Svjetski dan krastavaca

Ovogodišnji Svjetski dan krastavaca prigodno je obilježen i proslavljen otvaranjem tajnih vrata zagrebačke Vile Werner Među gostima bile sui DJ Bizzo Bodega, mo ...
Trovanje računom iz dućana
Bisfenol A može utjecati na hormonski povezane metaboličke procese u tijelu i izazvati dijabetes i debljinu, te smanjuje plodnost i nepovoljno utječe na razvoj ...
Anketa


NALAZITE SE U
Cipar, Malta, Poljska, Ukrajina i Rumunjska su bez vode odgovarajuće kakvoće
Objavljeno: 05.05.2018. 19:32  
Voda - bezbojna tekućina bez okusa i mirisa koja ima i svoj blagdan - Svjetski dan vode
Voda - bezbojna tekućina bez okusa i mirisa koja ima i svoj blagdan - Svjetski dan vode

Konjščina

 

Pri pisanju me nisu toliko zanimale činjenice kao što su H2O, prvi oblici života, element koji čini većinu čovjekovog tijela... U mnogo me većoj mjeri zanimalo simboličko značenje vode kao elemeta koji daje život, pročišćava i uništava.

 

Briga za vodu počinje kod naše slavine

I tako se zatičemo pred jednom od najaktualnijih tema danas: ekologijom. Svi znamo da uništavamo svoj planet i da hrlimo prema vlastitom uništenju. Sve dok svijetom vlada novac, postojat će teška industrija i njezini otpaci, a i danas popularan turizam u “nedirnutoj” prirodi uskoro će zaposjesti tankeri s naftom... I što u takvoj situaciji mogu učiniti kao usamljeni pojedinac? Odgovor glasi: mnogo.

Ekologija i briga za vodu započinje, naime, već kod naše slavine. Pomalo je začuđujući podatak da suvremeni čovjek koristi prosječno između 150 i 200 litara vode na dan, što je visoko iznad granice njegovih bioloških potreba za vodom. Glavnu riječ u cijeloj toj priči ima sterilna gospođa higijena i naša opsjednutost mirisima koji nikako ne smiju biti prirodni. Lijepu usporedbu našoj rastrošnosti s vodom pruža podatak da se u zemljama u razvoju u kojima vlada nestašica vode, a suše su česta pošast, na dan se ne koristi više od 20 litara vode po stanovniku. U svom bezbrižnom korištenju vode često zaboravljamo ili uopće nismo svjesni da je količina vode na zemaljskoj kugli konačna i ograničena, te da voda nije obnovljiv prirodni izvor (kao što je to šuma, primjerice). Kada je riječ o vodi, riječ je o njezinu kruženju, ciklusu ishlapljivanja i isparavanja, te prije svega o izvjesnom obliku recikliranja prvobitnih količina vode u biosferi. Stoga pažljivo i promišljeno otvarajte i zatvarajte slavine! Nestašica vode nije više samo problem dalekih, egzotičnih zemalja i zemalja u razvoju kao što bismo mogli pomisliti.

Dvije trećine čovječanstva danas oskudijeva pitkom vodom, a u Europi je čak pet zemalja u kojima nedostaje vode odgovarajuće kvalitete: Cipar, Malta, Poljska, Ukrajina, Rumunjska. Pridružiti još pet država: Bugarska, Grčka, Mađarska, Luksemburg i Turska. Jeste li iznenađeni? Ne, niti ne biste smjeli biti jer naši postupci s vodom na izvjesnoj kritičnoj točci moraju izazvati i posljedice. I sada su one ovdje. Gnojiva i pesticidi, sredstva za pranje i čišćenje, pjena za kupanje, otplaci iz zahoda, sve to i drugi načini zagađivanja otiču u rijeke. Ali, koliko još dugo? U zelenoj su se Savi šezdesetih godina Zagrepčani veselo kupali, a otkako postoji opasnost da prilikom skoka u Savu glavom naletimo na stroj za pranje rublja ili rukom zahvatimo automobilsku gumu... Primjerima ekoloških katastrofa nema kraja. Aralsko jezero između Kazahstana i Uzbekistana, primjerice, koje je nekada bilo četvrto najveće jezero na svijetu, od godine 1960. smanjilo se za više od polovine. Iz rijeke koja je navodnjavala jezero u prevelikoj se količini crpilo vodu za natapanje nasada pamuka i tako danas slani pijesak uništava raslinje na stotine kilometara od nekadašnjeg jezera. To je prava pustinja na svojem uništavalačkom pohodu. Druga je prirodna katastrofa poplava.

