Učinimo sve što možemo da budemo dobri susjedi, preko ograde i oceana | Objavljeno: 01.07.2020. 09:59 |
Bocvana (snimio: Željko Marušić)
Jedna me, inače draga, pacijentica osupnula izjavom kako joj se gade muslimani, njihov odnos prema ženama i njihov bog. Druga je nadodala pitanje kako se uopće usudim putovati u muslimanske države.
Napisao: Željko Marušić
Onako osupnut, prvo sam krenuo od boga i objasnio da je to isti bog. Da, bog je bog, naravno, ukoliko ste vjernik. Nije mi vjerovala. A kada sam dodao dubajski običaj da suprug ženi pokloni kilogram zlata godišnje izazvao sam još veću nevjericu. Kruna svega je bila kada sam izjavio kako se upravo u muslimanskim i budističkim državama osjećam najsigurnije.
Trst je naš
Moje prvo putovanje u inozemstvo je bila Italija, točnije Trst. S roditeljima sam, a radi čega u ono vrijeme negoli radi traperica, šuškavaca i slično, već sa šest godina prvi puta otputovao u tada potpuno drugačiji grad od današnjeg. Godinu ili dvije kasnije već smo putovali u Veneciju, s devet sam proputovao Mađarsku i Čehoslovačku, a prvo samostalno putovanje u inozemstvo obavio sam s nepunih 17 godina u Austriju.
Moja prva putovnica uskoro je postala puna žigova s graničnih prijelaza. S 19 godina Lichtenstein, Švicarska i Francuska, s 21. godinom Benelux i Njemačka, s s 22 godine starosti slijedio je prvi odlazak na drugi kontinet u SAD, Meksiko na Kubu. Naravno, bili su tu i Turska i Grčka.
Danas znam da sam bio mali diplomat
U slijedećem desetljeću preusmjerio sam svoje zanimanje, velikim dijelom unatrag prema vlastitoj polutki. Moja nova putovnica puna je žigova iz europskih država, i Sjeverne i Srednje Amerike (usput rečeno).
Putovanja i povezivanje s ljudima, posebno u trenucima velikih geopolitičkih preokreta, bilo je otkrivajuće i zanimljivo. Kada ljudi putuju i uranjaju u stvarni život odredišta u koje dođu, najvredniji je način na koji mogu osmišljeno potrošim svoje vrijeme i novac.
Svjestan sam da je putovanje povlastica koju ne mogu svi iskoristiti. Ali takve se veze mogu uspostaviti bilo gdje, a jednako su važne. U konačnici, svi smo zajedno u ovome. Samo treba izaći iz čahure.
Držite slušalice na glavi kada hodate na posao, pozdravite susjede i gospođu iz trgovine s hranom, rijetko zastanete s nekim pričati... Da, većim dijelom ostajete unutar svoje čahure.
Putovanje će vas izbaciti iznje, zahtijevat će od vas da se osjećate neugodno i da tražite vezu u nepoznatom. I tu se događa rad i magija biti čovjeka. Putujte dobro i putujte često. Iz doma u drugi kraj grada. Iz doma u drugo mjesto, Iz doma u drugu državu. Iz doma na drugi kontinent. U najmanju ruku, pozdravite nekoga novog u svakodnevnoj rutini.
Objavljive na Facebooku ne čine pravu vezu s ljudima i okolinom. Učinimo ono što možemo da budemo dobri susjedi, preko ograde i oceana. Otvorimo oči i poštujmo druge običaje i kulturu. Učimo!
Naučimo od Japanaca s dvije ruke s poštovanjem pružiti i prihvatiti novac, od budista laganim naklonom i sljubljenih dlanova pozdraviti, ili kao muslimani s desnom rukom na srcu zahvaliti, a ne tupavo se dodirivati laktovima (koji li je glupan to izmislio?!), biti nasmijan kao na Tajlandu ili vječno ljubazan kao u mnogim državama Amerike.
A putovati?
Prvo treba otvoriti vlastito srce i um te dozvoliti osjećaje i mozgu da primi nove dobre informacije.
Zatim treba sjesti i razmisliti koliko smo vremena i novca potrošili za gluposti umjesto da za svega nekoliko stotina kuna nekamo otputujemo na vikend. Koliko samo novaca potrošite na hrpu kolača i hrane za praznike koje vam se poslije gadi jesti? Ili koliko je nepotrebnih piva popijeno u jednoj večeri!
Treba razgovarati, pretraživati internet i otkriti kako se može nevjerojatno jeftino, a savršeno putovati i provesti. Zašto ne biste s nekim zamijenili stan? Oni vama dođu na tjedan dana, a vi ste istovremeno u njihovom?
U Ferijalnom i hostelskom savezu Hrvatske ponudit će već odlične hostele po vrlo povoljnoj cijeni.
I u kampovima možete birati od šatora do vrhunskih kućica za odmor. I šator možete iznajmiti, čemu ga kupovati za jednu upotrebu?
Zadovoljstvo životom
Nakon svakog putovanja dolazi zadovoljstvo životom. Osjećate se kao da ste diplomat u diplomaciji neke vrlo uspješne države. Sve ste dobro odradili, utjecali na promjenu vlastitog stava prema okolini i svijetu uopće, postali ste pametniji, sposobniji i s više znanja!
I neće vas se više dogoditi da mrzite drugačije, da se iščuđavate nekom modnom kriku ili podlegnete slatkorječivosti nekog ništavnog političara.
Putujte!
![]() |