Uvjet maske: izbjegavajte diskriminaciju, spriječite isključenje
Maske su trenutno obavezne na mnogim mjestima. Diskriminacija ljudi koji su vani u javnosti bez zaštite usta nije neuobičajena. Nenošenje maski može imati zdrav ...
Okus seksa
Pojedeno utječe na okus tijela tijekom oralnog seksa. ...
Najčešće nesreće kod kuće
Koliko dom smatrali sigurnim, mjesto je mnogih nesreća. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Niti jedna životinja se tako tužno i dirljivo ne rastaje od života i ovoga svijeta kao vidra
Objavljeno: 26.11.2020. 11:25  
Vidra uživa u ljubavnoj predigri
Vidra uživa u ljubavnoj predigri<br>

Slika: internet

Jedina našu vrsta iz porodice kuna koja živi u vodi je vidra (Lutra lutra, L.). Zbog svog antropocentričnog mišljenja o prirodi i o divljači čovjek je vidru proglasio štetočinom i nemilosrdno je uništavao, tako da ju je doveo gotovo do nestanka. Posljednjih godina ona je postala simbol zaštite prirode i ekoloških pokreta u svijetu i mnoge države su je zaštitile, ali se još malo čini da se izdvoje područja njenog biotopa i da se gospodarenje tim prostorom podredi vidri.

 

Napisao: Sead Hadžiabdić

 

Notorna je činjenica da je malo vidri u Jugoistočnoj Evropi malo, da ona danas živi u malim izoliranim populacijama koje nemaju prirodnih koridora za međusobne kontakte, parenje i genetsku izmjenjivost. Da bi umirio savjest zbog nemilosrdnog lova na vidre, ljudi su je proglasili za štetočinu, jer navodno nemilice uništava riblji fond ubijajući više ribe nego što može pojesti. 

 

Istina je drugačija

U ribogojilištima i zatvorenim bazenima gdje je velika koncentracija riba ona ulovi više negoli što može pojesti, ali bazeni nisu pirodno stanje ribljeg fonda, nego je to umjetno stvoreno stanje. U prirodnim vodotocima ona ulovi onoliko ribe koliko joj je potrebno.

Pravi razlog uništavanja vidre bilo je njeno skupocjeno krzno koje valja tijekom cijele godine. Dok čovjek ima oko stotinjak dlaka po jednom četvornom centimetru, vidra ima i do 50.000 dlaka četvornom centimetru. Drugi razlog uništavanja je bilo meso koje se mnogo tražilo u zemljama kršćanske vjere za vrijeme posta.

Jedan od razloga nestajanja vidri je i zagađivanje rijeka detergentima i naftnim derivatima pa se njeno gusto krzno skvasi u zagađenim vodama i ona strada. U čistim vodama voda ne dopire do njene kože zbog gustog krzna koje joj služi kao termoizolator jer ona nema potkožnog sala. Čim vidra oboli ili ako je ranimo ili ako ugine krzno joj se odmah skvasi. Vodotoci se sve više zagađuju raznim pesticidima, pa vidre, jedući zatrovanu ribu, talože u organizmu otrove i same stradaju.

 

Vidra nema nasljednih osobina već uči

Postoje dva prirodna razloga zašto vidre više stradavaju. Naime, prilikom borbi za naklonost ženke mužjak vidre koji je slabiji, ne zna se predati i priznati poraz, kao na primjer kod vuka, pa mu jači velikodušno oprosti, nego se oni bore do kraja i nastoje da jedan drugoga ugrizu za penis i slomi hrskavičnu kost koju sve kune imaju u penisu i tako se onesposobe. 

Drugi razlog je taj što vidra ima malo nasljednih osobina, nego sve što joj je potrebno za život ona mora naučiti. Mladi ne znaju plivati (kao kod patke) ako ih majka ne nauči. Moraju naučiti piti vodu, hraniti se, osnovati naseobinu itd. Ukoliko lovci odstrijele majku dok su mladi još nenaučeni za život, oni stradaju.

Važan negativan čimbenik je i stalno uznemiravanje vidri od kupača, ribolovaca, lovaca, uključivanje agregata za navodnjavanje, sječa stabala pored rijeka, hidromelioracija, uređenje obala itd.

Ljudi trebaju promijeniti svoje pogrešno mišljenje o vidri kao nemilosrdnom uništavaču riba i jedinom krivcu što je u vodotocima sve manje i manje riba. U prošlosti je u rijekama bilo daleko više riba, a i daleko više vidri. Danas nema ni vidri, ni riba. Iz biologije je poznato pravilo da grabežljivac nikada ne istrijebi žrtvu, jer sam grabežljivac mora prije nestati zbog nedostatka hrane.

Naš naraštaj treba iz moralno-etičkih razloga zaštititi i spasiti vidru od nestajanja u našim krajevima. Pričao mi je jedan stari lovac na vidre da nije vidio ni jednu životinju koja se više raduje životu, da ljepše uživa u ljubavnoj predigri, da je razigranija i veselija i da ima elegantnije pokrete i bravure koje izvodi u vodi. Pričao mi je također da ni jedna životinja tako žalosno i bolno ne plače kada umire, kada je ranjena ili uhvaćena u klopku i da se niti jedna životinja tako tužno i dirljivo ne rastaje od života i ovoga svijeta kao ona.

  isprintaj članak