Dubrovački hotel Kazbek prvi je hrvatski hotel koji se priključio svjetskoj cage-free inicijativi
Najveća politička kampanja za životinje iskorištavane u industriji hrane - europska građanska inicijativa Okončajmo doba kaveza čiji je krajnji cilj zabrana kav ...
Znanstvenici upozoravaju na ozbiljne zdravstvene posljedice zbog klimatskih promjena
Kako toplinski valovi postaju sve češći, teži i duži, očekujemo još bolesti povezanih s toplinom i smrti, posebno među djecom, starijim osobama, osobama s kroni ...
Braća hrvatskog zmaja
Još su stari Latini govorili kako narod koji ne poznaje svoju prošlost nema ni svoju budućnost. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Zagreb je prepun krasnih istinitih priča
Objavljeno: 25.03.2014. 14:20  
Zagreb: Nekad palača za ljubavnicu, danas Palača narodnog doma
Zagreb: Nekad palača za ljubavnicu, danas Palača narodnog doma
  • Zagreb: Nekad palača za ljubavnicu, danas Palača narodnog doma
  • Zagreb: Nekad palača za ljubavnicu, danas Palača narodnog doma

Odljev Bašćanske ploče, u kojoj se prvi puta spominje ime hrvatski, te poprsje Dimitrija Demetra, jednog od Iliraca, snažnog intelektualca i velikog hrvatskog književnika, prvo su što ćete primijetiti ako uđete u Palaču narodnog doma u Opatičkoj ulici. Tik uz njih nalaze se jedne od najljepših zavojitih klasicističkih stepenica koje vode do Preporodne dvorane, najljepše i najsvečanije dvorane u palači.

U Preporodnoj dvorani Ilirskog pokreta, kojemu je na čelu bio Ljudevit Gaj (poznat po okupljanju intelektualaca i ljudi naprednih ideja svog vremena – pjesnika, književnika i sl.u želji da se svi narodi koji žive na ovom podneblju ujedine, odnosno da govore istim jezikom, pišu istim pismom i pjevaju iste pjesme), održavale su se tzv. zornice, jutarnja okupljališta, čitale su se rodoljubne pjesme i Danica Horvatzka. Tu su bile i tiskara, knjižnica i numizmatička zbirka, ali, prije svega je to bilo mjesto gdje su se rađale ideje hrvatstva u najsnažnijem mogućem obliku. Za vrijeme održavanja službenih prijema građanstvo je moglo biti na balkonima, dok su građani prvog reda bili dolje. Danas se tu održavaju komorni koncerti, a studenti Muzičke akademije i glazbenih škola ovdje polažu svoje ispite jer se dvorana izrazito cijeni zbog svoje akustičnosti.

U kolonadi oko balkona nalaze se lica muza koje su nadahnjivale pjesnike i Ilirce, dok su na stropu četverokutni prostori, tzv. kašete, uspomena na grčke hramove. Svi grčki hramovi su, naime, imali takve kašete, samo manje, na svojim stropovima, i u svakoj se od njih nalazila zvijezda koja je predstavljala nebeski svod i plavu boju. Pod je napravljen u tehnici intarzije, kojom se listići drveta režu u prirodnoj boji i slažu na podlogu, pa se boje lakom. Posebno zanimljiv na podu dvorane, obnovljene prije desetak godina, je i biljni reljef.

I u starom Zagrebu, baš kao i u cijelom svijetu još i danas, bio je običaj da imućni muškarci imaju ljubavnice. Tako je jedan bogataš svojoj ljubavnici odlučio izgraditi palaču, pa je Felbingeru, poznatom zagrebačkom arhitektu, dao novac za izgradnju. Međutim, dama je bila malo nestrpljiva i kad još palača nije bila završena došla je pogledati što se to za nju gradi. Kako je sve još bilo neravno, na jednom je balkonu zapela na ciglu i iskrenula gležanj. Izrazito ljuta, vikala je da nikad više neće ući u tu kuću, a tako je i bilo. Bogataš je, stoga,  kuću dao na prodaju, a vrlo povoljno ju je kupio Ljudevit Gaj za svoj Ilirski pokret.

 

  isprintaj članak