tattoo skupove u sklopu kojih, uz izložbeni i radni dio, često sudjeluju i na natjecanjima.

Što prije?

Budući da nema zakona koji propisuje dobnu granicu za tetoviranje i piercing, svaki studio ima svoja pravila. U United tattoo&piercing studios Zagreb&Gandalf stariji od 16 i mlađi od 18 godina mogu doći na tetovažu samo uz pratnju jednog od roditelja. „Ustrajemo na tome iz sigurnosnih razloga, iako nas na to nitko ne obvezuje. Želimo biti sigurni da roditelji za nju znaju budući da je nakon izrade treba održavati kako ne bi došlo do komplikacija i ugrožavanja zdravlja“ – pojašnjava.
Najviše dva sata prije tetoviranja potrebno se dobro najesti i u salon ne dolaziti neispavani. Umor u spoju s glađu mogao bi izazvati nervozu, nekontrolirane trzaje i povećanu osjetljivost na bol. Zabranjeno je i 24 sata prije tetoviranja uzimati droge, alkohol i većinu lijekova jer mogu izazvati pojačano krvarenje, a time utjecati na kvalitetu i dužinu zarastanja. Tetovirače treba unaprijed obavijestiti i o mogućim bolestima i alergijama. Uz sve nabrojeno, potrebno se pravovremeno najaviti budući da se ponekad na red čeka i po mjesec do dva dana. Cijena je od 300 kuna dalje.


…a što poslije?

Nakon tetoviranja se dobiju detaljne upute o načinu brige i zaštiti tetovaže. U sljedećih desetak dana tetovirano mjesto se propisanom masti mora mazati pet do šest puta dnevno, a potrebno ju je štititi i tankom najlonskom folijom od dodira sa sapunicom, odjećom i posteljininom. Mjesec dana je treba prekrivati neprozirnom preprekom, a slijedeća dva mjeseca štititi i jakim zaštitnim faktorom (+50).

 
Boli li?

„ Da i ne. Malo pecka, ali je izdržljivo“ – rekao je Rene Urukalović kojeg smo zatekli u studiju. Po prvu tetovažu s buldogom došao je još star 17 godina, u tatinoj pratnji, i od tada svake godine tijelo ukrašava novim motivima. Već ih ima više od deset, a najnovija je pleter, odnosno biljni motiv kojim je želio nadopuniti prethodnu sliku s likovima iz čuvene trilogije Gospodar prstenova. Tijelo mu, između ostalog, krase i viking i konjanik, pa čak i ime Zagreba na unutarnjoj strani usnice. Iako zvuči neobično, Rene tvrdi da ga je izrada na usnici najmanje boljela te da po izlasku iz studija već razmišlja o novim tetovažama.

Može i na nadlakticu

Uz tetoviranje, u tattoo salonima sve je češće u ponudi i izrada piercinga. I za njih su preduvjeti dobra obuka postavljača nakita i sterilizacija alata kojih, u ovom slučaju ima manje od onih za tetovaže. S druge strane, piercing zacijeljuje nešto duže od tetovaža, a i mogućnost komplikacija je veća. Ako se jave, najčešće je to na ženskim obrvama koje su izložene zapinjanju.
Što se tiče nakita, postavlja se uistinu svuda. Uglavnom je to na izbočinama na koži poput usnica, nosa, obrva i pupka, iako može i na sredini nadlaktice. Najpopularniji materijali su ugradbeni čelik i titan, neke vrste biološki prihvatljive plastike, a po zacjeljenju se mogu staviti čak i nakit od drveta, kamena i stakla. Cijene piercinga se kreću od 260 do 500 kuna.

Jedini u svijetu

Piercing je najpopularniji u Rijeci u kojoj je teško pronaći osobu mlađu od 30 godina koja na sebi nema ovaj oblik ukrasa. Osim toga, riječki restoran McDonald's jedini je na svijetu u kojem rade osobe koje imaju piercing, iako su pravila tvrtke drugačija. Razlog tome je možda i u činjenici da je Rijeka najrockerskiji grad.
Sakine za tetoviranje posjećuju osobe do 35 godina starosti. No, ima i izuzetaka. „Najstariji klijent bio je 78-godišnjak iz staračkog doma u Petrinji koji je došao u studio po svoju prvu tetovažu. Uskoro je doveo i svog „mlađeg“ kompića, 75-godišnjaka“ – sa smješkom se prisjeća Zele, strastveni obožavatelj tetovaža. 

  isprintaj članak