Iznenađujuće činjenice o fakultetima u SAD-u
Fakulteti se često međusobno natječu u tome koji je kampus najdomljiviji i koji će pridobiti najviše studenata. ...
Posjetili su 10 restorana brze hrane, nezadovoljni označavanjem alergena
Stručnjaci Međunarodnog instituta za potrošačka istraživanje (MIPOR) posjetili su 10 restorana brze hrane u pet slovenskih gradova i provjerili je li označavanj ...
Sa završenim studijem psihologije može se ostvariti krasan posao i napredovanje u njemu
Kako je područje psihologije toliko raznoliko, mogućnosti zaposlenja su beskrajne! ...
Anketa


NALAZITE SE U
Vicenza je bila jedno od središta partizanskog pokreta Italije, a na što su vrlo ponosni
Objavljeno: 05.02.2020. 11:12  
Vicenza – san jednog arhitekta
Vicenza – san jednog arhitekta
  • Vicenza – san jednog arhitekta
  • Vicenza – san jednog arhitekta
  • Vicenza – san jednog arhitekta
  • Vicenza – san jednog arhitekta
  • Vicenza – san jednog arhitekta
  • Vicenza – san jednog arhitekta
  • Vicenza – san jednog arhitekta
  • Vicenza – san jednog arhitekta
  • Vicenza – san jednog arhitekta
  • Vicenza – san jednog arhitekta

Piazza dei Signori, noću, Stupovi simboli pripadnosti, Basilica Palladiana, Bazilika Monte Berico, katedrala, Palazzo Chiericati i Gradski muzej, Piazza di Castello, San Lorenzo, skulpura Salvatore Dali, Teatro Olimpico kulise, Teatro Olimpico

 

Vićenca (Vicenza), glavni grad talijanske pokrajine Veneto, ima preko 120.000 stanovnika, a ime potiče od rimskog naziva Vicetia ili Vincentia što je značilo pobjedonosna. Najveći procvat doživljava u 16.stoljeću. Arhitekta Andrea Palladio, zaljubljenik u antičke građevine, napravio je nekoliko remek djela kojima se Vicenza danas ponosi. Po njegovim knjigama i nacrtima njegovi sljedbenici su dovršili što on nije uspio za života. Njemu je posvećen i muzej u jednoj od palača koje je napravio. Mnogo toga je pod zaštitom UNESCO-a. Čudno je tako lijep i zanimljiv grad nije na programu naših putničkih agencija, iako je svega 80 km udaljen od Venecije i 40 km od Padove.

 

Tekst i slike Boris i Verica Pletikosa

 

Grad smo posjetili nakon sajma Cosmofood i odlučili tu prespavati. Prvo smo posjetili brdo Monte Berico gdje se nalazi Muzej ujedinjenja i otpora (Museo del Risorgimento e della Resistenza). Mala postava koja govori o borbi protiv Napoleona i ujedinjenja u Kraljevinu Italiju, te borbi Talijana protiv fašizma. Vićenca je bila jedno od središta partizanskog pokreta Italije, a na što su vrlo ponosni. Podignut je na mjestu gdje se 1848. godine odigrala jedna od velikih bitaka. Nekoliko kilometara dalje je bazilika Monte Berico, jedno od najvećih marijanskih svetišta Italije. Madona se ukazala jednoj seljanki 1462. godine, te je tu, s vremnom, izgrađena veličanstvena barokna bazilika s brojnim umjetninama. Skoro do samoga središta grada vode dvije dugačke kolonade ukupne dužine 650 metara. Ispred bazilike je napravljen 1924.godine spomenik palim u Prvom svjetskom ratu i vidikovac, s koga se prekrasno vidi grad i njegovi tornjevi. 

 

Krilati konji

Središte grada okružuje nekoliko parkova. Na putu od hotela zavirujemo u Giardini Salvi da vidimo obnovljenu fontanu s krilatim konjima i žabama koje štrcaju vodu. Obnovu je platila poznata marka mineralne vode Recoaro, članica grupe Sanpellegrino. U jednom kutu parka, na obali rječice Seriola, lođa je Valmarana iz 1592.godine. Park se proteže duž zidina srednjovjekovne utvrde pored jednog od ulaza i tornja Torrione di Porta Castello iz 12. stoljeća, nadograđenog 150 godina kasnije. Međutim kako je stoljećima kasnije nestala potreba za tom vrstom obrane, većina zidina je srušena kako bi se stvorio prostor za širenje grada.

