Mjesec na dan rođenja utječe na naše osobine
Ukoliko ste rpđeni u vrijeme punog Mjeseca potpuno ste drugačiji od osoba rođenih u doba polumjeseca. ...
Bosch započinje sezonu grijanja novim rap videozapisom
IFA 2019.: sezona počinje uz pametni i povezani sustav grijanja EasyControl ...
Mirovinu prima već 68 godina!
Više od 500 građana Srbije prima mirovinu duže od pola stoljeća! ...
Anketa


NALAZITE SE U
I vučice se međusobno bore za naklonost najboljeg vuka
Objavljeno: 27.01.2019. 10:15  
Vuk
Vuk

Najmanji je arapski vuk koji je težak do 20 kg, a najteži registrirani odstrijeljeni vuk na svijetu je onaj s Aljaske iz 1939. godine koji je bio težak 88 kg.

 

I vučice se međusobno bore za naklonost najboljeg vuka

Vuk je najkarakterističniji predstavnik mesojeda koji je zadržao svoje osobine za razliku od svoga najbližeg rođaka psa koji je, zahvaljujući utjecaju čovjeka, morfološki veoma razlilčit, tako da psi gotovo više i ne liče jedni na druge. Sjetimo se samo izgleda pekinezera, ptičara, buldoga, doga, bernardinaca, hrtova i drugih. Vuk je uspio sačuvati svoj osnovni izgled s malim razlikama pojedinih podvrsta kojih je do sada utvrđeno 27. Najmanji je arapski vuk koji je težak do 20 kg, a najteži registrirani odstrijeljeni vuk na svijetu je onaj s Aljaske iz 1939. godine koji je bio težak 88 kg. Među životinjama on je omražen pa psi, medvjedi i lisice neće jesti vučje meso, dok vuk najradije jede meso svog bliskog rođaka psa, koje mu je prava poslastica.

 

Napisao: Sead Hadžiabdić

 

Život vukova je vrlo zanimljiv budući da oni ljubomorno čuvaju svoj divlji prirodni način života ne želeći se prilagoditi niti približiti čovjeku. Zanimljivo je da se poslije svakog rata broj vukova poveća, kao i sada pa u Bosni, a i u Hrvatskoj, prave veliku štetu na stoci i divljači.

 

Stariji vukovi se počinju ranije pariti od mlađih za čitavih mjesec dana. Najjači vuk u čoporu pari se sa najjačom vučicom i kao znak visokog položaja u svome društvu njih dvoje nose najuzdignutije repove i po tome ih ostali prepoznaju. I kako god se mužjaci u čoporu bore za najbolju ženku, isto tako, pa i žešće, bore se vučice između sebe za naklonost najboljeg vuka. U borbi za prvenstvo vuci se ponašaju viteški. Bore se nemilosrdno, ali čim slabiji vuk vidi da će biti pobijeđen, on u znak priznanja poraza legne na leđa i ponudi vrat pobjedniku koji odmah velikodušno prestaje s borbom, premda bi ga mogao jednim ugrizom svojih snažnih čeljusti usmrtiti.

 

Lovci kost vukova penisa nose kao talisman 

Demografska samoregulacija kod vukova je dovedena do savršenstva i vezana je za hranu i izvore prehrane. Pri većoj brojnosti vukova na širem prostoru stvaraju se veći čopori, a pri manjoj brojnosti stvara se veći broj manjih čopora, što znači veći broj legala u drugom slučaju, a manji broj legala u prvom slučaju. U jednom čoporu, bez obzira na njegovu veličinu, pare se najbolji vuk i najbolja vučica. Ta težnja k dinamičkoj ravnoteži vukova traje stalno i prati svakog vuka svih 15 godina njegova života, koliko u prosjeku živi. Zanimljivo je da vuk u penisu ima hrskavičnu žljebastu kost koju lovci nazivaju "slatka kost”, pa je neki lovci nose kao talisman vjerujući da pojačava vlasnikovu potenciju.

Ljeti i u jesen vuci love pojedinačno, a nekada i u paru, a preko zime i u rano proljeće radi lakšeg lova stvaraju čopore na određenom terenu koje predvodi najbolji, najjači i najiskusniji vuk. Kada prilazi strvini vuk je prvo dugo promatra, osluškuje i njuši i oprezno prilazi i počinje jesti, a za njim i ostali iz čopora. Ako primijeti da je strvini prije prilazio medvjed i jeo, onda prilazi izravno, bez ustručavanja i počinje jesti. Očito je da vuk ima puno povjerenje u opreznost i osjetila medvjeda. 

Vuk može izdržati duže vremena bez hrane, ali zato, kada se dočepa hrane, može odjednom pojesti i 12 kg mesa, što čini oko 25% od njegove vlastite težine. Inače mu u prosjeku treba jedan do tri kilograma mesa dnevno. Kada vuka progone psi ili kada bježi ranjen, onda jedan dio hrane povrati na usta i izbaci izmet kao bi što brže bježao! 

Vučica je pažljiva i brižna majka. Gravidnost joj traje 63 dana i obično u proljeće okoti 4 - 6, a najviše 12 mladih koji su slijepi 12 dana. Oni sisaju dva mjeseca, a slijedećih 2 -3 mjeseca, kada prestane dojenje hrane se tako što majku počnu oblizavati po gubicama i oko kutova usta što je potakne da povrati poluprobavljenu hranu. Oni jedu tu poluprobavljenu hranu dok sami ne mogu jesti i probavljati sirovo meso koje im roditelji počnu donositi u jazbinu. Nakon šest mjeseci mladi su samostalni za život, a nakon dvije godine su spolno zreli.

 

Vuk je veoma racionalna životinja i uvijek nastoji da uz što manji utrošak vlastite energije najkraćim putem dođe do hrane. Za razliku od medvjeda koji plijen ubija strahovitim udarcem šape, vuk kao dobar poznavalac anatomske građe svojih žrtava prvo im pregrize vratnu arteriju da iskrvare.

Da bi se pronašli u ogromnim šumskim prostranstvima, vuci se dozivaju zavijanjem ili iza sebe ostavljaju mirisne tragove da bi ih partneri mogli pronaći. Oni često mokre i gotovo nikad na ravan teren, nego zapišavaju uzdignute predmete i to zbog toga da onaj kome šalju te mirisne poruke i signale lakše uhvati miris s uzdignutog predmeta, a kiša teže ispere mirise mokraće.

Vuk ima izvanredno razvijena osjetila, njuh, sluh i vid. Njuh mu je naročito razvijen, jer ima široke i uvijek vlažne nozdrve pa može usisati i ispitati veće količine zaka te osjetiti i najneznatnije mirise. Kada mu nosnice ne bi bile vlažne, čulo mirisa mu ne bi moglo funkcionirati ili bi bilo znatno slabije. 


  isprintaj članak