 

Umivanje i voda izazivali su i strah

Vratimo se higijeni i vodi kao njezinom osnovnom sredstvu. Danas je održavanje čistoće svakako jedna od najomiljenijih tema suvremenog čovjeka. Uz poplavu najrazličitijih “antibakterijskih sredstava za čišćenje”, sredstava za njegu tijela, krema, parfema i dezodoransa, dakle, svega čime nas bombardiraju s televizijskih ekrana, vodu nikako ne smijemo izostaviti. Takva opsjednutost čistoćom nije, međutim, bila u modi u svim povijesnim razdobljima.

Za Grke i Rimljane terme i javna kupališta predstavljala su prvenstveno središte javnog i društvenog života. U Srednjem se vijeku vodom opskrbljivalo na izvorima i u rijekama, iako nam je dobro poznato da je higijena u to doba bila na vrlo niskoj razini, te da su bolesti poput kuge i kolere bile stalne pratilje prvenstveno nižih slojeva stanovništva.

Od 16. do 18. stoljeća vladao je takozvani “strah od vode”, te su se ljudi radije parfumirali nego prali. Taj su običaj, dakako, njegovali prvenstveno viši društveni slojevi, a pravi su obožavatelji parfema živjeli na dvorovima. Snažni mirisi bili su, naime, znak blagostanja.

Voda je iznova “otkrivena” u 19. stoljeću. Tekuća je voda bila skupa, te su se ljudi prali iz vrčeva i korita za kupanje. Tek su se rijetki kupali, a i to samo dva puta godišnje, u kojim im se prigodama vodu donosilo u kuću. Kade za kupanje bile su u srednjem vijeku izrađene od drveta, potom od olova, lima i cinka, dok su ih oko godine 1880. počele izrađivati od kositra, a oko godine 1900. od keramike. Prve su kupaonice građene početkom 20. stoljeća, a uvedene su u uporabu u Velikoj Britaniji. Zahod je postao dijelom kupaonice već oko godine 1840. Osim pranja tijela voda ima i drugo, sveto značenje pročišćavanja duha.

 

Što o vodi kazuju mitologije i vjerovanja?

I tako dolazimo na područje mitologije i vjerovanja. Od svih prirodnih elemenata čovjek je već od početka gajio poseban odnos prema dvama: Suncu koje je bilo izvor svjetlosti i topline, te prema vodi koja je bila izvor života. O dubokom značenju vode u svijesti čovječanstva svjedoče sve pripovijesti o nastanku svijeta.

Asirsko-babilonsko vjerovanje kazuje da slatka voda okružuje Zemlju koja je okrugla ploča okružena planinama.

U grčkoj mitologiji pojavljuje se Okean, sin Urana i Geje koja je kao velika rijeka bez izvora i utoka okruživala Svemir.

Za Germane je začetnica života ona voda koja u proljeće počinje žuboriti vječnim ledenjacima jer se ta voda skuplja i oblikuje tijelo prvog diva Ymira, a iz njega potom nastaju drugi divovi, ljudi i neki bogovi.

U Bibliji možemo pročitati da je Bog pri stvaranju svijeta dva dana, i to drugi i treći, posvetio vodi.

Voda je i najvažniji od pet elemenata, pored zemlje, vatre, zraka i vjetra. Simbolika je vode vrlo zamršena, ali ipak univerzalna. Mogli bismo je podijeliti na tri velike teme: voda kao izvor života, sredstvo pročišćavanja duha i središte preporođenja ili obnavljanja.

 

Voda i pročišćavanje duha

Voda je izvor i nositeljica života, dar neba, te tako i simbol plodnosti. Pritom je vrlo izrazita simbolika izvora života. Voda je i sredstvo pročišćavanja duha, te je tako u tijesnoj vezi sa simbolikom križa. Ovaj obred poznaju sva vjerovanja svijeta. On predstavlja ispiranje grijeha i stupanje u nov, duhovni život. Tako voda simbolizira i nevinost. Kršćani danas ispod križa koriste samo škropljenje vodom, dok su se novorođene ranije u cijelosti potapali u vodu. Tijekom mise svećenik pere ruke tijekom molitve koja na latinskom jeziku započinje s “lavabo” (oprat ću).