 

Piazza di Castello

Rušenjem utvrde nastao je trg Piazza di Castello s nekoliko prekrasnih palača u kome su sjedišta raznih tvrtki, trgovine i banke. Najznačajnije su nikada završena Porto i Thiene koje je napravio Palladio. Na trgu se nekada trgovalo, kao i danas pojedinim danima. Mnoštvo kombija i tendi preplavi mnoge gradske trgove. U jednom dijelu trga je spomenik revolucionaru Garibaldiju. S trga kreće glavna ulica grada, koja nosi ime slavnoga arhitekte. Prepuna je palača i trgovina.

 

Duomo

Velika katedrala izgrađena od cigle, nalazi na velikom istoimenom trgu Duomo. Podignuta je u gotičkom stilu 1430.godine. Samo je prednje pročelje ukrašeno ružičastim mramorom. Kasnije je dodana renesansna apsida, a Palladio je radio zahvate na kupoli. U podrumima se mogu naći ostaci crkvi i vremena od 5. do 13 stoljeća koje su nestale u požarima ili zamijenjene većima. Ipak podzemlje krije mnogo vrjednije tunele i rimske kripte, s mozaicima i oslikanim zidovima, koje se može razgledati. Služile su kao podzemni prolazi, ali i skladišta oružja i hrane. Ulaz je s trga kao i u muzej Diocesiano s blagom crkve i liturgijskim predmetima. Nekada je to bila biskupska palača, gdje je svoj pečat također ostavio Palladio.

 

Basilica Palladiana

Najznačajnije djelo slavnog arhitekta je bazilika iz 1546.godine, čija jezgra je drevni Palazzo della Ragione iz kasnogotičkog razdoblja. U lođama u prizemlju nalazimo nekoliko zlatarskih radnji, po kojima je grad poznat, kao i neka mjesta za izložbe. Tu je i Muzej nakita. Mramorno stubište vodi do gornje lođe i velike dvorane s bakrenim krovom u obliku preokrenutog trupa broda. Zvonik Torre di Piazza visok je 82 metra i podignut na obrambenoj konstrukciji tornja moćne obitelji Bissara. Na vrhu su terasa i restoran. Iako je gradnja počela još dok je arhitekta bio mlad, zavšiili su je njegovi sljedbenici. Piazzu dei Signori, nekadašnji Rimski forum krasi još nekoliko prekrasnih palača, kuća vladara grada i kapetana zaduženog za obranu. Šećući gratom nailazili smo na kontroverzne skulpture Salvatorea Dalia. Neobičan slon na žirafinim nogama upotpunio je prostor trga na kome su dva visoka stupa. Jedan s lavom iz 15. stoljeća govori da je grad bilo nekada pod Mletačkom republikom a drugi iz 17.stoljeća s likom izbavitelja.

 

Teatro Olimpico

Prolazimo pored crkve i samostana Santa Corona u kojem je smješten Arheološki i prirodoslovni muzej. Iza njega, u Palazzo Leoni Montana smjestila se galerija s antičkim vazama, slikama Veneta i ruskim ikonama. Izbijamo na trg Piazza Matteotti i ulazimo u najljepšu palaču slavnog arhitekta - Palazzo Chiericati, u kojoj je gradski muzej s najvećom kolekcijom slikara Veneta. Dok čekamo naš red da uđemo u kazalište Olimpico, šetamo oko kompleksa srednjovjekovnih zgrada s visokim tornjem kao putokazom, sve do mosta Ponte degli Angeli. Konačno ulazimo u nešto jedinstveno na svijetu. Nevjerojatno je što je Palladio osmislio u 72.godini života. Pravo umjetničko čudo, koje je pored svoje drvene strukture preživjelo 440 godina i još radi. Samo kazalište je po uzoru na rimska, ali pozornica je nešto što nismo očekivali. U početku smo mislili da se radi o odličnoj slici, ali su nam objasnili da je iza pet kamenih lukova scene prava drvena konstrukcija i sedam ulica. Zahvaljujući perspektivi, igrama sjene i svjetla čine se jako dugačke. Osmislio ih je Vincenzo Scamozzi kao scenografiju za prvu predstava Kralj Edip. Bilo je to takvo čudo da je scena opstala. 

 

San Lorenzo

Vraćamo se nazad glavnom ulicom. Već pada mrak. Grad naglo oživljava. Odlazimo do trga i crkve San Lorenzo, izvanrednom primjeru gotičke arhitekture. Zdanje potiče iz 1280. godine, a unutrašnjost je puna vrijednih umjetničkih dijela. Dok smo šetali tražili smo gostionicu u kojoj bismo večerali. Nailazili smo samo na ponudu brze hrane i pojeli kebab. Možda nismo znali gdje tražiti, mada ni, vjerovali ili ne, sveznajući Google nije ništa nudio.

  isprintaj članak