I muslimani prije molitve peru noge, ruke i lice, a ispred džamije uvijek stoji zdenac za obredno pranje.

Židovi cijelo tijelo potapaju u vodu i na taj se način duhovno pročišćavaju. I prije molitve peru ruke.

Indijci se kupaju u svetoj rijeci Ganges i tako dosežu duhovno pročišćenje.

Osim krštenja, s vodom je povezana i pročišćavajuća kupelj koja također označava obnavljanje i preporod.

U Kini voda simbolizira čistoću i najviše vrline.

Voda je i sastavni dio kršćanskog bogoslužja jer voda koja se izlijeva u vino simbolizira Kristovu ljudsku prirodu, dok vino simbolizira njegovu božansku narav.

 

Voda koja uništava

Dosada smo se osvjedočili samo o pozitivnim svojstvima vode, dok rjeđe voda simbolizira i patnju i neugodnosti. Svi, dakako, poznajemo uzrečicu: “Voda mi teče u grlo”, što ne znači ništa dobro. Voda može i uništiti i ubiti. Otuda potječe i simbolika sverimskog potopa s uništavajućim povodnjima koji će uništiti sve živo na Zemlji. Takvu simboliku poznaju sva vjerovanja. Obično u takvim mitovima preživi samo jedan čovjek koji čovječanstvu jamči opstanak u budućnosti. U kršćanstvu je taj čovjek Noa koji je svoju barku smjestio na planinu Ararat u današnjoj Turskoj, te na nju ukrcao po jedan par od svake žive vrste i time zajamčio produžetak života nakon potopa.

 

Zeleni sluzavi podvodni ljudi

Voda i prirodne pojave povezane s njome, već od davnih vremena pobuđuju različite fantazijske predodžbe u ljudi. Tako u vodi ili uz nju obitavaju razna nevidljiva bića kao što su demoni, vile, rusalke, vodeni duhovi ili podvodni ljudi.

Podvodne ljude poznaje samo slavenska mitologija. Slaveni poznaju i podvodne demone koji su obično sluzava ili ljušturasta zelena bića. Neki od njih među prstima imaju kožicu i dugu zelenu ili algastu kosu. Većinom su zamišljeni bez kostiju u tijelu. Valja priznati da nije riječ o vrlo privlačnim bićima.

Pod vodom obitavaju i bogovi. Jedan je od njih i grčki bog Posejdon koji prebiva u dvorcu u Egejskom moru, a iz njega se vozi kočijama koju vuku blistavi morski konjici. Posejdon nije bio dobar bog, već je pobuđivao strah, a posebice kada je svojim čarobnim trozupcem na moru podizao ogromne valove. U nešto promijenjenom obliku kasnije se pojavio i rimski bog vode Neptun.

Među vodenim bićima ne smijemo zaboraviti najljepše djevojke, vodene vile. One su u mnogočemu slične rusalkama. Obično sjede u tankoj prozirnoj odjeći uz rijeke ili ribnjake i raščešljavaju dugu kosu. Svojim nadnaravnim svojstvima mogu čovjeku pomoći ili odmoći, već prema raspoloženju. Vrlo su, naime, mušičave. Na glasu su po tome što rado usmrćuju muškarce u koje se neprestance zaljubljuju. Muškarci im svojim zemaljskim osobinama i strastima nisu, dakako, dorasli, te ubrzo podliježu njihovoj osvetoljubivoj prirodi.

Kao element koji daruje život i uništava ga, voda ima i svoje simbole: zmaja, zmiju, sokola, lava, krokodila, kita. Simboli su plodnosti vode krava, gazela i, dakako, riba.

I jedan jednostavan savjet: pijte čim više vode. Voda je najbolje otapalo otrova u tijelu, te čuva zdravlje i ravnotežu duha i tijela. Ako popijete tri litre vode na dan, uspjeh je zajamčen. I naposljetku, eliksir mladosti koji već odavna tražite, oduvijek je bio tu - voda! 

  isprintaj članak